belator.blog@gmail.com

20 do asa

11.08.2016., četvrtak

Znam što sam pisao tog ljeta 2013.

Malo sam išo vidit kaj sam pisao u kolovozu mjesecu kad sam se tek rodio na blogu.
I našao jedan tekst, koji me nasmijao, ali isto tako mi možda pomogne da skupim hrabrosti i snage da odem još malo u tuđinu.

Mislim da u ovom moru svih naših postova možemo ponekad naći nešto što sam zaboravili, zatomili.
Jer čovjek je sklon pamtiti ljepše stvari,a one lošije ipak zaboravi.
Sreća je da mozak tako i funkcionira i samo tako možemo dalje.

Ova stara priča bila je humoristično napisana, ali bila je istinita.
Tako sam se osjećao i tako je bilo.
Sad možda opet to vrhnje ja gledam s visokog, ali ovaj put imam respekt prema vrhnju i nikad ga neću podcijentiti.
Znam da se situacija vrlo lako okreće u životu.
Volio bih s vrhnjem imati pošten odnos i da jedan drugoga više nikad ne gledamo s visoka.
Dakle, samom pukom slučajnošću opstaje i dalje "balada o vrhnju" ili kako se tada zvao post - VIJEST DANA
*********************************************************


VIJEST DANA (balada o vrhnju)

U zadnje vrijeme kad gledam te vijesti i čitam portale,pa si mislim šta je ovim novinarima.
Zar nemaju o čemu pisat pa stavljaju svašta kao vijest dana.
Ili samo dobro ne odaberu.

Nedavno smo bili svjedoci kad su tjednima bile udarne vijesti o Kejt.
Mislim svaki dan ima takvih vijesti tipa te vijesti o Kejt i njezinoj trudnoći.
Prvo je bila vijest dana da je Kejt trudna.
Pa dobro,mislim si ja.Trudna.Pa jel žena?Je. Jel u braku?Je. Jel u braku s muškarcem?Je.
I što je tu onda vijest dana.Pa hvala Bogu,zdrava je i trudna.
Možda je taj dan bilo nekih žeščih vijesti.Ma siguran sam da je!

Onda je bila vijest dana da Kejt ide u rodilište?
Pa dobro,mislim si ja.Ide rodit.Pa jel trudna?Je.Jel žena?Je.Jel ima trudove?Ima.
I što je tu onda vijest dana.Došla je rodit,u rodilište,jer je trudna.
Više bi mi onda bila vijest da se ispostavilo da uopće nije trudna,ili da je odlučila da će roditi doma.
Ili da je rodila na putu do bolnice.

Pa je onda bila vijest dana da je rodila.
Za mene bi bila vijest da je nestala u rodilištu,ili da je rodila tamnoputo djete!

I za kraj vijest dana je bila da su joj roditelji došli u posjetu.
Pa jel to vijest dana. Urednici molim vas da se skoncentrirate.

I tak sam ja odlučio nakon tih i takvih vijesti posjetiti neko uredništvo nekih novina,i donijeti im napisane vijesti dana.
Došao sam u uredništvo jednih novina i tražio razgovor sa nekim od odgovornih ljudi.
Nisam očekivao nikakve probleme,jer su me ljubazno pustili i rekli da malo pričakam.
Nakon par minuta došao je jedan mladi gospodin i pitao me što trebam?
Rekao sam da imam vijesti dana tu kod sebe na papiru i da bi im rado uručio bez ikakve nagrade ili bilo čega.
Dobro,mislio sam si možda ponude neku kavu,jer mi se baš pila.
Čovjek me odma upitao da mu pokažem te vijesti dana.
Ja sav sretan dam mu papir.
Vidim da čita,a kako čita tako pogledava prema meni.
Mislim si ja ,sigurno misli kako je baš dobro što sam se pojavio,jer vidim da nemaju baš o čemu pisat u zadje vrijeme i da ne pišu o pravim i bitnim stvarima.
Kad je pročitao taj ljubazni gospodin rekao mi je da malo pričekam i otišao je do kancelarije preko puta i razgovarao sa nekom gospođom.
Opet si mislim,pa ovdje se nešto fino kuha,sigurno pričaju i pitaju se od kud mi te vijesti.
Dolazi gospođa do mene i upita me za ime.
Ja se predstavim,i čekam sljedeće pitanje.
I onda usljedi šok.
Pita me gospođa da li mogu smjesta napustiti zgradu.
Sad mi niš jasno.Kako mislite da napustim zgradu?Pa eto tako,molim vas da smjesta napustite zgradu!
Ne razumijem gospođo o čemu se radi?Donio sam vam vijesti!
Gospodine,nemamo vremena za ovakve neslane šale.Ako smjesta ne napustite zgradu,zvat ću zaštitare!
Ok,napustit ću zgradu,ali barem mi vratite papir s vijestima!
Sinišaa, zove gospođa:daj čovjeku papir i isprati ga do izlaza!
Uzeo sam papir i krenuo prema izlazu.Pokušao sam upitati Sinišu što se to tamo unutra dogodilo,ali nikakvog odgovora.

Malo sam se pribrao,zapalio pljugu i nastavio dalje prema drugim redakcijama.
Svugdje mi se dogodila slična stvar. U jednom uredništvu su me čak i zaštitari izveli van!
Toliko sam umoran od svega i nije mi jasno zašto su tako postupili.
Jel im krivo što ja imam bolje vijesti od njih ili ne kuže uopće da su totalno u krivu i da krivo rade.
Pa ja imam vijest dana!

Sad više ne znam jel bi uopće to objavio u postu?
Možda me izbace i sa bloga. Već imam paranoju da će mi zaštitari izletit iz tipkovnice.
Ma ja bi svejedno objavio svoje vijesti dana,valjda me neće blogeri izbacit iz svog svijeta?!

Evo da objavim tu vijest dana:
KISELO VRHNJE SE OPASNO PRIBLIŽILO GRANICI OD 5 KUNA!


...i ne samo da se približilo toj opasnoj granici,nego mi je i opalilo šamar.....
To isto vrhnje koje sam ja nekad šamarao onak nabrzinu i trpao u kolica.
Ono dođeš i potrpaš ih na brzinu u kolica,i to ne brojiš koliko ih je nego ono bahato pobacaš da popuniš kolica.
Gledao sam ga nekad s visoka i omalovažavao ga.
Sada mi se to vraća.Sada vrhnje mene gleda onako s visoka

i nije mi svejedno.
Sad zastanem,posebno nakon one šamarčine,i dobro razmislim hoću li mu se približiti i hoću li uopće posegnuti za njim.
Sve se vraća,sve se plaća!
Više izgleda ni neću blizu vrhnja,reći ću nekome da mi kupi,nekome ko se možda nije zamjerio toliko.

Eto,ja im nudim ekskluzivu,a oni neće,i još me izbace iz redakcije.
Nek oni samo pišu i dalje o Kejt i sličnim stvarima.
Neću im više ponuditi niti jednu vijest,nek i dalje žive u neznanju!
...pozdrav do novih vijesti....

Oznake: balada o vrhnju, vijest dana


- 11:06 - Komentari (8) - Isprintaj - #

10.08.2016., srijeda

Slijepi putnik- vol2 -Norveška

Za Norvešku sam čuo.
Ali da ću je vidjeti, ni sanjao nisam.
Kao što do nedavno nisam ni znao da ću ići na teren.
Ali bio sam.
Preživio.
Tamo sam proveo oko 8 tjedana.
Tu se dogodio i moj prvi let avionom u životu...



Let nije bio dug( kao ja imam pojma o letenju), oko dva i pol sata.
Ali put traje.Išlo se autom do Budimpešte, pa tamo na avion.
Ne znam jesam li spomenuo,firma plaća sve te peteve,kao i stanovanja,a naša je hrana da se pobrinemo.

Negdje iznad Norveške



Stgao sam kasno, oko 1 u noci.
Malo si umoran,ali i šokiran,
Meni je pogotovo teško dok se ne naviknem, ako se ikada možeš naviknuti.
Da ne budim ljude koji spavaju,ostavio sam kofer kod vrata i nekako odmah pokušao zaspat.
Iako prvih par noći i ne spavam.

polako sam otkrivao Norvešku.
Znao sam odmah da je skupa, i za par dana mi je bilo žao što si nisam od doma uzeo više tih naših proizvoda, pašteta,salami, kobasa i toga.
Nije mi se dalo trpat, ionako je kofer pun.

Brzo me uhvatila prehlada i vukao sam je preko dva tjedna.


Skužio sam i prvu noć da je tamo zora već prije 4 ujutro, a sunce je zalazilo oko pol 11 navečer.
Izmjenjivala se kiša i sunce.
Srećom nije bilo vruće, jer ne volim baš vrućine na poslu.
Vjetrovito, kišno i ponekad sunčano...





Smještaj je bio dosta skromniji negu u Njemačkoj,što je i razumljivo,
Norveška je stvarno skupa, i jaka zemlja.
Tam je kruh oko 30 kruna (1kr je otprilike tečaj 0,8 naših kn),kutija cigareta je oko 80 kr,uglavnom sve je bar 3 ili više puta skuplje nego kod nas.
Mi smo imali euro i pol veću satnicu i to nam je taman bilo za hranu.Tu negdje.
Pive nisam pio, jer bi sve onda ostavio za pivu.
Gledali smo utakmicu HRV-POR u centru Osla na velikom video zidu i tam je piva bila 100kr a hot dog 99 kr.
Hrana mi nije valjala, ili je sve sladunjavo, a salame i to pak slano i čudno.
Našo sam par artikala koji su mi odgovarali i to sam rotirao.
Bili smo u bungalovima u jednom kampu gdje dolaze i turisti.
Selio sam se više puta unutar toga, kak se smanjivao broj ljudi.
Onda su neke buhe napale neke cimere pa smo se opet selili i tak.
Par dana sam bio u smještaju bez wc-a i tuša, pa smo koristili ona zajedničke u kampu.
S romima i svima ostalima.
No,izdržao sam, nisam uspio doći da idem sa svojima na more,al jbg.
Išao sam da zaradim i vratim nagomilane dugove od radnog života u HR.
Da možete imat predodžu, otprilike sam u tih 8 tjedana na račun primio oko 39 000kn.Kad odbiješ koliko sam potrošio za hranu (cca soma eura), ispada da se može na taj način nešto i učiniti.
Još ne vidim fizički te novce, ali sam vratio dugove fizičkim osobama, smanjio broj neplačenih režija, platio svojima more, u miru registrirao auto i nakon dugih 16 god prenio ga na sebe i platio porez:)
Kad to sve vidiš i osjetiš, tjera te da izdržiš.
Ali kao što vidite, ipak sam pukao na sljedećoj baušteli u Poljskoj i sad sam doma i pišem.
E da, i ženi je lakše, ne mora mi davati pola novaca za kredit kao do sada, to sam joj oprostio:
I kad sam doma ponašamo se kao dva tinejdžera.Dobro, više sam ja poblesavio nego ona.
Znate kaj, neki dan smo se ljubili u šopingcentru,al nemojte nikom reć.

Vjerojatno sam vam još puno toga htio ispričat, al ak vas kaj zanima još, pitajte u komentarima.Rado ću vam odovoriti.
Samo možda ne danas.
Belatorica me čeka.

E da,još neke.
Danas sam ujutro otišao na kavu u Rijeku.Samo na kavu i malo prošetat.
Htio sam razmisliti još o svemu u miru,a i išlo mi se malo vozit i šetat kraj mora.
Nemojte ništ zmjeriti.
Evo još malo slika iz kampa gdje sam našao jezero koje sam zvao Maksimir i slike iz centra Osla gdje je more koje nije ni blizu našemu :)

E da, i norvežani se već naveliko voze na struju, to je kod njih sasvim normalno.















Ima još gro slika, al mislim da mi nije sve s mobitela skinulo na laptop.
Neke sam našao:)
Pozz

Oznake: bauštelac, Norveška


- 19:52 - Komentari (7) - Isprintaj - #

09.08.2016., utorak

Slijepi putnik-vol 1 -Njemačka

Bok ljudi!
Evo me na laptopu,
Nisam ga palio nekoliko mjeseci.
Također ni tv.
Nisam ni mislio da se može bez toga.
Da probam biti što kraći,jer u zaostatku sam sa blogom ko nikad u životu:)
Doma sam sad,možda objasnim kako i zašto u nekoj sljedećoj priči.
Malo me sad muči č i ć jer sam s mobitela navikao pisat bez kvačica.
Mislim da ću ih i sada izbacit, jer tako sam brži.
Navikne te život.
Neću vam uljepšavati ništa.
Ne znam lagat,i svojima svima kažem sve kako je.
Terenski život je sjeban.
Ali ja sam ga izabrao.
Znao sam da nisam za to, ali odabrao sam kao stepenicu pa kolko izdržim.
Može se zaradit.
Radim oko 4 i pol mjeseca s pauzama po tkedan dana koliko sam doma između bauštela,odnosno država.
Bio sam u Njemačkoj, pa u Norveškoj,pa sada u Poljskoj.
Iz Poljske sam "pobjegao" i sad sam tu.

No o tome u nastavcima.
Mislim da ću odvojiti ovo ,pa sutra o Norveškoj, i onda o Poljskoj.

Moj dojam je da nigdje nije život kao na Balkanu,ali mi se prilagodimo u svijetu.
Ja nebi izabrao taj način života,jer tu se ne roštilja,ne zove se harmonika kad ti se rodi dijete i tak.
Navodim to kao primjer, da znate o čemu pričam.
Pričali su mi kolega da su im u Njemačkoj zvali policiju kad su vani roštiljali za vikend.
Naravno i pilo se i sigurno se glasnije pričalo.
Cijene.Uh to je posebno stavka.
Njemačka je jeftina.
Špeceraj u Lidlu je jeftinij od Lidla u Hrvatskoj.
Ima još tih dućana po Njemačkoj koji su tu negdje,sad sam zaboravio.
Uglavnom smo išli u Lidl.
Znam da se išlo po pivu u jedan dućan drugi,tam je gajba pive bila 13 eura i još dobiš povrat nekih 3 eura za gajbu.
Nakon Norveške i provedenih 2 mjeseca tamo, sad mi se sve čini jeftino.
Dakle, Njemačka je zemlja u kojoj ima jako puno svega, posla,tvornica,obrađenih zemlja, gužve po cestama.
Smještaj i stanovi gdje smo spavali bili su vrhunski.
Gazdarica odlična.
Imali smo perilice suđa,veša, sušilice, mikrovalne, caffe aparate, nismo trebali kupovat ni wc papir, dobivali ručnike i tak.
Gazdarica te kuće ljetuje na Braču, malo smo pričali na mom japansko-njemačkom, jer ona ne zna engleski.
Ne znam ni engleski, al kužim kad neko priča.
To vam je to, ukratko.
Njemačka je prošla, to je bila prva bauštela,
Bili smo u Niersteinu blizu Mainza.
Nakon toga sam bio još desetak dana u Berlinu.
Troškovi prehrane bili su minimalni, jer nas je 9 dalo po možda tjedno 20 eura i kuhali smo svaki dan.Uvijek se nađe netko tko voli kuhat.
Ja sam prao suđe, pojma nemam o kuhanju.
Malo ću stavit slika,iz Berlina baš i nema,jer sam radio svaki dan, i nedjelju pa nisam ni išao u šetnju.
Pomješat ću i malo ovih s posla, da ne ispadne da je med i mlijeko, jer nije.
Ali ono kaj te ne ubije, staviš u post, tak vele :)

Nadam se da ću imat vremena i volje opisat vam još Norvešku i Poljsku. Odviknuo sam se od postova, pogotovo sa slikama, nekad mi je to bio specijalitet.
Danas sam zvao firmu da ću ić nazad radit, jer napuštajući je, mislio sam da se neću vratit.
Svaki dan sam vagao, malo sam bio za da, malo za ne.

























Frankfurt....



Berlin....



Oznake: Njemačka, bauštelac


- 18:34 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2016 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Lipanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (4)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (9)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (20)
Srpanj 2015 (7)
Siječanj 2015 (9)
Prosinac 2014 (18)
Studeni 2014 (25)
Listopad 2014 (23)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (19)
Srpanj 2014 (26)
Lipanj 2014 (24)
Svibanj 2014 (26)
Travanj 2014 (25)
Ožujak 2014 (36)
Veljača 2014 (26)
Siječanj 2014 (22)
Prosinac 2013 (24)
Studeni 2013 (22)
Listopad 2013 (27)
Rujan 2013 (28)
Kolovoz 2013 (21)
Srpanj 2013 (7)
Opis bloga
...malo o svemu i puno o ničemu....

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se