belator.blog@gmail.com

20 do asa

12.01.2015., ponedjeljak

Biram riječ : IZVOR

Još dok bio sam klinac sjećam se nekih rečenica starijih ljudi.
To su rečenice koje su se mogle čuti dosta često.

Jedna od njih je bila : joj kak to vrijeme leti, što sam starij/a to brže leti !!

Naravno, meni kao klincu nije to baš bilo skroz jasno, o čemu to oni pričaju, kakvo letenje vremena !??
Mislio sam si da uopće ne znaju što pričaju i da su nešto pobrkali.
Valjda to dođe s godinama - mislio sam tada.

Da ne nabrajam, bilo je još nekih rečenica koje su se mogle čuti od starijih, a kao klinac mislio sam da su gluposti.
Sad vidim da vrijeme leti.

Ima još jedna koja mi je prvi put zazvučala kao totalna laž, a to je : slika govori tisuću riječi !!
Kad sam to prvi put čuo, mislio sam da su skroz skrenuli ti ljudi koji to pričaju.
Naravno , kaj dijete zna, uzme 500 kg i nosi, odkud zna da je to teško .:))))

Ali vele, stariji - mudriji.
Nekak sam djelomično ostao dijete, i još uvijek ne vjerujem da slike zbilja pričaju ( dobro, šalim se).
U svakoj šali pola istine, zato vjerujem da slika govori 500 riječi !!
Postavit ću sliku koja mi na neki način dosta govori.
Kad je vidim još čujem te zvukove, još uvijek se sjećam tog osjećaja u tom trenutku.
Tu se poklopilo puno stvari koje su onda uhvaćane u jednom trenutku.
Svatko ima neke slike doma koje su mu posebne, ima ih više.
Imam ih i ja više, ali odabrao sam ovu.
Rekao sam si da konačno moram naći tih 1000 riječi koje slika priča. Ali naravno, kako to već znam sebi zakomplicirati, tako sam si obećao da neću objaviti sljedeći post, sve dok ne nađem tih 1000 riječi.
Svakoga dana smijem napisati samo dvije riječi, ali isto tako možete i vi.
Riječ mora biti nešto što vam dođe kad se ugleda slika.
Ovo je moj rizik koji preuzimam, jer ne znam kako ćete vi ovo doživjeti i da li ćete napisati neku riječ.
Ako ćete pisati, nek bude velikim slovima, bit će lakše brojati.
Možda se čini kao lagano, ali ako mi vi ne pomognete, i ako ću svakoga dana napisati dvije riječi, moglo bi ispasti da moram pauzirati oko godinu i pol sa postovima, što je za mene stvarno jako teško.
Moglo bi biti teže i od prestanka pušenja, jer što sam ja bez postova ? :))))
Koliko bi ovo za mene moglo biti teško, prosudite sami, jer najveća pauza od objavljivanja postova bila mi je do sad samo četiri dana.



Iako bih volio napisati uskoro novi post, preuzimam rizik koji sam si zadao i sve ću učiniti za taj OSJEĆAJ kojeg se još uvijek sjećam.........

Oznake: slika govori tisuću riječi


- 20:28 - Komentari (509) - Isprintaj - #

Balada o dreku i gibanici

Znali su ljudi reći : od dreka napraviti gibanicu !!

I sad, kad se već izdogađalo sranja za naših par života da proživimo, sad kad ti daju drek i vele ti evo, napravi si gibanicu.
I ti dobiš drek, ili dva, i gledaš.
Ak biraš po izgledu, možda i imaš izbora, jer vizualno ti se jedan manje gadi.
Ali ak se približiš dreku počneš osjećati, jer osim osjetila vida, čovjek ima i osjetilo njuha.
Možda bi bilo bolje za sve da nemaju njuha, jer tak bi gibanica sasvim bila ok, možda.
Ali da izabereš po izgledu, pa da i zapečeš gibanicu od dreka, i da uzmemo u obzir da je izostao njuh, što onda ako zagrizemo gibanicu.
Ostaje nam osjetilo okusa.
Po okusu reagiramo vrlo brzo, jer ne možeš s okusom ono što možeš možda sa vidom ili njuhom.
Zažmiriti možeš i praviti se da nešto ne vidiš, začepit nos možeš i praviti se da ti ne smrdi nešto, ali kad staviš nešto u usta onda nastupa pravi šou.
Netko će automatski ispljunuti, netko će uz grimasu i bolni izraz lica možda i žvakati, netko će se okrenuti i ispljunuti misleći da ga nitko ne vidi i reći da je fino, a netko će uljudno reći ne hvala, nisam gladan ili ne volim gibanicu uopće.
A netko će reći da jednostavno ne jede drek !!

E pa ja jednostavno ne jedem drek, a i inače imam slab želudac.
Kičma je za sada u redu, mada zna bolit.
Spominjem kičmu za one koji nisu nikad osjetili bol u kičmi, jer je nemaju !!

Zato Durice nek te ne brine to kaj nisi glasala, jer ima nas još.
Vidiš da ima oko 50 000 tisuća ljudi koji su poništili svoj listić, a 50 % birača uopće nije glasalo.
Nisi ti jedina i nemoj se opterećivati.
Danas ujutro sam i očekivao vijesti, ali i postove na blogu u kojim se čestita i u kojima se pljuje ili negira.
Svi mi imamo zapravo pravo, nekakvo pravo.
Ono što sam vidio danas u jutro to su dva posta zbog kojih se čovjek treba zamisliti.
Ta dva posta su na svoj neki način vrlo važna, a isto tako i glas ljudi koji ukazuju na ono stvarno, i ti ljudi dobro pišu i ne boje se reći da im drek zbilja smrdi.
Jedan od postova je od Durice i govori o tome da bi čovjek trebao stvarno početi od sebe, sebe mijenjati, sam sa sobom biti ono što bi danas-sutra htio da bude i država, jer htjeli mi ili ne priznati upravo mi smo slika tih ljudi između kojih smo morali birati.
To smo mi, i Kolinda i Josipović. Mislim da ne trebam sad objašnjavati sve u detalje.
Sve što pripisujete jednom ili drugom kandidatu, sve smo to mi ,nažalost.
Zato, ono što govori blogerica za sebe u postu, to su one stvari koje bih ja volio da imamo i da ima moj predsjednik ili predsjednica.
A znate svi dobro koje karakteristike imaju ljudi u politici.
To treba dočekati, da postanemo takvi ljudi, svi, većina, jer jedino tako se može nešto mijenjati, samo mijenjajući sebe na bolje mijenjamo i sve drugo !!

Drugi post koji zbilja potiče na razmišljanje je post od blogera Gorkić Taradi , također čovjeka koji ima što reći i često ukazuje na probleme koji muče nas ljude, kako volimo reći "obične" ljude, što god ta riječ "obični" značila, jer i taj post nešto govori.
Govori o podijeljenosti naroda, ali ta podijeljenost ne nosi nikome dobro, jer ispada da jedemo gibanicu od dreka, samo se svađamo čija je gibanica bolja, umjesto da se dogovorimo i priznamo jedni drugima da zbilja jedemo drek.
U tom postu govori se i o jednoj važnoj temi a to su oni famozni glasovi dijaspore.
Samo ću reći da sam protiv toga da netko tko ne plaća porez u Hrvatskoj uopće kroji sudbinu ljudima koji tu žive .
Da odlučuju recimo o tome koju gibanicu će ovdje ljudi jesti, jer najlakše je reći jedite vi gibanicu od dreka, mi smo ionako daleko i ne osjetimo taj miris friško ispečene gibanice.

Eto, ukratko, mada ima još toga puno u vezi svega.
I zapamtite, prije nego upirete prstom u nekoga, sjetitie se i promislite ima li u vama doza toga nečega što upravo zamjerate onome u koga upirete prstom !!
Krenuti od sebe, bilo bi po meni ključ svega.

I još nešto, ti Durica koja se sikiraš jer nisi glasala, moraš znati da nisi ti kriva, ili ja što nisam glasao, nego su krivi oni koji su nas odbili da izađemo.
Imamo osjetila, i jednostavno se vodimo njima.

Iako nekad odaberem malo čudne riječi za napisati nešto, ili izaberem možda šaljiv način, činio sam to često, i prije, kad god bih ukazivao na problem nas, nas ljudi, ali to je zato što mislim da nekad i šala govori jače nego što samo obični i ozbiljni spomen problema. A činit ću to i u buduće, kao što sam i reagirao nakon što sam se uhvatio kako u dućanu odlučujem hoću li kupiti jedno ili ipak dva kisela vrhnja - Vijest dana


Želim vam svima što manje politike, odnosno želim nam svima da bolje živimo i da možda za nekih 20 godina ne znamo nabrojati više od dva političara u zemlji.
E takvu bih državu volio.
A ako i kada odem van države zaraditi svoj kruh, neću tražiti da odlučujem kako ćete vi ovdje živjeti, jer bilo bi glupo da ja sa plaćom od cca 2000 eura solim pamet onome kako da preživi sa plaćom od 2500 kuna !
A ako i dalje budem imao pravo vani glasati, jednostaavno neću glasati, jer nisam tu, ne osjetim miris i ne vidim tako daleko !!

- 09:31 - Komentari (14) - Isprintaj - #

11.01.2015., nedjelja

Glas za spas!

Ili glas za nekontrast !

Svejedno.
Da ne mislite da je ova odluka donesena na brzinu, nije.
I nije bila lagana, nimalo.
I vrlo ozbiljno sam razmislio o tome za koga bih glasao i što nam je trenutno najpotrebnije.
Ne mislim sad na zdravlje, sreću ili ljubav, nego više onako globalno i općenito državnički gledano.

Razmišljao sam kako naći rješenje koje bi bilo u ovom trenutku najbolje, za koga se odlučiti pored mnogih heroja i junaka koji su žarili i palili svih proteklih godina.

I tako sam mislio i mislio i mislio, i hodao amo-tamo i mislio i mislio i mislio i naposljetku smislio !!

Da, to je ono što nam treba kao hitno i bitno, treba nam potez pametan još jučer, još prije nego jučer ili dan after jestrdej.
Treba nam netko tko zna što treba činiti i treba to činiti profesinalno.

Zato moj glas ide za Robin Hooda, jer potrebno je što prije opljačkati sve one koji su pljačkali sirotinju kroz protekle godine.
Moj glas zove i želi privremeno posuditi tog heroja koji pljačka bogate i dijeli sirotinji, jer tko nam treba nego netko baš takav.
Dođi Robine !!
Ima posla za tebe koliko ti srce želi.
Budi naš CRObin Hood !!

I tako sam odaradio svoju građansku, ali i blogersku dužnost, glasao za ono što nam treba , danas, odmah, a ne za pet, ili deset ili petsto godina ......



Neki mali listić, što je to, nema mjesta za više od dva broja, pa dokle ćemo morati biti država kontrasta - ili jedno ili drugo !?
Ne želim svoj glas dati za KONTRAST, birati uvijek između dvije opcije, nije Hrvatska samo vaš jebeni KONTRAST....TRAST....TRASt....TRAst......TRast....Trast.......trast............ vas grebatorskih boraca za VLAST.....



Ima puno toga što nevalja, ne sluša mi se stalno ista ploča sa stranom A i B.
Zanima me brdo pitanja, a jedno od njih je i ovo današnje nakon što je Ficho išao na wc u svojoj budućoj školi gdje je danas bilo glasanja !
A pitao me zašto wc tako smrdi i kako to izgleda, jer oba su ovako izgledala i nadam se da je ovo samo iznimka,a ne pravilo.....



Ali kad usporedim taj wc sa onim u domu zdravlja kod nas, ovaj je apoteka za njega !!

Ali mi smo humani i dobar narod i uvijek spremni pomoći.
Možda bi trebali organizirati veliku humanitarnu akciju za prikupljanje novaca za wc-daske, jer siguran sam da ćemo se odazvati i pomoći hrvatskom školstvu i zdravstvu i bar ko ljudi kenjati u miru !!

- 16:06 - Komentari (12) - Isprintaj - #

10.01.2015., subota

Sreća (444)

Limun je žut,
može pričat tišina,
sreću prigrliti trebaš !




- 22:40 - Komentari (8) - Isprintaj - #

08.01.2015., četvrtak

Car je gol !

To uzvikivanje iz bajke moglo bi se dogoditi svakoga dana, pa skoro svakome.
Možda se čak i događa, samo nije izgovoreno.
Nije izgovoreno zato što nismo djeca.
Ako nismo djeca, znači odrasli smo.
Odrasli smo, naučili smo nešto.
Naučili smo muljati, skrivati osjećaje, biti neiskreni, podvaljivati, raditi iza leđa.
Sva sreća pa nismo svi odrasli do kraja i sva sreća što neki od nas ostanu djeca.

Da sam dijete puno toga bih rekao na glas, ako ne znam nešto pitao bih, ne bi me bilo sram ako ne znam, veselio bih se , smijao se na glas kad mi se smije i plakao na glas kad mi se plače.
Onda si mislim, pa jebate, ja sam još dijete !!
Mada odrasli ne vole kad takvi budu među njima.
Jer taj bi u društvu odraslih moga štoša "ispaliti", a to njima ne bi odgovaralo.
Car bi tada bio gol.

Ajmo prvo slike -
Hodajući i prolazeći kroz mnoge stanove, viđao sam svakojake slike na zidovima.
U onim stanovima krajnje imućnih često su to bile slike ogromnih cijena.
I često je to baš apstrakcija. Gledam sliku i često tada pomislim : čovjek i vlasnik tih slika drži da je uspješan, pametan, uspio u životu, ima 5 kuća ( upravo radi 6.) i 17 automobila, upravo je u trećem braku nakon što je bivšim ženama također kupio ogromne stanove.
Gledam i dalje sliku i ništ' ne kužim. Valjda sam ja glup, jer ne kužim što to valja na slici,a čak mi se ni kombinacija boja na slici ne sviđa.
A onda si pomislim kak se negdje autor smije ( ak je živ) kak je opr'o ove pametne i uspješne, jer ni on ne zna kaj je naslikal.
A onda se zadubim u donji čošak i pročitam :Edo Murtić :) ( samo sam naveo radi primjera, ali shvatili ste).
Da je to isto naslikal i Pero Perić, to ne bi vrijedilo pet para.
A da : CAR NIJE GOL !! Pa mi smo odrasli ljudi.
U vezi slika ima nešto što su jednom napravili :
Na nekoj velikoj galeriji iz zezancije su ubacili neke slike koje su zapravo naslikali majmuni- da, majmunima su dali kistove i platna i oni su nekaj našarali, a slike su predstavili kao da je to uradak nekih mladih nadolazećih slikara iz Afrike.
Kritike promatrača su bile da ipak malo zaostaju koju godinu za europskim slikarima, ali da su na dobrom putu i imaju potencijala.
*****************************
Ajmo sad našu stvarnost-
Zamislite sada da gledate sučeljavanje djece. Sučeljavaju se malena djeca, dečko se zove Ivo, a curica Kolinda.
I oni se prepucavaju : veli Ivo da je vidio Kolindu kako je iz zdjelice uzela sve bombone, a rekla je da nije.
Pa je Kolinda rekla da Ivo laže i da nije uzela sve, ali da joj je Tomislav rekao da uzme za njega bombone, i za još par njegovih prijatelja.
Nakon prepiranja je li uzela puno bombona ili nije rasplakala se, i priznala da nije htjela, i da zapravo nije takva.
Na to se Ivo sjetio kako joj nije došao u pomoć kad su je jedan drugi Ivo i još par dječaka zadirkivali zato što je sa sela i zbog frizure. Pa je Kolinda rekal Ivi da nema veze, da zna da je on tak pasivan i da ne reagira i da nije očekivala nikakvu brzu reakciju i da mu ne zamjera. Otišli su zajedno kući držeći se za ruke, itd itd........
Što želim reći ?
Želim reći da su to sve gluposti, ta naša politika i da su svi tu zapravo isti, ako ne isti onda slični.
Ne bojim se reći : Kolinda ne seri !!
I ti Ivo ne seri !! Joj pardon gospodine Josipoviću, pa vi ne serete ! Vi kenjkate pomalo !
Povraća mi se od vaših gluposti. Ova rečenica od Kolinde : "Hrvatska je u dubokoj gospodarskoj i socijalnoj krizi" daje mi za pravo reći : sereš !!
Da, čekam dan kad će nijima svima odzvoniti, a to će biti onda kada mi odlučimo.
Mi koji ovdje živimo i to sve gledamo, i kada se mi odlučimo promijeniti, jer ovo je slika nas.
Umjesto da gledamo kako nestaju sa scene mi još uvijek te stranke držimo.
Kada će doći kraj konačno i HDZ-u i SDP-u !?
Onda kad konačno kažemo : CAR JE GOL !! Prije ne . Onda kada nestanu te stranačke mašinerije i kad zbilja ljudi shvate da su izmanipulirani, ali i kad prestanu imati neke osobne koristi od tih istih.
Ako se bojite glasati za nove ili mlade ljude, skrenut ću vam pozornost samo na onog mladog gradonačelinka u Metkoviću !!
Može se puno toga , naravno, samo je pitanje jel se hoće.
Taj primjer treba prenjeti na državu i raditi na tome, ali biti takav moramo postati. I ja i vi.
Na ovim izborima poništiti ću svoj listić jer ne glasujem za "odrasle" nego čekam parlamentarne izbore da glasujem za neko "dijete". Ako raštrkamo glasove na djecu, tada će konačno ovi odrasli odjebati iz ovih naših "mladih" života !!
**********************
I ajmo malo o blogu -
Hahahaa, velim kao manje ću pisat, a vidi me sad.
Ali puko sam, tak da to uzmete u obzir.
Puko sam i tužim državu zbog toga. Tražim njenu ostavku, hahahaha.
Puko sam od laži i nepoštenja, puko sam jer živim u takvom društvu uhljeba i nesposobnih ljudi koji znaju samo sebe gledati.
Vodstvo onih koji kroje moju sudbinu su smeće, svih ovih godina, od kad je naše samostalne države.
To vodstvo sa vrha prenjelo se na sve, odnosno bolje bi bilo reći da smo se mi kao društvo prenjeli na vlast.
Takvi smo, koristimo korupciju, veze, uhljebljujemo se.
A često su u nekom vrhu nesposobni ljudi.
Pa evo nor. ovaj blog.hr ! Jel riješio onaj "Bug" zbog kojeg nestaju postovi ?! Naravno da nije.
Kao nemaju sredstva da to riješe, ma i dalje tvrdim da nsu riješili jer vlada nesposobnost.
Ako ima sposobnosti, onda se mora naći rješenje, ako nema novaca onda se mora naći način da se dođe do novaca.
Ak im velim da stave na blogove reklame i nek zarade od toga, reći će :pa tko čita blogove osim blogera, slaba je čitanost !
A ja im velim : pa normalno da čitaju samo blogeri kad ste tam na dnevnik.hr-u stavili ona četiri dnevna bloga na kraj stranice.
Ko bu to uopće našao, jer gledam to po sebi.
Otvorim dnevnik.hr i počnem od vrha, naiđem već na početku na bombastične naslove iz vijesti, pročitam dva tri članka i zaključim da nam se ovdje netko ruga, jer iza naslova redovito je glupost od teksta.
Skupim snage i polužmirečki otvorim možda tam još nešto oko sporta, kad i tamo neki bezvezni tekst.
Dok dođem do onog di piše "pun kufer" već mi je stvarno pun kufer takve stranice i ne pada mi na pamet da idem još niže, tak da ni ne dođem do onog "blog".
A sada bez imalo grižnje savjesti mogu reći da je rubrika blog daleko najsvijetlija točka na toj stranici " dnevnik.hr" !
Da uredniče ribafišolovac, umjesto da se slikariš i pokazuješ kak piješ po Zagrebu i kak rigate po ulici ( to smo delali ko klinci sa 15 godina) i još to kačiš na vijesti kao s bloga koji je nagužen tam na dnu stranice dnevnika.hr-a, počni se borit za ove ljude tu kaj imaš, i reci tam ovima nadležnima da ovih 50-tak stvarno dobrih ljudi koji konstantno pišu blog jesu svakako zaslužili više.
Popravi to kaj moraš, odnosno izbori se, nemoj bit kao i vodstvo u državi. Možda bi ti masu tu ljudi reklo da im možda i smeta to kaj svaki svoj post isforsiraš ( ali su pristojini ili se boje), ali ajde, nema veze, mi smo narod koji šuti i trpi, cccc, a sve zbog toga da dugo živimo i dobro nam bude na zemlji !!
*********

Care obuci se, hladno je vani !!!

********
eto vam sad, rekli ste da nek samo pišem, pa evo pišem :)
Pozdrav blogerima !!

Ps. uredništvu...ribafiš, nemoj slučajno ovo okačit ili istaknut, jer bumo onda znali da si to napravil sam zato kaj se tebe spominje ,ccccc....a ionak nema tu niš o čokoladi, pivi, ćevapima ili riganju.....dobro, bilo je riječi o riganju i bila je koja prosta ili nepristojna riječ. I stavite rubriku "blog " na dnevnik.hr-u skroz na vrh, tak da ljudi prvo pročitaju nekaj pametno, a onda ih šamarajte sa onim glupostima koliko hoćete :))))

Ps. blogerima.....zamislite samo koja bi borba bila za vaš glas između ovih uhljeba političkih da recimo budu skroz izjednačeni glasovi i da samo jedan glas odlučuje (i da je to baš vaš glas), a da oni to znaju ! Uh što bi vam sve obećavali :))))))

- 18:01 - Komentari (18) - Isprintaj - #

06.01.2015., utorak

Dok prolazi 13. dan

Dok odlazi ovaj dan želim vam samo zahvaliti.
I vi neki ovdje ste mi pomogli i bili podrška kad sam znao pisati o nečemu vrlo osobnom.
Ovih dana bili ste mi i vi podrška od kada sam napisao post Bio sam napušen . .
Bilo je teških dana, za sada sam sve izdržao, mada drugi dan ove godine bio je takav da sam slučajno pušio, popušio bih taj dan sigurno više od normalnih dana.
A nakon takvih dana bivalo bi mi zlo od toga.
Prvih par dana nosio sam kutiju sa sobom i nisam nikome posebno govorio da prestajem, jer nisam htio biti razočaran ako ne uspijem.
Sutra će biti dva tjedna apstinencije, ali u određenim trenucima malo je falilo da ne zapalim.
Taj dan 2.1.2015. da sam imao kod sebe onu svoju kutiju, možda bih u nekom trenutku slabosti i zapalio.
Kasnije sam bio u društvu pušača koji me ne poznaju i koje možda više nikad neću vidjeti, i razmišljao sam da ih žicam pljugu.
Ali nisam. Razmislio sam o onim riječima od blogera Plastika, i jedino što bih tada dobio je razočarenje samog sebe, taman da nitko drugi ni ne zna.
Hoću ovo radi sebe, želim biti sam pred sobom jak.
Bilo je još koji dan određenih kriza, i dalje se fizički ne osjećam baš nešto, nadam se da će ići na bolje i pripisujem to organizmu koji je možda sada još uvijek šokiran.
Ne znam što točno doživljavaju moji organi, ali kako je ovih godina organizam morao stvarati svoju neku obranu, sada je valjda opet u šoku što se mora navikavati na promjene.
Još jednom hvala.

Možda više ne bih volio pisati trenutno, jer valjda ste i osjetili posljednje vrijeme, moji postovi nisu baš nešto, ako ćemo iskreno.
Ni ja sam baš ne volim kukanje ili neke loše stvari, a primjećujem da moji postovi više nisu vedri.
Ljudi bježe na blog možda i zbog toga da se zabave, pročitaju nešto pozitivno, da se nasmiju, da pokažu talente, a ne da nalete na nešto od čega ionako bježe kod sebe samih.
Volim pisati, tako da često imam i tu borbu, velim si neću danas, ili neću sutra, a onda se ulovim kako tipkam i objavim.
Ali zbog sebe, ali i vas pokušat ću i tu biti jači i ne pisati, osim ako nemam nešto čime bih sebe a i vas želio razveseliti, poslati pozitivnu energiju.
Znam ,već sam tako znao reći da me neće biti, pa bih izbivao jedva koji dan i znam da to može izgledati da time želim privući pozornost i tražiti neki osjećaj vrijednosti. Ne govorim sad o nikakvom prestanku pisanja, nego o tome kako mi se čini da bespotrebno bivaju možda drugi opterećeni zbog toga što je meni lakše pisati.
Ali onda si mislim ,pa nitko ni ne mora čitati ako neće, pa se tako vrtim u krug i tim mislima i možda se samo bezveze opterećujem onda ja.
Ali nije to razlog, uistinu razmišljam na način da nema potrebe opterećivati ljude svojim problemima.
Samo iz tog razloga želim biti jači i ne prenositi ni na koji način na nekoga bilo kakav osjećaj negativnosti.
Lijepi vam pozdrav i još jednom hvala.
Nemojte ovo shvatiti kao neku žalopojku, nego pisanje realno i iskreno, jer drugačije ne znam.
Ne znam se pretvarat, možda bi mi bilo lakše da znam.

Evo jedna od grupe prema kojoj sam možda subjektivan.
Imali su hitić ovo ljeto "Malena" koji se vrtio, ali sada imaju ovu koja mi se čini i prigodna za nastavak borbe za nepušenje......


- 16:47 - Komentari (12) - Isprintaj - #

05.01.2015., ponedjeljak

Moj idol

Prepisat ću još jedno poglavlje iz rokovnika.
(pisano u 12.mjesecu 2000. god)

10. MOJ IDOL

Nedjelja je i danas je mojem dedi rođendan. Deda i baka žive ispod nas u prizemlju.
Iako živimo u istoj kući, često prođe dan, a da se i ne vidimo.
Radim svaki dan osim nedjelje. Odem oko 8:00, a dolazim oko 18:00.
Nekad dođem i ranije, ali u zadnje vrijeme ima puno posla, pa me baš i nema doma.
Danas sam bio doma, ali dedi sam ujutro u prolazu čestitao rođendan kada sam ga sreo u dvorištu.
Popodne sam otišao na kavu, a poslje kod Igora.
Došao sam doma navečer. Tata i mama su došli od dede i pitaju me zašto nisam došao malo dolje do dede.
Odgovorio sam im da sam umoran. Nisam lagao, jer stvarno sam umoran, ali nije to glavni razlog zašto nisam došao dolje.
Stvar je u tome što vidim kod dede neku tugu u očima i mislim da znam zašto je to tako.
Malo ću se vratiti u djetinjstvo kada sam bio dosta vezan uz dedu i baku.
Kao klinci, buraz i ja smo uvijek išli negdje s dedom i bakom. Vodili su nas ljeti u toplice, što je nama bila velika radost.
Nedjeljom sam sa njima išao u crkvu.
Već onda, sa nekih 6,7 godina bio sam jako ponosan na svog dedu i baku.
Osim što ih jako volim, dedi sam se uvijek divio i smatrao da je to čovjek kakav bih i ja htio biti jednog dana.
Da, točno, moj deda je moj idol.
On je osoba koja će svakome pomoći ako može i nikoga ne mrzi.
Nikad nije ništa radio bez volje i ljubavi, tako je izgledalo, ali i osjetilo se.
Ništa mu nije bilo teško, makar je imao težak život i djetinjstvo. Znam da cijeli život naporno radi.
U zadnje vrijeme je žalostan, jer više ne može raditi kao prije. Više nije jak kao nekad i znam da mu je teško, jer vidim
tugu u očima, iako nisam u zadnje vrijeme baš blizak s njim.
Znam da će mi biti jako žao jednog dana kada ga više ne bude i što nisam možda više vremena provodio s njim i možda mu koji put i rekao koliko mi je drag.
I buraz i ja nismo se bojali jedino njemu obratiti za pomoć kad bi nešto krivo i naopako učinili, jer smo znali da će on reagirati smireno i pomoći s voljom.
Meni je žao što mu ja jednostavno ne mogu doći i reći da ga volim. To sam već htio učiniti puno puta i nikad nisam.
Život je sve brži i brži i bojim se da se svi udaljavamo jedni od drugih.
Deda je bio velika podrška burazu kada je bio na liječenju u bolnici. I onda kada je buraz bio problematičan u vojsci, jedino on je zauzeo pravi stav i borio se da se buraz popravi.
Kad sam bio klinac, dosta mi je bilo čudno to što se nikada deda i baka nisu svađali.
To mi je bilo čudno, jer mi je bilo normalno da se muž i žena svađaju i toga je bilo na svakom koraku.
Ne znam, vjerojatno su se i svađali, ali nikad se to nije vidjelo, čulo ili osjetilo.

Moj drugi deda nije više među nama, jer se objesio kad sam imao oko 6 godina.
Sjećam ga se kao dobre osobe koj nas je jako voljela i ono što mi je najviše ostalo u sjećanju je trenutak kada bismo došli kod njega na selo, a on nas jednog po jednog uzeo u ruke i podigao u zrak i svoju bradu trljao o našu.
To nas je jako nasmijavalo, a njega veselilo.
Šteta što ga nisam stigao bolje upoznati. Imam samo lijepa sijećanja i vjerujem da je on bio također dobra osoba.

********

Neki dan smo bili kod dede i čestitali mu 81. rođendan !

......ova fotka je nastala u 12. mjesecu 2008, god kad je Ficho bio jako, jako mali..........(pradjeda i Ficho).....slave rođendan u istom mjesecu.......








- 18:50 - Komentari (5) - Isprintaj - #

04.01.2015., nedjelja

Crna kraljica 1,2,3....10

Dobro kad se dijete zaigra kraljice 123, ali kad se odrasli zaigraju "kraljice" snježne, onda je to već ozbiljnije.
Prenjet ću svoj stav koji sam imao o tome i u prvih par godina Snježne kraljice.
A to je, da je to promašaj.
Još jedan u nizu.
Briga me koga točno od ovih "odraslih" i briga me koje boje i jel to Milan, Slavko, Mirko, ili netko drugi.
Ali kad već pare odu mi smo u stanju i dalje gledat kako pare odlaze.
I još gledat kak svršavaju ovi koji su to kao osmislili.
Kao, to je ono što nama treba.
Sjećam se još tih samih početaka kad bi novinari ispitivali te slavne svjetske skijašice i skijaše : što mislite o ovoj utrci iznad Zagreba !?
A oni svi redom : pa super je, pa grad, pa gostoprimstvo, pa klopa, bla, bla.
A onda isto tak ih pitaju i tam po svijetu i oni isto to vele, dobro je, super je.
Pa i je tak, ali kaj će drugo i reć gost koji dođe i ti ga pitaš, pa on je kulturan i normalan i nebu ti ni reko baš ak neke i nije baš, onako iz pristojnosti.
Ali ajde, nek i bude recimo da je ova naša kao najbolja utrka na svijetu, kak ovi to kod nas prezentiraju narodu, i kaj sad !?
Da i mi doma svršavamo kaj bu Katrin Zetel ili onaj talijan rekel da mu je tu dobro !
Ljudi moji, pa nekima u Hrvatskoj nije na kraj pameti to skijanje ili neke slično.
Ne nekima, nego njih puno ne svršava na vaše iznuđivanje i opravdavanje kak je Snježna kraljica maestralan potez.
Nije, to je ogroman gubitak novaca bezveze.
I još jedan dokaz nas samih pred nama samima.
A to je da si nećemo priznat svoje uvlakaštvo, svoje neznanje, svoje greške i naivnost.
Ponavljam, ovo je moje mišljenje o Snježnoj kraljici kao projektu na Sljemenu, to ne mora biti ispravno razmišljanje niti nametanje istog, ali i za sve slično što nam se događa.
Neda mi se o tome ni raspravljati.
Ili objašnjavati svoje mišljenje o Janici ili Ivici i njihovim uspjesima kao ljudi, sportaša i općenito njihove obitelji, ili o tome kako se država tek onda umiješa kad nanjuši ili vidi da si već ostvario zavidan rezultat i to iz vlastitog džepa.
Neda mi se objašnjavati o tome da sam gledao njihove dokumentarce još dok smo i oni i ja bili djeca.
Neda mi se ni pričati o tome da zapravo ono što imamo u vrhu države zapravo i jesmo mi sami.
Da to smo sve mi. To je naš narod.
Ako i kada to priznamo sami sebi, tek tada smo spremni priznati i ostale stvari.
Ponavljam : jebe se ljudima što je nekima ova utrka dobra i što im je lijepo ružiti i piti po našem gradu !
Ti neki ljudi (veliki broj hrvata i hrvatica) nisu bili nikad, a ni neće za svojeg života biti na skijanju, pa čak ni na Sljemenu.
Svake godine ima sve manje snijega, i svake godine sve je skuplja Kraljica.
Zašto nebi to prepustili ovima sređenim državama koje se mogu i trebaju baviti skijanjem, jer kod njih sve štima. a ne mi- država na aparatu i samo kaj ne rikne, mi bumo sad organizirali to skijanje.
Pa Kostelići i svi drugi su ionako osvajali po svijetu sve kaj se može, i mnogi će osvajati.
Kad sve sredimo u državi i kad ostane love onda bumo se uzdizali s projektima gostoprimstva i trošenja love.
Jer ako prenesemo to na manji primjer, odnosno na čovjeka - pa tko ide na skijanje !?
Ide onaj kojij si je doma sve drugo sredio, ne curi mu voda iz pipe, ne razmišlja jel bu preskočio redovni srevis na bojleru.
Ili se varam !?
Možda idu i ovi koji žive od "fasada", odnosno, nemaju ali idu, pa buju već nekak to otplatili.
Ko i organizatori Snježna kraljice - uzmi od ljudi ( proračun grada, države) i plati sve, bumo već negdje posudili ( Merkel, Europa), ionak će to vratit i ovi kaj su išli na skijanje, ali i ovi kaj skijanje nikad nebu vidli !

Dokle !? Kada će se recimo priznati da je to nepotrebno, ili da se s tim novcima može svake godine učiniti štošta, pa čak i u vezi skijanja ili možebitne zarade uz skijanje.
Možda se moglo uložit u Bjelolasicu, za turiste i sve koji vole to skijanje, ili ak ne to , onda otić u domove po djecu koja nemaju roditelje i odvest ih jedan dan na klizanje.
Ta djeca bi pamtila taj jedan dan za cijeli život !
Ali ne, nama je važno kaj bu reko Alberto Tomba o Zagrebu i o tome kakvo je kuhano vino!!
Nedjelja je ,pa nije primjereno psovat kao, i katolici smo i ovo i ono.
Ali zajebani smo skroz narod.
Kad ćemo se već jednom počet mijenjat, pička mu materina !!

Nema ovo veze sa skijanjem samo, ili zavidnošću što netko ide,a netko ne ide.
Dapače, bilo bi lijepo da svi idu tam di hoće i da žive kak vole, ali dok ne priznamo neke stvari, nebu nam nikad bolje.
Eto, svi vi koji niste u Hrvatskoj svakoga dana, mi vas volimo, ali nećemo vam priznat da se ovdje zapravo živi bijedno, na rubu egzistencije i da nam se trenutno jebe za to skijanje, ali fakat je tak.
Druga stvar je to kaj mi sebe prezentiramo drugačije i volimo napravit fasadu na urušenom zidu !!
Svima ugodan ostatak dana i dobar tek!!
Tko ima što jesti, naravno !

Sretna vam svima jubilarna 10-ta Snježna kraljica ma gdje bili !!

Oznake: snježna kraljica, Sljeme, skijanje


- 12:40 - Komentari (13) - Isprintaj - #

03.01.2015., subota

Da smo mi heroji !

Tko su uopće heroji !?
Tko su uopće hrabri ljudi !?

Čini mi se da je lakše biti heroj ili ispasti heroj pred ljudima.
Ajde budi faca pa ispadni heroj sam pred sobom !!

Ne znam od kuda mi ta misao, ali čini mi se zaista da je lakše biti heroj ili junak prem ljudima, masom , nego biti heroj sam sa sobom, biti heroj prema sebi.

Ne znam jel to sad filozofija, psihologija, jel to glupost ili što, ove moje rečenice.

Ali znam što znam, a to je da je Nova počela totalno zajebano, sjebano !!

**********************************
dodatak - negdje u svemiru 2.1.2015. oko 21:50......u Europi.....u Hrvatskoj......u Zagrebu......u Sesvetama.......u stanu......na trosjedu......za laptopom........

Došlo mi čitajući komentare nakon ovog dana - inspirairano vašim riječima blogerice i blogeri :

Heroji

Možda smo heroji, ali to ne znamo
tra la la
Možda drugi misle da smo heroji
tra la la
Prepoznajem heroje po tome što ne znaju da su heroji
tra la la
I one druge prepoznajem također, jer misle da su heroji
tra la la
Što to heroj biti je
tra la la la

Kažu neki da to je kroz život ići
tra la la
I u dobru i zlu pobijediti sebe
tra la la
A ja samo kažem njima da heroj je biti
tra la la
to što namigneš sebi bez obzira na sve
tra la la
e to heroj biti je, vrlo lako moguće
tra la la la

eto, napisano tak kak je došlo.
Ne gledam kako i zašto, jel rima i jel štima.
Jel to pjesma ili nije, što god je, nek bude.
Ako koga inspirira nek napiše nešto, stih, svoj doživljaj heroja ili bilo čega.
Nek nacrta nešto ili sklada.
Ili nek u stvari svatko čini ono što je dobro za njega.
Jel može uopće i biti drugačije !?


****************dodano 3.1.2015. negdje oko 13:40 ***************


...sviralo na radiju negdje između današnjih vožnji za negdje.....

Želim konačno ispuniti obećanje sinu da ću mu nacrtati neku lokomotivu, na običnom papiru, sa običnom olovkom, a on da poboja.
To obećanje nije ispunjeno iako je već treći dan ove godine.
Eto možda sada uspijem.
Ako ne zazvoni telefon!
**************
Nekako je ovo post u postu, jer neda mi se počinjati novi.
Bit će ovo k'o onaj svišćev dan, ponovo i ponovo i ponovo :))))
A vi preskočite slobodno ovo.

- 13:50 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Lipanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (4)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (9)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (20)
Srpanj 2015 (7)
Siječanj 2015 (9)
Prosinac 2014 (18)
Studeni 2014 (25)
Listopad 2014 (23)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (19)
Srpanj 2014 (26)
Lipanj 2014 (24)
Svibanj 2014 (26)
Travanj 2014 (25)
Ožujak 2014 (36)
Veljača 2014 (26)
Siječanj 2014 (22)
Prosinac 2013 (24)
Studeni 2013 (22)
Listopad 2013 (27)
Rujan 2013 (28)
Kolovoz 2013 (21)
Srpanj 2013 (7)
Opis bloga
...malo o svemu i puno o ničemu....

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se