belator.blog@gmail.com

20 do asa

30.06.2014., ponedjeljak

Oglas

Tu sam već skoro godinu dana, a još se nisam OGLASio !

Pa da to ispravimo.


OGLAS

Mijenjam razvedene oblake za razvedenu obalu !
(prvi vlasnik, malo prošli, uščuvani, k'o novi........)











- 17:46 - Komentari (17) - Isprintaj - #

29.06.2014., nedjelja

Dva luđaka stižu na more !!

Pazite se ljudi !!
Mogao bi vaš mir na moru biti ugrožen uskoro.
Dolaze dva potpuna luđaka. Dva luđaka koja ne prezaju ni pred čime, dva luđaka koji najviše od svega vole divljati i glupirati se.
Ali na moru se to još sve udvostruči, jer ti luđaci vole more. Vole kupanje, vole vodu i slanu i slatku.
Sreća je jedino što će ovaj puti biti pod nadzorom ipak nekoga tko će ih moći upozoriti da ipak malo stanu.
Da, belatorica će biti naš balans, da skroz ne poludimo.
Pogotovo što od Fichinog rođenja stalno nešto kemijamo, pa smo tako bili nešto na moru ali rijetko u punom sastavu i rijetko više od dva , tri dana. Ili nije bilo godišnjeg, ili nije bilo love, uglavnom sada bi trebalo biti u punom sastavu i to puni tjedan barem.
Išao je Ficho sa bakom i djedom, jučer se vratio, išao je i prošle godine isto tako.
Ali nisu dva luđaka bila zajedno, a sada ćemo biti.

I zato ljudi bje'šte !! Stižemo na more, malo nam mjesta oslobodite, malo nam sunca ustupite. Popit ćemo vam malo mora, ukrasti koji kamenčić. Donijet ćemo nešto decibela sa sobom ali i energije. Ostavite nam i malo hlada, trebat će nam ponekad.
Odmorite se još koji dan na moru, jer stižu dva luđaka za nekih 10-tak dana na toliko iščekivano.......

...od prvog dana nas sve zanima, sve moramo vidjeti.......

......sve moramo isprobati i svugdje biti.......








.....volimo svugdje zaviriti i zabadati svoj nos.....



....ponekad čak i zastati, svjesni svoje ludosti, i zahvaliti se......


...volimo se i glupirati......



.....i kao što kaže natpis na majici, nije nas puno ni briga što će si tko misliti kad nas vidi.....


......jer mi samo radimo onako kako osjećamo....a ludilo rijetko kad popusti.....


....i zato su neke nove sredine u koje svratimo posebno ugrožene......tek onda se još više raspametimo, i tek onda nas nije ništa briga......osim što naša normalnija polovica ima s nama posla......ali navikne se čovjek na sve........



....a posebno od svega najviše volimo vodu......u svim mogućim bojama i okusima.....







....i znajte da je mir jedino na kavi ili na sladoledu.....ništa bez mita i korupcije.....



.....bje'šte ljudi, bježite sa plaže.....dolaze vam dva luđaka.....


......ispričavamo se svima unaprijed na mogućem uznemiravanju, jer mi smo ipak svjesni svoje ludosti.....pozdrav šaljemo....

Oznake: ljeto, more, bazeni


- 15:26 - Komentari (17) - Isprintaj - #

28.06.2014., subota

mr & mrs Hortenz

Ovo je priča o njemu.......



...i priča o njoj.......



.....ovo je priča o njima.....o ljubavi....o sreći......o tuzi......o životu......



.....znalo je biti teško, ali nitko im niti nije obećao lakoću....



....bilo je i suza....onih sretnih i onih drugih......



....ali imali su jedno drugo......lakše je kad je netko tu.....



.....ali nakon kiše ionako sunce dolazi......




.....kao što svako živo biće zrači, tako su i ta ljubav i sreća zračile prema Svemiru.....i prizivale druge da dođu......i mnogi su to osjetili i pridružili im se.........







.....a uz ljubav rađala se i mladost.....



...oni već mudriji znali su da nema ništa tamo gore......gore je Svemir.....a Taj isti Svemir su i oni sami.......slali su ljubav u Taj Svemir i on im je uzvraćao......i znali su da je sve tu......i raj i pakao......život......samo su živjeli, samo su htjeli, samo su voljeli, pa što god bilo........a sunce se pojavljivalo iza kiše.....kako to već biva u životu.......



....i imali su svoj mali raj......



I može promijeniti svijet !!

Oznake: pria, hotenzije, život, ljubav


- 12:23 - Komentari (14) - Isprintaj - #

26.06.2014., četvrtak

Suza za zagorske brege

Uzmeš suzu......


.....i uzmeš zagorski breg......


I dobiješ " Suzu za zagorske brege ".

Ima puno pjesama o Zagorju, ali " Suza" je jedna od boljih, barem meni.Ne govori ona samo o Zagorju, nego o svim ljudima koji su morali napustiti svoj dom. Jučer sam počeo slagati slike da napišem post o Zagorju, bregima i svima koji su morali iz nekog razloga napustiti svoje selo, mjesto ili grad diljem Lijepe naše.
Vidio sam i post od Čuvarice pinkleca@ danas pa mi se i on čini kao prigodan. Uz njeno dopuštenje postavljam i njega.

Prijatel

U pjesmama se najčešće i spominju odlasci iz rodnih krajeva, kako zagorskih, tako i dalmatinskih, slavonskih. ličkih, istarskih i svih drugih.
I najčešće su to bili odlasci sa gorkom pilulom ili knedlom u grlu. Ali nije bilo izbora, trebalo je ići trbuhom za kruhom.
Čovjek je tada jednostavno morao biti jak. Neke je vukla nostalgija jače, neke slabije, neki nisu izdržali pa se vratili, neki još uvijek sanjaju o povratku, a neki pak zaboravljaju ili bar se tješe da zaboravljaju.
Mislim da je nemoguće zaboraviti djetinjstvo ili takav jedan korak u tuđi svijet.
Neki drugi su pak odlazili sa sela jer su željeli drugačiji život.
Pa su došla još gora vremena kada moraš pobjeći sa sela prema gradu, ali i taj grad više nije isti. I u gradu je život sve teži, baš kao i nekad na selu.
Vidi se tračak nade u brojkama koje govore da neki zagorski gradovi poput Varaždina i nekih okolnih mjesta imaju visoku zaposlenost i da ljudi solidno žive.
Ja sam dijete asfalta, grada, nisam nikad živio na selu, dok su moji roditelji morali otići sa sela.
Već sam pisao o životu svojeg oca koji je kao dječak mjenjao cipele sa starijim bratom i gurao papir u njih da mu ne ispadaju.
Dalje vam ne trebam objašnjavati. On je sa 15 godina krenuo prema Zagrebu, morao je.
Mnogi su tada dolazili u gradove. Sjećam se svojih odlazaka kod bake po ljetu i igre šumom i bregima, sjećam se i berbe grožđa i umornih seoskih ruku i očiju baki i djedova.
U meni se već neko vrijeme javlja neka želja za životom na selu. Ne znam još točno zašto i kako, ali polako uviđam.
Izgleda to malo nemoguće i kao korak unazad, ali ja mislim da je život na selu puno bolji od onoga u gradu.
Neću sad opisivati i objašnjavati argumente, želje, osjećaje, jer bi post bio predugačak.
Uglavnom si mogu predočiti osjećaj kada su ljudi morali odlaziti iz svojih krajeva.
Volio bih da sela nikada ne nestanu.
Evo mali prikaz zagorskih pejzaža, livada, života i još mnogo toga.........naravno uz pjesmu - za sve kajkavce ali i sve druge koji su morali otići i sve koji vole ovu pjesmu........



















Nadam se da je prikaz dobar, makar mi se čini da je nemoguće to prenjeti na fotke. Ipak je uživo nešto drugo.
Da me netko i pitao prije samo dvije-tri godine što mislim o životu na selu rekao bih mu da je to bezveze.
Oni koji su čitali znaju da sam krajem prošle godine dobio želju da nešto posadim, po prvi puta u životu.
Da nečemu dam život i da to raste. A prirodu volim oduvijek.
Valjda sam si podsvjesno zato i našao punicu na selu, hehehe.
Život je htio da igrom slučaja i na poslu kojeg sam radio zbog gašenja moje prijašnje firme, radim nešto malo oko zemlje.
O poljoprivredi nisam imao blage veze, kao što nemam ni sada. Ali sada imam želju.
Opet igrom slučaja sam preko interneta naišao na sadnju i opise ( ionako sve ima na guglu sada), i posadio svoju malu plantažu trave........

Šalim se. Posadio sam lješnjake, ali kako nemam naviku tih radova malo sam zakasnio sa košnjom trave, tako da sam se morao dobro pomučiti da ih uopće nađem.
Kada sam ih detektirao, tek onda sam mogao kositi. Dobio sam i pomoć u radnoj snazi.....


.....pristigli su i prvi volonteri iz grada, jer ljudi vole friški zrak a i malo fizikalije ne škodi......


...i uspijeli smo čak pronaći i lješnjake......nisu svi preživjeli, neke su popapale srne, neke gusjenice, a dva sam ja pokosio jer ih nikako nisam mogao naći......jbg, nitko nije ni rekao da je život na selu lagan......


...ali je zato poseban i lijep, a ne samo težak....
Malo je duži post pa ste valjda izdržali. Tko zna, možda u nekoj budućnosti ovo budu poljoprivredne kronike jedne male građanske obitelji sa sela :))

Oznake: Zagorje, bregi, selo


- 17:57 - Komentari (14) - Isprintaj - #

25.06.2014., srijeda

Pravila

Tko uopće voli pravila.
Ali postoje, moraju.
Obično osim onih pravila zakonskih postoje i ona nepisana.
Postoje i ona neka kao pravila narodna.
Ne mogu se sad sjetit puno njih, ali ima ih, znam.
Kao što je ono : ne meti ispred tuđeg dvorišta, ne kopaj po ladicama kad si u gostima.....
Pa ona opće poznata bontonska : nazdravlje, hvala, molim......pitanje kako si itd.....
Ima i ono : dok piješ ne vozi i takva.
Ak se kojeg sjetite slobodno dodajte.
Sad sam upoznao neko novo pravilo, a to je :
....dok slikaš ne puši ili dok pušiš ne slikaj !!.....jer bi ti inače mogao uletiti pepeo u sliku.
I onda imaš pepeo na kiši, ahahaha.........



Možda to pravilo postoji među fotografima. Ne znam, nisam u tim krugovima. Možda je to isto nepisano pravilo. Ili čak pisano.
Sad sam se sjetio još jednog. A ne, to je poslovica. Ili zapravo nema neke velike razlike između poslovica i nepisanih pravila !??

Evo ima koja slika i bez pepela.....



Joj, pa ima i na blogu nepisanih pravila. Valjda i više.
Jedno je valjda : ne komentiraj ako nisi pročitao post, ili ne otvaraj svaki dan drugu blog adresu !?

Zlatna pravila zlata vrijede !?

- 15:16 - Komentari (18) - Isprintaj - #

24.06.2014., utorak

Lanac za FAUSTA

Ne mislite na naslov i na lanac. Do kraja posta bit će vremena i za to.
Faust je živ !!
Živ je zahvaljujući vještici mekog srca :)).
Naša blogerica Lilianke@ učinila je nešto što ona smatra nečim običnim.
Ali nije to mala stvar.
Spasila je jedan život. Tko i što je Faust, za one koji ne znaju mogu pročitati ovdje i ovdje .
Udomljen je, kao što ste mogli vidjeti.
Nekako me takve stvari dirnu i razvesele.
Možda nekome nevažno i bezveze.
Ovim putem ustupam svoj prostor bloga za priču o Faustu, malenom šišmišu i priču o njegovom spašavanju.
Ne želim čekati ovog našeg čevapoljupca ili admine (kako vi to već zovete) da oni istaknu tu priču.
Kroz svoj blog želim nastaviti tu priču, jer isto tako želim da ljudi to pročitaju.
Ima Lilianke@ svoje čitatelje, i ja imam neke svoje čitatelje.
Na taj način spojili smo možda više čitatelja. Ako je netko od vas spreman nastaviti tu priču o Faustu neka pričeka da ovaj post potone negdje oko dna trake i neka ustupi svoj blog za priču o Faustu, tako da Faust jedno vrijeme bude na naslovnoj strani.
Upravo započinjem taj lanac prije nego post od Lilianke@ ode prema dnu trake.
Ne zanima me hoće li to netko nastaviti preko svojeg bloga, makar par riječi o toj priči ili dojmovima što misli o tome.
Hoće li to biti Durica@, Cyrano@, Ema@, V@, Pablon@, mayday@, šašava mamica@, Nisa@, gogoo@ ili netko drugi.
Možda sutra čevapoljubac stavi post od Lilianke@ na naslovnicu, ali ako i ne, imat ćemo lanac o Faustu mi na svojoj naslovnici.

Faust je sada u zoološkom. Ako uspije to čemu se nadam i preživi, volio bih da u zoološkom napišu da je to Faust, i da je njegova zaštitnica Lilianke@.
Svaka životinja u zoo-u čini mi se ima nekog sponzora.
Ako treba mi ćemo biti sponzori Faustu, naravno uz suglasnost njegove zaštitnice.
Hvala ti Lilianke@ na ovom djelu.
Od sada svaki šišmiš je za mene Faust. I tako ih od sada sve zovem.
Ne želim sada pisati da u toj tvojoj situaciji čovjek reagira onako kako osjeća, jednostavno po osjećeju.
To ili imaš u sebi ili nemaš ! Danas je to šišmiš, a sutra može biti bilo tko. Tvoja reakcija sve govori i tu nema puno pametovanja.
Nemam nekih slika šišmiša , al pronašao sam neke koje posvećujem vašoj priči i svima koji smatraju da ova priča mora živjeti.
Nije šišmiš, ali........za Lilianke@ i Fausta........



Oznake: šišmiš Faust


- 17:00 - Komentari (8) - Isprintaj - #

23.06.2014., ponedjeljak

U potrazi za Winksicom

Morate bit spremni !
Spremni na što !?
Pa na sve.
Zašto?
Pa zato.
Jer to je život, uostalom.
Što je život?
Ne znam, al volim ga, i tu njegovu nepredvidivost.
Po tome bi se moglo reći da je život stvarno dar.
Da li je svima život dar ?
E to ne znam.
Život te iznenadi, razočara, učini te sretnim, tužnim. Život je sve, samo nije logičan. Tu logici često nema mjesta.
I sjećam se kad je profesorica u školi rekla : odrasli ste onda kada shvatite da život nije logičan ,nego kaotičan.
I sad kad pišem ovo, zapravo kužim što je htjela reći.
Logika moja bi bila da sad idem zapalit i popit ovo malo pive još u flaši i čekam drugo poluvrijeme utakmice.
Ali život kakav je, usmjeri me da vam nešto pišem.
Sada igraju dva naroda, dva naroda bratska. Po puno toga smo slični mi i Mexikanci. I oni kuhaju grah, i oni vole neke note koje i naš narod voli, i oni su veseljaci, i oni su euforični.
Ne mogu da se ne sjetim pjesmice koju su nam pjavali dok smo bili mali :
.....Pepiko, Pepiko, kad ćemo u Mexico.....
....nikada, nikada, jer nemamo dinara.......
.....tko ima dinara kupa se u moru,
a tko nema doma u lavoru.........

Morate bit spremni i na ovakve čušpajzne postove, jer i to je život , uostalom.
Danas smo kum i ja bili na pivi, ono pripreme za tekmu i tako to.
Dolazi poziv kumu na mobotel.
Da skratim.
Bili su u City Centru sa malom i kad su stigli doma, shvatili su da je izgubljena najdraža lutkica njihove kćeri.
Ne bilo koja, to je bila Winksica, najdraža lutkica.
I ona je plakala i nije stajala.
Kum me pitao jel idemo u City u potragu.
Popili smo pivu na eks i zaputili se u potragu.
I ispitivali po dućanima jel su možda pronašli lutku.
Negdje su nas čudno gledali, negdje smo morali objašnjavati da ne tražimo veliku lutku ( onu za odrasle), nego malu Winksicu.
Negdje su nam se smijali, negdje blijedo gledali.
Ali nismo odustali.
Pa mi tražimo lutku ! To joj je najdraža lutkica.
I nismo je našli. Nema je nigdje.
Hoću vam reći da i ovi naši, makar su zaradili novce i novce, naši nogometaši, oni isto igraju za svoju "Winksicu".
Odnosno Modrić igra možda za svoju mamu, Perišić ili Olić za svog tatu, Rakitić ili Srna za svoju rodbinu, obitelj.
I mi smo se borili da nađemo Winksicu, tako i oni žele obradovati sve svoje doma !!
Tako otprilike kuca srce, i tako otprilike izgleda život.
Nije lako, i nije logično.
Zato ne zamjerite nikome.
Svi daju sve od sebe, ili barem pokušavaju.
Eto, život je takav, nepredvidiv i nelogičan.
Kao i ovaj post.

- 22:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #

22.06.2014., nedjelja

K ljetu ili Ka ljetu

Ne znam kak je pravilno napisano. Vele da se ovom "k" dodaje slovo "a" samo ispred riječi koja počinje sa suglasnicima k, g ili h .
Također i u slučajevima kada se prijedlog k nađe ispred suglasničkog skupa gdje je drugi suglasnik k, g ili h.
Npr......ka zgradi, ka školi......

Po tome bi valjda bilo ispravno k ljetu, ali ne znam zašto mi zvuči bolje : ka ljetu !??
Nekako sam sigurniji reći da je ljeto došlo k nama, ali da li mi idemo prema ljetu, ili k ljetu, ili ka ljetu, nije toliko ni bitno.
Ma nema više baš neke sigurnosti da je i stiglo ljeto, jer znamo već da je vrijeme u zadnjih par godina svakakvo.
Kalendarski sve štima.
A mi idemo k(a) ljetu.......









- 16:07 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Kao kap vode na dlanu





- 00:40 - Komentari (5) - Isprintaj - #

20.06.2014., petak

"Rekli su mi ono ća su znali.......

....virova san jer san bija mali"......

Rekli su i da je more plavo !???

I rekli su da tko traži, taj i nađe !!

Zato ne odustaj mali, naći ćeš sve ono što trebaš.

Evo našao si i more.
Jedino je malo drugačije boje .
Bitno je ne odustajati !!



Glave gore i potraga nek se nastavi.
Tko zna........

- 21:14 - Komentari (9) - Isprintaj - #

19.06.2014., četvrtak

Lijepa li je.....

.....pozdrav Liko, Velebita diko.....


....Dalmacijo, more moje....


.....Slavonijo, zlatna ti si....


....ajmo Istro......


.....i Zagorje....


...zagrlimo se pred svima......


.......neka vide, da nas ima....


- 21:40 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Zagreb calling




- 12:34 - Komentari (9) - Isprintaj - #

18.06.2014., srijeda

Srce u nijansi



Možda nije vatreno, al je srce.
Srce je srce.
Il ga imaš il ga nemaš.

Može biti i vatrenije boje, al koga briga.
Što vam draže.
Jel bitna boja !?Ako je, zamislite neku vatreniju.....


- 18:23 - Komentari (9) - Isprintaj - #

17.06.2014., utorak

Obiteljsko zavijanje !

Osim onih standardnih pitanja, kao što su :
Zašto je nebo plavo ?
Gdje ode sunce ?
Zašto je more slano, ili zašto puše vjetar........,
posljednjih dana odgovaramo i na novi set pitanja :
Mama, za koga ti zavijaš !?
A ti tata, za koga ti zavijaš !?
I najčešće je pitanje : koji su naši !??
Nije važno da li igra Njemačka i Portugal ili Italija i Engleska.
Uvijek je pitanje : koji su naši ??
Naši sad ne igraju sine, ali možemo za nekog navijat, ili kako ti kažeš - zavijat !

Pošto smo mi euforičan narod i volimo zavijat, tako i u obitelji svi zavijamo.
Bez obzira na godine, ili spol. Svi imamo neke svoje načine zavijanja a i različite rekvizite.

Tako najmlađi član ima svoje načine ......


...tata ima svoje načine i rekvizite.....


....a i mama stigne bodriti vatrene ali i svoje zavijače doma....


I tako je to pravo obiteljsko navijanje, pardon, zavijanje.

I htio bih samo igračima poručiti da nije to ništ' kaj su ih slikali gole, pa tko se nije bar jednom okupao gol !??
Kako bi se mi tek onda trebali osjećati, i nas su ulovili !
Nas vatrene navijače ulovili su usred vatrenog zavijanja, a zna se da smo mi Hrvati posebno ponosni narod.
Ulovili nas baš kad smo zdušno zavijali......


Danas zavijamo za Brazil, da natrpa Mexicu bar tri, četiri komada.
A sutra, sutra opet zavijamo kao i uvijek. Ovaj puta nas neće uloviti na spavanju !!

Oznake: navijanje, vatreni, svjetsko prvenstvo, nogomet


- 16:37 - Komentari (10) - Isprintaj - #

16.06.2014., ponedjeljak

(h)epi centar


- 20:00 - Komentari (14) - Isprintaj - #

14.06.2014., subota

TZ grada Zagreba

Zvoni mobitel, nepoznati broj !?
Javim se.
S druge strane ženski glas. Govori da zove iz ureda turističke zajednice grada Zagreba.
Misleći da je neka zabuna, kažem samo : krivo ste nazvali, koga trebate !?
Kaže ona : ne znamo ni mi točno, ali imate li koju minutu vremena ?
Odgovorim da imam, baš šećem po gradu.
Kaže glas sa druge strane : odlično ! U stvari vas trebamo, i bilo bi odlično ako možete svratiti sada do nas.
Rekao sam da mogu, mada nisam znao ni zašto i o čemu se uopće radi.
Kad sam stigao rekli su mi da su igrom slučaja došli do mojeg broja, nekako preko nekoga tko je slučajno čitao blog, pa onda bio na nekom rođendanu gdje je slučajno sreo nekoga tko je znao mene preko nekoga, itd , itd.
Uglavnom niz slučajno slučajnih situacija.
A jedna od njih je što sada stojim u uredu i čekam nešto jer me trebaju.
A trebali su me da im napravim par fotki grada Zagreba i da im donesem.
Imali su samo jednu molbu : neka slike budu posebne, da slikam Zagreb gledan svojim očima. i da ću dobiti honorar ako budu slike prihvaćene.
Naravno da sam prihvatio ponudu.
Netko mi nudi honorar da slikam, to je da čovjek ne povjeruje, netko ti želi platiti da radiš ono što bi ionako u prolazu radio onako za sebe.
Ja sam im objasnio da nisam ja fotograf ili nešto, ali vele da im je svejedno, samo neka budu posebne slike.
Rekao sam : bit će posebne, to nije problem !

Nakon fotkanja kad sam donio slike, gospođa je gledavši moje slike imala ozbiljnu facu.
Meni se činilo kao da ne može vjerovati svojim očima !
Nekako sam već sada bio toliko ushićen, tko zna što će mi reći, ali vjerovatno u smislu da su odlične.
Gledajući fotke, gospođa me svako malo pogledavala, a u meni je sve više bilo ponosa.
Pa vi niste normalni !- izusti ona odjednom.
A ja odgovorim : hvala, hvala !!-misleći kako je oduševljena slikama.
Gospodine, mi smo mislili da ste vi ozbiljan čovjek i da možemo od vas puno očekivati, ali ovo, što je ovo !??-upita ona.
Pa to su moje fotke, onako posebne, kako ste tražili !
Ali gospodine, ovo nisu fotografije grada, ovo su nekakve bezvezne slike i po ničemu nisu grad Zagreb, a ponajmanje ono što bi smo ponudili turistima- nastavi ona.
Gospođo, rekli ste da želite posebne slike, promatrane mojim okom, i sad kad ste ih dobili, sad kritizirate da nisu dobre.
Vidim da se nismo razumjeli gospodine, ali nema tu ničega što bi nama bilo interesantno, pa niste slikali niti jednu znamenitost niti bilo što po čemu bi smo vidjeli Zagreb !!
E sad sam ja već bio ljut, jer gospođa ne kuži da je i to Zagreb, a i da turisti ionako imaju te sve znamenitosti već fotkane 100 puta, i da je meni to sve prekomercijalno, pa sam joj odgovorio : u redu gospođo, vratite mi moje slike, ja ću ih već iskoristiti, ali mogli ste mi reći da želite one fotke uobičajene, kakavih ima već preko milijun, i katedrale i HNK-a i čega sve ne.
Te vam nisam ni pokazao, jer su mi ove puno bolje, samo vi nemate pojma !!
Sad je gospođa bila uvrijeđena i zamolila me da napustim ured.
To sam i učinio, jer ionako me stalno oslovljavala sa " gospodine".
Ali si mislim : j...... njih i njihovu zajednicu, pa ne treba meni honorar, bolje je ovako za svoj gušt, imat blog pa možeš fotkat kaj hoćeš i ne mora bit komercijalno, sva sreća.......evo neke od ovih sam donio gospođi na uvid......

















I dalje ne znam u čemu je problem ,jesam li ja u krivu, ili ta njihova zajednica. Meni su ovo fotke Zagreba, a njima nisu.
Valjda su mislili na ove koje meni nemaju priču kao prethone, pa nisam gospođi ove ni pokazivoa, ali vama ću pokazati, jer ne znam jel mislila na ove građeviske fotke, koje se meni nedaju snimati, već sam ih vidio bezbroj puta.
Nije da ne mogu biti lijepe, ali......









Eto, nekako si mislim da mogu postojati možda lijepe fotke sa nekom emocijom ili pričom, a mogu postojati i lijepe fotke bez emocije.
Nekako većinom osjetim nečiju fotografiju snimanu sa emocijom, a nečiju slikanu tek toliko.Slično kao i kod svirke, ona samo radi love i ona iz gušta.
Ali sve u svemu j......... svaki honorar ovoga svijeta dok god imaš tu slobodu i radiš nešto s guštom, pa makar i drugima ne bilo lijepo.
Poseban je osjećaj kada radiš nešto , ali samo zbog gušta. Puno lakše nego kad moraš.

Oznake: Zagreb, turizam


- 12:03 - Komentari (9) - Isprintaj - #

11.06.2014., srijeda

Vatreni udar !

Kažu da je ovih dana toplinski udar !
A je, blogme je vruće.
Pogotovo u gradu. Ali lakše se diše, bar kod mene, jer prošao sam !!
Prolazno, položeno, pa evo jedna sa PROLAZom......


Dj, slobodno to "podebljaj" malo......


...a i vi , zasvirajte, nemojte se sramiti.....


No, da se vratimo na taj toplinski, odnosno vatreni udar.
Tu gradsku vrućinu dodatno su zagrijavali vatreni navijači i to već dan prije utakmice.
Dakle Brazilci, ne trebate se ničemu nadati, jer mi smo si već ta tri boda pripisali.
Nemate šanse. Pitajte si naše ljude, pa će te vidjeti.
Što se njih tiče, ne morate sutra uopće ni izaći na teren.
Kod nas je već proslava, ludilo, na svakom koraku je nešto vatreno.....




Ipak su neke ljude danas privukle gradske fontane, jer jedino kraj njih se čovjek malo bolje osjeća....




Vjerujte mi na riječ, ovo sa fontano-rashlađivanjem funkcionira. Isprobano.
Nisam bio kod onih bandićevih, ali pretpostavljam da se tamo kupaju, kao i prošle godine.
Možda počne Holding i naplaćivati upad.

Eto, vi koji ne vjerujete u sutrašnju pobjedu, pogledajte tekmu, ali moram reći Brazilcima da će se vadit na Mexicu i Kamerunu, jer mi smo ipak Vatreni i ne smeta nam niti brazilska vrućina. Nakon nas, Brazicima će trebati fontane, Cccccc :)))).
Mi smo kraljevi euforije.....



Oznake: vatreni


- 22:53 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Zagrebačka inventura (za sreću)

Vruće je. Ovo postam i idem na tramvaj.
Makar je vruće i imam nelagodu radi skorog polaganja usmenog ispita, veselim se što ću se nakon dugo vremena vozit tramvajem. Jeeeeee, kao malo dijete !!
A još ću biti sretniji ako sve dobro prođe, čak si mislim uzeti fotić pa malo slikati na povratku ( ako bude volje).
Mislim si, bolje da imam fotić pa mi ne zatreba, nego da nemam a htjet ću slikati.
Nisam nešto puno slikao Zagreb kao Zagreb, ali svejedno imam nekih fotki.
Kako objavljenih, tako i neobjavljenih.
Ovaj put sam mislio napraviti kao neku inventuru da sada slikanih fotki i objavljenih, jer do sada još nisam niti jednu sliku ponovio u postovima.
Nemam baš previše vremena, pa sam odabrao neke koje su više- manje i bile u nekim foto-pričama u foto blogovima ili vijestima s bloga.
A neke su mi i posebno drage, kao i pojedini dijelovi lijepog Zagreba.
Evo onda za sreću da objavim neke od njih, pa ako sve dobro prođe možda usput i napravim neke nove fotke ( kad već putujem pješice, što me posebno veseli).

Zg- inventura.......




















Oznake: Zagreb


- 14:11 - Komentari (7) - Isprintaj - #

10.06.2014., utorak

Sin genijalac

U pauzi između nekih ispita ( jučer uspješno položio i hvala na lijepim željama u prošlom postu, sutra još jedan važniji) malo nekih saznanja.
Kažem saznanja, jer ne volim se hvaliti nikada s ničim.
Saznanje je to da mi je sin genijalac.
Pogotovo nisam tip koji će sebe isticati ili dijete. Već sam i pisao o tome što mislim o ljudima kojima je svaka riječ ja i samo ja, pa tako i moje dijete ovo, moje dijete ono.
Volim isticati ljubav možda prema tom djetetu i povratnu iskrenu riječ svoga djeteta.
I želim da uvijek zna koliko ga volim. Tu nemam problema, i želim da to osjeti.
Malo sam i razmišljao što mi još pisanje bloga donosi, i shvatio da mi daje mogućnost da osim što pokazujem djetetu da ga volim, on će uvijek moći zaviriti ovdje i pročitati nešto.
Sve što sam do sada napisao ovdje iza toga i stojim.
Bilo neka zezancija, politika ili samo osjećaji. Sve sam to ja.
Nastojat ću uvijek podržavati sina u svemu što on bude mislio da hoće.
Kažem mislio, jer čovjek nekada mora probati nešto da shvati da to želi ili ne želi, da spozna pravu želju od one krive.
Pod podrškom smatram nešto u smislu da mu neću reći : gle niš od toga, ti nisi za to !!
Prije bih mu rekao : probaj, vidi, pa odluči, ja sam tu da ti pomognem koliko mogu.
I vodim se i onom : nemoj mu hvatat ribu, nego mu pokaži kako da sam ulovi ribu !.

Post pišem jer sam vidio da mi je sin genijalac, i to pravi.
Ne zato što je moj, i ne zato jer se možda volim hvaliti, nisam taj.
Ali priznajem ima talent neki koji vidim.
Pa pogledajte samo ovo :


Pa zar to nije genijalno !!
Ccccc, ne mislim na rezultate, nego na izgled brojeva..
Moram mu priznati da ih dobro piše.
Možda ne bude neki matematičar, ali za sada vidim da voli puno crtati, pisati, bojati.
I naravno da znam da to nije ništa posebno, i da to čine mnoga djeca, možda još i mlađa od njega.
Pa kvragu, realan sam čovjek, čvrsto na tlu, nije to genijalnost gledajući globalno, ali on je meni u mojim očima genijalac koji se u vrtiću druži sa još mnogim genijalcima !!
I donosi svaki dan hrpu papira iz vrtića, i nacrtanih i napisanih.
I neda bacit ništa !
Ma neka sine, samo ti crtaj i piši, slagat ćemo te papire već negdje.
Možda napravimo i izložbu na blogu nekad.
A sad natrag na pripreme za sutrašnji usmeni ! Samo da još to odradim uspješno !

- 15:53 - Komentari (8) - Isprintaj - #

08.06.2014., nedjelja

Party za ekipu

Evo u pauzi učenja, da se malo javim. Ne bih inače, ali samo da vam javim da njih sve zaboli za nas.
Za nas ljude. Znamo da je politika to što je, i posao prostitutke je pošten prema ovom zanimanju.
Ako to uopće možemo nazvati poslom.
Sve je to isto sranje, drugo pakiranje.
I SDP i HDZ i sve drugo. Svi se oni nama smiju i rade po principu app- ako prođe , prođe i dobro im je dok to prolazi.
I ovaj sukob Linić- Milanović, pa mogući raspad stranke ili smjena Milanovića.
Ma boli njih qurac za sve, bitno da su se namirili i da više ništa ne rade u životu oni su namireni.
A di su samo neka poznastva i možda ljudi kojima su pogodovali i koji su im dužni na puno načina.
Evo, Milanović je nakon što ste ga vidjeli jučer u dnevniku 3 oko 23:00 izašao sa one svoje skupštine stranke, nakon što su izbacili Linića, prozujao kraj kamera i dok je još predsjednik sabora davao svoj intervju gutajući knedle, otišao na tulum.
Nije prošlo 15 min i već je bio na party-u .
Muzika, ekipa i udri do jutra.
Slučajno to znam, mada to nema nikakve veze s nama.
Ili ipak ima !?
Eto, njih vam iskreno boli qurac za nas, za državu i sve ostalo.
To je sebična, bahata, pohlepna ekipa.
Ne isplati se uopće zamarati s time. Nema ništa od toga svega, njihovih obećanja tipa bit će bolje.
Ne vjerujem im ni riječi, mogu pričati što god hoće.
Ne volim generalizirati jer to je skoro pa nemoguće, ali u politici mogu.
Generalno su svi tamo isti. Shvatite - isti !!!
Ne ideš u politiku radi pomaganja ljudima ili da učiniš nešto da narod profitira.
Ako ideš pomagati ljudima onda ideš kao bloger "Drito konj" furat sa svojim autom stvari i novce u Slavoniju, Bosnu, Srbiju.
Ako se nekad i dogodi da čovjek ide u politiku iz neke dobrobiti ( što čisto sumnjam) tada vrlo brzo budeš izoliran ili izbačen iz te organizacije.
Čuvajte zdravlje i ne brinite se ni za jednog političara !!
Nitko vam neće pomoći osim vaše obitelji i pokojeg pravog prijatelja ili čak slučajnog običnog čovjeka kakvi ste i vi sami.

- 19:20 - Komentari (8) - Isprintaj - #

06.06.2014., petak

Crazy mix

Ili trenutno ludilo !!
Malo je gužva. Ima posla, dežurstva, rješavanja svega prije ljeta.
A ljeto je tu, kuca na vrata, mislim da počinje upravo.
Ovaj vikend je ludnica zbog posla, a još me čekaju dva ispita vezana uz posao ( država, odnosno eu izmislila obnavljanje nekih stručnih ispita...pogađate, radi novaca), pa treba učiti ovaj vikend.
Vruće je postalo. Ne znam jesam li vam rekao, dobio sam ugovor na neodređeno ( znaju oni koji su me prije čitali koliko sam riskirao i išao na osjećaj). To je danas prava rijetkost, uopće naći dobar posao, a još k tome i ugovor za stalno.
Nakon čušpajza i lampi, našao sam neke slike koje pomalo podsjećaju na ovo što se trenutno odvija, totalno ludilo i strka, naravno uz zatopljenje ljeta i planiranje mogućeg godišnjeg odmora.
O da, trebat će mi. Samo da sve ovo prođe kako priželjkujem i bit će mi svejedno gdje ću biti za godišnji.
Mogu doma, ako bude za more onda na more, mogao bih i na selo, možda u planine, što god, samo malo predaha.
A vi !???

Eto, sunce je počelo grijati svojim uobičajenim zrakama.....


...i šaljemo mu pozdrave.....


....trenutno ludilo, žutilo, crazylo...kako hoćete....


....možda se najbolje zavući u neku hladovinu....pronaći neki tajni prolaz.....


....još nisam čvrsto odlučio što ću i gdje ću.....barem ne tako čvrsto kao što su ovi čvrsto vezani.....


.....ako se već izlažete suncu, zaštite se, jer stalno govore kako je sve opasnije.....bez zaštite nigdje i pazite na oči.....


....možda ipak pronaći neku seosku idilu......pa piknik, odmor, roštilj, ležaljka....


...nekako se često znala nametati dvojba jel bolje na more ili u planine....meni je nekada jedina opcija bila more, a sada već imam dvojbu, ako ne i trojbu......bilo kako bilo, to bi bile već slatke dvojbe, kao i ova.....


....ali mislim da će se lakše o tome razmišljati kad se približi taj dan.....dan godišnjeg.....


.......kako god bilo znam samo da će Zagreb biti malo prazniji i mirniji.....

Oznake: ljeto, godišnji


- 17:29 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.06.2014., četvrtak

Ništ' bez lampe

Prvo bih htio reći da sam zahvalan Nikoli Tesli, što nam je ipak omogućio da vidimo nebo.
Jer po onom Edisonu nikada ne bismo vidjeli nebo od silnih žica koje vode struju.
Neću sad o tome jer sam svoje mišljenje iznio već prije, pa tko hoće nek se prisjeti ovdje

Dakle, ponekad fotkajući naiđemo na lampe, rasvjetu, žice, kablove.
Ponekad možemo to izbjeći ako se potrudimo, a ponekad je to nemoguće.
Pogotovo ako želimo nešto slikati što je prolazno, kao oblaci, vremenske prilike, događaji i sl.
Meni osobno ne smetaju lampe, čak štoviše, često ih promatram, ponekad i namjerno ubacim.
Nekad se i uhvatim kako bih je htio izjeći u kadru, al onda si mislim : pa zašto, meni ne smetaju, a nisam niti fotograf, niti se bavim time.
Možda oni koji su profesionalci ili koji se na neki način bave fotografijom žele izbjeći takve prizore, pa je stoga njihov posao još teži.
Meni lako. ne trebam još i na to paziti.
A pogotovo ako pišem post o lampama, čak je i poželjno da bude lampa na slici.

Ali hoćeš-nečeš lampa ti uleti dok slikaš pejzaž......


....ili dok slikaš polovičnu kuću......


....dok slikaš nebo.....


...ili pak zalazak sunca.....


Lampa je uvijek tu. Uvijek prisutna, bez obzira na vrijeme i vremenske prilike.
Ona je tu i u proljeće.....


....i u ljetnim danima....


.....ni jesen bez lampe nije.....


.....a i u zimi grije se.....


Lampe su dobronamjerne, susretljive, prijateljski raspoložene.
Puno toga znaju, puno toga vide i čuju.
Uvijek su skromne, ne žele ništa za uzvrat. Čak i besplatno statiraju svima. Ne guraju se baš u prvi plan i često ih i ne vidimo, a one su tamo.
Na sljedećim fotkama slikane su lampe, a sve ostalo se sasvim slučajno našlo u kadru.
Tako da gledate lampe, a ne ono što je sasvim slučajno tamo uletjelo.........















Nitko lampi ne pridodaje pažnju, ni zahvalnost što je uvijek tu, što je spremna statirati.
Zato sam joj ja ponudio i dodijelio glavnu ulogu. Malo je bilo treme ispočetka, ali bila mi je zahvlana i brzo se snašla u toj ulozi.
Tako je lampa ušla kao glavna uloga, nije više samo promatrač ili statista.....


....zahvalno je bilo s njom surađivati...što god je zadano ona to vrhunski odradi......tako je odradila i krupni......


...poslušna je i ne moraš joj dva puta reći : u vrstu !!.....


....odradi i scene gdje glumi pijanca....


......osim što vrlo dobro odglumi veće uloge, vrlo je dobra i u onim manjim.....


....a dobro odrađuje i reklame.....kao ovu za novi proizvod : prozorska lampa.....


....u poslu je ozbiljna i profesionalna, a na pauzama između setova voli se i zaigrati.....kao skrivača : tko se nije skrio......


....ili odmara u hladovini.....


.....a voli i popiti kapuchino....


Kad se na kraju sve zbroji i oduzme, nisu lampe nimalo loše.....


Ma, ništ' bez lampe......

Oznake: lampe


- 20:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #

04.06.2014., srijeda

Čušpajz nebeski

Čudno to izgleda.
Čovjek šeće, gleda nešto u daljinu, pa malo u visinu.
Ima u rukama fotoaparat i slika nešto.
Da, luđak koji slika ništa. Slika nebo, možda potok, možda običnu travu, možda neke leteće bube.
Danas nisam puno slikao, onako usput, samo toranj na Sljemenu.
Prolazio sam kraj nekih zgrada, malo zastao i uslikao nebo kod tornja.
Dok sam slikao prišle su mi dvije djevojčice mrmljajući : što ovaj to slika.
Došle su do mene i pitale što slikam.
Rekao sam : nebo. Jel vidite kako je lijepo !?
One su se pogledale i rekle : ajmo, niš ne slika !
Misle si valjda da je ovaj s fotićem neki luđak. Pa možda i je. Bit ću luđak cijeli život, kao i do sada.
Da ne kažem što si misli neka starija normalna ekipa.
Znamo već da je normalno ono što većina smatra da je normalno.
A ja to sve shvaćam, i sretan sam u svojoj nenormalnosti.
Tako da ću ovoj današnjoj fotki pridružiti još neke od prije ( ima toga i previše), pa sam dobio čušpajz svega i svačega.
Ionako je čušpajz spoj onoga što pohvataš po frižideru, a najviše se kuha negdje oko datuma blizu plaće.
U čušpajzu može uletiti i pokoji dobar sastojak, ali više-manje je to ono što uloviš po frižideru.
Tako da se i tu zalomi pokoja možda bolja fotka.
Sve je to bez nekog reda i plana poslagano. Sa raznih lokacija, u raznim vremenima, sa različitim osjećajima.
Tu na blogu sam od nekih naučio da se čušpajz može reći i paždroć.........

















Ps......kako se uopće kaže čušpajz na čistom hrvatskom !?

- 20:52 - Komentari (13) - Isprintaj - #

03.06.2014., utorak

Prati me SOA,POA.....

... i sve ostale .OA-e koje postoje.
Možda su i povezani preko blog.hr-a, ili čak sjede tamo.
Upravo mi je nestao tekst o Mater planu, maestralnom Master planu.
Imao sam originalan tekst o tome i došao da povjerljivih informacija.
Taj tekst je bio izvoran ,a kasnije prepravljen za javnost.
Još sam htio ubaciti jednu sliku i post mi je nestao.
Blog je progutao sve.
Tako da ništa od mog Master plana, jer čim sam spomenuo vladu i njihove planove, sve je zablokiralo.
Eto, Liniću, ne prate samo tebe.
Ako mi se bude dalo, i ako još uvijek budem na slobodi, možda uspijem taj post napisati.


- 19:27 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2014 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Lipanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (4)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (9)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (20)
Srpanj 2015 (7)
Siječanj 2015 (9)
Prosinac 2014 (18)
Studeni 2014 (25)
Listopad 2014 (23)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (19)
Srpanj 2014 (26)
Lipanj 2014 (24)
Svibanj 2014 (26)
Travanj 2014 (25)
Ožujak 2014 (36)
Veljača 2014 (26)
Siječanj 2014 (22)
Prosinac 2013 (24)
Studeni 2013 (22)
Listopad 2013 (27)
Rujan 2013 (28)
Kolovoz 2013 (21)
Srpanj 2013 (7)
Opis bloga
...malo o svemu i puno o ničemu....

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se