četvrtak, 06.10.2011.

ODUSTJEM OVOG TRENUTKA... MA NISAM JA NICIJA LUTKA.. IZVINITE AL TO NIJE MOJ DOM!

..ooo.. ti moje srce... sta li se tebi krije..
... nevjerojatno ... kako je nemoguce shvatiti sto ti to zapravo skrivas u svojem najmanjem dijelicu zvanom tkivo..
pokusavam izbisati tu svoju zudnju za nerelnoscu... ali nekako ... opet se vracaju iste stvari... isti osjecaji . . opet je moja dusa mala i tijesna .. previse je ljud i osjecaja u njoj...
previse nejasnih stvari i pitanja...

surovi zivote... znam da je borba ka cilju prepuna kamenja i trnja.... ali nije li malo previse dugacAk taj put... treba mi malo odmora od jada, muke, boli i patnje.. nemogu vise pretvarat se da se osjecam sretno.. kad to moje malo tkivo krvari jace nego ikad...

zelim nestati na trenutak.. i bez imalo griznje savjesti ispuniti sva svoja nerealna ocekivanja i snove... zar je to grijeh?? ma hajde andeli ucnite me sretnom barem na trenuta ... ispunite mi barem jednu od tisucu zelja... pa dobar gospodar nagradi svog psa...

dobro se uvijek dobrim nagraduje..stvarnost je uzasna...

dum spiro spero





| 15:38 | Komentari (0) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se