Belle epoque

nedjelja, 30.01.2011.

Noć muzeja i španjolska noć

Nakon dugo vremena, najdepresivnijeg ponedjeljka 2011-e, i nekoliko, nažalost propuštenih događanja, vraćam se blogu! Trebalo mi je malo vremena da se vratim stalnom ritmu, ali sada sam tu, i spreman za nove rad(t)ne pobjede :).

U petak sam odlučio posjetiti nekoliko muzeja, iskoristivši tako kao i velik dio zagrebačkog (i hrvatskog) društva priliku da ne platim kartu. Atmosfera za vrijeme Noći uvijek je posebna - čitav grad ispunjen je ljudima svih generacija koji žele vidjeti muzeje i atraktivne izložbe. Ove godine u vrijeme Noći nije bila niti jedna svjetski atraktivna izložba (nekoć su to bili Chagall, skupina Plavi jahač, lanjska grafička zbirka NSKa), ali to nije smanjilo niti vrijednost događaja, niti posjećenost muzeja, već samo pokazalo kako i mi imamo bogatu baštinu. Šteta što se Noć Muzeja održava samo jednom godišnje (budući da muzeji ne bi izgubili mnogo na zaradi da to učine barem još 2 puta godišnje), a šteta je i što je Zagreb , ulično gledano, prilično mrtav grad. Bilo bi sjajno kada bi se pretvaranjem Tesline u pješačku zonu stvorio novi centar, i kada bi se na bilo koji način privuklo ulične umjetnike u grad!

Ali vratimo se mi muzejima :) Noć muzeja u Zagrebu svake je godine organizirana posljednjeg petka u siječnju, što baš i nije najidealnije vrijeme. Naime, prijatelji iz Beograda rekli su mi da je kod njih u svibnju! Ipak, poslužila nam je kao večernji izlazak , i spajanje ugodnog s korisnim - upoznavanja naše kulture i sjajnih muzeja, ali i druženja i zabave. Prva postaja našeg razgleda bio je Muzej za umjetnost i obrt sa velikom izložbom "ART DECO", koja je prirodni nastavak velikog projekta "Secesija u Hrvatskoj". Nažalost, na izložbi se vidi da je priređena nešto skromnije od "Secesije" (možda je to zbog sveopće recesije, tko zna!), ali svakako je vrijedi pogledati, jer je jedna od rijetkih interaktivnih izložbi u Hrvatskoj, koja povezuje sve umjetničke vrste u kojima se očitovao tadašnji stil života i umjetnost. Hrvatska u to vrijeme nije nimalo zaostajala za Europom - održavani su prvi izbori za miss, cabaret je bio omiljen način zabave, ljudi su posjećivali kina, odlazili na savsko kupalište te uživali u životu (lani sam prilikom jednog povijesnog istraživanja imao prilike čitati novine od siječnja - srpnja 1927., što se nadovezuje na ovo razdoblje). Na izložbi su izložene sklupture i fotografije drugih djela Ivana Meštrovića, slike Trepšea, Tartaglie i Babića, skice Sergija Glumca i Ljube Babića za razne scenografije , te razglednice i nacrti kostima za Malu Floramyje Ive Tijardovića. Prikazana je i arhitektura između dva rata, pa tako i djela Drage Iblera, Viktora Kovačića i Ivana Meštrovića, te nacrti našeg (odnosno Jugoslavenskog) paviljona za parišku izložbu 1926. po kojoj je čitav funkcionalni stil i dobio ime. Izložba završava sa projekcijom filma Charlieja Chaplina "Veliki diktator" - prilično simbolično! Isplati se posjetiti.

Sljedeća naša postaja bila je jedna od najljepših hrvatskih galerija, a to je Moderna galerija, u kojoj se održava izložba Ljube Babića, zbog čega je privremeno zatvoren stalni postav koji je osmislio Igor Zidić (osim "Gundulićevog sna" Vlahe Bukovca, kojeg se na sreću nije dočepao bivši premijer). Moderna Galerija je , za razliku od prošle godine, učinila sjajnu stvar - ograničili su broj ljudi koji može ući, pa su tako puštali grupe od 60-ak ljudi svakih 15 minuta, što je omogućilo svima da normalno razgledaju izložbu. Ljubo Babić je slikar čije stvaralaštvo, iskreno, prije nisam poznavao, i to je razlog zašto mi se ova sistematično postavljena izložba izuzetno svidjela.

Naposlijetku smo se taxijem (hladnoća je bila jača od dobre volje) odvezli do Klovićevih dvora, u kojima su bile postavljene dvije izložbe - "Milost susreta" i "Antički Grci na tlu Hrvatske". Što se tiče "Milosti susreta", odnosno izložba umjetničke baštine franjevačke provincije sv.Jeronima iz Zadra, klasično je postavljena izložba sakralne umjetnosti,te predstavlja njihovo svekoliko stvaralaštvo i rad. Usput su tu i klasične velike table sa informacijama o redu, tako da svatko može saznati o čemu se radi.

"Antički Grci na tlu Hrvatske" izložba je samo za one koje tema interesira. Ona je presjek kolonizacije istočne jadranske obale koja je počela u 4. stoljeću, ali je izložba sušta suprotnost "ART DECOu" - nimalo interaktivna , sa osiromašenim informacijama i mnogo loše potpisanih eksponata. Problem je što su svi eksponati sitni (ne smatram da to umanjuje njihovu vrijednost), te ne mogu ispuniti prostor bez kvalitetnih popratnih sadržaja, koji su ovoga puta izostali. Tako se jedan od najvećih muzejskih projekata blago izjalovio. Ali, čekaju nas Pompeji u travnju!

_







Sokrat, škola stranih jezika koja radi od 2000. godine, nedavno je počela organizirati razna događanja. Tako se u prosincu organizirao božićni party, a prvi sljedeći "event" bila je sinoćnja španjolska večer. U ugodan prostor škole bili su pozvani svi polaznici, posebno oni koji uče španjolski, na večer španjolske kulture, glazbe, filma, hrane, pića i plesa (a na repertoaru je bila samba). Direktorica škole, svi profesori i polaznici španjolskog su se potrudili i pripravili sangriu, razne meksičke, latinoameričke i španjolske specijalitete, kviz o španjolskoj kulturi , a dvoje polaznika su i izveli salsu (kojoj su se kasnije priključili i manje profesionalni plesači). Sve skupa, prava opuštajuća večer u ugodnom prostoru.




Sokrat možete pratiti i na Facebooku, a 3.02., u četvrtak, u njihovom će se prostoru u Ulici Kneza Borne (blizu Sheratona i gimnazija u Križanićevoj) održati večer Frankofonije. Svi zainteresirani za učenje francuskog su, pretpostavljam, pozvani!
Osobno imam sjajna iskustva sa Sokratom - promijenio sam 2 profesora, i oboje su sjajno govorili svoj jezik (odnosno njemački), a uspijeli su me i zainteresirati za jezik koji sam odbijao rukama i nogama. U svakom slučaju, preporučam!

Što se tiče ostalih događaja, u Movieplexu je u tijeku "FIlmomanija 4", i najtoplije preporučam da pogledate "Copie Conforme", posljednji film Abbasa Kiarostamija sa Juliette Binoche u glavnoj ulozi, za koju je dobila i Zlatnu palmu. Kino Tuškanac sprema tjedne iranskog i frankofonskog filma, a prije slijedi i ciklus preminulog Blakea Edwardsa. Početkom ožujka tradicionalno će se održati ZagrebDox.

Kazališta su isto počela s premijerama. Još prije dva tjedna Leda je bila na repertoaru Gavelle, a u petak je odana i počast velikoj hrvatskoj književnici u HNK - Zagorki! Predstava koju ću svakako pogledati.

A što se tiče knjiga - moje najtoplije preporuke za "Ljuljačku daha" Herte Müller, "Crnu knjigu" Orhana Pamuka i sveopće popularnog Stiega Larssona...

Moj sljedeći izlet bit će upravo francuska večer u Sokratu, a onda - tko zna!

30.01.2011. u 00:17 • 7 KomentaraPrint#

nedjelja, 09.01.2011.

Nizozemska Nova Godina i ostalo ...

(slike će stići drugom prilikom, sad nemam vremena za postavljanje)

Brat Roger 1940. osnovao je zajednicu u Taizeu kako bi promicao duh ekumenizma i kršćanstva. Izuzetna duhovnost bratstva iz Taizea uskoro je prepoznata u svijetu, pa je Taize postao veliko duhovno okupljalište mladih iz čitave Europe. U sklopu toga, utemeljeno je i Hodočašće povjerenja na Zemlji, koje je obišlo već čitavu Europu , pa tako više puta (a i prvi put) Pariz, pa Rim, Munchen, Lisabon, Barcelonu, Budimpeštu, Ženevu, Bruxelles, pa i naš Zagreb. Ove godine sam se odlučio uputiti na novu postaju – nizozemski Rotterdam , najveću europsku luku, i drugu luku svijeta.
Nakon dugog i bome iscrpljujućeg puta (nekih 20 sati), stigli smo u Rotterdam , vidjeli stadion Feynoorda iz busa (iako do sad nisam u životu čuo za taj klub), i bili prisilno iskrcani na Ahoy!-u (velesajam+sportska dvorana veličine Arene) , i onda je krenula procedura. Naime, na mjestu za prihvat hodočasnika-gostiju vođa grupe dobije broj ljudi koji će bit smješten u kojoj župi (minimalno 5 u istoj župi ) , a onda se to dijeli. Nakon procedure smo se morali vraćati po svoje stvari, a onda ravno u naselje Capelle aan den IJseel, udaljeno 8 km od centra Rotterdama (što je sjajna lokacija). Organizatori također dijele besplatne pokaze za 5 dana koji pokrivaju metro i ostala sredstva javnog prijevoza.

S obzirom da je Nizozemska pretežno protestantska zemlja, bili smo smješteni u jednoj protestantskoj župi, te u protestantskoj obitelji. Osim što je pojam sobne temperature u Nizozemskoj nešto niži – oko 18 stupnjeva (što se po noći jasno spusti na 16 stupnjeva), rekao bih da ljudi na koje sam ja nailazio i nisu previše ljubazni. Sve je umjereno i s distancom, što mi se ne sviđa previše. Većina hrane djeluje umjetno i neprirodno (kruh iz vrećice je nešto najstrašnije), a sve skupa je jako slabo začinjeno, pa smo bili u situaciji da brokula i gljive i krumpir imaju prilično isti okus – i to okus kartona. Ali, poklonjenom konju ne gleda se u zube. Lijepo je da smo uopće primljeni u domove, a ne u sportske dvorane, kao što smo očekivali.

Sam grad baš i nije nešto nezaobilazno. Budući da je centar Rotterdama bio bombardiran 1940. malo prije okupacije Nizozemske, u samom centru grada nalaze se isključivo shopping centri sa ponekom starom crkvom i lažno antiknim kafićem. Ono što me je neugodno iznenadilo su naslage leda, koje nitko ne čisti na trotoarima, već samo na stazama za prilično agresivne bicikliste. Ne znam što smo mi trebali raditi – možda letjeti? Uglavnom, osim nekoliko zaista simpatičnih kafića (Sorbonne , Irish Pub – ne mogu vam opisati lokaciju, jer je jedini orijentir Hugo Boss, odnosno HM) .

Velike molitve organizirane u prostoru veličine zagrebačke Arene (a rekao bih i malo većem), u dvorani poznatoj po teniskom turniru koji se svake godine održava iza Australian Opena. Dvorana je bila jednostavno uređena , sa nekoliko tradicionalnih narančastih jedara na središnjem prostoru, a molitva se sastojala od cijelog niza meditativnih pjesama skladanih u Taizeu, biblijskog čitanja, izuzetno važnog dijela tišine, te naposljetku razmatranja brata Aloisa, te pozdrava pojedinim zemljama, odnosno nacijama. Prije molitve događa se podjela obroka, te jelo u jednom od 6 ogromnih paviljona velesajma. Podjela obroka izgleda tako da ti prvi volonter da plastičnu vrećicu, a svi sljedeći ubacuju redom: bocu vode, konzervu (sa obrokom koji ne bih tako rado pojeo), dva peciva, paket sira /šunke/kobasica, kolačić/keksić i na kraju voća koliko hoćeš . U kombinaciji s hranom koju smo ponijeli iz Hrvatske, sjajno, iako ne bih tako izdržao dulje od 5 dana.



Sutradan smo se polagano bacili na razgledavanje muzeja, zaključivši da u samom gradu baš i nema previše atrakcija (osim tradicionalnih hrvatskih svetišta poput Zare i nikad dosanjanog HMa). Prvi muzej koji smo odlučili posjetiti nalazi se u sklopu tzv. Museumparku, gotovo u samom centru grada, a nosi ime Boijmans van Beuningen, nizozemskog industrijalca i kolekcionara slika, koji je svoju veliku kolekciju (uključuje i Dalija, Magritta , Moneta, Pissara, Kandinskog, ali i barokne majstore poput Rembrandta i Brugela) poklonio Nizozemskoj, a oni su osnovali muzej da bi je sačuvali i pokazali svijetu. Kolekciju starih majstora nismo stigli dobro obići zbog nedostatka vremena i ogromne gužve (došli smo na krivi dan – srijedom je besplatan ulaz), ali kolekcija modernog slikarstva je fantastična. Počinje sa francuskim romantičarima (predvođeni Delacroixom), a nastavlja se s fantastičnim radovima Moneta, Degasa, Pissara, jednim Chagallom i jednim Picassom, 4 velika Magrittova platna, slavnom „Lirikom“ Kandinskog i „Impresijama Afrike“ Salvadora Dalija. Unatoč gužvi i premalo mjesta za ostavljanje stvari, muzej ostavlja sjajan dojam – dobra organizacija prostora, stara klasična galerija. Isto se ne bi moglo reći za Kunsthal, u kojem je bila postavljena prva nizozemska izložba Edvarda Muncha. Naime, konfuzno je postavljena pa nitko ne zna u kojem smjeru krenuti, a ni nakon 3 razgleda nisi baš potpuno siguran da si sve vidio. Uostalom, zbog nelogičnog rasporeda prostora, počneš s srednjim godinama, pa dođeš od jednom do kasnih radova, pa se vratiš na rane radove. Dosta strašno. Ono što u Hrvatskoj ne postoji, a vrijedno je spomena da djeca i mladi do 18 godina plaćaju kartu 2 eura, a u prvom muzeju ništa.











Nakon brzinskog ručka, krenuli smo i u Maritime Museum, sjajno uređen multimedijalan prostor, sa ogromnom maketom rotterdamske luke. Prikazuje se povijest nizozemskog pomorstva, najveće pomorske kompanije, odnos kraljevske obitelji i pomorstva, te dio koji prikazuje raznorazne brodsku odjeću i dizajn, a djevojke iz grupe su uživale promatrajući modnu reviju na platnu. Ispred muzeja stoji uređen i usidren brod koji prikazuje život kapetana, gostiju, pomoraca, mornara, teške poslove u potpalublju na zabavan i interaktivan način, sa mnogo voštanih figura i objekata. Sve skupa, 7 eura (cijena ulaznice) potpuno se isplatilo.




Sljedećeg dana odlučili smo posjetiti Den Haag. Iako nismo uspjeli naći ništa od „znamenitosti“ (sud za zločine na prostoru bivše Jugoslavije i zatvor), jer nam je Scheveningen bio jednostavno predaleko (odnosno, nismo znali liniju vlaka) , pa smo ostali u centru Haaga i konačno uživali u predivnoj arhitekturi i dobro očuvanoj staroj jezgri . Ipak, jedna od najupečatljivijih zgrada je gradska vijećnica, ogromno moderno zdanje, dok sam kraljevsku palaču registrirao tek kad sam u Zagrebu čitao na internetu, pa se nismo fotografirali ispred nje (ne znajući, naravno). Naime, palača i nije neko raskošno zdanje, lijepo je obnovljena (ali sve zgrade su), i nema nikakve indikacije osim grba na ogradi da je to rezidencija kraljice. Barem sam grb slikao… Do Haga se inače može doći metroom, odnosno lakim željeznicama, za 40 minuta od Rotterdama, a sa pokazom koji vrijedi za vožnju s RETom. - Inače, Hag je jedan od rijetkih gradova koji ima China Town - ali ništa, posebno, tek velika vrata u kić-kineskom stilu.



(grb sa palače koju nisam registrirao)



Po povratku u Rotterdam svratili smo prije večernje molitve do sjajnog Erasmusovog mosta, jedinog što će mi zasigurno ostati u pamćenju od rotterdamskih eksterijera. Most zbog izgleda (i nekih tehničkih grešaka prilikom izvedbe) nazivaju labudom, te je izvrsna pozadina za fotografije.




Našeg posljednjeg dana u Rotterdamu popodne smo obišli Fotomuzej, instituciju kakva u Hrvatskoj ne postoji, a također ju vrijedi vidjeti. Kao i prethodni muzeji, i ovaj je vrhunski uređen, čak su i izložbe postavljene logično, a prostor je multimedijalan. Prva izložba bila je izložba američke fotografkinje Nan Goldin, koja je pokrila čitav njen život. Fotografije koje su neki njeni kritičari nazvali „heroinskim chicom“ zaista vrijedi vidjeti. Naravno , tu je cijeli niz fotografija koje prikazuju homoseksualnu zajednicu, ali i sjajne fotografije s ulice i fotografije ljubavnika. Najbolja je možda „Christmas at the Other Side“, koju ću ipak uploadati (da znate o čemu pričam). Druga velika izložba je također izložba američkog fotografa, ovoga puta Duanea Michalsa, koji ima fantastične „PHOTO STORIES“, koje se zaista ne može opisati riječima, sa stihovima ispod svake pojedine. Muzej koji vrijedi vidjeti.

Novu Godinu smo dočekali u našoj župi na Festivalu naroda, gdje smo do 2 ujutro igrali improviziranu verziju Trivial Pursuita tako da svaka grupa mora odgovoriti na pitanja o svakoj zemlji čiji stanovnici sudjeluju u igri. Zabavno, kad shvatite da je pitanje „Koja je prva zgrada od cigli sagrađena u Litvaniji?“ . Nakon toga su nas Katalonci pokušali naučiti svoje narodne plesove, i tako smo se polako skupili doma. U Nizozemskoj je inače običaj pucati cijeli dan (ali cijeli, od 8 ujutro), pa vatromet u 00.00 i nije bio neko iznenađenje .

Nakon pakiranja i ugodnog završetka susreta u našoj maloj župi, popodne smo proveli u Amsterdamu, popularno zvanom Venecija sjevera. Grad je zaista predivan, u nijedan muzej naravno nismo išli jer je sve bilo puno ljudi sa susreta, te se npr. za Rijksmuseum čekalo oko sat i pol. Otišli smo prošetati ulicom crvenih svjetiljki, što je zapravo prilično žalosna pojava, kad shvatiš da te žene cijeli dan stoje u tim izlozima , jedu sendviče ili puše, i naravno obavljaju svoj posao. Ima tamo i teatara za „live seks“, ali to je stvarno produkt bolesnog uma. I coffe shopovi su na svakom uglu, s tim da je društvo unutra prilično…khm…sumnjivo, pa nismo baš zalazili. Žalosno je da tako lijep grad svoj turizam temelji na gornje pojave.



Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us

Put u Zagreb trajao je 20 sati. Treba li reći išta više…

Nakon povratka bio sam preumoran za pisanje, svatko treba mali odmor, a ja sam si uzeo 15 dana J Bio sam na 2 sjajna koncerta – Jinxi i TBF na Trgu, i Kočani orkestar i Trubači iz Guče na Velesajmu ( u grozno neakustičnoj dvorani). Sad idem u nove rad(t)ne pobjede…
Sretna Nova Godina svima!

09.01.2011. u 22:13 • 6 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< siječanj, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Siječanj 2013 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (8)

Opis bloga

Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)

Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )




Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail
belleepoqueblog@yahoo.com








Linkovi

counter for blogger

View My Stats


Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blogovi koje volim

Luki+Goldie

Pjesak u gaćama

Nepoznati Zagreb

Pardon my French

Pravi se englez...

Što znači to pripitomiti? - piše rijetko, ali kad napiše - rasturi

Et reversa in se :)

Londra

Poslije ponoći- Zlica od Opaka

LoveToRead !

Dnevnik šašave mamice

Valcer

Nije složeno po nikakvom suvislom redosljedu - kako sam ih otkrivao , tako sam ih slagao :)

stihovi

Sergej Jesenjin

DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA


Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.

Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.


Jacques Prevert:
BARBARA


Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci

Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.

Vesna Parun :

PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE

Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.

Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.

Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.

Aleksa Šantić
EMINA

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...

Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se