|
...ponekad..samo ponekad...dogodi nam se nesto neopisivo.. nesto poput ljubavi, ali ne same ljubavi...
shvatiti taj osjecaj i opisat ga vrlo je tesko..
tesko je zivjet s tim..
tesko je znati da je to sve ubiti samo tvoja masta i iluzija.. osjecaj koji je neopisiv i koji nikad nece moci da se ostvari.. komplicirano, zar ne...
..jos je kompliciranije shvatit zasto nam se uopce tako nesto dogada... cemu ti svi nerazumljivi osjecaji i brojna pitanja?!?!
nosi li to sa sobo neku poruku ili pouku?? ili pa je sve samo glupi osjecaj koje je neobjašnjiv i neopisiv..
hoce li se misterij ikad otkriti ili ce to zauvjek biti tajna koja lezi tu negdje u nama ... neotkriveno blago ili mozda pak neotkrivena sudbina.. ili mozda cak bolna isitna..
ponekad samo ponekad pitam se koji li je uopce smisao toga svega... i bas sada, ovog trenuta imam mali milijun pitanja .. za koje ni sama neznam hocu li ikad dobit odgovor.. a onda opet sjetim se moji proslih trenutaka i kriznih vremena...i nekako znam .. smijat cu se svemu tome... ali opet... znat cu tocno vratit osjecaj i razrezati ranu... ima li to uopce smisla? ima li smisla ijedno napisano slovo, izgovorena rijec??!??
uvijek smo zeljeli postici nesto vise... uvjek smo zeljeli biti netko i nesto.. a sve se samo svelo na obican papir... par slova.. i brod zelja.. sto mi donosi sutra? malo je previse borbe i uspona, malo je dolina... mirnih i cvjetnih..
sto li mi donosi sutra? dali je dovoljno zivjet i boriti se .. i uvjek teziti necem vecem ..
ili mozda treba ostvariti svoje snove? lako je reci .. tesko izvesti... pa da... zivot je borba... borit cu se.. mozda uspijem, mozda padnem, ionako se sve svodi na jedno..
umrijet cemo kad tad... no ali do tada trebamo zivjeti i boriti se sa nasim snovima...i opet znati da postoji mogucnost da se nikad nece ostvariti.. nikad, bas nikad...
zalosno zar ne...
nadam se ...
nadam se da ce ponekad, samo ponekad...
i nama zasijati sunce...
|
