četvrtak, 06.10.2011.

ODUSTJEM OVOG TRENUTKA... MA NISAM JA NICIJA LUTKA.. IZVINITE AL TO NIJE MOJ DOM!

..ooo.. ti moje srce... sta li se tebi krije..
... nevjerojatno ... kako je nemoguce shvatiti sto ti to zapravo skrivas u svojem najmanjem dijelicu zvanom tkivo..
pokusavam izbisati tu svoju zudnju za nerelnoscu... ali nekako ... opet se vracaju iste stvari... isti osjecaji . . opet je moja dusa mala i tijesna .. previse je ljud i osjecaja u njoj...
previse nejasnih stvari i pitanja...

surovi zivote... znam da je borba ka cilju prepuna kamenja i trnja.... ali nije li malo previse dugacAk taj put... treba mi malo odmora od jada, muke, boli i patnje.. nemogu vise pretvarat se da se osjecam sretno.. kad to moje malo tkivo krvari jace nego ikad...

zelim nestati na trenutak.. i bez imalo griznje savjesti ispuniti sva svoja nerealna ocekivanja i snove... zar je to grijeh?? ma hajde andeli ucnite me sretnom barem na trenuta ... ispunite mi barem jednu od tisucu zelja... pa dobar gospodar nagradi svog psa...

dobro se uvijek dobrim nagraduje..stvarnost je uzasna...

dum spiro spero





| 15:38 | Komentari (0) | Isprintaj | #

subota, 23.04.2011.

...AgApE...

..bas nekako danas zelim da naglasim svoju potrebu za tobom...
..stvarno znam da te nikad necu imati ...
..no želim o tebi sanjati..

...da znas.. često te se sjetim.. i onda, ko vuk lizem svoje rane... i ko vuk se sakrijem da me nitko ne vidi, ne vidi i ne cuje...

..a kad te vidim.. jedanput u sto godina.. nekako mi se cini.. da nestajem.. nestajem poput praha.. kojeg vjetar raznosi u daljinu... brzooo..snažno..

..zamisljam nas odnos... mada je nemoguci.. zamisljam tebe pokraj sebe i cini mi se ... da sam skrenula s teme..
bas onda kad covjek ima gotovo sve sto treba,.. nedostaje uvjek nesto... nemoguce nikad nece biti moguce... nikad...
dobro je da vjerujem u tu cinjenicu.. dobro je da se ne nadam nemogucem.. ali uvijek ces biti tu.. u mom srcu.. iako jos ne mogu da shvati pravi razlog..al nesto me veze za tebe.. nekako... te zelim kraj sebe...







*Dum spiro spero*





| 20:41 | Komentari (0) | Isprintaj | #

petak, 01.04.2011.

...Čudan je ovaj svijet...
... Maska do maske...








| 18:55 | Komentari (1) | Isprintaj | #

nedjelja, 27.02.2011.

..ponekad...samo ponekad...

...ponekad..samo ponekad...dogodi nam se nesto neopisivo.. nesto poput ljubavi, ali ne same ljubavi...
shvatiti taj osjecaj i opisat ga vrlo je tesko..
tesko je zivjet s tim..
tesko je znati da je to sve ubiti samo tvoja masta i iluzija.. osjecaj koji je neopisiv i koji nikad nece moci da se ostvari.. komplicirano, zar ne...
..jos je kompliciranije shvatit zasto nam se uopce tako nesto dogada... cemu ti svi nerazumljivi osjecaji i brojna pitanja?!?!
nosi li to sa sobo neku poruku ili pouku?? ili pa je sve samo glupi osjecaj koje je neobjašnjiv i neopisiv..
hoce li se misterij ikad otkriti ili ce to zauvjek biti tajna koja lezi tu negdje u nama ... neotkriveno blago ili mozda pak neotkrivena sudbina.. ili mozda cak bolna isitna..
ponekad samo ponekad pitam se koji li je uopce smisao toga svega... i bas sada, ovog trenuta imam mali milijun pitanja .. za koje ni sama neznam hocu li ikad dobit odgovor.. a onda opet sjetim se moji proslih trenutaka i kriznih vremena...i nekako znam .. smijat cu se svemu tome... ali opet... znat cu tocno vratit osjecaj i razrezati ranu... ima li to uopce smisla? ima li smisla ijedno napisano slovo, izgovorena rijec??!??

uvijek smo zeljeli postici nesto vise... uvjek smo zeljeli biti netko i nesto.. a sve se samo svelo na obican papir... par slova.. i brod zelja.. sto mi donosi sutra? malo je previse borbe i uspona, malo je dolina... mirnih i cvjetnih..
sto li mi donosi sutra? dali je dovoljno zivjet i boriti se .. i uvjek teziti necem vecem ..
ili mozda treba ostvariti svoje snove? lako je reci .. tesko izvesti... pa da... zivot je borba... borit cu se.. mozda uspijem, mozda padnem, ionako se sve svodi na jedno..
umrijet cemo kad tad... no ali do tada trebamo zivjeti i boriti se sa nasim snovima...i opet znati da postoji mogucnost da se nikad nece ostvariti.. nikad, bas nikad...
zalosno zar ne...
nadam se ...
nadam se da ce ponekad, samo ponekad...
i nama zasijati sunce...



| 21:50 | Komentari (5) | Isprintaj | #

srijeda, 22.12.2010.


...nitko nikoga nije pokušao povrjediti a da za uzvrat i sam nije bio povrjeđen, ovako ili onako, prije ili poslije...


.... mozda ... mozda ce se jednom nesto takvog i desit...a mozda i ne... uopce nije vazno...vazan je trenutak koji osjecam...vazan je taj osjecaj koji nikad nece prestati... i zauvijek ostati u mojem sjecanju.... tesko je kad covjek svati da sve ono sto je dao... nikad nece dobit natrag...tesko je kad covjek shvati da je nekom dao dio sebe uzalu...

oprostit cu sutra...danas jos nemogu... ali znam... da ce uvjek ostati tu... u mom srcu...taj jebeni osjecaj...

...nazalost... ostaje mi samo lijepo sjecanje ... na prosle dane... i bas zato....
nikad,
nikad,
NIKAD , necu da trosim ruzne misli ni rijeci....

...hoce li ikad biti kao prije....

..bilo je lijepo dok je trajalo....


| 12:26 | Komentari (1) | Isprintaj | #

srijeda, 01.12.2010.

..kad te andeli ostave ...

i bas kad smo pomislili da smo konacno pronasli pravi put.. dobar put, opet sve ispocetka...

ponekad jednostavno nemamo vise ni ono malo snage da otvorimo oci i radujemo se novom danu...

i kad ti se vrati vjera u zivot... opet...ono nesto ... srusi sve...

pitam se... ima li uopce sretnog zavrsetka za nas... gubitnike?

koliko god se trudili da postignemo nesto... nikad, nikad, NIKAD nema dobrih rezultata...

andeli, gdje ste da pomognete????




| 13:10 | Komentari (1) | Isprintaj | #

petak, 27.08.2010.

AnĐeLi znaju

..tesko je u ovom danasnjem svijetu pronaci sebe.. tesko je pronaci pravi odgovor jer je sve previse slozeno..
tesko je izabrati nesto pravo.. ionako ono pravo je zapravo lose.. sve ponudene karte su krive...
zar je puno trazit od neba pravi odgovor?! zar je stvarno tako tesko nagovorit sudbinu da jednostavno otvori prava vrata?!
smrt.. ne,ne zelim se ubiti... jednostavno pomisao na taj tajanstveni cin mami osmjeh na moje lice... gubitak voljene osobe stvarno nam tesko pada.. ali ... ponekad.. shvacam kako oni mirno spavaju sa sjeskom na licu.. jer za njih nema vise nepotrebnih pitanja, borbe ni brige.. vjerujem da postoji nesto,negdje.. vjerujem u andele..
..znam da svako od nas ima neku sudbinu koja ga prati cjeli zivot.. moja sudbina krade moje zrak.. ali nece ga ukrasti.. jer znam da na svijetu ima dovoljno biljaka, ljudi.. koji mi prave kisik..
...odlucno cu se borit za ono dobro.. iako nisam pravi primjer dobra.. samo zato jer dugujem to njima..
..sjecam se djetinjstva..
nemoj mi reci da ti je zao,jer znam da nije..
..jos sam ziva... hrabrija, jaca i odlucnija...
mozda je to samo kriza.. mozda los dan.. mozda potreba za pisanjem.. a mozda i laž...
AnĐeLi ZnAjU....

*dum spiro spero*





| 22:19 | Komentari (4) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se