Vraćam se konačno, bio sam u velikim obvezama (još uvijek sam), ali stigao sam konačno do bloga.
Dakle, 1984. nagradu u Cannesu dobila je velika Lady Helen Mirren, za ulogu u filmu "Cal", koji govori o pripadniku IRA-e 70-ih godina i njegovoj ženi (koju je utjelovila Mirren).Mirren je inače rođena 1945. u Londonu, a osvojila je čak 4 SAGove nagrade, 4 BAFTAe, 3 Zlatna globusa, 4 Emmya i Oscara, za izvrsnu interpretaciju Elizabete II. u filmu "Kraljica. Svoju posljednju nominaciju za Oscara zavrijedila je ove godine za film "The Last Station", u kojem je odglumila suprugu Lava Tolstoja. Iste godine kada je oduševila ulogom Elizabete II, navodno je savršeno odglumila i Elizabetu I. , u miniseriji, te je i za tu ulogu dobila Zlatnog globusa i Emmya. Inače u Cannesu je trijumfirala i 11 godina kasnije ulogom u filmu "Ludilo kralja Georga"
Cher je nagradu dobila 1985. za "Mask", ali nju ću preskočiti.
Sljedeća velika zvijezda je Meryl Streep, dvostruka Oscarovka (i još 14 nominacija), rođena 1949., po mome mišljenju posljednja velika zvijezda Hollywooda, nagradu je osvojila 1989. za film "A Cry in the Dark". Svoja 2 Oscara dobila je za "Kramer protiv Kramera" i "Sofijin izbor", iako je Meryl zaslužila mnogo Oscara više.
1994. nagradu je dobila Virna Lisi , o kojoj nema puno podataka na internetu, za izvrsnu interpretaciju u Kraljici Margot (začudo nije dobila Isabelle Adjani). Ona je utjelovila Catherinu Medici, majku kraljice Margot, inače prvoklasne spletkarošice. Film sam neki dan ponovno gledao, i zaista mi se sviđa - za glazbu se ne bi tako lako pomislilo da je Bregović, a stvarno je izvrstan film, a ne kao današnje "kostimirane drame" kao npr. Dvije sestre za kralja.
Posljednja o kojoj ću pisati je Penelope Cruz, jedna od mojih omiljenih glumica. Nagradu je dobila 2006. za Almodovarov "Volver". Inače je poznata kao muza tog redatelja homoseksualne orijentacije, koji je rekao da je ona jedina žena s kojom bi htio imati dijete. Iako su meni draži neki drugi Almodovarovi filmovi (Loš odgoj, Pričaj s njom, Sve o mojoj majci), Penelope se iskazala u ovom i u "Slomljenim zagrljajima". Oscara nažalost nije dobila za Almodovarov film, nego za Allenov "Vicky Cristina Barcelona", gdje je također briljirala.
Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)
Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )
Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail belleepoqueblog@yahoo.com
Nije složeno po nikakvom suvislom redosljedu - kako sam ih otkrivao , tako sam ih slagao :)
stihovi
Sergej Jesenjin
DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA
Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.
Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije. Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.
Jacques Prevert:
BARBARA
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.
Vesna Parun :
PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE
Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.
Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.
Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.
Aleksa Šantić EMINA
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...
Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!
