belator.blog@gmail.com

20 do asa

17.05.2016., utorak

Pozdrav iz Osla

Evo da se javim.Tjedan dana sam vec u Oslu.
Snjesteni smo u jednom kampu blizu jezera.Od centra nekih 8km.
Spavamo u drvenim kucama,a oko nas su kamperi.
Prosetao sam za vikend do jezera i nasao svoju klupu.
Malo sam i fotkao ali ne mogu stavit fotke .
Ili ne znam,odma me izbaci kad pokusam.
U grad nisam iso,trebali smo malo do mora,al me uhvatila prehlada.
Malo sam se iznenadio prvu noc.
Stigli smo oko 1 u noci u kamp.
Kak ja uopce ne spavam par dana dok se ne naviknem na novu sredinu,negdje prije 4 ujutro dan je vec svanuo.
Isto tak je jos dan dok ovo pisem i mraci se negdje iza 22.
Jucer i danas je u Norveskoj neki praznik pa je guzva u nasem ducanu "Kiwi-u".
Tu su cijene u nebo,jer je standard visok.
Samo kruh je oko 30 kn.
Al snalazimo se,trazimo niske cijene.
Hrana im je sva neka slatkasta,i na to se privikavam.
Neki dan mi je sjela prva cijela placa pa je lakse.
Eto,ukratko,da malo opisem.
Radi se,zivi se i tak.
Lijepi pozdrav svim blogericama i blogerima.
Kad budem doma mozda napravim jedan post sa fotografijama.
Pozdrav

- 20:45 - Komentari (9) - Isprintaj - #

03.05.2016., utorak

Sudbina

Prvo da pitam kak ste mi blograđani?!
Ja sam dobro. Živ i zdrav. Doma sam od subote navečer.

Evo upalio laptop nakon tri dana doma provedenih.
Čudno mi je, velike tipke, veliki ekran.
Puno toga mi je čudno sada.
I krevet moj mi je čudan, i jastuk ugodno tvrd i popunjen.
Čudno mi je i zagrliti sina i ženu.
Sve ono što ti nije bilo čudno,sada je.
Čudno mi je i što ne palim televizor, odviknuo se.
Svira radio.
Ne gledam ni vijesti.
Tek što ovako preko neta malo ulovim.
Zašto naslov sudbina?
Danas mi došla neka definicija moguća.
Nekak mi se čini da je "sudbina" zapravo ono što prizivamo ili zovemo onda kada nas je bilo strah učiniti neki korak.
Mislim da je to vezano s krojenjem, jer svi smo mi zapravo krojači.
Na sudbinu se pozovemo onda kada nismo se usudili uzeti te škare, odrezati i skrojiti nešto.
Nešto što i sami znamo da smo mogli, ili trebali ili htjeli.
Ali nismo.

Uh što su ove tipke velike, sve mi se vrti pred očima :)

Ne znam točno o čemu bih vam pisao, osim da polako doma obavljam ono što trebam.
Jučer šišanje, banka, odjava dopunskog zdravstvenog.
Danas policija i tak.
Na policiji još uvijek radi jedan i pol šalter kao i prije 20 god.
A stanovništvo se u međuvremenu udesetostručilo.
Dvoje ljudi je privedeno sa šaltera jer su pukli i galamili na šalteruše.
Ja sam čekao oko dva sata, vadio za Fichu osobnu.
Umorilo me to više nego 14 proteklih dana radeći u tuđini bez prestanka po 11 sati.
Za 4. mjesec skupio sam 270 radnih sati.
Sjest će prva cijela plaća 15.5. Tek tada ću osjetiti za što sam radio.
Prsti mi zacijeljuju, pomalo.
Danas idem i kod zubara, jer dva tjedna sam radio sa puknutom plombom i bolom u zubu i zubnom mesu.
U Mainzu mi je bilo dobro, nakon toga rečeno je da idem malo doma.
Već se u glavi pakirao, ali sljedećeg jutra došla je vijest da idem za Berlin.
Bio sam malo u šoku, ali odradio i tjedan u Berlinu.
Bilo mi je teško, pao sam u depresiju.Bila je skroz druga ekipa, nisam se dobro osjećao.
Sudbinski li ne, bio je tu i čovjek kojeg zovem vanzemaljac, da nije bilo njega ne znam da li bih skroz pukao.
Spasio me.
Mislim da skupa trebamo ići i za Norvešku uskoro.
Ako ne bude promjena.

Tu se vraćam na ono krojenje i sudbinu.
Skrojio sam,idem dalje.
Primjetio sam i da smo mi poseban narod, mislim na balkan.
Imam dojam da nitko ne živi kao mi.
I isto tako imam dojam da stvarno jesu žene najljepše na balkanu.
Tek sam vidio samo Njemačku,ali mislim da će se to potvrditi i kad prođem pola svijeta.

Ne vuče me nikakva nostalgija domovinska ili domoljubna.
Vuče me tek obitelj.
Da je moja obitelj igrom slučaja na Novom Zelandu, čekao bih na terenu samo da dođem do njih.
Granice u glavi za mene nisu ni postojale, kao niti nacionalnosti.
Također niti vjere.
Sve je meni univerzalno.
Bitno mi je samo da je čovjek čovjek.
I to je to.
Čekati sudbinu ili se usuditi izazvati je, na svakome je od nas.
Imamo izbor, u svemu na svijetu.
Objasnit ću to po ovoj kiši.
Prvo jutro kad sam doma pio kavu, padala je kiša.
Ja na balkonu i uživam.
Nije me bilo briga za kišu ni najmanje.Meni je taj dan bio sunčan.Tako je glava izabrala, funkcionirala.
Ali to ionak nije važno.

PS...nakon ispravljanja nekih slova u tekstu, tek sad sam vidio da je ovo 500. post.
Sudbinski ili simbolično. Svejedno....

- 17:03 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2016 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Lipanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (4)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (9)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (20)
Srpanj 2015 (7)
Siječanj 2015 (9)
Prosinac 2014 (18)
Studeni 2014 (25)
Listopad 2014 (23)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (19)
Srpanj 2014 (26)
Lipanj 2014 (24)
Svibanj 2014 (26)
Travanj 2014 (25)
Ožujak 2014 (36)
Veljača 2014 (26)
Siječanj 2014 (22)
Prosinac 2013 (24)
Studeni 2013 (22)
Listopad 2013 (27)
Rujan 2013 (28)
Kolovoz 2013 (21)
Srpanj 2013 (7)
Opis bloga
...malo o svemu i puno o ničemu....

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se