Belle epoque

subota, 20.11.2010.

`1001 noć` u obiteljskom okruženju

"Brzo , brzo! Još samo tri minute!"

Moja najbolja prijateljica neobično je uznemirena. Petak navečer, 19 sati i 57 minuta. Ona i mama brzo prenose Coca Colu, kiflice koje je baka ispekla i sve moguće ostatke hrane u dnevni boravak . Svaka žena u kući zauzela je svoju poziciju na tri različita kauča - baka, mama i dvije kćeri (realno, najmlađa đipa po podu i ometa vjerne gledateljice). Uskoro se čuju početni tonovi simfonijske suite Nikolaja Rimskog Korsakova , koja je također inspirirana djelom "1001 noć" o Šeherezadi i šahu Šahijaru. Iako u prilično očajnoj orkestraciji u seriji, potpuno se uklapa u ugođaj.






Šeherezada je postala fenomen hrvatskog društva - nitko je ne gleda, ali svi znaju o čemu se radi. Prije mjesec dana , na početku "Šehi booma" Slobodna Dalmacija je imala naslov "Kad krene Šehi, utihne čitava Dalmacija". Zapravo, svi smo na početku bili skeptični prema RTLu i toj turskoj seriji u udarnom terminu na televiziji koja se prikazuje na nacionalnoj razini. Očekivala se još jedna španjolska sapunica sa pretjeranim emocijama, crno bijelim likovima i neobičnim facijalnim ekspresijama, u kojoj se većina radnje odvija pod kipom Gospe od Guadalupe i u žvaljakanju po raznim lokalnim klubovima. Dočekalo nas je nešto potpuno drugačije - svi su čedno odjeveni, nema razdrljanih macho tipova i razgolićenih latino ljepotica, nema čak ni francuskih poljubaca, a kamo li onoga što smo imali priliku vidjeti u Španjolaca i Meksikanaca. Možda je i konzervativnu publiku oduševio odnos unutar obitelji - gdje svi jedu zajedno, gdje se točno zna kako se roditelji odnose prema djeci i obrnuto. Tek mala usporedba u sljedeća dva videa :)



(ne morate pogledati cijelo, jasno - samo za opći dojam)



"Budalo glupa! Šta ju lupaš, šta ti je mala napravila?" - brzo se osvrćem da vidim što se događa - "Ma dobro, dobro si mu i rekla, kreten . Laže i maže." Nakon 60ak epizoda nema teoretske šanse da uhvatim radnju, ali žene znaju svaki detalj, pa tako je moja draga prijateljica neki dan svoje obožavanje pokazala na satu hrvatskog, poznavajući čak i ime Onurovog konja. Fascinantno je koliko je ta serija postala popularna, a čak i Ezel, kojemu je tPortal predviđao propast, postaje prilično popularan.
Ono što se novom zvjezdanom paru ne može poreći je njihova elegancija, ali i skromnost. Konzum navodno nije morao ispuniti nikakve njihove ekstravagantne želje, jedino su ljudi tražili konfortan smještaj. A to bi i svatko od nas tražio.

Vlada dakle, prava pošast za turskom kulturom, koja je u nas popularna još od početka desetljeća (a bome i stoljeća), kad je Orhan Pamuk 1999. osvojio IMPAC Dublin nagradu, najbolju predispoziciju za buduće osvajanje Nobelove nagrade. I on u svojim romanima postavlja upravo grad kao glavni lik, a njegovi se likovi nalaze u prostoru između tradicije i suvremenog svijeta, gdje moraju odlučiti kojim se vrijednostima prikloniti. Nemojte misliti da Pamuka izjednačavam s ovom serijom, niti u ludilu. On je svoju književnu vrijednost dokazao melankoličnim prikazom u "Istanbulu", fascinantnim zapletom u "Zovem se crvena", oštrom osudom rušenja turskog sekularizma u "Snijegu", i posljednjim, izuzetno romantičnim romanom "Muzej nevinosti". Ali očito postoje neki zajednički problemi turskoga društva.

"Vidi, vidi Hrvoje šta radi! Ma ti propuštaš život ne gledajući Šehu! " - i ponovno se brzo okrećem da vidim o čemu se radi - "Vidi kako zateže mišiće na pozadini da joj haljina bolje stoji"
"Ma daj mama, takav je kroj haljine " - i pokreće se rasprava oko toga kakva je Šeherezadina haljina :)
Nažalost, nakon toga sam se morao uputiti doma, i prepustiti da Šeherezada za mene ostane enigma i fenomen. Kupio sam na engleskom izdanje "1001 noći" (Penguin Classics - u Algoritmu 22 kn!) , pa možda neke stvari bolje shvatim :)

_______________
Sljedeći tjedan u Zagrebu je ciklus bosanskohercegovačkog filma. U srijedu možda i stignem na Kusturicin "Dom za vješanje". Ako ne, svakako vam preporučam ovaj izvrstan program! Sljedeći vikend konačno Harry, a dotad :) I svakako moram stići u Klovićeve dvore na izložbu "Antički Grci na tlu Hrvatske"

Lp svima :)

20.11.2010. u 23:32 • 9 KomentaraPrint#

subota, 13.11.2010.

6. Festival novog cirkusa :)

Ove godine se u svijetu ugledni, a u Hrvatskoj poprilično zanemaren festival, sveo tek na jednodnevno izdanje, kako bi upozorio na tešku financijsku situaciju nezavisnih festivala grada Zagreba. Tako smo imali priliku vidjeti jednu predstavu - "P.P.P." Compagnie Non Nova; jedan cabaret - "Red Room" (koji i sad traje u Pogonu Jedinstvo), jednu izložbu - "Muzej festivalskih relikvija", smještenu u prostor galerije Showroom u Teslinoj ulici, te poslušati predavanje Jennifer Miller pod naslovom "Is your house on fire".

Prvo jutrašnje događanje bilo je upravo predavanje bradate žene Jennifer Miller. Iako bismo je možda na prvi pogled proglasili suludom aktivisticom, ona je mnogo više od toga. U sklopu predavanja pogledali smo i dva dokumentarna filma Tami Gold koji govore upravo o njoj - jedan iz 80-ih , a jedan snimljen nedavno. Filmovi su to koji prikazuju istu osobu, koja se ne bori isključivo i manijakalno za prava queer zajednice, već djeluje na širokom planu zajedno sa svojim Cirkusom Anok. Pretežno se bavi političkim teatrom, u kojem cirkuske tehnike ne služe samo za zabavljanje publike, već i za iznošenje jasnih političkih stavova ove skupine. Ono što je najzanimljivije je da cirkus pretežno nastupa na otvorenom prostoru, što njihov nastup čini nepredvidivim i dostupnim širokoj publici. Na snimci koju je Jennifer pripremila jasno se vidi da njihovim nastupima pristustvuju ljudi svih rasa i nacionalnosti , dobi i obrazovanja, što samo pokazuje da efektan politički teatar treba privući svakoga, a ne samo sloj odabranih. Vjerovali ili ne, i u Americi, zemlji naših snova, za ovakve je projekte teško dobiti novac, te ga se treba prvenstveno tražiti od privatnih fondacija, jer su iznosi koje dobivaju od grada mizerni. Sve zajedno, izvrsno predavanje o idejama političkog teatra.



U 19 sati se na Sceni Travno održala monodrama Phie Menard pod mističnim naslovom P.P.P. Publiku je već zbunila najava koja spominje 450 kg leda, jer nikom nije bilo u potpunosti jasno čemu će tolike količine leda zapravo služiti. Osim toga, Francuzi su sproveli neobičnu proceduru ulaska - sva je publika prvo bila skupljena, a onda su ušli u dvoranu u nekoliko minuta, kako se led ne bi otopio prije samog početka predstave, u dvorani koja je bila ohlađena na 17 stupnjeva. Predstava govori o promjeni identiteta izvrsnom scenskom igrom same Phie Menard, koja je još prije 2 godine bila poznata kao žongler Philip Menard. Njena predstava vizualno je savršena i vrlo dojmljiva - 60- ak kugli leda iznad njene glave simboliziraju nesigurnost života. U scenama koje pokreću radnju zvučna kulisa odgovara onome što se u njenoj okolini događa, dok se za vrijeme scena agonije čuje isključivo polagano kvrckanje i otapanje leda. Predstava nosi poruku o svim teškoćama na koje transseksualne osobe nailaze za vrijeme svog putovanja. Led je uz Phiu glavni lik predstave - on prati sve promjene unutar lika, te mu može naštetiti i dati zadovoljstvo. Predstava je vizualno savršena zajedno s minimalističkom scenografijom, koja izvrsno prati tok radnje . Zanimljivi su recimo pomični ormari koji se sami kreću po čitavoj pozornici. Od tradicionalnih cirkuskih vještina, očito je da Phia zaista izvrsno žonglira, a u predstavi se koristi i suvremenim plesom. Njena je energija neiscrpna, i zaista joj želim da tako i nastavi! Ova predstava podupire sve transseksualne osobe da naprave tu promjenu kako bi olakšale život sebi i drugima, ali i ne kriju da je ta promjena izuzetno složena - jer se snosi na sve - od izbora novog izgleda do novog karaktera i imena. Sve skupa - ova predstava je jedna od onih koje vrijedi pogledati.




Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us

Na Cabaret nažalost, nisam otišao :(
Sljedeći vikend je Noć kazališta, ali mislim da ću prije završiti na Noći - Harryja Pottera!
Lp svima vama :)

13.11.2010. u 22:03 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 11.11.2010.

Davor Kuruzović Gypsy Quartet i Sonja Stević u ZKLu

Dakle, 9.studenoga 2010. u Zagrebačkom kazalištu lutaka Gipsy Swing Quartet zajedno s Sonjom Stević, profesoricom u Francuskoj alijansi održao jedan lijep, intiman koncert. Za početak, otkrio sam ZKL kao idealan koncertni prostor za manje, intimnije koncerte, gdje se može postići dobar odnos između publike i izvođača. Dvorana je bila gotovo potpuno popunjena učenicim francuskog jezika i prijateljima francuske šansone i gypsy jazza. Sam koncert bio je posvećen stotoj godišnjici rođenja Djanga Reinhardta, kojem je posvećena i čitava godina u svijetu gypsy jazza (recimo da je Mate Matišić održao koncert na Splitskom ljetu istom prigodom).




Sonja Stević je svoj dio koncerta odradila na vrlo teatralan način. Svaku je pjesmu najavila ispričavši ponešto o glazbeniku, o prepjevu te pjesme na hrvatski (kao naprimjer u slučaju Arsena Dedića i vrhunskog prepjeva "Nemoj poći sad") , o slavnim pariškim dvoranama, skladateljima i tekstopiscima, te naposlijetku otpjevavši pjesmu. Od poznatijih izvela je "Les feuilles morte", "Aux Champs Elysee", "La vie en rose", "Ne me quitte pas" i "Sous le ciel de Paris", ali bilo je tu i manje poznatih šansona, ili onih koje sam jednostavno zaboravio. Vrijedi još spomenuti i slavnog "Johnnya" Edith Piaf, a kasnije i Vaya Con Diosa. Dakle, Sonja Stević je svojom teatralnošću i izgovorom prenijela ugođaj Pariza i Francuske, ali njeno pjevanje (ona nije školovani pjevač) i nije na zavidnoj razini, s obzirom da očito ima želju ozbiljno se baviti glazbom. Ipak, zahvaljujući svemu ostalom, ta mala glasovna mana (= glas joj ne zvuči baš bajno u višim oktavama, dok u nižim previše pokušava biti Josipa Lisac ili Dani Klein) . Svojom mimikom i gestikulacijom, koja je zaista bila u maniri francuske šanosne i velike Piaf, nadoknadila je glasovne nedostatke.













Gypsy Swing Quartet predvođen duhvonim vođom Damirom Kukuruzovićem, koji nam je ispričao priču o Djangu Reinhardtu, glazbeno je dominirao ovim koncertom. Oni također slijede izričaj tog velikog romskog glazbenika, koji je uslijedio kao odgovor jazzu 30-ih godina prošlog stoljeća. Ta glazba fuzija je romske i hebrejske narodne glazbe, jazza i francuske šansone. Band je fantastično uvježban , i pratio je Stević u svim njenim inovacijama i glazbenim slobodama. Prilikom ovog koncerta bili su prošireni još jednim članom... Nekoliko njihovih snimki s Youtube-a treba poslušati, a uvjerljivo najbolja bila je adaptacija glazbe iz filma "Otac na službenom putu" Emira Kusturice.










Paradoksalno, najbolja izvedba S.Stević i Gypsy Quarteta bile su ruske narodne "Oči crne"... U snimci ovog izvrsnog zbora uživajte!
Lp :)

11.11.2010. u 00:39 • 5 KomentaraPrint#

utorak, 09.11.2010.

Balašević 18.12. / Poziv na Festival novog cirkusa

Danas sam kupio karte još u rano jutro! Ne bih propustio koncert, iako sam taj dan imao mogućnost odvesti se u tri različita aranžmana do naše lijepe Austrije...

Za podizanje atmosfere, moja najdraža pjesma :)



______________________
Zbog smanjenog budžeta, Festival novog cirkusa ove godine održava se samo jedan dan, i to ovu subotu 13.11.
Ipak, vidjet ćemo dva izvrsna programa - predstavu P.P.P francuske skupine, za koju je potrebno čak 450 kg leda! Spremaju spektakl u svakom slučaju - i to na Sceni Travno! Odmah nakon, u 21.30, održat će se jedan netipičan oblik zabave za suvremeno doba - queer cabaret. Ukoliko imate vremena, come to the cabaret!



Sve ostale informacije možete zasad pronaći na službenoj stranici festivala, a svi vi koji ne obitavate u Zagrebu, bit ćete izvješteni o P.P.P-u...

Večeras sam bio na večeri francuske šansone i gypsy jazza... Post je u pripremi, bez brige :)

Lp od premorenog Hrvoja :)

09.11.2010. u 23:53 • 3 KomentaraPrint#

nedjelja, 07.11.2010.

"Ovo je mogla biti moja ulica" - sjećanje na Luku Ritza

Konačno i ja stigoh do kazališta , i ovoga puta na još jednu zaista sjajnu predstavu. U Zagrebačkom kazalištu mladih nedavno je premijerno izvedena predstava "Ovo je mogla biti moja ulica" Anice Tomić i Jelene Kovačić. Ovakvu predstavu jednostavno nisam mogao gledati objektivno, prosuđivait njene kvalitete i (ne)kvalitete (osim preglasne glazbe, koju nisam mogao ignorirati), prosuđivati glumu inače vrlo dobrih ZKMovih glumaca. To jednostavno nije predstava stvorena da se kritizira, već predstava stvorena u sjećanje na tragično preminulog Luku Ritza, ali i sve mlade, koji su umrli na tužan i bespotreban način.

Prolog predstave pjeva/izgovara upravo Lukina prijateljica Lara Janić, a i samu predstavu su pomogli Lukini roditelji Suzana i Reno, za koje je vjerojatno gledanje bilo najteže. Iako je navedeno da predstava nije rekonstrukcija Lukinog slučaja, ona je u velikoj mjeri inspirirana njime, što je vrlo pozitivno jer je izazvala emocije među pretežno mladom publikom koju su u kazalište doveli profesori i učitelji. Predstava iznosi uzroke ovog događaja , koji su potpuno neprihvatljivi suvremenoj Europi i Hrvatskoj, a to su nasilje u obitelji, netolerancija i nepoštivanje tuđih stavova, ali i posljedice - trajnu bol koja ostaje u srcima prijatelja i obitelji. Predstava također osuđuje možda i najveći problem od svih - šutnju, koja pod frazom "pustimo institucije da rade svoj posao" upravo to onemogućava. Istražuju se osjećaji onih koji su svjedočili događaj, i njihovu unutarnju borbu o tome trebali izreći ono što je viđeno ili čuvati svoju obitelj prije svega, trebali prijaviti člana svoje obitelji, dakle pitanja o tome što je moralno , a što nije.
Autorice su se osvrnule i na druge aktualne slučajeve - recimo slučaj Varšavska, koji govori o tome koliko se glas građana ne sluša u društvu, čega su mladi itekako svjesni.



Uploaded with ImageShack.us


Predstava je dokazala da je ZKM jedno od najprovokativnijih i najboljih kazališta u Zagrebu. Nakon "Zagrebačkog pentagrama" i "Braka Marije Braun" još me jedna njihova predstava oduševila porukom, idejom, glumom i funkcionalnom scenografijom, koja na prvi pogled djeluje prejednostavno, a zapravo izvrsno služi kao podloga priči te je u svakom času smislena. Iza predstave bilo je organizirano i kratko predavanje te razmjena mišljenja, na kojoj se nažalost nisam stigao dugo zadržati, ali ostao sam sasvim dovoljno da shvatim da se radi o izvrsnom programu. Služilo je i kao promocija Savjetovališta "Luka Ritz" , koje je zaista vrijedna inicijativa, iako se dogodila prekasno , odnosno bilo bi bolje da ne mora nositi ime tog tragično preminulog mladića koje je postalo sinonim za borbu protiv maloljetničkog nasilja.

Usput, podršku predstavi dali su i mnogi slavni. Tako su ovoga puta u kazalištu bili Vinko Brešan i Mani Gotovac, a i premijera je bila dobro popraćena. Mani Gotovac još je lani rekla ponešto o stanju u društvu - a sve to može biti odgledano i na youtube.com :) Dakle, potražite i uživajte !

Dragi blogeri, ja vam svima toplo preporučam da pogledate ovu predstavu, koja je zaista dirljiva, jer potiče na razmišljanje o vlastitim postupcima u takvim trenucima - o tome kako biste se osjećali da izgubite najboljeg prijatelja, ili dijete, i o tome što biste učinili na mjestu promatrača takvog događaja... Vrijedi pogledati i promisliti ...
_____________________
U utorak idem na večer francuske šansone u ZKL, a u subotu prvi put volontiram - i to na Festivalu novog cirkusa... Kao i uvijek, bez brige, o svemu ćete biti obavješteni.

Lp :)

07.11.2010. u 22:25 • 5 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< studeni, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Siječanj 2013 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (8)

Opis bloga

Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)

Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )




Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail
belleepoqueblog@yahoo.com








Linkovi

counter for blogger

View My Stats


Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blogovi koje volim

Luki+Goldie

Pjesak u gaćama

Nepoznati Zagreb

Pardon my French

Pravi se englez...

Što znači to pripitomiti? - piše rijetko, ali kad napiše - rasturi

Et reversa in se :)

Londra

Poslije ponoći- Zlica od Opaka

LoveToRead !

Dnevnik šašave mamice

Valcer

Nije složeno po nikakvom suvislom redosljedu - kako sam ih otkrivao , tako sam ih slagao :)

stihovi

Sergej Jesenjin

DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA


Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.

Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.


Jacques Prevert:
BARBARA


Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci

Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.

Vesna Parun :

PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE

Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.

Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.

Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.

Aleksa Šantić
EMINA

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...

Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se