Belle epoque

subota, 19.02.2011.

Eksplicitni sadržaji

Prošlog četvrtka uspio sam nagovoriti prijateljicu da ode sa mnom na predstavu "Eksplicitni sadržaji" u ZKMu, o kojoj prije gledanja nisam znao ništa. S obzirom na tekst koji "Bacači sjenki" imaju na svojem blogu, shvatio sam da očito nije neki klasični teatar, pa sam još provalio da je riječ o "avangardnoj predstavi", da bih nagovorio dragu Linu da ide sa mnom.

U biti, imam osjećaj da nismo bili jedini koji nisu točno znali o čemu se radi. Predstava je koncipirana tako da glumci povedu svoju publiku, podijeljenu u 6 grupa, u razne dijelove kazališta. Možda je problem što samim sudionicima tog čina nije uvijek jasna namjera, koju su također objasnili u promotivnom letku i na svojoj web stranici (ja sam čak ovo i pročitao :):

Možemo li, u tek nekoliko sati djeljenja zajedničkog prostora i vremena jednoga kazališnog događaja, evoluirati od zajednice “uglađenih stranaca” u istinsku zajednicu ljudi sa svim postojećim razlikama, a ipak ujedinjenih u istoj strasti?


Iako predstava u kojoj glumci opušteno razgovaraju sa svojom publikom djeluje jako jednostavno, radi se o prilično napornom zadatku za glumce , koji moraju upravo od te grupe pristojnih stranaca (s obzirom da su u kazalištu, pretpostavlja se da imaju manira) stvoriti zajednicu koja će izvršiti zajednički zadatak - pjesmu, ples, ili neku drugu izvedbu. Ne znam kako se u toj ulozi snalaze ostali glumci predstave, ali Lada Bonacci i Maro Martinović bili su zaista izvrsni u svom poslu. Bio je tu razgovor o sreći, o nezaposlenosti, klasično upoznavanje, predivna gesta prosljeđivanja citata (do mene je stigao slavan citat Vladimira Nazora: "Svijet je lijep, a život dar s neba,"; do moje prijateljice Marquezov : "Jedan trenutak pomiranje vrijedi više od čitavog života prijateljstva."), i na kraju usmjeravanje na pozitivne misli. U biti, to nije predstava kakvu publika očekuje, to je više društveno događanje, koje privlači najrazličitije ljude - bila su tu 4 srednjoškolca, jedanko toliko profesora, jednako toliko studentica arhitekture, jedan student zemljopisa, mesar, ali samo jedan nezaposleni! Kako je zaključila Lada Bonacci, naša grupa bila bi sasvim pristojna republika, ali Severina ne bi mogla nositi bedž s brojem nezaposlenih :)




Fotografija nemam, a iskreno, glupo mi je stavljati fotografije sa Facebook profila Bacača sjenki jer je svaka izvedba sigurno drugačija, s drugim ljudima i drugim situacijama. Iskreno, jedan od najoriginalnijih projekata koje sam gledao, ali ne onih projekata, za koje nakon predstave ne znaš bi li plakao ili se smijao onome što se naziva suvremena umjetnost i kreativnost. Ovo je predstava koja je i kreativna, i suvremena, ali daje svakome gledatelju-sudioniku priliku da doživi onaj opisani čas katarze na potpuno drugačiji način. I u tome je njena kvaliteta!



(glumačka ekipa! :) )

Najljepše vam svima preporučam da se prvom prilikom zaletite do ZKMa, a ja ću svakako otići pogledati i "Muški/ženske" u ITD, posljednji dio trilogije "O zajedništvu". U utorak idem gledati Kauboje, a onda se bacam na gledanje oskarovskih filmova !

19.02.2011. u 20:52 • 12 KomentaraPrint#

nedjelja, 06.02.2011.

Jedna francuska večer, jedan francuski film....

Spomenuo sam da se Sokrat, škola stranih jezika u kojoj već treću godinu učim njemački bacio u organiziranje raznih događanja, na koje su pozvani svi njihovi polaznici (i oni koji to namjeravaju postati :). Tako se u četvrtak, 3. veljače, odražala mala francuska večer. Iako ni španjolska nije bila za odbaciti, francuska večer imala je mnogo izraženiji središnji događaj - a to je bio posjet francuskog "predsjedničkog para" , Nicolasa Sarkozya i Carle Bruni. O čemu se radilo, otkrit ću vam kasnije.



Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us

(vrhunski kuhar Adam i voditeljica Jelena, profesori Sokrata)



Uploaded with ImageShack.us
(kuhinja :)



Uploaded with ImageShack.us
(oduševljeni gosti :)

Večer je otvorio sjajni Adam (Sokratov profesor), koji je otvorio svoju "creperie" i do kraja večeri za goste pekao sjajne palačinke sa 3 različita nadjeva (čokolada s aromom naranče, višnje i marmelada od marelica), a u tzv. narančastoj sobi priređena je samoposluga - sa raznim vrstama francuskih pita ("quiche"), ali i slavni madeleina (možda ih je netko, poput Prousta , umočio i u čaj). Osim toga, uz palačinke se mogao popiti i punč, a bilo je tu i crnog vina, i naravno , bezalkoholnih pića. Oko 19.45 pojavio se cijenjeni predsjednički par, i nakon ugodnog časkanja s okupljenima, održali su svoj govor, predsjednik je na violini uz pratnju sjajnog Ive Mrvelja izveo "Les feuilles mortes", "Rien de rien" i "La vie en rose", a onda je predstavio svoju prijateljicu Eminu koja je otpjevala i sama sebe na gitari pratila uz "Les Champs-Elysees". Inače, prije grandioznih govora, profesorica Sokrata Jelena Krilanović izrecitirala je Prevertovu "Barbaru" i najavila predsjednički par, a Romana Rogić je na flauti odsvirala "Marseljezu".Gospođa Sarkozy-Bruni je nakon toga izvukla troje sretnih dobitnika svoga CDa. Predsjednički par je kasnije nazdravio sa svojim prijateljima muzičarima, a kasnije i napustili ovu sjajnu zabavu...



Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us

(Carla Bruni kao bingo djevojka)



Uploaded with ImageShack.us

(predsjednički par i glazbenici)



Uploaded with ImageShack.us

(zdravica -Madame Bruni je na sebe nabacila krzno iz HMa)



Uploaded with ImageShack.us

(Allons, enfants!)



Uploaded with ImageShack.us


A to znam samo zato što me ravnateljica Sokrata zamolila i pozvala da sa svojom prijateljicom Linom glumim Sarkozya, i odsviram nekoliko pjesama na violini. Bilo je zadovoljstvo sudjelovati u ovome, a usput sam joj pomogao okupiti svoje prijatelje (svirači osim Romane, čija mama ide u Sokrat) da francuska večer prođe kako je i zamišljena - i to nam je i uspjelo. Procijenite po fotografijama!

______________________
U subotu sam se zaletio do Movieplexa s gorespomenutom i uslikanom Eminom, kako bismo pogledali francuski film "Des hommes et des dieux", kojeg je režirao Xavier Beauvois, a govori o trapistima koji se brinu za čitavo Alžirsko selo, ali dolaze u konflikt s islamskim ekstremisitma koji ih na kraju i ubijaju. Film je smješten u 1996., za vrijeme građanskog rata, a snimljen je prema istinitom događaju.

Najveća kvaliteta filma je životopisnost kojom je prikazana razlika između francuske zajednice i alžirske okoline, ali i požrtvovnost i samilost redovnika. Film koji promiče toleranciju i suživot, baš kao što su je promicali i ubijeni redovnici. Film je nominiran za čak 11 nagrada Cesar, a bio je i francuski kandidat za Oscara, iako nije ušao u užu konkurenciju (nažalost, to nije tip filma koji Amerikanci žele promovirati). Uglavnom, još je jedna potvrda francuskog kinematografskog umijeća , sposobnosti da se kroz film prenesu poruke, a sve na dopadljiv način (a ne ono po čemu deru u našim filmovima - lažni minimalizam i pokušaj europeizacije!).

Nažalost, revija dobrog filma je završila, ali to ne znači da je dobar film otišao iz Zagreba, odnosno iz Hrvatske. Sve filmove sa Filmomanije 4 moći ćete pogledati u MAXtv videoteci, a ako ne koristite MAXtv, sve se može downloadati :) - Od ostalih filmova, preporučam "Copie Conforme" i "The Tempest"


06.02.2011. u 20:18 • 9 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< veljača, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            

Siječanj 2013 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (8)

Opis bloga

Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)

Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )




Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail
belleepoqueblog@yahoo.com








Linkovi

counter for blogger

View My Stats


Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blogovi koje volim

Luki+Goldie

Pjesak u gaćama

Nepoznati Zagreb

Pardon my French

Pravi se englez...

Što znači to pripitomiti? - piše rijetko, ali kad napiše - rasturi

Et reversa in se :)

Londra

Poslije ponoći- Zlica od Opaka

LoveToRead !

Dnevnik šašave mamice

Valcer

Nije složeno po nikakvom suvislom redosljedu - kako sam ih otkrivao , tako sam ih slagao :)

stihovi

Sergej Jesenjin

DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA


Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.

Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.


Jacques Prevert:
BARBARA


Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci

Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.

Vesna Parun :

PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE

Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.

Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.

Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.

Aleksa Šantić
EMINA

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...

Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!