Belle epoque

srijeda, 02.06.2010.

Cannes - najbolje glumice (2)

Kao što sam obećao, redom ću predstaviti najpoznatije dobitnice nagrade za najbolju glumicu, pa u sljedećem postu najboljeg glumca, a onda idu redatelji i filmovi.

Prva općepoznata glumica koja je dobila nagradu u Cannesu bila je Bette Davis, za film Josepha Mankievicza "All about Eve", za kojeg je bila nominirana i za Oscara, kao što je bila još 9 puta (2 Oscara je i osvojila) a i prva je žena koja je dobila nagradu američkog filmskog instituta za životno dostignuće, odnosno životno djelo. Na listi najvećih ženskih glumica smjestila se na drugo mjesto, odmah iza Katrine Hepburne, a ispred Ingrid Bergman i Grete Garbo. Tu je listu sastavio također AFI povodom 100 godišnjice svog djelovanja.



Sljedeća općepoznata je Sophia Loren, čiju ste sliku sa Cannesa već vidjeli. Sophia je 1961. dobila nagradu za film "Dvije žene" redatelja Vittoria de Sice, a za taj film je dobila i Oscara, postavši tako prva glumica koja je dobila Oscara za izvedbu u filmu koji nije sa engleskog govornog područja (druga je Marion Cotillard, 2008.). Sophia Loren inače je rođena 1934. u Rimu, poznata je po dvostrukom braku sa Carlom Pontijem, te suradnjom sa brojnim talijanskim redateljima neorealizma. Film "Dvije žene" (inače La Ciocara, ja ga nisam gledao pa ne znam kakav je hrvatski prijevod) govori o ženi koja pokušava spasiti svoju kćer od strahota rata. Evo ulomka s početka, s obzirom da ste Sophijinu sliku vidjeli.



Već dogodine nagradu je uzela Katharine Hepburne. Ona je, inače, osvojila i 4 Oscara , a bila je nominirana čak 12 puta, tako da je jedina koja ju je uspjela nadmašiti u broju nominacija naša Meryl Streep. Nominaciju je dobila i za film "Long Day`s Journey into Night" , za koji je scenarij napisao Eugen O`Neill, veliki američki dramatičar. Film govori o obitelji Tyron , gdje svaki član ima problema s ovisnostima. Inače, u izboru u kojem je Bette Davis proglašena drugom,



Vanessa Redgrave dva puta je osvojila Cannes, i to 1966. i 1969. Prvi puta za film "Morgan!", a drugi puta za film "Isadora", koji je snimljen prema životnoj priči Isadore Duncan, velike američke plesačice (o kojoj možemo saznati i u Najslabijoj karici, jer se pitanje o njenoj smrti učestalo ponavlja). Inače , poznata je kao dio glumačke dinastije, i kao politička aktivistica, te ostaje jedina britanska glumica koja je osvojila Globus, Oscar, Cannes, BAFTU, SAG i Tonya, a poznata je kao velika interpretkinja Tennessea Williamsa kojeg je prozvala najvećim dramatičarem 20.stoljeća, a on nju pak najvećom glumicom. (iako je po mom mišljenju najbolja interpretacija Tennessea u filmovima Vivien Leigh i Liz Taylor). Njena je sestra, Lynn Redgrave, nedavno preminula, a smatrana je mnogo talentiranijom od Vanesse.





Odletit ćemo na kraju prvoga posta o glumicama još do 1981. kada je Isabelle Adjani osvojila nagradu za čak dva filma - Kvartet i "Possesion". Ipak, ta francuska glumica alžirskog podrijetla, za koju se jedno vrijeme pričalo da ima AIDS, najpoznatija je po ulozi u filmu "La reine Margot", za koji je izvrsnu glazbu skladao Goran Bregović (tada je polagano počeo pisati pjesme kakve danas šalju na Eurosong). Inače, Adjani je rekorderka po broju osvojenih nagrada Cesar (čak 5 komada), a poznata je i po tome da se ne pojavljuje često u javnosti, pa su se tako pojavile 90-ih glasine da je oboljela od SIDA-e i slično.

U filmu Kvartet s njom je igrala i velika britanska glumica, Maggie Smith, dok radnju ni jednog ni drugog nisam baš najbolje shvatio jer su opisi koje sam našao minimalistički.





________________________
preporučam svima odlazak na Animafest, ima stvarno izvrsnih crtića...






02.06.2010. u 22:33 • 3 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< lipanj, 2010 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Siječanj 2013 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (8)

Opis bloga

Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)

Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )




Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail
belleepoqueblog@yahoo.com








Linkovi

counter for blogger

View My Stats


Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blogovi koje volim

Luki+Goldie

Pjesak u gaćama

Nepoznati Zagreb

Pardon my French

Pravi se englez...

Što znači to pripitomiti? - piše rijetko, ali kad napiše - rasturi

Et reversa in se :)

Londra

Poslije ponoći- Zlica od Opaka

LoveToRead !

Dnevnik šašave mamice

Valcer

Nije složeno po nikakvom suvislom redosljedu - kako sam ih otkrivao , tako sam ih slagao :)

stihovi

Sergej Jesenjin

DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA


Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.

Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.


Jacques Prevert:
BARBARA


Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci

Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.

Vesna Parun :

PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE

Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.

Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.

Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.

Aleksa Šantić
EMINA

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...

Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!