Belle epoque

subota, 18.02.2012.

Tamara Obrovac opet kanta jazz! - Ulika Revival

NOTA BENE : Kada pokušavate dobiti karte za Lisinski , vrlo vjerojatno ćete prvo nazvati blagajnu telefonom, a tamo sjede dvije drage žene koje će učiniti sve u svojoj moći da vas uvjere kako tamo ne postoji niti jedno slobodno mjesto. Ne dajte se obeshrabriti! Odite do dvorane neposredno prije koncerta (oko sat vremena) te postoji šansa da ćete kupiti kartu i za 10 kn. Posebno je krizna situacija za koncerte u ciklusu "Lisinski subotom" i "Met Live in HD", kada su jedina slobodna mjesta i tjedan dana prije izvedbe ona u zadnjem redu. Za Giardino Armonico kupio sam karte s kojih se pozornica jedva vidjela, a naposljetku sam sjedio u sredini prvog reda (?!?), a za Tamaru Obrovac su me svi djelatnici Lisinskog uvjeravali da ne postoji niti jedna karta. Naposljetku sam sjedio kraj Arsena :-)

Nego, pređimo na vedrije teme. Tamara Obrovac poznata je po tome što paralelno vodi nekoliko različitih projekata, pa se ovog ljeta odlučila za ponovnu suradnju sa svojim kvartetom. Naime, 1998. Tamara Obrovac objavila je svoj drugi album Ulika, na kojem je radila zajedno s Matijom Dedićem (koji je godinu prije diplomirao u Grazu), Krunoslavom Levačićem i Žigom Golobom. Ovog ljeta ponovno su zajedno nastupili u Grožnjanu, te su se, 15 godina stariji, odlučili za ponovnu suradnju i svojevrsni revival projekta.

Tamara je poznata kao žanrovski neograničena glazbenica. Prošli album, "Neću više jazz kantati" bio je funk-groove album na specifičnom istarskom dijalektu, uz sjajnu suradnju s Rambom Amadeusom. Posljednji album; "Madirosa", svojevrstan je crossover jazza i klasike, sa nekoliko sjajnih obrada prethodnih hitova, ali je na njemu izostavila "Črno zlo", koji je uz "Daleko je..." obilježio njenu karijeru.



Ulika je album na kojem je Tamara Obrovac sjajno istaknula svoju vokalnu tehniku, ali i sposobnost glazbenika koji su sa njom ravnopravno činili kvartet. Kao ni na koncertu, u nijednom trenutku nije ograničila njihove improvizacije i solaže. Štoviše, za vrijeme improvizacija, Tamara se čak diskretno udaljila sa pozornice.



Nakon dojmljive "Divojke" kojom su otvorili koncert, Tamara Obrovac je pokazala kako ima sjajan smisao za humor (što možemo vidjeti i u njenoj glazbi), te zamolila organizatore da zatvore sve izlaze jer započinje free jazz skladba u trajanju od gotovo 4 sata. Program je nastavila "Tancom" i pričom o svojoj baki Uliki po kojoj album i nosi ime. "Tanac" je meni osobno ostao u posebnom sjećanju, jer je u njemu Tamara Obrovac pokazala kako je itekako vješta u "scat signingu", odnosno vokalnoj improvizaciji.



Za razliku od albuma, na kojem je klavir dominantan u naglašavanju pojedinih melodijskih obrazaca utemeljenih na istarskoj ljestvici, ali i jazz standardima, večerašnje izvedbe Matije Dedića bile su sugestivnije, minimalističke i slobodnije, te je od etno jazza u ovoj izvedbi ostalo tek ponekad specifično pjevanje Tamare Obrovac, koje se djelomično temelji na narodnoj tradiciji, te tekstovi o kojima je Tamara prije izvedbi govorila.

Nažalost, zbog stalnih akustičkih problema dvorane Lisinski kontrabas je ostao u posljednjem planu, te se čuo tek poneki ton koji je basist jače odsvirao, dok su bubnjevi u nekim trenucima bili čak i preglasni. Vrhunac večeri bila je upravo pjesma "Črno zlo", koju Tamara uvijek izvodi vrlo slobodno, i upravo u njoj do izražaja dolazi talent za improvizaciju, ali i humor.



Dugo vremena sam planirao otići na koncert Tamare Obrovac, ali svaki put me nešto omelo. Ovog puta ni blagajnice Lisinskog nisu uspjele, te sam zaista uživao u divnoj večeri opuštenog jazza, humora i predivnog, emotivnog glasa Tamare Obrovac.

_____________________
Iako The Artist i brojni drugi filmovi nominirani za Oscara ove godine nisu dospjeli do naših kina, ja koristim blagodati slobodnog interneta, te ćete uskoro moći pročitati i koje slovo o njima :-)




18.02.2012. u 09:47 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< veljača, 2012 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29        

Siječanj 2013 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (8)

Opis bloga

Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)

Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )




Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail
belleepoqueblog@yahoo.com








Linkovi

counter for blogger

View My Stats


Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blogovi koje volim

Luki+Goldie

Pjesak u gaćama

Nepoznati Zagreb

Pardon my French

Pravi se englez...

Što znači to pripitomiti? - piše rijetko, ali kad napiše - rasturi

Et reversa in se :)

Londra

Poslije ponoći- Zlica od Opaka

LoveToRead !

Dnevnik šašave mamice

Valcer

Nije složeno po nikakvom suvislom redosljedu - kako sam ih otkrivao , tako sam ih slagao :)

stihovi

Sergej Jesenjin

DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA


Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.

Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.


Jacques Prevert:
BARBARA


Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci

Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.

Vesna Parun :

PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE

Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.

Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.

Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.

Aleksa Šantić
EMINA

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...

Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!