Belle epoque

nedjelja, 08.04.2012.

Proljeće poezije

Najveća hrvatska pjesnička manifestacija (usuđujem se reći i jedina koja se pojavljuje u Dnevniku državne televizije), Goranovo proljeće, održalo se ove godine 49. put, a tradicionalno je otvoreno 21. ožujka, na prvi dan proljeća i rođendan Ivana Gorana Kovačića, u čijem se rodnom Lukovdolu manifestacija svake godine otvara. Istina, malo kasnim s vijestima, ali od same manifestacije sam bio u velikoj gužvi, a mislim da je ipak zaslužila mjesto na blogu.

Ove godine je najznačajnija hrvatska nagrada za pjesnike, Goranov vijenac, dodijeljena šibenskom pjesniku Stjepanu Gulinu, koji zbog slabijeg zdravlja nije mogao sudjelovati na otvaranju, a Goran za mlade pjesnike dodijeljen je studentu Davoru Ivankovcu za pjesnički rukopis "Freud na Facebooku". Stihove Stjepana Gulina čitao je glumac Duško Modrinić, a jedna od pjesama, "Pjesnička internacionala" šokirala je veći dio publike. Naime, Goranovo proljeće jedini je događaj u Lukovdolu (ili jedan od rijetkih) i zato okupi gotovo sve stanovnike Lukovdola, koji su u 49 godina održavanja ove manifestacije imali priliku ugostiti neke od najvećih hrvatskih pjesnika koji su bili ovjenčani Goranovim vijencem - Dragu Ivaniševića, Vesnu Parun, Dragutina Tadijanovića, Ivana Slamniga, Luku Paljetka, Anku Žagar, Arsena Dedića, Petra Gudelja i Delimira Rešickog, a Stjepan Gulin definitivno poetikom odudara od većine ovih pjesnika. Nagrade su dodijeljene i učenicama osnovnih i srednjih škola.

Unatoč trudu Branka Čegeca, bivšeg predsjednika Goranovog proljeća, i Ivice Prtenjača, sadašnjeg predsjednika, Goranovo proljeće još uvijek je na neki način marginalizirana manifestacija. Osim nekoliko vijesti u kulturnim rubrikama portala te priloga u središnjem Dnevniku, Goranovo proljeće se ne spominje previše. Ove godine su se organizatori potrudili i izdali veliki katalog sa pjesmama nagrađenih pjesnika, ali i pjesmama gostiju iz inozemstva - iz Turske, Rumunjske i Srbije, te tako predstavili slabo poznate suvremene pjesnike Balkana. Šteta što se uz Goranovo proljeće ne vezuje još niz događaja (sve skupa, tek su četiri događanja Goranovog proljeća) , i što Goranovo proljeće doista ne živi čitavo proljeće.

Uz Goranovo proljeće, poznati su još dani Tina Ujevića u Vrgorcu, Dobriše Cesarića u Požegi, a od ove godine i Dani Vesne Parun na Šolti. 10.04., Vesnin rođendan, dan je koji bi Hrvati definitivno trebali slaviti (i to ne zbog nekih nesretnih političkih događaja koji se vezuju uz njega) kao dan poezije. Vesna Parun, pjesnikinja otoka i ljubavi, umrla je prije dvije godine u 89. godini života, te je iza sebe ostavila golem opus koji još uvijek nije niti u potpunosti istražen, a 50-ak arhivskih kutija predano je Hrvatskom državnom arhivu , u kojem će biti dostupni znanstvenicima. Prvi Dani Vesne Parun otvorili su natječaj za učenike osnovnih škola, te će organizirati stručni skup s poznavateljima Vesninog djela. Upravo Dani Vesne Parun imaju ogroman potencijal, koji bi Šoltani trebali ostvariti u suradnji sa drugim bodulima - Zlarinjanima i Višanima, uz čije je otoke Vesnina poezija itekako vezana.

Na Zlarinu nema spomena njenom imenu, a uz sav taj arhivski materijal mogla bi se otvoriti spomen-kuća (ili spomen -konoba , možda su baš u takvoj, kako bi rekla moja prijateljica Andreja, brk omastili Miki Trasi i Mačak Džingiskan) , ljetne večeri poezije sa brojnim prijevodima Vesnine poezije (a ona je naš drugi najprevođeniji pjesnik), organizirati radionice poezije - stvoriti od svojih gotovo zapuštenih lokaliteta otok poezije, kao što Lastovo trenutno provodi sjajan branding kao otok glazbe.

O Vesni uskoro izlazi nova knjiga - "Posljednja volja Vesne Parun" Denisa Derka, koji je surađivao s pjesnikinjom na njenom asinkronom odabiru "Ja koja imam nevinije ruke", a rođendan će se obilježiti i čitanjem njene poezije u knjižnicama. Ipak, to je samo početak obilježavanja života i djela. Ne nazivaju je bez razloga jedinom pravom nasljednicom Tina Ujevića.

_
Sretan Uskrs svima koji slave danas, a i onima koji će slaviti idući vikend :-)

08.04.2012. u 19:15 • 8 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< travanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Siječanj 2013 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (8)

Opis bloga

Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)

Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )




Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail
belleepoqueblog@yahoo.com








Linkovi

counter for blogger

View My Stats


Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blogovi koje volim

Luki+Goldie

Pjesak u gaćama

Nepoznati Zagreb

Pardon my French

Pravi se englez...

Što znači to pripitomiti? - piše rijetko, ali kad napiše - rasturi

Et reversa in se :)

Londra

Poslije ponoći- Zlica od Opaka

LoveToRead !

Dnevnik šašave mamice

Valcer

Nije složeno po nikakvom suvislom redosljedu - kako sam ih otkrivao , tako sam ih slagao :)

stihovi

Sergej Jesenjin

DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA


Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.

Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.


Jacques Prevert:
BARBARA


Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci

Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.

Vesna Parun :

PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE

Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.

Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.

Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.

Aleksa Šantić
EMINA

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...

Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se