belator.blog@gmail.com

20 do asa

31.03.2014., ponedjeljak

(Slado)ledeno doba


...ili ljetnjikavo proljeće.....




- 18:29 - Komentari (14) - Isprintaj - #

30.03.2014., nedjelja

I Jerry ide na burzu !?

Tom : rekao sam ti, gotovo je !

Jerry: ali Tome, što ću ja sada, znaš da mi neće produžiti ugovor!


Tom : to je tvoja stvar. Vrijeme je da se osamostališ . Dosta je bilo zaje...cije ! Snimanja, setova i svega.
Vrijeme je za neke druge stvari.

Jerry :lako tebi. Kako ću ja dalje!? Zar nećeš ni razmisliti ?


Tom : rekao sam ti ! Sad imam novi život. Nema više Tom & Jerry ! Mačak mora učiniti ono što mačak mora učiniti.
Osim toga, nemam više vremena. Oženio sam se, otvorio firmu. Zaboravi sve !

Jerry : znam, ali ne možeš zbog toga ostaviti prijatelje ! Osim ako nas nisi ni smatrao prijateljima !??


Tom : joj, Jerry, vidiš da nemam sad vremena. Javit ću ti se mailom.

Jerry : ??? :(:(((((...zbogom Tome !

Ana : ajde Tome ! Moja mama već zove treći put di smo tak dugo. Ajde požuri !

********nema više Tom & Jerry, sad su Tom & Ana*********



**********************
Ne stigoh napisati, pa je ovo dodatak.

Htio sam zapravo reći da te nekad ljudi razočaraju.
Moj najbolji prijatelj se u meni neće razočarati, barem se nadam, jer ja nisam Tom.
Isto tako znam da on nije Tom.
Na kraju krajeva znamo se još iz vrtića.
Znali smo se i prije žena, djece.
Volimo svoje obitelji, ali volimo i svoje prijateljstvo. Tako je to u muškom svijetu.
Vidim da kod žena često puta bude ipak drugačija situacija.
Žene su već i po fizionomiji kompliciranije od muškaraca, a samim time i po psihologiji.
Kod muških nema puno dvosmislenih životarija i mudrovanja.
Koliko slični, toliko različiti. I to je ok. To je tako.
Ali kao što nas odgajaju dok smo mali, tako i mi još dok smo klinci odgajamo i svoje roditelje. Kasnije odgajamo svoje dijete, i oni nas. I ženu i ona nas.
Ali neke stvari su svete.
I tak moj frend i ja imamo još jednog dobrog prijatelja od malena. I bio nam je također dobar prijatelj, još je uvijek, ali polako vidimo da se to ruši.
Nisam toliko razočaran jer sam već naučio kako to biva u životu. Kako se nekad naše slike o nekom ipak zamute, izblijede.
I onda taj netko odjednom postaje Tom.
Odjednom se vrijednosti i ono što si imao nestaje.
A Jerry to ne bi napravio. Znam to.
Znam da ima faza zaljubljenosti, i to ima svoj određen rok trajanja, kad nisi realan i kad živiš u oblacima.
Ali kad prođe ta faza neke stvari postanu jasne.
Muškarac je Jerry, a Tom, Tom je "mačak".
Tom, nemoj biti Tom.

Oznake: Tom & Jerry, prijateljstvo


- 13:40 - Komentari (6) - Isprintaj - #

29.03.2014., subota

Vanredni post (breaking news)

Ovo je stvarno post van reda.
Treba mi vaša pomoć.
Pomoć u vidu kupnje fotoaparata.
Ako je netko od vas čitao jutarnji post, onda je mogao vidjeti da mi je fotoaparat na izdahu.
Muči se već zadnjih godinu dana. Imamo ga već dugo, ali imao je i neke nezgode.
Malo se okupao u moru prije više od godinu dana i od onda više nije svoj.
Polako se gubio, otkazivali su mu "organi", tak da nije htio svaki put ni upaliti iako je napunjen.
Danas sam izgubio i zoom. Neke funkcije ne rade već neko vrijeme.

Pošto sam ja što se tiče tehnike u ovo današnje vrijeme dosta zaostao, ne znam što i kako napraviti, što kupiti.
Ne mislim se baviti fotografijom, čisto onak kao i do sada. Slikati neke obiteljske, malo prirodu, malo slagati priče na blogu i to.
Čitao sam malo forume, ali tamo te uvijek odfuraju u sto smjerova.
Dakle, pošto mi nije toliko važno biti fotograf a i nemam nofce trebat će mi neki aparat.
Sad kad sam već digo kredit da platim zaostale režije i da pokrijemo minuse u banci ostat će mi možda neka sića za aparat.
Znači, molio bih vas ako znate gdje otprilike ili koja marka aparata bi meni odgovarala, a pričamo o nekim ciframa do soma kuna, jer znam da se vas tu puno kuži u to.
Jel nikon,ili canon, vidim da ima i samsung neku akciju (ali skeptičan sam prema samsungu i sl), pa olympus ili nešto drugo ??
Ili to ipak nije uopće bitno za ono što meni treba ?
Znači najviše me zanima neki običan aparat i da se ne zeznem i kupim npr. neki za 500 kn a mogao sam možda za 800 dobiti neki puno bolji !??
Znate već što i kako slikam i što mi otprilike treba.

Ovo su mi neki čudni dani.
Prvo mi je riknula klima u stanu (kompresor i ne isplati se popravljat), pa zatim bojler, nakon toga mikrovalna, neki dan roleta, taj dan kad sam postao o roleti riknula mi perilica ( grijač...i hvala alexxl-u@ na suradnji oko popravka) koju sam uspješno popravio (možda bude i post o tome), danas je riknuo i zoom na fotiću, a sad navečer dok se Ficho tuširao zasmrdile su lampice na onoj kineskoj tuš kabini.
Pitam se pitam što je sljedeće !!
Eto, ako imate koju minutu svaka informacija bi mi bila dobra.
Unaprijed zahvaljujem.

I da nije sam o aparatu, kad već pišem.
Što mislite o toj Barbari, Dušku, Tariku !????
Kaj nije to malo već sve preisfurano, dosadno. Znam da ne gledate tv, ne gledam ni ja, al mi nekad radi tv samo da nekaj brblja.
Al ovo više nije ni za brbljanje.
RTL da ne spominjem, to je uvijek bilo smeće, ali Nova je također otišla da ne velim kam.
A mogli su biti ok. Zato Nova tv, nemoj to radit,nemoj bit gora od Rtl-a.
Pozdrav svima i hvala još jednom.

PS ..... E da, kak je mene vrijeme pregazilo s tom tehnikom- samo primjera radi :
još uvijek imam kazić na kasete u autu, kod Fiche u sobi imam video.. mobitel sam tek sad nabavil onaj bez tipki,još uvijek sam internetski početnik,
da barem po nečemu budem u trendu evo bar jedan selfie...to je sad in.....

- 21:08 - Komentari (20) - Isprintaj - #

Energy drink

Ne, nije to onaj kupovni napitak.
Nikako taj.
Ovo je jedan sasvim prirodni napitak. Totalna energija.
Nema takve energije u prodaji.

Upravo je to i zanimljivo. Sve najljepše u životu zapravo je besplatno.
Pokušat ću vam prenijeti barem dio te energije.
Ne morate odlaziti u kupovinu, samo ostanite koji trenutak ovdje.
Ili prošećite i uzmite dozu toliko dostupne energije.
Zaista sam išao samo po obične zrake sunca, a dobio sam takvo napajanje energijom da se osjećam kao da lebdim.
Hahaa, kao i na reklami, dobio sam krila !!

Prvo sam tragao za zrakama, za sunčevom energijom....





..nakon toga sam pokušao dodati još jedan izvor napajanja...vodu....





..spajanjem tih energija kao da sam dobio čudo....kao da sam dobio krila.....


...izbacit ćemo ovo "kao" jer čuda se događaju...pitanje je samo da li to primjećujemo...i ova slika je po nečemu čudo.....


...zapravo je obična, samo je bila okrenuta naopačke....


....kad se već igramo onda možemo i nebo "prodati" pod vodu.....



...nije to samo ta energija u prirodi...kao poklon dobiješ i neke prijatelje...iako sam sreo i svog već sada starog prijatelja, koji je krenuo prema meni čim me ugledao ( njega već znate iz prijašnjih postova)




...sada se već znamo i računamo jedan na drugoga...ali stekneš i neke nove prijatelje...




( samo da napomenem da sam ostao i bez zooma na fotiću, tako da sam ove sljedeće prijatelje morao upoznavati sa ipak određene distance)....
....bio je tu i jedan zaljubljani par.....


.....upijanje energije....


...i pokušaj zoomiranja......


..upravo zbog gubitka zuma izostali su i neki plivači....ali penjao sam se po drveću, gazio po vodi i glumio taj zoom....dok se neki sunčaju, neki uživaju u vodi....



Eto, ako ste kupili ovaj cijeli napitak i izdržali do kraja, dobivate još jedan bonus napitak gratis.

.....prvo sam mislio da je u tijeku svađa.....svaki na svoju stranu...


...ali to je jedna obitelj koja uživa na suncu...


....toliko sam im se nasmijao, da sam zaboravio i na parking ( dobio kaznu)..al koga briga...ako ste pogledali na prošloj slici vidjeli ste da je u tijeku pravi odmor.... i to je ono kad se kaže sve četiri u zrak ....cccccccc.......



..toliko smo se svi skupa skompali da je to čudo...i ovi plivači su došli do nas....




..ma kome uopće treba zoom kad smo si tak dobri ......


Opet se odužilo, a išao sam samo malo prošetati.
Valjda ste dobili malo energije.

..ajd bok......

Oznake: napajanje, prirodni resursi


- 11:14 - Komentari (12) - Isprintaj - #

28.03.2014., petak

I smetlari su ljudi !

Kad smo mali onda nas znaju filati svakojakim lažima.
Neke su manje štetne.
Od mace papučarice, do kave i repa.
Al kad je bila škola u pitanju onda su nas znali plašiti :
"ak nećeš učit bit ćeš smetlar !"

I nije ni čudo da onda to usade u ljude, pa kasnije gledaju na to kao nešto loše.
To je samo jedna sitnica od ukupnog odgoja.

Tada, kad je bilo više posla, nitko nije ni htio pomisliti da bi čistio ulice.
Na to zanimanje se gledalo sa podsmjehom.
Nisu razmišljali da bi bili smetlari ili poštari ili naplaćivali parking i sl.
Sada bi mnogi dali novce samo da upadnu u recimo Holding (Čistoću) i da čiste ulice.
E sad ne može.
Imam prijatelja koji radi na onom biciklu, ima jedan kvart i čisti.
I da ga pitate kak mu je na poslu, rekao bi vam da ga ne bi mjenjal za nijedan drugi.
A radil je od bauštele, bravarije, praone i svega i svačega.
Dobra je plaća, ne naradiš se nešto efektivno, a usput radiš dobro djelo.
I meni je u jednom trenutku došlo da bi htio taj posao. Nema stresa, sam si svoj gazda.
Možeš zapet i nabrzinu rješit, pa odmorit ili nešto obavit.
Ali nema mjesta. Nigdje, ne samo u Čistoći. Ipak su to gradske firme pa je naučna fantastika upast tamo.

Zašto pišem o čistačima ili popularno "smetlarima"!?

Kad radim noćnu jedva čekam da stignem doma i da budim Fichu.
To mi je fora. Ne budim ga nešto bučno, nego onako pomalo.
Ako vidim da nešto sanja, tada pokušam pričekati da mu ne prekinem san.
Pogotovo ako vidim da ima smješak na licu.
Jedno jutro ga nisam mogao lagano probudit, čvrsto je spavao.
Onda sam se sjetio da je srijeda, pa sam iskoristio to.
Isto je u ponedjeljak, srijedu ili petak. Tada imam najlakše buđenje.
Samo mu šapnem : Ficho, danas ide smeće.
Tek što izgovorim tu rečenicu eto ga brzinom munje na prozoru u boravku.....


...idu smektari, kako ih on zove.
To su mu od kad zna za sebe ipak " najbolji prijatelji ". On im se divi. I kamionu i kantama, kontejnerima.
Jednom kad smo slučajno išli ranije pa se susreo s njima oči u oči i kad im je mahnuo ,a oni mu uzvratili, mislim da mu je to bio najsretniji trenutak u životu.
Voli i bagere, mješalice za beton, vlakove, tramvaje. Kao i većina klinaca, ali smektari su nešto posebno.
Pa ima i pravo. Nije to ništa loše, to je plemenito zanimanje.
Nekad ga budim i sa buci-guci pričom, jer je jednom kod buđenja nešto sanjajući mrmljao i izgovarao nešto slično tome buci- guci.
Sad se tako zezamo i zovemo se međusobno buci- guci.
Ali buđenje sa smektarima je ipak jače......

Oznake: buđenje, smetlari, čistači


- 16:16 - Komentari (17) - Isprintaj - #

27.03.2014., četvrtak

Kad padne roleta

Da me netko pitao prije samo godinu dana što bih radije :

da mi padne roleta ili da recimo pokrećim cijeli stan, odgovorio bih:
pa radije bih pokrećio stan !

Ali stvari se nekad promijene, iako volim krećenje.
I tako negdje prije godinu dana zovu me u sobu žena i Ficho : dođi vidi, pala je roleta !
Ja progutam knedlu, odmah se sjetim slike iz djetinjstva, kad je stari stajao na stolici i gunđao i psovao i krpao roletu.
Mi kao klinci znali smo da ga je najbolje ostaviti na miru i ništa ga ne pitati.
I tako je on to krpao, nekad i satima, jer znao je puknut i onaj štrik kojim se vuče roleta.
I te rolete su još "žive", jedino su u međuvremenu toliko kratke da se mogu spustiti samo do pola vrata.
Sve mi se to u sekundi stvorilo pred očima dok sam hodao do sobe jer nam je pala roleta.
Bilo je to moje prvo krpanje rolete, kod Fiche u sobi.
Tada sam i ja krpao možda i preko sat vremena, pomagala mi je i žena i držala roletu, i Ficho dodavao alat.
Tada smo probili led, jer gutajući knedle i gledajući u poklopac odnosno kućicu rolete ništa se neće riješiti samo od sebe.
Ne mogu zvat staroga da dođe, pa je sad imam svoju obitelj, svoje rolete.
A i nakrpao se on roleta u životu, jer smo ga buraz i ja svako malo zvali :
pala nam je roleta !
I uspjeli smo tada zakrpati, svi skupa nekako.

Prije par dana pala mi je roleta u dnevnom boravku. I to baš meni, jer ionako ja najviše koristim ovu balkonsku.
Za kavu na sunčanoj strani.
Ovaj put nije bio tako zastrašujuć osjećaj, jer ovo sad nije taj prvi put......


....prvi put nisam znao ni otvoriti onaj poklopac...sve je tak nekak kompaktno, pa sam pokušavao lagano da nešto ne potrgam...sada sam već znao što mi treba....a bit će nam potreban najmanje jedan šarafciger obični ili dva.......


...dvije stolice ili stolca (kak se već kaže)....zašto dva ?...vidjet ćemo....


..i jedna kava....zašto kava ?......pa ne mora bit kava, može i čaj, ili piva, sok.....


...popnemo sa na stolac, uzmemo šarafcigere i lagano zabodemo u mjesto gdje je spojen poklopac sa donje strane.....


....zabodemo ih sa svake strane što dalje u kutu....može istovremeno sa obje strane, a može i pojedinačno ako imate samo jedan šarafciger..ili ako u drugoj ruci držite fotić i slikate...


...kad ste to učinili odmotate ostatak ne propale rolete i izvučete izvan kutije.....


...to visi na limenim vodilicama odnosno nosačima same rolete....skinete potrganu letvicu rolete ili kako se već to zove stručno....ili pomicanjem u lijevo ili desno, zavisi kako vam je lakše...i izbacite potrganu letvicu sa gornjeg dijela rolete....


...e sada nam treba drugi stolac....rukom podignemo donju propalu roletu da nam izađe par letvica kroz kutiju u gornjem dijelu i podmetnemo stolac.....stolac je ovaj put poslužio jer je sreća da je taman pukla roleta tamo gdje treba, pa je stolac bio dovoljan...inače bi trebalo nešto više, ili netko da drži tu roletu......


...sada možemo laganim i nježnim potezom odstraniti i letvicu sa donjeg dijela rolete koju smo provukli kroz kutiju, jer je i ona oštećena......



...e sada će uslijediti samo štukanje ili spajanje rolete u jednu cjelinu......par letvica sa ovog dijela gdje imamo više letvica(gornji dio rolete) pomičemo svaku za otprilke pola u jednu stranu kako bi smo mogli što lakše pridružiti donji dio rolete......letvicu od donjeg dijela zakrenemo (označena sa X) i spojimo gurajući prema letvicama iz gornjeg dijela rolete........



...roleta je naštukana, spojena....sada je ručno namotamo i provjerimo onaj štrik kojim dižemo roletu.....kada je roleta namotana u kutiju na vrhu tada sav štrik mora biti namotan u donju kutiju odakle vučemo....to je bitno ,jer ja biser prvi put kad sam krpao roletu i sve napravio i zatvorio poklopac nisam na to obraćao pažnju, i roletu sam mogao samo do pola spustiti..i onda opet otvaraj i kemijaj.....sad kad smo to učinili i ponovo ugledali svjetlo dana, može ona kava na balkonu...ili nešto.....
...nakon toga slijedi vrlo bitan ali ne pretežak dio posla....treba se poigrati sa uštelavanjem ili centriranjem rolete.......


....sada možemo lagano spustit roletu do kraja.....


..ako pogledamo sa svake strane imamo mogući razmak na kolutu rolete.....


...na ovoj strani je razmak prevelik a na ovoj drugoj ga uopće i nema....ako ne bismo centrirali roletu, brzo bi nam opet pukla....što možda i je najveći razlog kad zapinje roleta ili je teško podižemo....ona može otići iz centra s vremenom a možda najviše kad brišete rolete kod generalke....tada se te letvice miču lijevo-desno, i nisu više u centru......


..polako podižemo roletu i svaku letvicu pomičemo po potrebi....neku u desno, neku u lijevo....meni najlakše šarafcigerom...


....sve dok nismo podigli roletu i dobili otprilike ovo....


..i to je to......roleta je kraća za dvije letvice.....


..ali funkcionira.....i tako počne štukanje koje traje godinama....sve dok ima dovoljno letvica....


Ništa strašno !! Duže pišem ovaj post nego što sam krpao roletu. Ovaj put je bilo sve idealno. Mjesto gdje je pukla bilo je taman, vrijeme povoljno i kava dobra.
Taman kad sam završio došao je majstor :
Zašto si već sve završio, pa ja sam htio popravljati !?
Možete majstore, evo vrata mi malo pogledajte, nešto štekaju....
Majstor istrese svoj alat.....


..i krene na posao.....

Oznake: rolete, popravak


- 11:53 - Komentari (23) - Isprintaj - #

26.03.2014., srijeda

Unatoč & Usprkos

Živi su i zdravi.
I Unatoč i Usprkos. Još uvijek.

Nekad su bili mlađi, čak su se i vidjeli. Moglo bi se reći i družili.

Sada su neka druga vremena. Puno toga ih sada dijeli.
Puno stvari je stalo između njih.

Ali tu je i Unatoč i Usprkos. Još su živi. Ne daju se.

Možda im nije lako ali bore se kako znaju i umiju.

Unatoč stoji ponosno kao i uvijek.....


...iako sada ima novo društvo koje ga čudno gleda, on je i dalje jak i ponosan......ne daj se moj Unatoče.....


...kao da si i on govori da je ovo nekad bio vikend raj,
a sada je to stambeni zmaj.....


....tu u blizini živi i Usprkos...iako se sada ne vide, znaju i osjećaju.....kao da se zajedno prisjećaju svojih boljih dana.....ne daj se moj Usprkose....


...ne dajte se godinama moj Unatoče i moj Usprkose !!.....

Oznake: unatoč.usprkos


- 13:47 - Komentari (23) - Isprintaj - #

(Ne)Treba mi ŠTIT !

Dragi Branko Stojkoviću zvani ŠTIT, ovim putem te lijepo molim da mi ne lijepiš svoje postove u komentarima.
Ispočetka si bio dosta dosadan i redovito sam te brisao, mada ne volim brisat komentare niti sam ičiji do sada brisao. Osim tvojih. I onda te jedno vrijeme nije bilo, pa se onda opet pojaviš u velikom formatu.
Nemoj misliti da nešto imam protiv tebe ili se s nečim ne slažem o čemu pišeš.
Iskreno, nisam te nikada ni pročitao.
Možda se to promijeni, ne znam, ali zasada je to tako.
Ne znam uopće kada izlaze tvoji postovi, jer te viđam samo u komentarima.
Čak ih ostavljaš u postovima od prije par mjeseci.
Ne stignem ih ni brisati.
Sad sam potrošio pol sata za brisnje i ima ih još.
Ne viđam te više puno kod drugih toliko i ne znam jel ostavljaš kod drugih toliko komentara(postova) !?
Možda te drugi brišu pa ja ne primjetim.
Eto, piši ti i dalje svoje postove, ali na svojem blogu.
Ne shvaćaj ovo osobno, ali brate dosadan si.
Više bih volio kad već ostavljaš komentar da me pošalješ u onu stvar nego ljepiš te svoje komentare.
Eto toliko !
Sretno i do čitanja.

PS. nadam se da mi neće trebati Štit da se branim od komentara !

- 00:05 - Komentari (17) - Isprintaj - #

25.03.2014., utorak

Ekskluzivno : NLO u Zagorju



Sigurno niste nikad vidjeli slične slike u novinama !?

Bilo je već puno NLO-a po Hrvatskoj.
Pogotovo tamo gdje ima i vjetra.

Bilo je već NLO-a u svim dijelovima Hrvatske. Možda najviše oko Paga.

Ne znam jel do sada viđen u hrv. Zagorju, ali evo ga i tu.

Nije uopće teško snimiti NLO, mislim da je teže snimiti identificirani leteći objekat ili ILO.
Najlakše je slikati NLO i prikazati ga u novinama, pa nek si ljudi misle.
Ajde ti meni njega indentificiraj !

Ovaj je ILO slikan dok sam slikao proljetne pejzaže zagorske.

ILO u predstavi " u vrtlogu života".......









...i već kad sam mislio da je predstava gotova i da je ILO otišao bez pozdrava, nagli preokret i veliki pozdrav....


..e sada kada smo se pozdravili, možeš dalje......





Oznake: NLO, vrtlog života, plastična vrečica


- 13:59 - Komentari (24) - Isprintaj - #

24.03.2014., ponedjeljak

Na Bandićevom rođendanu

Ni sam ne znam kako ,al' završio sam kod Bandića na rođendanu !

Da ne ostanete uskraćeni za taj događaj, probat ću vam opisati malo taj ugođaj.
Naravno, ako vas zanima !?

Dobio sam obavijest putem telefona da sam jedan od milijun i nekoliko građana dobio čast da dođem na Bandićev rođendan.
Prvo sam mislio da je neka "patka" telefonska, kao i sve što nude preko telefona.
Često sam se pitao kako baš meni sve nude preko telefona, a ja nikad ništa ne uzimam !?
Ali ovo nisam htio propustiti.
Rekli su mi da je ovo za ozbiljno i ako želim poslat će mi pozivnicu na kućnu adresu.
Rekao sam : može ! Ali recite mi kako i zašto baš ja ? I što bih ja na rođendanu, pa nemam ni za poklon. A i da imam, što bih uopće kupio !?

Gospodine ! -kaže gospođa ; Vi ste slučajnim odabirom izabrani kao predstavnik manjine da dođete na rođendan !
Kakva čast -mislim si ja .
A recite mi kako mislite to "manjina" ?
Pa gosp. Bandić poziva sve predstavnike manjina na rođendan, ali zbog nekog balansa zove i nekoga iz manjine građana koja je zapravo većina.
A recite mi, kad već dolazim kao manjina, kakvu to točno manjinu ja predstavljam !?
Pa vi ste u ovom slučaju predstavnik građanske manjine, znate one manjine koja je zapravo većina !
Sad mi tek nije ništa jasno !?
Gospodine, dolazite kao predstavnik manjinske većine građana koja ne izlazi na izbore i tako omogućuje našem gosp. Bandiću da bude gradonačelnik i ovim putem svake godine nekoga izaberemo i odamo posebnu zahvalnost na tome !
Aaaa, to, ok, dolazim !
A recite mi još kako to ide s poklonima, što bih ja mogao uopće donijeti kao pokolon gradonačelniku ?
Kada vam stigne pozivnica na kućnu adresu na njoj će vam pisati što trebate donijeti kao poklon. Na bojte se, nije ništa previše, niti preskupo, neka sitnica.

Nakon par dana dođe pozvnica i piše gdje treba doći i što treba donijeti.
Baš dobro, jer ne moram razmišljati što da kupim.
Na pozivnici piše : ponijeti kilu bijele boje za beton !
Nisam kužio o čemu se radi, ali vjerovao sam da nije zezancija, pa sam tako i napravio.

Na samom ulazu u kuću gdje je proslava shvatio sam da nije zezancija, jer sve je bilo prepuno kantica bijele boje po 1kg.
Samu atmosferu neću opisivati, bila je to prava rođendanska atmosfera.
Torta, cuga, grickalice, kapice, one frulice koje pište.....
Iznijeti ću vam samo mali dio zdravice našeg gosp, Bandića :
"
Dragi moji, pa bla, bala,bla...........na kraju vam zahvaljujem što svake godine dolazite u ovolikom broju i što donosite tako lijepe darove. Vi znate što ja najviše volim, samo bih htio napomenuti da će slijedeće godine biti izmijenjen poklon.
Ovo je zadnja godina da ste darivali boju za beton.
Kao što znate sve smo već po gradu iscrtali što se iscrtati dalo.....


...ove godine ćemo još dovršiti ovo što smo započeli....



.....sav asfalt smo već iscrtali, pa smo morali prijeći i na rubnjake, tako da naši građani mogu lijepo parkirati i plaćati parking....i ne samo naši sugrađani grada Zagreba nego i svi koji posjete naš lijepi Zagreb...znate da smo našom upornošću i predanim radom uspjeli uvjeriti građane da je to sve normalno, pa tako i to da se penje na ove ogromne rubnjake i još da plaćaju punu cijenu parkinga.....




..ali to vam sve govorim stoga što od slijedećeg rođendana mijenjamo darove. Od sada ćete mi za rođendan donositi po kilu vapna, jer kao što vidite sve smo iscrtali na asfaltu, pa krećemo sa iscrtavanjem livada, a za to nam treba vapno.....

Eto dragi moji, ako nema nitko više ništa za reći ili nema pitanja podignimo čaše u zrak i nazdravimo !?
Imam ja pitanje !- viknem odjednom.
Izvolite mladiću, recite !?
A jel imate one strojeve za crtanje vapnom ili ćemo zaposliti još ljudi !?
Rješeno je to moj mladiću, tata na sve misli - kroz smješak izusti gradonačelnik i nastavi : Moj prijatelj Maminjo izlazi iz Dinama i donirat će nam stroj za povlačenje crta !! "

Svi podignu čaše u zrak i nazdrave !

A ja si mislim : e moj gradonačelniče, stvarno si majstor, nema šta !
Kapa dolje za nove ideje....ma šta dolje - kapa do poda !!....

Oznake: Zagreb, Bandić, parking, rubnjaci


- 15:03 - Komentari (14) - Isprintaj - #

23.03.2014., nedjelja

Čovječe ne ljuti se

Ljudi kao mravi.

Mravi kao ljudi.

Što ako je svejedno !?

Možda nekome mravi izgledaju kao ljudi ?
Možda nekome ljudi izgledaju kao mravi ?

Ako netko i doživljava nas kao što mi doživljavamo mrave, kamo sreće da smo mi onda organizirani kao mravi, uporni kao mravi ili jaki kao mravi.
Možda ste uspjeli nekad i vidjeti kako mrav nosi više puta teži i veći teret od sebe !?
I ne odustaje, po cijenu svega.
Jesu li mravi jači od ljudi !?

Znam da su ljudi slabi, ponekad jako mali, ponekad izgubljeni.....

Čini mi se da nas netko i gleda kao što mi gledamo mrave.
Netko kome možda izgledamo kao pijuni pomoću kojih može igrati igricu.
Uzme tablu, možda poput one za "čovječe ne ljuti se" i igra pomoću tih pijuna.....


..i tada se upravlja tim pijunima...vuku se potezi.....a kako igra kaže ne ljuti se, tako svi poštuju igru i ne ljute se....



...i igra traje, i traje...



....sve dok nekome ne dosadi igra i baci figure u neki kut ili pospremi u ladicu.....ili se pak naljuti i baci ploču i figure......dok igra traje, nek traje.....



Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda !!

Oznake: čovječe ne ljuti se


- 22:56 - Komentari (15) - Isprintaj - #

"Sretkanje"

Od kud ta riječ ?
To smo smislili u hodu.
Sretno četkanje ili "sretkanje" !

Proljetno pospremanje, ili proljetna generalka.
Da ne smetamo mami u njezinom proljetno-sretnom četkanju po stanu, mi smo se uputili na svoje proljetno-sretno četkanje.

Znam da je to meni bilo fora nekad, pa sam predpostavio da će i Ficho uživati.

Evo nas kod mjesta za sretkanje.
Prvo nas je trebalo pripremiti za četke, pa ide ispiranje.....


...pa razne dezinsekcije, dezinfekcije i ostalo....


..već je i tu bilo oduševljenja, a još nije počelo sretkanje...


....smješak od uha do uha sa svih strana....


...naravno, bilo je i elemenata začuđenosti....


...još nas je striček opomenuo da možda ne bismo trebali ulaziti zbog malo oštećenog lima na automobilu, ali rekli smo mu ne brinite, ako se još više ošteti nema veze, mi hoćemo svoje sretkanje, a pleh je pleh...koga briga.....
...konačno počinje ......
...stavit ću ovu pjesmu, jer je ona svirala na radiju dok smo ulazili na sretkanje....



....početak...










Ne trebam objašnjavati koliko je Ficho uživao (i ne samo on).
Ali kad je stiglo na red sušenje, e tu je bilo iznenađenja, ali i pozitivnog straha pomiješanog sa oduševljenjem.
Pitam ga ja poslije : i Ficho, jesi li se malo bojao fena !??
Nisaaammm !!!




..dan je bio još ljepši....


..ajme meni !!...kakvo sretno četkanje....



..ostalo je još provjeriti gume....


..i kavu popiti,,,,,


Vrativši se doma vidimo da mama još nije gotova sa svojim sretkanjem.
Mi bi ti pomogli, ali ficho i ja smo ti tak umorni od svojeg sretkanja da moramo malo odmoriti :).

Oznake: auto-praona, četke


- 10:55 - Komentari (7) - Isprintaj - #

21.03.2014., petak

Više cvijeća, manje smeća

Dobar dan !
Pokušat ću vas do kraja posta uvjeriti da je sve oko nas neobično, posebno.
Da sve ima svoju ljepotu.
I da puno toga mi možemo ako hoćemo.
Možemo barem pokušati.

Dakle, većina nas ima u svojoj okolici neki obični potok.
Neki možda rijeku, a neki more.
Imamo i livade, na livadama cvijeće.
Opet bi neki rekli : obična livada, obični maslačak, obična tratinčica.
A ja bih rekao bolje "obično" cvijeće, "obična" livada i "običan" potok, nego "obično" smeće !
Sve ovo što je navedeno sa "obično" pokušati ću vam pokazati da to nije obično.

Evo, jedan obični potočić maleni, rekli bi....


..i prizori na koje smo navikli ( ali ne bismo trebali)....



...kako objasniti i uvjeriti ljude da je ovaj most za prelazak preko potoka, i za možda stati na njega i diviti se prirodi.....možda se družiti...a nije poligon za bacanje smeća....



Zašto je normalno to što se ovdje vidi ?
Pa mislim da je oduvijek bilo normalno ono što većina smatra da je normalno.
A većina ne mari za smeće, većina baca smeće gdje stigne.
Kroz prozor auta, u parku, na livadi, u potoke, u rijeke, u more.
Kasnije ću vam pokazati da se da nešto učiniti, da pojedinac može nešto.
Ajmo sad nazad na potok !
Kao što sam najavio htio bih vas uvjeriti da je taj potok poseban, čudesan, kao i svaki drugi.
Evo, tu je već malo ljepši, možda vam bude teže baciti smeće nakon ovoga....





...ne znam je li ovo dovoljno da barem nekome skrene pozornost da je potok lijep, poseban i da mu bude teško baciti nešto u njega....spas bi bio u tome da samom čovjeku bude neugodno od njega samog kad baca ili da ima osjećaj neugode jer ga možda priroda gleda.....
Kad se postigne da nam bude neugodno bacit smeće, kad budemo razmišljali da je to nenormalno, da je normalno stavit smeće u džep ili nosit u ruci do prvog koša ili kontejnera, tek tada smo nešto postigli.
Ak vam ne bude neugodno baciti smeće jer vas ja gledam onda znajte da i u vašem gradu postoji netko tko vas gleda.
Ako nisu ove slike dovoljno, idemo onda još do potoka...valjda će to biti dovoljno da barem jedan čovjek prestane bacati smeće u prirodu.....





Valjda je sad još ljudi odlučilo da će se promijeniti. Možda 2,3,5 ili 10 ljudi. Ako je, dobro je.
Ako ni to ne pomaže onda imam još joker-a....




Nije to samo potok, hrpe smeća su na livadi uz potok.
Ako pogledate sljedeće slike, vidjet ćete koja dobna skupina također baca dosta smeća.
To su naši najmlađi...





Na zadnjoj je borba cvijeće-smeće.
Pa ja bih radije da ima brdo maslačaka neko ovog smeća.

Ali, ne možete očekivati da će vam djecu odgojiti vrtić ili škola. Sve je to danas drugačije, velike su opterećenosti ustanova, puno je djece.
Odgoj kreće od kuće.
Djetetu mora bit neugodno baciti smeće u prirodu ! Jednostavno mora !!
Ali ima jedna bitna stvar.
Ne možeš svome djetetu reći : gle, ne smiješ bacati smeće bilo gdje !
A onda nakon te rečenice vaše dijete vidi vas kako bacate kutiju od cigareta kroz prozor u vožnji !
Dakle, više cvijeća, manje smeća......




Nisam ni ja po tom pitanju svetac. Ali postalo mi je neugodno ako bih bacio smeće u prirodi.
U stvari bilo mi je oduvijek neugodno, pred samim sobom ali i pred prirodom.

Evo mašem vam sa mosta, ali pazite : i gledam vas !!


..i kaj ti veliš mali ??.....


.... i ja vas gledam....vau.....

Oznake: više cvijeća, manje smeća


- 09:56 - Komentari (17) - Isprintaj - #

20.03.2014., četvrtak

Reci : dvjesto! *blogerancije*

...pala ti glava u tijesto !!

Evo mene i na 200-tom postu. A jesam se napostio ovih mjeseci. Kao pravi pobožni čovjek.
Skoro svaki dan post-im.

Dosta puta me nešto tak na početku držalo, ono kad misliš baš je gušt, ali do sada su me takve stvari obično pustile za 2-3 mjeseca.
Al ovo bloganje ne pušta, još.

Mislio sam se samo javit, al ajde, kad je već jubilarni onda malo zezancije ili blogerancije.
Sve su to blogeri koje rado čitam.
Nisu svi ovdje koje čitam, i nadam se da se nitko neće uvrijediti ili naljutiti.
Volim se šalit,i na svoj i na tuđi račun.

Malo prikaza blogo-svijeta kroz moje oči......

...šetajući gradom i selom naletio sam na mnoge od vas...

..tako sam i vidio samo mali dio Liliankinog@ vrta....


....vidio sam i duricu@ koja sada gura kolica.....shvatila je da svugdje ima prednost i svi je drugačije gledaju...ali mulja, nekad ostane doma, a svoju polovicu pošalje da obavlja...


...sreo sam i Čuvaricu pinkleca@......zamišljao sam da je taj pinklec onak na štapu sa zavezanom maramom, ali sada su druga vremena, pa je i pinklec malo drugačiji....


..a gdje je Čuvarica@ tu je ili su BRAZDE@......


.....a Plastik@ se žurio iz nabavke.....


....zanimalo me kako Nisa@ i V@ uspiju toliko dobro prikazati taj mikro svijet..posumnjao sam odmah u to da se na neki način vjerojatno preruše i prišuljaju mravima i ostalim "žrtvama".....i istina je, našao sam ih prerušene ....taman sam čuo i razgovor : ok, ti odi desno, ja ću lijevo, vidjela sam, sad je mrav prošao !!.....jedna od njih se nasmijala i krenule su u lov.....


.....Valcerica@ slaže još jednu blogo- knjigu pa šalje pjesmu o kavi.....ja vraćam pjesmu o kavi :
topla kava čeka.
ponesi tablet,
jer struja je gratis !


.....alexxl@ : "Jedva čekam da prodam tog svojeg 3-D printera ! Onda ne bum moral više nahitavat te železne ograde, maspater !! I ne bum moral više jest tak puno i masno, mogel bum se posvetit onome kaj volim najviše, a možda me i moja blogo-(ne)prijateljica zavoli.......


..vajrapani@ je konačno otkrio zapad..i skrasio se, nema gužve i niži je tlak......


...Zvonka@ brzo to pospremi! Nemoj da ti ćale to vidi !! Ne bu ti više niš kupoval !!


....neverin@ je potrošio kamenje...ali i dalje radi suhozide....


..Indijanka-vegetarijanka@ ima doma veliko pospremanje....


....Lou Salome@ je skromna i ne želi reći da je priznati tekstopisac....skladbu "Samo za NJU" napisala je, a kasnije otpjevao Dean Dvornik .....


....Vesna ulazi u sobu sva šokirana : ajme Borute@, pa ti spavaš !?? Uskoro će zalazak sunca, trk na snimanje !!


...vraća se Borut@ kući, pomalo tužan : zakasnio sam !Nisam uspio slikati zalazak !
Vesna : pa jesi li bilo što "uhvatio" ?
Jesam !! Samo mjesec, pa ne mogu to objaviti, nije to zalazak !?
Možeš, ak ti je bed, napiši da sam to ja slikala, bit će sve u redu, vidjet ćeš....


....lako tebi Carstvo snova@, vi u Sloveniji imate samo tvrdo č i njega svugdje koristite...a mi !?....


....glavu gore Sjedokosi@....nakon kiše dolazi sunce....a u parku nikad nisi sam....


.......jesi li to ti blueVeki@ !!??
-jesam !
..pa kaj radiš tu !?
- čekam plavi sat!
.....kakav plavi sat tu čekaš ? kaj tu dostavljaju prek e-bay-a!??
- ma zaboravi 20 do asa@, ne kužiš ti to....to ti je u fotografiranju jedan pojam..odi sad, viš da čekam.....


...iako je davno prestao pušiti, Semper contra@ čuva još koju kutiju doma...ak ga netko žica....


..a trnsitgloriamundi@ redovito održava svoju šumicu na brijegu.....


....osim na internetu Lobotomizator@ djeluje i u stvarnom životu.....al nije to dugo trajalo......


...i sad vi svi skupa sa mnom viknite : OPROSTI MU NATAŠA @!!...pa vidiš da mu je žao.....


..a ti GP-ZG@ imaš specijalni zadatak : pošto stalno kružiš po Zagrebu daj onda neki naslov za ovo..ipak si ti "kralj" naslova...barem za mene......

Oznake: bloganje


- 09:56 - Komentari (24) - Isprintaj - #

19.03.2014., srijeda

Father's Day

Nisam znao da i to imamo. I to danas !?

Na sv. Josipa.

A onda me doma dočekala diploma.

Djeca su u vrtiću crtala svoje očeve, ukrasili diplome i tetama diktirali što da napišu.

Čak se i potpisal.

Pa sretan vam dan očeva, tateki !!

Ovo sam vam onda ja u okviru.......

Oznake: Dan očeva


- 23:39 - Komentari (8) - Isprintaj - #

U dvoje

Lakše je u dvoje, kažu !

Ne mora to bit točno, ali ima puno situacija gdje je bolje, lakše u dvoje.

Da li zbog društva, da li zbog pomoći, ljubavi, sreće, straha, koristi.....

Ponekad je dobro biti sam, treba to svakom čovjeku.

Ali sada je riječ o situacijama u dvoje.

...odmor...



....put....



..u nevolji....

...ljubav ili samo druženje....



...čekanje.....


...let.....


- 11:06 - Komentari (21) - Isprintaj - #

18.03.2014., utorak

Labuđe jezero (solo dionica)

Već znamo onu staru :
Tko rano rani, zahebe pijetla !
Ili, tko rano rani, kasnije je pospan !

Ali ima i nova : Tko rano rani, dobije besplatnu predstavu !

Bilo je to jutro, moglo bi se reći na prvu, obično.
Ali nije baš to tako. Zavisi kako gledamo na to jutro.
Nisam ništa očekivao, samo sam se divio prirodi.

Šetao sam i bio sretan što je došlo sunčano jutro. Priroda je živnula.
Ali ipak nisam očekivao baš takvu živost.
Malo me to sve uplašilo. Bilo je mirno, polako se priroda budila, ali odjednom kao da je sve podivljalo !?

Drveće se počelo čudno ponašati. Kao da se kretalo.....


Prvo sam mislio da mi se to samo čini, da maštam, ali pogledao sam bolje...i vidio prizor u kojem se doista drveće kreće i pokušava krenuti prema meni !?....


...toliko mi se približilo da sam bio stjeran u kut....došao sam do jezera i nisam imao kud...a drveće je bilo sve veće i veće....





....već u panici zbog tog napada nisam znao što dalje....a vidio sam da nisam jedini....bježao je još netko...


...ali tek tada sam shvatio....traje napad i borba.....ali to je bila borba za što bolja i bliža mjesta upravo za prve redove kod jezera...svi su zapravo htjeli biti što bliže...baš kao i ovo društvo....




....sva ta strka nije bila radi mene, nego radi predstave na jezeru....svi su zauzeli što bolje pozicije..predstava počinje.....


..iako je izgledalo da je to samo slučajan prolaz, prevario sam se....zato je valjda tolika gužva za prve redove..labud je zauzeo svoju poziciju i započeo točku....


...uz zvukove buđenja prirode počeo je ples.....prvo se vrtio i pozakivao zašto svi vole tu predstavu....



..taktovi glazbe su bili sve dinamičniji, zvuk se pojačavao, a predstava tekla dalje...



...došao je i pozdraviti svoju najvjerniju publiku....



....i kao prava zvijezda namignuo...


...predstava nije gotova, pa je još malo pokazao zašto ima toliko publike...




...točka se bližila kraju....još jedan pozdrav.....


..i naravno, kako to biva u kazalištu, uslijedio je naklon....


...publika je bila oduševljena....svi su tražili neki broj, neki raspored predstava...dobili su i kontakt broj...

Oznake: labuđe jezero, predstava, maksimir


- 09:11 - Komentari (13) - Isprintaj - #

17.03.2014., ponedjeljak

Kaladont

Danas smo se naigrali na blogu od B-612@.
Zarazio nas je sa igricom slaganja riječi i zamjene jednog slova.
Dok njega nije bilo mi smo mu napravili dar-mar na blogu.
Kao dobrodošlicu jer se vratio, a i njegov prijatelj Nenad. I eto, naštancali smo komentare pa nek si misli.

Sjetio sam se onda i igre Kaladont-a.
Ne znam da li ste to svi igrali kao mali, ali mi smo to znali često igrati.
Jedan bi započeo s nekom riječi a drugi bi nastavljali tako da uzmu dva zadnja slova te riječi i slože novu.
I tako sve dok netko ne kaže riječ koja završava sa -ka.
Nakon toga slijedi riječ KALADONT i igra je završena.
Tko želi igrati neka nastavi riječ.

Oznake: kaladont, igra


- 18:50 - Komentari (33) - Isprintaj - #

Pola sada-pola nikada

Dobar dan ! Ja bih nešto gradio.

A što bi ste vi gradili !?

Pa ja bih gradio, bio investitor, ali znate, nemam baš za građevinsku, pa sam mislio ako može samo da platim pola ?

Kako to mislite samo pola !??

Pa mislio sam napraviti samo pola zgrade. Znate, pola krova, pola svega ! Imam samo za pola.

Čujte, nismo do sada imali takve zahtjeve, ali vidim da u zakonu nigdje ne piše da se ne može napraviti samo pola. Evo izvolite pola građevinske i sretno !

Hvala. Idem sad graditi svoju polovičnu zgradu.



Dobro sam prošao. Ugradio sam samo pola kuhinje, pola kupaone i još sam sve to dobio na akciji u pola cijene..

Oznake: gradnja, kuće, stanovi


- 11:41 - Komentari (12) - Isprintaj - #

16.03.2014., nedjelja

Kolekcija zima/ljeto 2014.

Iako su obično kolekcije proljeće/ ljeto ili jesen/zima nekako poznate i uobičajene, ovaj put je to kolekcija zima/ljeto.
To je uvedeno upravo sada, jer su to postali nagli prijelazi zime u ljeto.
S jedne strane je toplo, ali ipak onako zubato toplo.
Tako će se od sada na tim prijelazima nositi posebne zimsko-ljetne kape i kapice.....



Kako vam ovom fotografijom ne možemo dočarati i boje tih kapica, potrudit ćemo se to nadoknaditi u nastavku.
Osnovne boje biti će bijela i žuta.......



...i dok će hrabriji birati malo jače nijanse žute.....



....mi ćemo ipak krenuti na tržište sa nešto blažim nijansama žute u kombinacijama sa bijelom...




....radit će se i žuta varijanta, jer nakon ispitivanja tržišta ustanovljeno je da su upravo te blaže nijanse najtraženije......



...te žuto bijele varijante mogu pak biti kombinirane sa crnom i možda nešto roze.......



....kako roza skoro uvijek prolazi na tržištu, tako će se u ponudi naći i bijelo-roza varijanta....



...zadnjim ispitivanjima došlo se do zaključka da može biti kombinirano i sa zelenom....



....što se tiče onih koji baš nisu skloni našoj ponudi kapica zima/ljeto, donosimo varijante frizura za ovo ljeto....tu smo naišli na podjelu....anketa je pokazala da i dalje vode kraće frizure.....



...ali probijaju se na tržište ponovno i pletenice.....



Nadamo se da ste pronašli svojeg favorita za proljeće(ljeto) i također se nadamo budućoj suradnji.
Naručite svoju zimsko/ljetnu kapicu još danas !!

Oznake: proljeće, kolekcija


- 22:46 - Komentari (5) - Isprintaj - #

15.03.2014., subota

"Svi su siti !"

Iako ne volim pisati o stanju u državi, o politici i takvim stvarima, iako ne volim raspravljati o tome, moram priznati da nekih 20-30 % mojih postova zauzimaju upravo takvi postovi.
Volio bih ja da je taj postotak ipak negdje oko 2-3 %, ili čak i 0.
Ali trudim se.
Možda i uspijem u tome.
Volim više razbibrigu na blogu i tako to i zamišljam.
I kao prikaz nekog hobija ili nekih doživljenih stvari i način na koji istu stvar doživi više ljudi.
Al nekad dođe dan kad popustiš, kao ovaj.

Sad me opet Bandić potaknuo (kao da je to teško) sa svojim već "urnebesno" smiješnim izjavama.
Te njegove izjave da nisu tužne bile bi zaista smiješne.
Sad je osvanuo opet njegov monolog u vezi gladovanja i života u Zagrebu.
Prvo da velim da me smeta to što on priča o Zagrebu kao da ga je on napravio, kao da Zagreb nije postojao prije njega.
Žalosno je to što on, ne samo da na taj način priča i ponaša se, nego je žalosno što on tako i misli.
Misli on i da je najpametniji i da nitko od ljudi ne razmišlja i da nikog nije briga.
Mene je briga moj Bandiću i ne bojim se reći da si ti običan lažov i da previše voliš sebe da bi uopće mogao bilo koga voljeti a pogotovo Zagreb.
To što se ti hvališ svojim radom govori najviše o tebi. I kad si spominjao sebeljublje kao manu drugih ljudi, ja mislim da je to epitet za koji bi se moglo reći da si ti školski primjer tog sebeljublja.

Da ne odem preširoko vratit ću se na ovaj konkretni monolog u kojem govoriš da je nemoguće da je bilo koje dijete gladno u Zagrebu i da je nemoguće da je klinac nekome maznuo sendvić u školi jer je gladan !?




I čudiš se "ko pura dreku" da kako netko može biti gladan u Zagrebu i napadaš ravnatelje škola da zašto ti nisi znao za to.
Sjećam se da si se tak isto čudio kad su nam prošle godine uzimali novce za biljege u vezi upisa u vrtić, i kad su se ljudi bunili za taj apsurd isto si rekao da ti to nisi znao !?
Ali ti zato znaš da nitko nije gladan u Zagrebu i da SU SVI SITI !!
U pravu si, siti su, ali ne od hrane. SITI SU od tebe i takvih, siti su od neimaštine i od krpanja.
Ovo što se svakodnevno kopa po zagrebačkim kontejnerima to ti ljudi rade iz hobija, moj Bandiću.
Umjesto da idu na ribičiju na jezera, oni si naprave štapove za gradsku ribičiju i "pecaju" boce iz kontejnera, onako iz hobija, razonode.
Baš kao i ovaj mladić kojemu zveckaju torbe pune upecanih "riba" iz zelenog "jezera".......




To nisu samo "jadni penzioneri" kako se želi prikazati ili neki problematični ljudi koji kao ne žele raditi.
Boce skupljaju i traže normalni ljudi, svih dobnih skupina, spolova.
Ovaj mladić je možda student kojemu roditelji ne mogu platiti studij, ili nema za đeparac, možda je jučer ostao bez posla pa je gladan.
Nije ni bitno, bitno je samo ne lagati da nema gladnih u Zagrebu.
Stvar je u tome što naši ljudi to neće priznati, preponosni su, šutit će i trpit, i snalaziti se.
Zamisli da se svi hvalimo svaki dan kao i ti kak delamo i to. Kak bi to izgledalo !?
Ili da se žalimo stalno svima i svakome. Šutimo i radimo, i snalazimo se i krpamo.
Zato ti i tebi slični jako dobro prolazite upravo radi toga. Tek kad ljudima prekipi onda se uspije nešto riješiti, kao onda kad si ipak vratio lovu od onih biljega, bio si pritisnut.
Ali mi ljudi koji šutimo i radimo već se pomalo pitamo dokle ti to tak možeš, bit bahat i svako malo dat do znanja kako si ti uspješan, a svi drugi su glupi i neuspješni !?

Ja npr, još ne skupljam boce, nisam gladan, ali zato nešto drugo šteka.
Šteka to što mi se gomilaju uplatnice, ne žalim se, šutim i radim, ali biram da ipak kupim hranu pa dokle uspijem, dok mi ne isključite koju komunaliju.
Dok ti radiš fontane, nama su se režije udvostručile u odnosu na prije 3-4 god, a trošim sve isto kao i tada, i vodu i struju i sve ostalo.
I samo mi nemoj reći da ni to ne znaš !? I uspijevam štopat režije dok mi ne počnete prijetiti sa opomenama, a ja kao Super Mario- ne dam se i idem dalje.......


Kad me pritisnete sa uplatnicama, onda odem u banku i "uspješno se zadužim" kao i svi ovi naši ministri.
Tak se i Šuker godinama uspješno zaduživao - dođe iz vana sav sretan i kaže javnosti : Hrvatska se opet uspješno zadužila !!.
Tak se i ja uspješno zadužujem i podižem već svoj treći kredit u svom kratkom životu......

Samo vaše zaduživanje je ipak uspješno u odnosu na moje. Jer ja moram sam vraćati svoj kredit, a vi svoj ne trebate.
Mi vraćamo i vaš !!
Dragi moj Bandiću imaš ti pravo : u Zagrebu svi žive kao ti, lijepo i bezbižno. Puno delaju i još stignu u ribičiju !!

Oznake: Zagreb, Bandić, kontejneri


- 16:59 - Komentari (15) - Isprintaj - #

14.03.2014., petak

Mr. Pupavac & Company

Mr. Pupavac &Co. na sunčanju.......
















...Mr. Pupavac u maloj gužvi......





...i u malo većoj gužvi......



Sva ova ekipa se ne poznaje međusobno. Veselo društvo je razbacano po svim dijelovima grada. Već tri dana pratim Mr. Pupavca i njegovo društvo. Već je i tu postala gužva pa da podijelim sa vama.
Nakon uživanja na suncu viđen je Mr. Pupavac kako uživa i u ispraćaju sunca.....








E sad, da ne bude baš sve šareno i sladunjavo evo jedna isto od prije koji dan....čisto radi ravnoteže posta......jedna zabetonirana......



I imajte na umu da se sa šarenilom i raskoši boja, osim Pupavaca i cvjetova pojavljuju i neki novi igrači u prometu.
Sa lijepim vremenom vraćaju se ti novi "igrači" na cestu.....

Oznake: proljeće, pupanje


- 19:10 - Komentari (12) - Isprintaj - #

13.03.2014., četvrtak

Bogovi su pali na tjeme


Oznake: Bogovi su pali na tjeme


- 19:31 - Komentari (9) - Isprintaj - #

12.03.2014., srijeda

Zagrebačke šp(r)ice

Toplo vrijeme mami
da izađemo vani !

Svi su na špici.

Na špici - a)


Na špici - b)


Jedna šp(r)ica.....


Mnoštvo šp(r)ica.....

Oznake: špica


- 15:19 - Komentari (7) - Isprintaj - #

11.03.2014., utorak

Akcija

Ne, nije to ona svakodnevna akcija ! Ona u dućanu.
Bila je to prava akcija.
Ujutro ispijajući kavu nisam znao da je u tijeku akcija.
Ali čuo sam u par navrata prelijetanje helikoptera.
Onda sam čuo da je to zbog jučerašnjeg otmičara iz Đurđevca.
Jučer je oteo ženu , nakon što je pucao na policiju u Đurđevcu.

Tek nakon što sam vidio gužvu na cesti, čuo sam u vijestima o čemu se radi.
Piše da se predao danas u Zagrebu .
I je, vidio sam danas u prolazu, bila je još uvijek gužva.






Digla se cijela policija, i antiteroristička jedinica Lučko. I helikopteri.
Ali nekako vjerujem da je to bilo više zbog pucanja na policiju nego zbog otete žene.
U svakom slučaju sreća što nije nitko poginuo.

Taj 46-godišnjak je na svom Facebook profilu objavio "Rat je započeo".
Nekad je bio osuđen zbog dva ubojstva i služio kaznu u zatvoru u Njemačkoj, gdje je proveo 14 god.( jedna žrtva bio je i zatvorski cimer).

Vijest je pala u drugi plan zbog Smranadera.
On je dobio 9 godina.

Ma nema tog zatvora koji može izravnati "krivu Drinu".
Kakav zatvor.
Volio bih vidjeti taj zatvor koji bi takve "izliječio" !

Oznake: otmičar iz Đurđevca, Vijesti


- 15:12 - Komentari (10) - Isprintaj - #

10.03.2014., ponedjeljak

Do neba...





- 16:09 - Komentari (12) - Isprintaj - #

08.03.2014., subota

Zora maksimirska-nastavak

Prvi put imam tremu dok pišem.
Osjećam neku pozitivnu nervozu.
Za mene je maksimirska šuma nešto posebno. Zašto ?
Ne zato jer se nalazi u mom gradu, ne zato jer je to park.
Meni je ta šuma dala puno. Dala mi je ravnotežu.
U razdoblju prošlosti, kad sam proživio neke teške trenutke, i kad sam mislio da neću moći dalje, u Maksimiru sam našao ravnotežu.
Zašto ravnotežu ?
Kako je život kaotičan, taj kaos je potreban i sveprisutan.Nakon svakog kaosa dolazi do ravnoteže.
Cijeli svemir teži nekoj ravnoteži.

Zamislite jednu prostoriju koju pregradite po sredini. Jednu stranu grijete, a druga ostaje hladna. Nakon što postane vruće u tom zagrijanom prostoru i maknete pregradu, tada počinje kaos.
Hladni zrak odjednom počne ludo padati dolje, a topli zrak krene prema gore. Uz to, sve se međusobno isprepliće i miješa.
Zavlada totalni kaos. Da to može vidjeti prosto oko, vidjelo bi upravo totalni kaos.
Nakon tog kaosa zavlada ravnoteža, mir.

Ovaj post je zapravo odraz toga što sam ja. Maksimir je ja, a ja sam Maksimir.
Tada, u prošlosti, svaki sam dan ispraćao u Maksimiru.
Nije bilo bitno da li pada kiša, snijeg, puše vjetar ili je hladno i blatno i jesam li umoran.
Bio sam tamo svaki dan. Svaki.
Sam u šumi, a ipak nisam sam.
Zato mi ovaj post teško pisati. Danas nakon noćne smjene, u pauzi dok sam čekao da idem na predavanja u vezi posla, svratio sam u šumu.
Ovaj put me mučilo to što ne mogu napisati priču na onaj svoj uobičajeni način.
Ne zato jer nemam priču, nego zato jer imam previše mogućih priča.
Zato sam ovaj put izabrao jednu pjesmu pa ću preko nje ispričati priču.
Valjda se Bare neće naljutiti što sam posudio pjesmu.
Htio bih samo još reći da znam da moje fotke nisu nešto posebno, realan sam čovjek. Iskrano, bitno mi je složiti neku priču, mada bih volio da te moje fotke mogu dočarati kako izgleda to meni u stvarnosti. Nije isprika fotoaparat, ali zaista je teško sa 7.2 Mp dočarati stvarnost. Ali nije mi to toliko bitno.
Da ne bude predugačko, moram sada krenuti.
Tko ne voli slušat pjesmu, nek čita tekst.
Tko ne voli tu pjesmu niti čitati, nek samo gleda slike. ( za potpuni ugođaj stisni play i putuj )



gdje je nestao čovjek.....


gdje se skrivao.....


iz vagona godina.....


na tračnice ispao.....


gleda gdje su znakovi......


kojim putem krenuti....


može li itko reći.....


gdje je put ka sreći.....



samo živi, samo budi.....


svi odgovori doći će sami.....


samo stoj na svjetlu....


i doći će kraj tami.....



kakva je to istina, kad s druge strane je laž....


izvrnute vrijednosti.....


strah, samo strah....


neostvareni snovi.....


radiš ono što ne voliš.....


ali mogu ti reći....


gdje je put ka sreći....



samo živi, samo budi........


svi odgovori doći će sami....


samo stoj na svjetlu.....


i doći će kraj tami.....



kako dugo će postojati.....


kako dugo će nestajati....


želje, potrebe, osjećaji....


koji koče i pokreću.....


tebe, mene, sve to vrijeme....


srca tvrda ko kamenje....


da, mogu ti reći....


pokazat put ka sreći....



samo živi, samo budi......


svi odgovori doći će sami....


samo stoj na svjetlu....


i doći će kraj tami......

Oznake: maksimir, šuma


- 23:24 - Komentari (15) - Isprintaj - #

Zora maksimirska

Nisam htio propustiti najavljeni sunčani dan, konačno.
Makar za jutro nije najavljeno baš neko sunce jako, svejedno sam čekao zoru. Riskirao sam mada su rekli da ujutro neće biti sunca, nego tek popodne.
Bila bi sad cijela priča o Zori maksimirskoj, ali u nedostatku vremena prenosim samo dijelić atmosfere ovog jutra.

Počelo je jednim iznenađenjem...netko će biti ugodno iznenađen......




Što znači stara škola, a !?

Svim ženama sretan dan žena........uz zaljubljenu Zoru maksimirsku......


...neke veze i ljubavi jednostavno traju....nema posebne formule, ali neke su neraskidive.....






...i nije mačka, nego je..???


...dodatak zbog posta od Čuvarice@- kapelica Sv. Jurja ....zbog najboljeg parka na svijetu.....

Oznake: maksimir, dan žena


- 15:14 - Komentari (11) - Isprintaj - #

07.03.2014., petak

K'o Amer i Rus

Stara priča.
Istok i zapad.
Deški s istoka, dečki sa zapada.
Nisu si baš nešto dobri nikad bili.
Dobro je dok su bili mali. Sad su to već veliki dečki.
Tak je Vladimir živel na istoku, a Barak na zapadu. Nekad si moraju biti dobri ili barem prikazati da su si dobri, ali ovaj put svaki vuće na svoju stranu......


..i onda uvijek rasprava 'ko ima većeg, arsenala vojnog, više gumbića za stiskat, i 'ko je veći papak......Vladek tvrdi da je on veći, jači, a Obmana tvrdi da je on veći.....


...ne bi se štel previše mješat u njihovo "tko je veći frajer", jer ionak oni ne odlučuju....žene su ipak glavne......tak ovaj mali sa zapada ne smije ni pričat s nekim komadima a kamoli se šepurit po selu..... ak niste primjetili dok oni glume frajere, ipak bu ih jedna ženska malo primirila.....onda je ona na prvoj slici stup razuma među dečkima, a na drugoj ih sa strane promatra......
ak pretjeraju tu je Anđela, pa ćemo čut čija je zadnja...

....znamo već svi da ovaj dečec sa zapada voli puno slušat, prisluškivat....sve kaj se miče, sve kaj diše.....


...a ovaj pak sa istoka kaj glumi Ramba, voli pokazivat taj svoj arsenal.....tak je u novinama pisalo koliko ima pješaka, koliko brodova, koliko aviona.......


...al nigdje nije pisalo koliko ima podmornica....pisalo je neki dan kraj podmornica broj 0.......al ja sam našao jednu već, tu kod nas.......izgleda da ovaj sa istoka voli sve gledat, za razliku od ovog koji prisluškuje......


...i dok nama ovih dana sve nekak tmurno, bezbojno......



..potražio sam svoje moguće gnijezdo tu po kvartu...nikad se ne zna....ak Anđa ne uspije smirit dečke.....


...al ipak se nadamo da bu Anđa to smirila i dalje vodila glavnu riječ.....pozvala bu ona dečke na kavicu i uvjerila ih u važne stvari......


...još jedna....


Sad bi netko mogao pitat : čemu ova zadnja slika ?? Pa kak čemu !?
Već 24 h nitko nije stavio mačku u post, a ravnoteže mora bit u Svemiru, zar ne !?

Oznake: amerika, rusija, EU


- 20:07 - Komentari (14) - Isprintaj - #

Pederčina Edison

Da se ne uvrijedi gay populacija, ovo ne ide njih, nego mi ta riječ najbolje paše da opišem tog Edisona.
Njegovo puno ime Thomas Alva Edison je trebalo biti Thomas Pederčina Edison.

Stigao je tada u New York mladić sa četitiri centa u džepu, sa proračunima za leteći stroj i preporukom Edisonova suradnika Charlesa Batchelora.
Na preporuci je pisalo : Gospodine Edison, poznajem dva velika čovjeka. Jedan ste vi, a drugi je mladić koji stoji pred Vama.
Pred njim je stajao Nikola Tesla.
Ubrzo ga je zaposlio kod sebe taj Edison. Žicao ga je da mu sredi tvornicu, da je učini modernijom, učinkovitijom.
Dogovor je bio ako Tesla to učini da će mu Edison platiti 50 000 dolara.
Posao je naravno bio u vezi motora i velike učinkovitosti tvornice i Edisonove velike koristi od toga.
Iako na glasu kao veliki izumitelj bio je teški muljator, taj Edison.
Tesla je to s lakoćom riješio i kad je trebalo isplatiti njegov rad, Pederčina Edison je rekla Tesli : ha ha,kakvi novci, pa ti moraš shvatiti naš američki humor !
Tako je Tesla kopao kanale po Americi dvije godine da preživi i skupi novce za svoje izume.
TESLA zapravo nije njegovo prezime nego je to bio nadimak njegovog pradjeda koji je imao isturene zube, pa su ga ljudi nazvali Tesla po alatki za obradu drva.

Moram reći da je za mene Tesla najveći čovjek koji je živio na zemlji, u smislu izumitelja.
Da uzmemo sve izumitelje svijeta mislim da bi oni mogli sjediti u klupama, a Tesla im biti profesor.

Samo usporedbe radi, Edison je bio kao najveća faca, ono, izumitelj veliki.
A da vidite kako je izgledao njegov rad istosmjerne struje, katastrofa. To je bilo toliko kablova između stupova da se u nekim dijelovima nije vidjelo niti nebo niti sunce.
Naravno da mu je i to sredio Tesla iz zajebancije. Pomoću izmjenične struje koju sada poznajemo i u svojim kućama uspio mu je ulice pretvoriti u čudo, jer je sada išlo sve preko jednog kabela.
I žarulju mu je riješio.
Sada ove šparne koje kupujete nastale su na Teslinom principu.
Da sad ne nabrajam sve, ali kad god uzmete daljinski u ruku, znajte da je i to Teslino.
Kao i radio, kojeg je morao dokazivati preko suda, jer su mu pola izuma prisvajali tipovi poput Edisona.
Ne znam kak se zvao ovaj koji si je pripisao radio.
To sve što je Tesla smislio, morate znati da je bilo prije 100 godina, a dan danas još se mnogo stvari proučava baš iz njegovih papira.
Tu je i laser i još štošta drugo.
Da je Tesla živio još dalje u prošlosti sigurno bi ga spalili na lomači jer je bio drugačiji.
Da je možda živio u današnje vrijeme vjerojatno bi iznenada doživio neki nesretni slučaj i poginuo.
Zašto ?
Zato jer je i prije 100 godina znao da je moguć bežični prijenos energije.
Valjda znate da je krenuo i to učiniti, ali nitko nije htio financirati.
I tada je tvrdio da bi u tom slučaju svima bila moguća besplatna struja, u svim domovima.
Projekt mu je propao. Tako da mi planski sada plaćamo struju. Naravno da to nije bilo u interesu, zašto bi mi imali nešto besplatno. Shvatio je i on zašto su mu uništili taj projekt.
E da, i to što mi danas znamo kao internet, i to je nastalo na temelju Teslinih principa bežične energije.
Da ne pričamo o pogonu automobila.

Tesla je za sebe tvrdio da nije izumitelj, već otkrivač stvari koje postoje u prirodi oko nas.
Govorio je da ima veliku snagu vizualizacije stvari, procesa i događaja i da pomoću vizualizacije to sve radi.
Nekad je rukom prolazio ispred očiju da bi se uvjerio što je stvarnost a što mašta, jer ponekad nije znao razlikovati svoju maštu od stvarnosti.
1912.g. odbio je primiti Nobelovu nagradu za fiziku, jer je tvrdio da njegov suprimatelj Thomas Alva Edison nije pravi znanstvanik.
I imao si pravo moj Tesla, on ti je Pederčina.

Kada je Tesla pričao da prima informacije i komunicira sa vanzemaljcima, naravno da su ga ismijali.

A ja bih poručio tima koji su ga ismijavali : da i nije primao informacije iz Svemira i da ne postoje vanzemaljci, znam da vi koji ste znali i pričali sa Teslom, vi ste komunicirali sa vanzemaljcima, jer Tesla je za vas bio vanzemaljac !
Tesla je bio poseban ,može se reći čudan, ali je bio velik.
A i po građi je bio velik, imao je 1.99 visinu i jednom prilikom se poskliznuo na ledu i umjesto da padne napravio je salto u zraku i dočekao se na noge. Tada je imao 80 godina.
Tesla je zadnje godine života proveo hraneći golubove.

Oznake: Nikola Tesla


- 00:01 - Komentari (8) - Isprintaj - #

06.03.2014., četvrtak

Kak ste blogeri ?

Inače ?
Tak, tak.
Vele kad nemaš o čemu, onda o vremenu.
Cccccc, svi vole i obožavaju ta pitanja, onak kad nemaš kaj onda udri po vremenu.
I to je ok .
Al kaj s onima koji bi stvarno htjeli o vremenu ili vas pitaju kak ste !?
Nitko to ne smatra ozbiljnim pitanjima.
Zašto je to kad vas netko pita "kak ste" odmah strpano u koš pitanja reda radi ?
Pa valjda opravdano, ali možda ipak ima dio ljudi koji to ne pitaju radi reda.
Jesu li ti ljudi onda normalni ?
Evo ja vas pitam kak ste blogeri, kak se osjećate ovih dana ?
A imam o čemu pričat, samo mi tak došlo, da čujem kak ste !?

Meni ovih dana nekak bezvoljno, onak sivo, kao što vani izgleda. Fali mi sunca, kad već nema snijega.
I kak je sad naš Mrki medo, jel ih ima još po Lici ?
Ak su inače mrki, kak će tek sad bit, ak se nisu naspavali ove zime ?
Sad će bit onak s podočnjacima, nenaspavani, nervozni, pravi Mrki.

I nekak me boli uho, desno.

Vidim vani nema nekih boja, nebo nekakvo bezbojno, još uvijek sve nekak naopako......


....neki još ne žele buđenje, a tko bi im zamjerio......zbunjena je ova zima......



..a neki pak žure s buđenjem.....


I tak......
Mislio sam pisat o nečemu, ali mi se neda, pa tak da vas pitam kak ste ?

Oznake: vrijeme


- 14:57 - Komentari (23) - Isprintaj - #

05.03.2014., srijeda

Hej, evo me,moji stari drugovi.....

Zdravo ! Izvolite sjesti !
Zdraaavooo!!

Uđe drugarica u razred i počne sa predavanjem.
Ali počela je sa neobičnim uvodom. Rekla je da nije više "drugarica" nego učiteljica.
Nama niš jasno. Kak sad to !?
I bili smo začuđeni, negodovali smo radi toga. Kako ćemo se sad prešaltati na učiteljica ?
Što ako se zabunimo pa kažemo "drugarice", hoćemo li dobiti jedinicu ?- mučilo nas je.

Al na sve se čovjek navikne pa i na to.

Tako je "zdravo" i "drugarice" otišlo u povijest.

Otišli su i naši prvi susjedi, samo su nestali preko noći.
Susjed Gojko, njegova žena, stariji sin ( mlađi od mene god. dana) i mlađi sin ( tada beba).
Do tog dana susjed Gojko je svaki dan bio kod nas u dvorištu, kartali su svaki dan belu.
Susjed Vlado i moj stari, protiv dede i Gojka. Čim bi došli s posla, nešto nabrzinu pojeli i udri cijelo popdne po beli.
Tog dana sam i ja sjedio pokraj stola gdje su kartali i gledao i učio belu.
Taj dan je bio ipak malo drugačiji. Dok su oni kartali, a ja gledao, odjednom su preletjela dva MIG-a iznad naših glava i probila zvučni zid.
Svi se začudili, ali nastavili su kartati.
Sutradan nije bilo bele, nije ih bilo četiri, jedan je falio.
Nema Gojka, nema cijele obitelji. Nikome se nisu javili.
Naravno ,nakon nekog vremena javili su se iz Srbije da su živi, da ne brinemo.
I Gojko i njegova supruga su radili u policiji.

Prije par godina se javio taj sin koji je bio beba, da dolazi u Zagreb i ako ga netko može malo uputiti po gradu jer treba neke papire ganjati.
Dočekao sam ga i vozio po Zagrebu. Popili smo kavu, a on se čudio kako u bircevima svira njihova glazba.
Valjda je mislio da tu kod nas žive ljudi koji bi ga mogli ugroziti zbog nečega.
Ne boj se, velim mu, ovdje žive ljudi kao i svugdje drugdje.

Zašto ovo sve pišem ?
Pišem zato jer mi je žao svega toga što se događalo. Žao mi je svih ljudi koji su propatili u ratnim godinama. I najviše mi je žao što politika kroji puno toga.
Nastavljeno na prošli "ratni" post htio sam reći da svi nose svoj neki teret tog nesretnog rata.
Naravno, neki više , neki manje.
Ali želim reći da nemam problem s ljudima ili s time od kud potječu. I to je prava istina.

Kako je na početku bilo riječi o "drugarstvu" tako su nas naši prijatelji iz osnovne škole zamolili za jednu uslugu.
Oni su tada slavili 15 godina svog benda. Dok smo mi drugi ružili i zezali se , oni su tih dana prije 15 godina u garaži vježbali sviranje.

Jednog dana sam i ja ničim izazvan ( krajem 2008) uzeo harmoniku prvi put u životu. Bio sam u noćnoj smjeni, bilo je " lufta" i bila je jedna harmonika ispod stola. Tih dana sam lebdio po zraku jer se rodio Ficho. Mislio sam da ću se raspuknuti od sreće, i došla mi želja prvi put u životu da si nešto odsviram. Uzeo sam taj instrument i počeo tipkati i tražiti nešto po sluhu, ne znajući niti gdje se nalazi koji ton.
I tak me to držalo par mjeseci.
U isto vrijeme moj buraz ( koji također nije nikad svirao) je doma počeo lupati po loncima, sa onim bubnjarskim štapovima.
On nije znao da sam ja počeo kakti svirati, niti sam ja znao da on doma lupa.
Jedne nedjelje smo pili kavu, i tak pričali, i skužimo da smo nekako slučajno dobili volju za sviranjem. I on negdje nabavi malu harmoniku i tak smo počeli kao svirati ( onak sebi za gušt).
Naravno da ne možeš ti u 30- tim godinama sad početi svirati, to su godine vježbe i odricanja, kao i sve drugo u životu.
Ali guštali smo.
Jedan dan je u prolazu čuo našu "probu" susjed i došao gore. Kad nas je vidio dobio je i on volju.
I ja bih s vama ?
A što bi ti ? Jer znaš kaj svirati ( mi kao znamo) ?
Ne znam , al mogu pjevat ili bum neke naučio !?
Dobro, pjevaj onda.
I nakon tog dana je taj susjed kupio bas gitaru i pojačalo, ja sam kupio harmoniku a buraz si je kupio bubnjeve.
Ne mogu vam opisati to oduševljenje, fušamo totalno al se totalno zabavljamo.
To su pak čuli ovi frendovi koje sam spomenuo, koji imaju bend već 15 god.
I rekli su da obavezno moramo doći na njihovu proslavu 15. rođendana benda !
Rekao sam : nema šanse ! Jeste vi ludi ! Pa ne možemo mi pred ljudima se tak brukat !
I onda su me nagovarali na tu foru prijateljstva i to kak bi bila prava zajebancija da mi nastupimo kao pred grupa na njihovoj fešti.
Nije mi bilo na kraj pameti da ćemo stvarno otići svirati pred 100 ljudi, i sramotiti se tamo gdje nas svi poznaju, jer po prirodi sramežljiv nisam volio nikad pred više ljudi bilo što raditi.
Zadnji nastup pred više ljudi mi je bio u osnovnoj školi kad sam radio kao najavljivač na pionirskoj predstavi.
Ali dobili su me na tu foru prijateljstva, vidio sam da im je stalo dok su me nagovarali.
A ja, ja se isto dam svakome nagovorit.
Tak smo dobili zadatak da naučimo neke tri pjesme.
Nitko nije od nas mogao svirat i pjevat još u isto vrijeme ( da se razumijemo, nije to nimalo lagano), a di je tek trema.
I onda sam zvao jednog kolegu s posla da dođe s gitarom, on je nešto malo svirao sebi za gušt.
Još je bio problem tko će pjevati ?
Veli buraz : zvat ću Baju !
Kojeg Baju ?
Onog automehaničara, on pjeva u crkvi.
I dođe Baja na probu taj dan kad smo išli nastupat.
Može dečki, recite koju ?- izvadi Baja pjesmarice iz torbe.
Morali smo izabrat neke lagane, po mogućnosti g-dur ili d.
Samo te durove sam znao, osim c- dura u kojem je teško pjevati, čak i Baji.
Jest da smo svirali u rangu djece od 6 godina, ali bar su se svi nasmijali i zabavili .
Iako dobro znamo da ne znamo, jer imamo sluha i znamo kad netko fuša u muzici, nije nam nitko zamjerio pa ne mojte ni vi. I pjesma ima i molove, al to nam preteško, pa mi sviramo u duru.
Ma za frendove se i blamiramo ako treba, zar ne !?

Evo dolje u prilogu i filmić blamaže.
.......bas gitara- Zlajo
.......gitara - Vlahinjo
.......harmonika- moja malenkost
.......bubanj -buraz
.......pjeva -Baja
....ovo je bila treća od tri izvedbe....
Za sve prijatelje, drugare, frendove....za sve ljude dobre volje.....


Danas nema više probi, bubnjevi su u međuvremenu prodani, Zlajo se oženio, a mene sjebala 2013. god.
Možda se opet nekad obnovi grupa Zavoj.

Nekakva poanta svega toga bi trebala biti da nikad ne kažemo nikad, i da ne sudimo ljudima po boji kože, vjerskoj pripadnosti ili bilo čemu drugome.

Ajd bok !

Oznake: prijateljstvo, svirka, bend


- 13:36 - Komentari (14) - Isprintaj - #

04.03.2014., utorak

Čudna jada od Mostara grada....



Znate što !?

Ma briga me od kud je netko i što je i tko je !
Nije me bilo briga nikad. Ali nikad !

A ne vjerujem da sam baš ja u manjini, vjerujem da tako razmišlja dosta ljudi diljem kugle zemaljske.

Ako je netko dobar čovjek, u stvari ako je čovjek onda je čovjek.
Ovu pjesmu sam stavio samo zato jer se divim muzičarima, smatram da jako dobro sviraju.
Ne zanima me što sviraju, ako me razumijete.
Ne kužim se u sevdah, u Bosni nisam bio u životu. Al kakve to veze ima s bilo čime !?

Priznajem ljude, priznajem rezultate, priznajem dobro, priznajem pošteno.
Suosjećam sa ljudima koji pate, jer nikad ne znaš što život nosi baš tebi.

Htio sam samo reći da ne mogu ostati ravnodušan kad vidim da se događa zlo.
A ovih dana opasno kuha.
Podsjeća me to i na ono kuhanje kod nas 90-tih godina.

I sjetim se da mi jednom jedan starac reče : sinko moj, svaka generacija doživi rat, baš svaka.
Mislio je na istočni dio Europe i Balkan.
A ja vjerovao da je taj starac u zabludi, pa ne može u današnje vrijeme izbiti rat nekih većih razmjera- mislio sam.
Smatrao sam da je nemoguća više takva manipulacija.
Rat smatram manipulacijom, jer se pitam bi li bio moguć rat da ne postoji manipulacija i da ne postoji politika !?
Bi li rat bio moguć da se oduvijek ne stvore neki likovi koji žele moć, koji žude da nečim ili nekim vladaju ?
Bi li rat bio moguć da se konstantno ne pokušava svrstati ljude u nešto ili nekoga !?
Bi li rat bio moguć da se od malena ne sije neka mržnja, a nametnuta upravo od vrha tih političkih elita !?

Želim vjerovati da ljudi nisu po prirodi takvi, to sve od njih napravi sustav, sistem u kojem žive i sistem koji osmišlja i planira takve podjele koje kasnije upravo pomoću manipulacije dovode do ubijanja.
Halo ljudi, pa vi ubijate druge ljude, oduzimate živote !

Zamislite trenutak u kojem svi ljudi koji drže oružje u svojim rukama odjednom bace to oružje, pokažu srednji prst svome Putinu, svome Obami ili bilo kojem moćniku.
Ali baš svi !
To se vjerojatno neće nikad dogoditi, kao što će se dogoditi ono što starac reče : svaka generacija doživjet će rat !
Pa dokle !?
Dok netko konačno ne stisne taj gumb i ne ode sve u tri materine !
Tada će rečenica starca ostati točna. Više neće biti generacija!
Neće biti nikoga.
Ne dajte starcu da bude u pravu !

*****malo razbibrige za numerologe*******
1914., 1941., 2014.....

Oznake: rat


- 22:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Pomozimo Vladi !

Već smo puno puta bili svjedoci kako su ljudi humani i kakao se ipak udruže kada je nekome potrebna pomoć

Ovaj put očekujemo novi odaziv građana Hrvatske.
Uopće ne sumnjamo da će se i ovaj put odazvati velikoj humanitarnoj akciji, i da će se vidjeti koliko su suosjećajni građani Hrvatske.

Koliko god malo imali, toliko je vidljivo da imamo veliko srce.

U doba kada svijetom vladaju krize, ni naša mala zemlja nije imuna.
Tako vas ovaj put molimo da svoja srca i džepove usmjerite na one kojima je trenutno najpotrebnije.

Vama sitnica, a njima puno znači !

Ovaj puta vas vaš Vlada moli za pomoć.
Pomozimo Vladi !


Oznake: pomoć vladi, Pervanov dnevnik


- 15:12 - Komentari (10) - Isprintaj - #

03.03.2014., ponedjeljak

Maškara parada...

...otpala ti brada......
smo mi nekad pjevali k'o klinci jedni drugima kad bi se sreli na cesti.

I išli po kućama, bilo nas je puno, svi su otvarali vrata i bili sretni što im je netko pozvonio.
To se s godinama gubilo kao i sve drugo, jer kasnije su ljudi ostavljali zatvorena vrata, nisu više tako oduševljeno otvarali.
Bilo je to nekad zaista vrijeme koje se itekako iščekivalo.
Ali kako to biva, uvijek je bio poseban taj doživljaj izrađivanja same maske, odabir što ćeš biti.
Taj gušt kad nešto osmisliš i to napraviš.

Tada nije bilo toliko kupovnih odijela kao danas, nije bilo toliko likova i plastičnih i inih maski.

Čak smo u školi izrađivali one papirnate kad se na balon ljepilo puno slojeva papira i izrađivala maska.
I ljepilo smo doma kuhali.

Tako je nama Ficho ove godine rekao da želi biti Lego- ninjago.
Kako traje trenutno još uvijek lego manija, osim standardnih legića, pa lego-chima postoji i lego -ninjago.
To su figurice kojih ima raznih boja, a kako Ficho voli bijelu, on je izrazio želju da hoće biti lego-ninjago i to bijeli, kao i ovaj......


...prihvatili smo zadatak, jer kao što sam rekao, sama izrada i sve oko toga često je bolja od samih maškara......tako je žena uspjela od ostatka ostataka skrojiti i sašiti bijelo odijelo ninje......trebalo je još napraviti kapu......



..bilo je to upravo onakvo oduševljenje kakvo smo i mi nekoć imali.....


...i zaista je zračilo sve tim oduševljenjem i srećom.....



...i ja sam dobio mali zadatak, da doprinesem barem s nekom sitnicom.....kako je onaj lego imao znak na prvoj slici, tako smo morali i to uskladiti......nismo imali neke boje za tkaninu, osim akrilnih boja i starih tempera, a flomasteri su se posušili......probao sam nešto napraviti sa običnim drvenim bojicama...nisam znao da je moguće njima nešto crtati na tkanini, ali nekako se može......


..i naš lego - ninjago je bio spreman....


Ali tu je nekako sve krenulo u drugom smjeru. Kad su mu stigli prijatelji s kojima se najčešće igra s legićima, i najviše se igraju lego- ninjaga, nekako se sve promijenilo. Ficho je već tada promijenio izraz lica. Iako sam mu samo vidio oči, osjetio sam da se nešto dogodilo. Otišli su skupa na maškare u cenar gdje se odvijala maskirana proslava.
Bilo je hladno pa nisu bili dugo, ali dovoljno da primjetim zašto je Ficho tužan......


...njegovi prijatelji su imali kupovno odijelo, za kojeg se mora priznati da izgleda glamurozno.....baš kao i sami lego.....


...sva ona sreća pripremajući se za maškare kao da je pala u vodu......sada kao da sam i ja tužan, kad sam vidio njega....ali nije on htio priznati ni reći ništa.......



Ovaj post je trebao biti pun veselja, tako je bio zamišljen, ali negdje putem je ispao nekako tužan. Ili je to samo moja bujna mašta. Ali vidio sam i doma da je kasnije bio tužan, drugačiji. I kako ništa nije htio reći, pitao sam ga.
Pitao sam par puta zašto je loše volje, ali nije htio ništa reći.
Tek kada sam ga pitao da li mu je možda ono odijelo kupovno ljepše od lege- ninjage nekako je stidljivo promrmljao u znak odobravanja.
Makar su mu na maškarma neke djevojčice rekle da ima lijepu masku i hvalile da je simpa, nije ni tada živnuo.
Skromnost, ili samo nije htio nas povrijediti i priznati da je tužan možda zbog tog.
Ne znam, ali znam da smo se ostatak dana igrali i bili veseli.
Ispričavam se što nije post tipični maskembalski, veseli, ali tako je nekako tekao dan.
***************

Sada me to podsjeća na sveukupnu borbu između nečeg domaćeg i kupovnog.
Kao što klinci danas kad im daš domaći paradajz pitaju : a di je onaj lijepi ,fini koji smo neki dan kupili !?

Ili di je onaj picek fini!?

Sve me strah škole i svega toga s mobitelima i svim i svačim .
Jer bilo je oduvijek među klincima nekakvih razlika, i zezancije kad neki nisu imali nešto kao i oni drugi.
Ali čini mi se da je u današnje vrijeme to više nego prije izraženo !?

Oznake: maškre, izrada maski


- 11:29 - Komentari (13) - Isprintaj - #

01.03.2014., subota

Ficho otkriva Hrvatsku-Pula II.dio

Tamo gdje smo prošli puta stali kod zatvorenih vrata, sada nastavljamo.
Vrata su se nekim čudom ipak malo odškrinula.......



..pa hajde onda, da vidimo tu Arenu konačno.....nisam nikad bio fizički unutra, ali Ficho i družina su me ipak malo proveli u unutrašnjost tih zidina...a možete i vi s nama.......





....ne moram vam ni pričat kakvo je to oduševljenje bilo....a još im je netko to sve lijepo i objašnjavao.....









.....no ipak, da ne bi možda bilo previše klaustrofobije, mada je unutra lijepo, nije ni vani prizor za odbacit.....zato nakon tunela.......



....idemo van, možda se ulovi još pokoja zraka sunca iznad Arene.....







.....mali purgeri ili bakini mezimci.....Ficho i bratić Toni.......











....doviđenja do novih pustolovina putopisca Fiche i njegove družine.....



....a ne, pardon, još ima nekih starina za proći prije tog očekivanog ručka.....









.....i nakon lutanja ulicama Pule valjalo je nešto pojesti.....nakon toga odmor, pa muzika i ples......čagali su unuci sa bakom.....i umorno-zadovoljni čekali da bus otvori vrata........



.....doviđenja Pulo, krećemo doma.....



Htio bih se na kraju zahvaliti baki. odnosno svojoj majci za to što je. Da me nije rodila ovaj blog ne bi postojao. Da mi nije kupila ovaj laptop ja možda još ne bih otkrio čari interneta.
Zahvaljujem i Belatorici na fotkanju, i što me posluša kad ju zamolim da ispuca taj fotić i da ne štedi.

******snimila Belatorica ****************

******u gl. ulogama : Toni, Ficho, the Baka ******

******tekst pisao belator*********

*******tekst čitao : Miljenko Kokot*********

*******odabrao: Đelo Hađiselimović*********

KONEC

Oznake: pula, Arena, Hrvatska


- 00:01 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Lipanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (4)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (9)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (20)
Srpanj 2015 (7)
Siječanj 2015 (9)
Prosinac 2014 (18)
Studeni 2014 (25)
Listopad 2014 (23)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (19)
Srpanj 2014 (26)
Lipanj 2014 (24)
Svibanj 2014 (26)
Travanj 2014 (25)
Ožujak 2014 (36)
Veljača 2014 (26)
Siječanj 2014 (22)
Prosinac 2013 (24)
Studeni 2013 (22)
Listopad 2013 (27)
Rujan 2013 (28)
Kolovoz 2013 (21)
Srpanj 2013 (7)
Opis bloga
...malo o svemu i puno o ničemu....

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se