bellarte,život od uspomena
09.06.2018., subota
Magija
|
razlog 1: Neispunjavanje uloge države Čovjek je biće predodređeno za sretan i ispunjen život, te ga stoga uvijek traži jer takvo stanje svijesti i uma jedini je smisao postojanja čovjeka kao živog i svjesnog bića. Stanje ispunjenog bivanja i kako ga doseći je sada nepoznanica i nema uhodanih puteva i shema kako takav smisao realizirati. Postojalo je mnogo pokušaja u daljnjoj i bližoj prošlosti da čovjek kroz razne društvene organizacije i asocijacije institucionalizira sreću u jednoj kolektivnoj utopiji. Takvi pokušaji nisu urodili plodom. Kraljevine, carstva, kneževine i današnje „moderne“ nacionalne države jedna su za drugom promašili svoj smisao osiguravanja pozitivnih okolnosti kojima bi čovjeku bio olakšan put do ostvarivanja samog sebe i pronalaženja ispunjenja. Štoviše, sadašnja saznanja upućuju da su upravo takve tvorevine bile i još uvijek su, ogromna prepreka u toj potrazi, jer su uvelike ograničavali svijest, mentalne kapacitete, pa čak i fizički razvoj i kretanje individualne duše, te prijetili smrću, zatvarali ili usmrćivali one koji se ne pokoravaju ograničenju društvene norme. Sadašnje nacionalne tvorevine i države čiji isključivi smisao jest pružanje logističke potpore i servisiranje čovjeka, u potpunosti su promašile svoju ulogu. Zdrav čovjek koji ne zavarava ni sebe niti druge zna kad je ljubavi kraj i kad se treba razvesti ma koliko ljubav nekada bila vatrena, sada je više nema. „Država” se otuđila od čovjeka, onoga koji je njegov kamen temeljac i smisao postojanja. razlog 2: Prisila prava i dužnosti Što je pravo i da li to postoji filozofsko je pitanje koje daleko nadilazi pitanje i opseg djelovanja pravnog sistema. Pravni sistem se nikad nije zapitao što su to prava o kojima oni pričaju i može li biće nižeg karaktera kakvo je država davati ikakva prava ili biti tranzitna stanica u prijenosu istih. Posljedično ovakvom razumijevanju država ne može nikada garantirati ikakva prava čovjeku jer ona nije bog, već posljednja rupa u svirali kreacije. Prava o kojem se toliko mnogo priča su privilegije, jer one po svojoj definiciji mogu biti date, posljedično tome i oduzete. Pravo je u biti nešto potpuno drugo. Privilegije po sistemu trgovine podrazumijevaju i dužnosti. Stoga pravilan naziv sistema nije pravni, već priveligijsko-dužnički. Takav postav je robovlasničkog karaktera jer ti država daje ili oduzima privilegije po svojem hiru i nahođenju odbacujući univerzalne zakone slobode i zlatna zakonska pravila. Svo ovo navedeno vrijedi i za dužnosti. Čovjek nije dužan nikome ništa niti se je rodio u dugu. To je sve jedna velika psihološko-mentalna prevara. Magija. razlog 3: Fikcija društvenog ugovora Svaki moderni demokratski sistem poziva se unisono na 'Društveni ugovor' kao njegov temelj. Taj fiktivni ugovor kaže da se čovjek odriče djela svoje slobode da bi društvo moglo funkcionirati. J.J.Ruseau koji je tvorac tog mentalnog koncepta krivo je zaključio da je čovjek u svojoj biti loš, da je zvijer i da ga treba obuzdati na bilo kakav način pa makar i na silu. Takav čovjek mora konstantno biti pod nadzorom jer će ubiti i pokrasti ako ga se ne kontrolira. To je potpuna izmišljotina i neprihvatljiva životnoj filozofiji članova ovog društva. Čovjek nije rođen u grijehu i u dugu kako to katolička crkva tumači. Čovjek je u duhu i svijesti superiorno biće i ne treba ga učiti da se ne smije ubijati i krasti ili napadati druge ljude i njihovu imovinu. Čovjek to već zna. razlog 4: Fikcija pravnog sustava Pravni sustav zapravo je iluzija u kojoj je na čelo sistema postavljen fiktivni koncept kojeg zovemo pravo. Obzirom da je pravo neživa/imaginarna disciplina nije poznato kako ona može vladati. Ujedno s tom izmišljotinom predstavljen je koncept predstavnika vlasti kojeg provode živi ljudi koji jedini i mogu i imaju kapacitet biti vlast. Ali oni to ne rade u svoje ime, već u ime zakona, ili u ime naroda/države kontrolirajući u potpunosti vlast, ali nemajući nikakvu odgovornost za svoja djela jer oni to ne rade u svoje ime. Stoga je zacijelo jasno da je vladavina prava obična fikcije, nema podlogu u stvarnosti i iluzornog je karaktera. Praktična posljedica svega toga je da čovjek u ego svjesnom stanju živi lažan i fiktivan život. To je jedna od iluzija i obmana života u skladu s apsurdnim uvjerenjem da su njegove konceptualizacije i točne i stvarne, kada one to nisu. Čovjek ne samo živi, već se i odnosi prema drugima (često dogmatski i nasilno), na osnovi vjerovanja da je varalica istinit. Pošto je zakon podskup djelovanja ljudskog uma, što drugo zakon može biti različito od izraza kao što su npr., fikcija i prijevara? razlog 5: Uporaba sotonističkih principa neživota Čovjek je biće koje obitava na zemlji. On je živ zato jer ima svijest o samom sebi, diše, inteligentan je, može ga se vidjeti, čuti, dotaknuti, okusiti, pomirisati, ali i osjetiti. Čovjek je usko povezan sa drugim živim bićem koje nazivamo zemlja. Osim čovjeka i zemlje ima i drugih živih bića u ovom realitetu koje nazivamo biljke i životinje. Zajedničko svima njima jest da su živi, stvarni i kroz njihove vene teče život, životna sila. Različitih su oblika i izraza života i svijesti, ali stvoriteljeva (izvan religioznih konotacija) iskra života, tinja u njima svima. Jednom riječju taj skup bismo mogli nazvati postojanje. Jer, ako je stvoritelj sve što jest, život, i nalazi se u svemu živom, tada on jedini postoji – on je postojanje. Nema postojanja van njega niti bez njega, što god ili tko god on bio. Stoga sve što je živo, ima svijest, duh - postoji. Stoga svaki oblik koji posjeduje energiju života jest od stvoritelja. Čovjek je u toj priči najviši izraz svijesti, jer je njegov potencijal za razliku od biljaka i životinja, mnogo veći, rekao bih neograničen. Stvoritelj realnosti u kojoj živimo udahnuo je život svemu što postoji i njegova je izvornog porijekla. Sve ostalo nije od istog izvora jer ne sadrži princip života, svijesti i energije, te bi ga na dualističko-relativističkim principima suprotnosti stvoritelju mogli nazvati sotonskim (što nije potpuno točno, ali za ovaj slučaj nije bitno). Sotonizam je princip koji u stvarnosti ne postoji, a manifestira se kao vjera ili misaoni koncept bez svoje vlastite energije, već je parazitske naravi. Nadalje, sotonski princip je princip neživota, smrti, devijantne svijesti okrenute iznutra prema vani. Taj princip koji u biti nije princip, već odsustvo stvoriteljeva principa, postavljen je na temelju štovanja, strahopoštovanja, poslušnosti, pokornosti. Sotonska svijest traži da joj se podredite, da je štujete, molite, obožavate i prinosite joj žrtve. Ona odbija čovjeka priznati slobodnim bićem koje je samodostatno i ima svoju volju. Obzirom da takav svijet ne postoji on se može manifestirati u realitetu samo kroz simbole ( razne znakove, logoe, slova, riječi, imena). Tako i Republika Hrvatska ne postoji već samo kao zastava, grb, himna, ili karta administrativnih (ne prirodnih) granica. Štovanjem i klanjanjem tim simbolima ili prinosite žrtve istima 100% ste sotonist. Stvoritelj je nebrojeno puta iskazao da se na klanjamo nikome i ničemu osim njemu. Nikakvim ikonama, slikama, kipovima, grbu ili zastavi. Klanjamo se njemu kao životu ili životnom principu koji nas održava u postojanju na zemlji. Ako to i ne radimo stvoritelj nas neće kazniti, jer kažnjavanje ili osuda nije dio životnog principa. S druge strane Pravni svijet je prepun sankcija čisto sotonističke prirode koji izravno i jasno kažu "Ili mi se pokloni, pokori ili...!" Država (naravno ne kaže, jer ne postoji, već njeni tzv. predstavnici) kažu: "Tko ne plati porez, ide u zatvor. Tko se ne pokloni simbolu države, smatra se izdajnikom te stoga ide u zatvor." Klanjanje nepostojećim entitetima simboličkog karaktera koji postoje u obliku slike, kipa, lika, idola naziva se idolopoklonstvo i najprepoznatljiviji je oblik sotonizma. Vjerovanje u državu, pravni sistem, njegovo štovanje je odmak čovjeka od stvoritelja u smjeru devijacije i degradacija svijesti i životnog principa čije se nevjerojatne posljedice danas manifestiraju u obliku izopačenog egocentričnog uma spremnog na sve oblike strave da utaži svoju glad za moći, slavom, bogatstvom, energijom danas vidljivih u svijetu. razlog 6: Kriva interpretacija vladavine prava Magijska riječ koja se jako često ponavlja u medijima, a koju nitko do kraja nije objasnio u potpunom svjetlu je „vladavina prava”. Dakle, što je pravo vladavina prava? Pa, Biblija ima samo jedan, samo jedan stih koji sažima Zlatno pravilo kao što se nalazi u svim drugim višim civilizacijama Evanđelje po Mateju 7:12 govoreći: "Sve dakle, što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima, jer je to sadržaj zakona i proroka. ". Drugim riječima, vladavina prava je: "Svi su jednaki pred zakonom i nitko nije iznad njega". I isto pravilo još iz 6. stoljeća prije Krista, preko Konfucije Anekse 15:23: "Nemoj drugima učiniti ono što ne želite da oni učine s vama". Od Brahman Mahabharate, 5: 1517, imamo: "Ovo je zbroj Dharme [dužnosti]: Nemojte drugima učiniti što bi vam uzrokovalo bol ako se učini vama". Postoje i izvori iz drugih religija koje govore isto, ali ih ovdje neću nabrajati, dovoljno je znati da su ova pravila univerzalna jer su u skladu sa prirodnim zakonom razuma. Zapravo, nema racionalnog ili razboritog ili zdravog svećenika ili suca, predsjednika ili premijera koji bi se usudio odbiti postojanje Zlatne vladavine zakona. Umjesto toga, oni se nadaju da nećemo govoriti, niti pisati o tome. Zašto? Zato što su ti ljudi skrbnici sustava koji sada postupaju, funkcioniraju bez iti grama kompetencije prema originalnom smislu i značenju zakona. Zapravo, postoje brojni radovi i knjige koje su u proteklih osamdeset godina napisali tzv. Pravni stručnjaci koji propisuju da je zakon bilo što se donese za održavanje reda - drugim riječima, "zakon je ono što ja kažem.” Kakvo smeće! Kakvu izgovorena glupost! Vladavina prava podliježe hijerarhiji stvaranja tako svaki zakon kojeg donosi čovjek mora biti jasan, izravan, u skladu sa božanskim pravom, zdravim razumom, pravom čovjeka. Ukoliko zakon nije takav, uopće nije zakon niti se može pričati o vladavini prava. razlog 7: Korupcija vladavine prava Vladavina prava možda sama po sebi i nije loša ideja, čak ima notu uzvišene svjesnosti, ali da bi ona mogla funkcionirati potrebni su uzvišeni ljudi širokog pogleda i znanja. Ljudi koji su odbacili sitničave osobne interese i prešli iz osobnog interesa u domenu interesa života. U ovom momentu činjenica jest da se vlast i vodstvo nacionalne države (misli sa na REPUBLIKU HRVATSKU), kompromitiralo na svim razinama. Sve grane vlasti pune su bivših i sadašnjih kriminalaca koji su na tu poziciju došli raznim zakonsko/legalnim prevarama i nemoralnim i nelegitimnim političkim fuzijama u kojima ideologija i politički stav određene stranke nije bio ograničavajući faktor prilikom promjene političkog pola u svrhu ostvarivanja političke moći i zauzimanja fotelja. Takav nemoral i kriminal u redovima onih koji bi trebali biti moralni i etički uzor pokazatelj je da čovjek više ne može i ne smije svoje povjerenje davati takvoj svijesti koja je spremna odreći se i boga i čovjeka za egoistični probitak i materijalnu korist. Dugogodišnji političar koji je sudjelovao u svim strukturama vlasti Vladimir Šeks javno je na TV rekao da se zakoni ne donose u saboru već je sabor samo fasada koja odaje zakonitost i pravni procesa, a da se zakoni pišu i donose u malim privatnim interesnim skupinama. Pokušaji svih institucionalnih i vaninstitucionalnih skupina ljudi da promjene legalnim sredstvima ovakav tijek događaja nisu do sadašnjeg trenutka urodili plodom. razlog 8: Korupcija sudova Sud je riječ koja označava radnju ili promišljanje koja uzima u obzir sve dostupne činjenice, verificira ih kroz objektivno iskustvo, znanje, duhovnost, psihologiju, te na račun toga donosi zaključak ili određenu uputu za djelovanje. Da bi se nešto moglo nazvati sudom ono mora biti nepristrano i objektivno, dok je sve ostalo samo mišljenje. Objektivni sud je onaj u kojem predmet promatranja i verificiranja nema vidljivih dodirnih točaka sa onim koji donosi sud temeljem samo njemu svojstvenih kvaliteta. Sud koji je oslobođen ega i osobnih interesa, iako ima individualne kvalitete može se nazvati objektivnim, jer kao takav oslobođen interesnih, identifikacijskih veza. Onaj koji ima takve kvalitete i mogućnosti takvog promatranja i objektivnog donosivanja odluka naziva se sudac. Jasno je iz ovog malog uvoda da sudac kako bi donio pravedan, istinit, objektivan sud mora biti vrlo mudra, iskrena, pravedna, nevezana osoba. O potkupljivosti i sukobu interesa nećemo razgovarati. U nekadašnja vremena suci su bili visoko svjesni ljudi koji su živjeli u skladu sa prirodom, čak i u celibatu, uglavnom stariji ljudi sa mnogo životnog iskustva i raznih znanja kako na fizičkom tako na psihološko-duhovnom planu. Zaključak je da osobe koje donose presude na sudovima nisu uopće suci. Ako se slažete sa mojom definicijom riječi sud i time tko je posljedično njoj sudac, onda ove birokrate koje rone po paragrafima, člancima i pravilnicima zakona nisu niti mogu biti suci. Nedostaju im osnovne komponente od kojih je izgubljeni dodir sa stvarnošću najveći. Stoga sud nije sud. To je administrativna zgrada, sudci su administratori, birokrate koje ne vide svijet jer im je glava spuštena i nos uronjen u zakone, pravilnike i paragrafe. Njihova kompetencija stručnost, znanje, moral, čast u stvarnom svijetu su nedovoljni da bi ste vi trebali ili morali poštivati ijednu njihovu odluku. Sud i tzv. sudci se često i sami ne drže osnovni sudskih postulata koje kažu da nitko nesmije biti sudac u slučaju u kojem ima interes, zatim da se svatko smatra nevinim dok mu se ne dokaže suprotno, da nema sudskog procesa ukoliko ne postoji šteta, da nema krivice bez krivog uma i krive namjere, da svatko ima pravo odbiti biti svjedok u svojem slučaju, a što su samo od nekih najbitnijih. Postoji jako mnogo javnih dokumenta i napisanih knjiga, a i sami smo se kroz razne procese uvjerili da je nametnuto pravosuđe, rak u tijelu društva u da je glavno oruđe za manipulaciju, korupciju, osvetu, reket, prevaru. Jadnom kad se donese presuda sve je po zakonu i legalno. Onome što je zakonito i legalno nikada se ne može suditi. Sudci ne mogu odgovarati za presude koje donesu. razlog 9: Legalizacija kriminala Pravni sistem je u ovom trenutku oslonjen na institut legalnosti kojeg se često brka sa pojmom zakonitosti. To su dvije različite stvari. Zakonito je ono što poštuje kompletnu hijerarhiju vladavine prava pa samim time takvih zakona ima jako mali broj. U Legalnom sistemu postoje ucjene, prisile, kriminal, prevare, jer pravilnici tog legalnog sistema to dopuštaju. U legalnom sistemu, stoga, kriminal može biti legalan, što je potpuno “normalna” pojava, ali naravno nikada ne može biti zakonit. Najbolji primjer legalnog kriminala je bankarski sektor u kojem bankari prevarom kradu tuđu energiju, imovinu i živote u zamjenu za šarene papiriće ili elektronske bitove nula i jedinica. Sa druge strane recimo npr. uzgajanje konoplje je zakonito, ali nije legalno. Kada se priča o dekriminalizaciji marijuane, koriste se krive riječi. Ona ne može biti dekriminalizirana, jer ona nikada nije niti bila kriminal. Ovo sve je pod pretpostavkom da riječ kriminal označava nešto loše, nezakonito, čime se drugim ljudima nanosi šteta. Sistem legalnosti je sistem koji sa istinom i pravdom nema veze već samo sa fikcijom, ugovorima i poslovnim odnosima. To je sistem ugovora i pristanka i kojem mi slobodnom volje (čitaj neznanjem, nesviješću) pristajemo biti robovi. Takvom logikom legalni sistem bi se mogao nazvati zakonitim jer nikada ničija slobodna volja nije bila prekršena i svi su upoznati sa stvarnim stanjem stvari. I to je istina dok se u jednom momentu netko ne sjeti raskinuti te tzv. ugovore. Tad postaje potpuno jasno što je zakonito, a što legalno. razlog 10: Pljačka čovjeka kroz financijski sistem Pravni sistem je promotor najveće prevare današnjice i njegov osobni tjelohranitelj. Ta prevara se zove financijsko-bankarski sistem. Najveća i najmoćnija društva svijeta poput SAD, UK, Japana, Njemačke dužni su novca u svotama koje se mjere u bilijunima dolara. Hrvatska prati taj trend. Pitanje je samo kome su te ogromne i moćne države. Iako se one sve kao i Republika Hrvatska nazivaju Suverenima, financijski suverenitet nemaju, već posuđuju novac u privatnih banka i plaćaju još i kamatu na njega. Banke po principu „bankarstva djeolomičnih rezervi” upumpavaju u sistem novac bez pokrića kao kredit (čitaj dug) kojeg treba vratiti i to sa kamatama. Kako kamate nikad nisu ubačene u opticaj dug je nemoguće vratiti i država se mora konstantno zaduživati radi servisiranja kamata, jer ništa drugo ne može napraviti. U takvom sistemu država koja je prije tog preuzela vlasništvo nad javnom imovinom prodaje istu kao zalog za kredit ili kao jamstvo za otplatu. Kad sve proda, a čemu je vrlo blizu onda će za kredite jamčiti svojim građanima na koje je već upisala vlasništvo. Tako je čovjek u paklu ovog koruptivnog sistema postao zalog za dugove i zavezan dužničkim ropstvom. Postoje dokazi u nekim slučajevima, ali i sumnja u drugome da su rodni listovi fiktivnih fizičkih osoba također znanih i kao „građani” služili kao zalog za podizanje kredita ili štampanja novca u kojem je ovaj građanin zalog za dug. U Američkim rodnim listovima evidentno je dokazano da svaki ima CUSIP broj koji je jedinstveni broj kojeg dobija svaki vrijednosni papir. Nemamo konkretne dokaze da se to isto radi i sa Rodnim Listovima u Hrvatskoj, osim što postoje sumnje jer svaki rodni list ima srebrenu nit na sebi što je dokaz da je on vrijednosni papir, a osim toga Hrvatska je u potpunosti preuzela sve vrijednosti i procedure liberalnog bankarsko-kapitalističkog sistema te je razumno zaključiti da se isti postupak odvija i ovdje. razlog 11: Pretvorba čovjeka u osobu Mogućnost sklapanja ugovora između fiktivnog pravnog tijela i živog čovjeka u svim sistemima, zbog ne pariteta je nemoguć. Obzirom da pravni entitet nikada ne može postati živ onda je ugovor moguće sklopiti jedino proglašavanjem čovjeka umrlim ili nestalim na moru. Takav trik realiziran je registracijom imena koji jako sliči imenu čovjeka u matične državne knjige čineći tako to ime vlasništvom države. Živi čovjek iz neznanja se poistovjetio sa tim imenom i prezimenom i koristeći ga u pravnom prometu zapravo degradira sebe na građanina koji je vazal ili državni kmet. Rodni List kao temeljni dokument na osnovu kojeg su izdani apsolutno svi ostali dokumenti nije naš i nikada ne možemo dobiti original već samo ovjerenu kopiju, što je jedan od mnoštva dokaza o tome da ime kojeg koristimo ne pripada nama, a njegovim korištenjem postajemo robovi sistema. Osoba je fiktivni pojam koji proizlazi iz riječi persona. Persona je maska koju su nosili glumci u predstavama i tako predstavljali određeni lik, karakter, identitet. Stoga osoba ne postoji kao stvarna već kao predstavnik nekoga ili nečega ne živeći život prisutnosti već predstave. U toj predstavi čovjek se predstavlja određenim riječima zaboravljajući da je on ono što se riječju, imenom, nazivom, definicijom ili bilo kojom drugom umnom informacijom ne može opisati, objasniti, predstaviti. Verzal kao stil pisanja imena građana je nepoznat u pravopisno-gramatičkom sistemu a pretpostavlja se da je on verzija dog-latinskog ilustrativnog pisma kojima se označavaju trgovački entiteti u pravno-bankarskom poslovanju. Imena mrtvih se na nadgrobnim spomenicima pišu verzalom. razlog 12: Sistem kao urok na energetskom tijelu Pravnom magijom čovjek pristupa državi upisom u matične knjige i u njoj postaje građanin, osoba koja kao takva stiče pravnu osobnost. Pravna osobnost nije božanska kreacija i u prirodi je potpuno nepoznat pojam, jer takva osobnost u prirodi ne postoji. Zakoni i jesu pisani za građane kao submisivne drušveno-državne elemente koje su u njemu tretirani kao stvari. Oni koji nemaju kontrolom nad svojim tijelom, dušom, vremenom, imovinom, novcem. Kako je to moguće? Građanin po svojoj definicij i jest vazal, ali se još i smatra mrtvim. Mrtav nema nikakva bogom dana prava, jer ih se navodno odrekao prisegnuvši na vjernost drugom bogu – državi. A lijepo nam je govorio da nemamo druge bogove osim njega. Ovakvo stanje na stvari koje se u mitologiji prikazuje kao svijet podzemlja i koji više nema dodira sa stvarnim svijetom ( a što je i istina jer država i sistem su potpuno fiktivni), može izbjegavati sve vrste običaja i ustanovljenih pravila jer ona vrijede za svijet zemlje, živih, nikako za svijet mrtvih, ovaj koji sada vlada. Takav urok građanstva i odricanja od svojeg izvorišta teško je sidro kojeg se treba riješiti da nas ne povuče na dno. Možda zapravo već i jesmo na dnu. Dnu znanja, svijesti, suosjećanja, ljubavi, smisla, snage, a sistem je odigrao gotovo ključnu ulogu u tom potezanju na dno. Kako god, riješiti ga se moramo. razlog 13: Nemogućnost promjena u koruptivnoj svijesti Svi živi ljudi koji participiraju u ovoj promjeni svijest, a čiji rezultat između ostalog je i uspostava ovog društva u nekoj mjeri su pokušali ispraviti koruptivnu svijest koja se utjelovljuje u agentima sistema svih boja, vrsta i dezena, a koje zajedničkim imenom nazivamo država. Pokušaji poput pozivanja na zakone višeg reda, međunarodne institucije, deklaracije, konvencije, trgovačko pravo te na kraju čak i osnivanje arbitražnog suda kao legalne institucije za zaštitu ljudi od invazivne uvijek gladne parazitske države nisu urodili plodom. Koruptivna svijest utjelovljena u vlasti u cijelosti ignorira sve pozive svjesnog živog čovjeka za uspostavom pravednog i slobodnog sistema. U tom sistemu na njihovu žalost stvari ne bi bile postavljene hijerarhijski, već bi svi bili na istoj razini. Stoga je narcisoidni ego utjelovljen u svijest mafijaško-parazitskog karaktera glavna prepreka ostvarivanju institucionalno pravednog i slobodnog društva. Obzirom da je dužnost čovjeka da se sam brine o sebi, a nikako za društvo ili zajednicu kojom ravna korumpirana svijest, jedina moguća odluka koju je donio jest da napusti ovo legalno-pravno društvo, jer je svako djelovanje unutar njega daljnje gubljenje vremena i energije koji paraziti koriste za svoju dobrobit. Ovaj dokument rezultat je takve svojevoljne odluke donesene konstantnim preispitivanjem, kontemplacijom i djelovanjem u istini. Korumpirani sistem ne može se popraviti, te je jedina mogućnost čovjeka željnog istine, pravde i slobode napustiti isti. Iluzija je tvrdokorni parazit koji siše tvoju energiju bilo da si protiv njega i za njega. Djelotvorno najbolji način je ovaj kojim u ovom trenutku krećemo. Miroljubivo i potpuno bez borbe, jer borba protiv iluzornog neprijatelja daje mu ponovo na važnosti. Alan Watts, (1915-1973) vješti govornik, filozof i aktivist je sve ovo stavio u jednu rečenicu prilikom komentiranja modernog društva: 'Društvo je prevara, preuzmi kontrolu nad svojim životom' ------------- Kontrola uma u pravnom sistemu Dražen Kasalo |
