..bas nekako danas zelim da naglasim svoju potrebu za tobom...
..stvarno znam da te nikad necu imati ...
..no želim o tebi sanjati..
...da znas.. često te se sjetim.. i onda, ko vuk lizem svoje rane... i ko vuk se sakrijem da me nitko ne vidi, ne vidi i ne cuje...
..a kad te vidim.. jedanput u sto godina.. nekako mi se cini.. da nestajem.. nestajem poput praha.. kojeg vjetar raznosi u daljinu... brzooo..snažno..
..zamisljam nas odnos... mada je nemoguci.. zamisljam tebe pokraj sebe i cini mi se ... da sam skrenula s teme..
bas onda kad covjek ima gotovo sve sto treba,.. nedostaje uvjek nesto... nemoguce nikad nece biti moguce... nikad...
dobro je da vjerujem u tu cinjenicu.. dobro je da se ne nadam nemogucem.. ali uvijek ces biti tu.. u mom srcu.. iako jos ne mogu da shvati pravi razlog..al nesto me veze za tebe.. nekako... te zelim kraj sebe...
*Dum spiro spero*
|