belator.blog@gmail.com

20 do asa

30.01.2014., četvrtak

Raj je ipak na zemlji II

Ima neki Šladming, neki Wengen ili neki Kromplac.
Al imamo mi svoje brdo.
U stvari ima u našoj zemlji i brda i dolina i svakakvih seoskih idila.
Već je bilo ljetnih osvrta na taj naš idilični raj na zemlji, pa je ovo neki nastavak.

Kako je po gradu već sve bljuzgavo, prljavo i nebijelo, otišli smo tamo gdje je sve još uvijek netaknuto, mirno i tiho (barem je bilo do našeg dolaska).....



..stvarno je netaknuto, bez bilo kakvih znakova prometa ljudi ili nekih drugih bića.....


..ali nakon malo traženja našli smo neki dokaz života- utabani puteljak.....


...kad smo već tu, ostavit ćemo i mi tragove.....


...razlika naše idile i gore navedenih skijališta je u tome što je ovo puno bolje....tu ne treba struja, naša žičara radi bez nje, ona radi na žgance....pa idemo do vrha.....


....bilo je malo tehničkih problema u startu, baš zbog te neutabanosti, netaknute prirode.......


....sanjke su propadale u snijeg, nikako da krenu.....


...vidjevši to domoroci, slatko su se nasmijali..kakve sanjke, kažu oni, pa to nikad tu nije trebalo.....sad ćemo vam pokazati da smo mi Hrvati izmislili bob, davno smo mi imali bob stazu.....i donesu običnu najlonsku ili plastičnu vreću (najlon, plastika, pvc-valjda je to isto ili slično, Plastik@ ispravi ako griješim :), u kojoj je bilo malo slame....


...i kad smo mi stariji poluteškaši napravili jedan spust, snijeg se potisnuo i napravio stazu baš sličnu bobu i dostizali smo velike brzine....jedino je trebalo malo vozit slalom oko drveća a i žičara na žgance neće baš vući odrasle, tako da smo sanjkanje prepustili nekim lakšim bićima....


...bilo je to bolje od bilo kojih drvenih sanjki...a može i leđno , prsno.......


....dok su mali uživali u svom bobiranju, iskoristio sam priliku da malo gledam okolo....i vidim da je i raj za ptice još uvijek tu....


....i "ljubav" proljeća i zime još uvijek traje......ali čini se da biljke već neko vrijeme pjevaju onu "...proljeće je, a u meni nemir..."



...kao i u ljetnoj priči ponovo imamo cvijeće....ovaj put je to buket bijelih ruža....


...ljetna hladovina sada je krov nad glavom.....


..postoje tu i gljive, i to one štrumpfove....


..kad smo već našli štrumpf-selo, potražili smo i štrumpfove....


...da ne ispadne da mi nismo kao moderni, poput onih poznatih skijališta, imamo i mi grijače ne terasama....tamo je u pozadini.....


..pošto smo u izgradnji ovog skijališta mislili na sve, tako smo nabavili i najmodernije ledomate.....



....nakon šetnje seoskim rajskim putevima vratili smo se na stazu da pogledamo jesu li se naši snjegoljupci (ukrao od Lilianke@ "snjegoljupci" :) umorili i da li im je dosta....malo smo ih škicnuli jednim okom.....


...neki su bili već umorni pa su svratili u naše novo izgrađeno odmorište "Stari orah".....


...ajmo na toplo...sigurno ima nešto i za pojest....a i žičara sve slabije vuče.....otišli smo u toplinu seoskog doma.....


...i nije li ipak nekima raj na zemlji.....


..lijepi pozdrav uz ledeni vatromet......


- 19:06 - Komentari (21) - Isprintaj - #

27.01.2014., ponedjeljak

Zagonetni osmijeh

......što se krije iza osmijeha.....

...il je snijeg.....il su ipak kuglice....



Oznake: zagonetni osmijeh


- 15:30 - Komentari (13) - Isprintaj - #

26.01.2014., nedjelja

Bez sexa, molim !

Nedjelja je, ne !
Pusti naslov, naslovi su bezveze.
U stvari nisu, u zadnje vrijeme se dosta nasmijem naslovima na portalima, onima koji iznose vijesti, dnevne, ozbiljne.
Skoro da više ne otvaram niti jedan članak, jer kao da se natječu novinari tko će imati bombastičniji naslov.
Ne znam jel su plaćeni po tome koliko im puta netko otvori članak ili je to samo dodatak na plaću.
U svakom slučaju se pretjeruje.
Tak i ja u zadnje vrijeme malo parodiram s tim naslovima, al drugo sam ja, tu mogu pisat što i kako hoću, ali sam mislio da tam di su kao ozbiljne vijesti ne bi trebali tak, da ne velim kaj.
Zadnje čega se sjećam je pisalo oko Nove godine : Ubila ga petarda !; otvoriš članak, a ono piše: čovjek se oporavlja od lakše ozljede (kaj ja znam, možda ga malo boli prst).

I tak, treba bit smrt u naslovu ili sex ,ili nešto.
Što se tiče blogova, tu treba pisat kad si skroz ljut pa peglaš po svima, ili si totalno u bedu, pa ljudi čitaju i tješe te ,i sretni kaj si u većim govnima od njega.

Al nedjelja je , pa je danas laganini, onak,odmor, ili ak neko čita knjige pa paše neka lagana, ili ak šeće laganini, ili onaj tipični nadjeljni tv-film- light, po mogućnosti D- produkcije.

Tak sam ja pročito jučer u novinama da bi Slovenci htjeli pušit travu. I pokrenuli su inicijativu za legalizaciju, i piše velikim slovima i brojevima da je njih 500 glasalo za legalizaciju.
Evo vidite kak je to kod njih, kad je narod složan, svi glasuju i svi isto misle, izlaznost preko 90%.
Nekak je Slovenija uvijek bila posebna, kao ispred nas svih u bivšoj Jugi.

Rekli bi sad Slovenci da se lako šalit na tuđi račun, ajd se ti šali na svoj !

Pa šalio bi se ja i na svoj račun, al mi je zablokiran.

Hrvatima se već duže vrijeme ne diže !
Ne samo da se ne diže nego i pada stalno taj kreditni rejting.

Lagani nedjeljni
****************
Banda puževa napadne i premlati kornjače. Kornjače jadne prebijene i opljačkane odu na policiju prijavit događaj.
Pita ih policajac : i, kako se to dogodilio? Ispričajte malo i opišite ?
Jedna od kornjača odgovori : ne znamo, sve se tako brzo odvijalo !!

Oznake: lagano nedjeljom


- 13:51 - Komentari (9) - Isprintaj - #

25.01.2014., subota

Mi nismo anđeli

Nakon jučerašnjeg čuda neviđenog, snijega u mjesecu siječnju, nastavljamo sa čudnim pojavama u zadnje vrijeme.
Najavili su temperature čak do -10 C.

Padaline su postepeno slabile i prestale......


Ali kao da to nije dovoljno, stižu nam nove nevolje.
Ceste su još uvijek neke mokre, stvarno ne znam što ne mogu nekak napravit da kad ide ralica, spoje neku cijev od motora pa ispod kamiona da puše topli zrak i posuši te ceste !?

Nisam imao mira, morao sam opet skoknut do baze i provjeriti kod Banderosa jel imju dosta soli.
I vele ima, al ne za sve !
Ima za glavne, al neće bit za ove sporedne.
I je, stvarno je počelo smrzavat ,već sad, maloprije sam provjerio.
Zato pazite, vi koji živite na sporednim cestama, stvarno je sklisko !
Ili ona već poznata : ne idite sutra nigdje, ako baš ne morate.
A ako baš morate, pazite se.

Bilo je danas sunčano, za djecu ko naručeno. Mislim na Fichu i sebe.
Mi vam nismo anđeli, zato vam šaljemo anđele, nek vas čuvaju......
...Ficho svojeg.....


....i ja svojeg.....


Malo sam gledao okolo da me netko ne vidi kak se valjam po podu, al si onda mislim koga briga, pa i ja sam dijete.

Kak smo bili mokri morali smo na sušenje.
Na putu smo sreli Pjera, tak sam ga nazvao jer me odmah podsjetio na onu staru : ...sad luta sam, taj stari Pjer.......

....stvarno je izgledao tužno, ne znamo zbog čega.....


....jel zbog siječanjske depresije, ili jednostavno ne voli zimu...


...zvali smo ga na igru, ali ništa, samo nas je pogledao...


...i nastavio dalje, potpuno sam......


Kako smo mi samo obični Hrvati, išli smo i mi gore.
I svi su gore......


...i Luka i Borna.....


Jedino nismo uzeli sarmu.Pojeli smo sve.

Oznake: sanjkanje, skijanje


- 21:39 - Komentari (8) - Isprintaj - #

24.01.2014., petak

Od zore do sumraka

Svake godine ista priča.
Čude se ljudi snijegu po zimi.
Čude se toploj zimi.
Pa kad će snijeg nego sada.
Znamo da neki ne vole zimu, a pogotovo snijeg. Ja volim zimu, i ljeto, i jesen, proljeće.
Često se dosta kritizira naša zimska služba, da su nespremni, da ne rade dobro.
Nisam volio puno kritizirat, jer najlakše je sjedit na toplom i kritizirat.
Ovaj put sam se dobrovoljno prijavio za volontiranje u zimskoj službi, da vidim kako je to.

Patrolirali smo cijelu noć.....


...tek negdje oko 5:30 ujutro počela se kiša pretvarati u snijeg....



...zaključak naših nadležnih je bio da se taj snijeg neće primati, jer je tlo pretoplo, jedva da se prima na aute.....


....a i u fazi smo štednje u Zagrebu, jer znate i sami da se trošilo...tako smo dobili zasluženi odmor i krenuli na spavanje.....negdje oko 15:00 bili smo poslani na provjeru, jer nećemo palit strojeve ako je procijena da je premalo snijega.....


....veli Banderos da nema čišćenja ako nije bar pol metra napadalo....pa smo krenuli mjeriti.....


.....morali smo prolaziti tamo gdje još nisu ljudi očistili ili prošli automobilom....




....mjerili smo i tragove na cesti i zaključak je još uvijek bio : čekajte, ne krećemo još....



...ništa još od čišćenja....pa nije još sve potpuno zatrpano....


....kako je ovo mjerenje bilo dosta zahtjevno, a i smrzli smo se, dobili smo pauzu i otišli na kavu.....


...na povratku u bazu malo smo se divili pozadinama....




...dok smo mi razgledavali naokolo, vidjeli smo da tamo gdje prolazi cipela, ne prolazi automobil....


..javili smo šefu da bi mi krenuli sa strojevima...nakon par sati dok nije napravljen troškovnik i studija, napokon smo dobili dozvolu za paljenje strojeva i krenuli......



....za čas smo očistili i selo i grad.....


...pa smo opet malo razgledavali....




...dok smo mi zujali okolo, već je pao novi snijeg gdje smo već prošli ralicama....


....ponovo očišćeno ,i ponovo zatrpano....


...novi zaključak je bio da ne treba čistiti, jer ionako će napadati novi....snađite se ljudi....skupa je nafta....a i ne morate baš autima ić negdje.......

*****************************************

Jedva sam dočekao da padne snijeg i da isprobam cipele kupljene prije zime. Već par godina mi uvijek promoće ove stare.
Morao sam ih testirat po dubljem snijegu i pokazale su se dobrima. Par sati na snijegu ,a noge suhe i tople.
A i volim čistit snijeg, a parking se neće sam očistit.
Naravno da će mi netko kad se vratim iz noćne zauzet parking, jer ne vole svi čistit snijeg.
A i cestu sam si očistio ispred parkinga jer će ralica ako i kada dođe sutra sav snijeg s ceste bacit točno na parking.
Ali čišćenje snijega ima i dobar nus-proizvod, hrpa koja mami klince i počinju snježne radosti.....



Već se smračilo al još pada......



...cijeli dan zapinju auti, pa tako i ovi maloprije.....


...pogađate, ralice nema...al ne stignu oni, čiste ove glavne...do kojih treba imat sreće probiti se......
....ovaj put je prognoza bila dosta točna....bravo prognostičari......

Oznake: snijeg, Zagreb


- 18:33 - Komentari (26) - Isprintaj - #

23.01.2014., četvrtak

Jebena vrata

Pričali su ljudi da ne treba za sobom rušit mostove, da ne treba zalupiti vrata.

Nisam rušio mostove, niti sam zalupio vrata.
Uvjerio sam se kako je uistinu svijet mali, i nikad ne znaš kada i koga ćeš sresti ,trebati.
Nije da sam to činio zato da mogu nekad nekog trebati, nego sam takav, nikad ne zalupim vrata.
Ako nešto nije išlo, uvijek su dvije strane u igri, nismo uvijek mi u pravu, ili nekad jednostavno se ne poklope neke stvari.

Tu kod nas ako i vi ne zalupite vrata, često se ta vrata vama zalupe.
Mislim tu na ono kad mijenjaš posao, odlaziš negdje gdje misliš da će ti biti bolje.
Ali kod nas često su ta vrata zalupili nama, kolko je samo ljudi ostalo bez posla.
Ali ne ćemo o tome, to već svi znamo.
Bitno je da li smo toga i svijesni, da li ljudi koji nisu nikad bili bez posla i nikad im nije zatvorena firma osjećaju stvarno kako je to.
Ja osjećam, ali sreća je moja što sam uvijek nekako odmah isplivao.
Izgleda kako je to meni već prešlo u naviku, dvije firme u kojima sam radio više ne postoje, treća se preselila u drugi grad,i tamo je sad cesta, a četvrta se preselila u drugu županiju.
Slušao sam ja stalno kako svaki dan netko ostane bez posla, znao sam da je to teško.
Ali mučilo me to kako da se tako lako može puno toga uništiti u kratkom roku, tolike nekad jake firme, tvornice.

I onda sam vidio to svojim očima, osjetio na svojoj koži, ali kao što sam rekao otišao sam s Titanica u zadnji tren.
Da li je to sreća ili vjera, ne znam.

Prvo bih htio reći da tu kod nas postoji jedan glavni, jaki , nedodirljivi čovjek sa svojim jakim timovima.
Zvat ćemo ga Glavni.
Glavni je jako ambiciozan, sve je njegovo, nije mu važno tko vlada u državi, ajmo reći da on vuče konce i puno ljudi ovisi o njemu.
O Glavnom rijetko ili uopće nitko ne piše, ne istražuje, barem za sada.
Istina on zapošljava, i često ga hvale, pa tako i jedna bakica nedavno.
Veli bakica : ste vidli, sad bu zaposlil oko 10-ljudi, kupil je jedan kompleks koji je propao, baš je dobar taj čovek !
Velim ja bakici : je, je, dobar je, ali samo ako ne znate matematiku ili vas nije briga, jer da zaposli tih 10 ljudi, upravo je ugasio jednu firmu u kojoj je otkaz dobilo 60 ljudi, recimo moju !
Ima takvih bakica puno, tko bi im svima objasnio, a i to bi bio Sizifov posao.
Ali ta moja firma je samo kap u moru, koliko je toga Glavni preuzeo.

I znači Glavni si izabere što bi sljedeće htio radit, proizvodit, i zapikira si.
Onda jedno vrijeme naručuje robu, brendove, jer dućane ima.
Kasni s plaćanjem robe, ali uzima i dalje puno robe, napravi ugovor i firma je sretna što posluje s Glavnim.
Nakon nekog vremena ta firma pada u dugove, a robu je isporučila, upravo taj Glavni kasni sa plaćanjem.
Glavni polako plete mrežu, postavlja uvjete.
Ako hoćeš da ti i dalje uzimam tvoju robu moraš raditi i moju robnu marku, koja će naravno biti jeftinija od tvog branda.
I tako na police stižu robne marke, jeftine, ali barem kod mene iste kvalitete kao i naš jaki brand.To je planirano rušenje brandova.
To je početak rušenja tvornice i preuzimanja.
Kad je već firma na koljenima, i treba "pomoć" Glavnog, sve će pokušati samo da se proba održati.
Glavni tada preuzima upravljanje firmom. Ima ekipu koja dolazi u firmu na ključna mjesta, odjednom se režu radna mjesta, održavanje ne treba više. Raspuštaju se ljudi, neki uz otpremnine.
Kad se riješi ljudi koji kao više nisu potrebni ,tada uzima vanjske suradnike koji sada rade ono što su radili ljudi koje je otpustio.
Naravno, ovi vanjski puno više koštaju, a i moguće je manipulirati provizijama, isplatama.
Uglavnom treba potrošiti što više novaca i raspustiti i riješiti što više ljudi.
Oni koji se ne daju samo tako iz firme, ima nekih laganih instrumenata da polako sami odustanete.
S druge strane se ulazi u nepotrebne investicije, koje koštaju puno novaca.
Kod mene se već znalo da se firma gasi i da odlazi u drugu Županiju, ali išlo se investirati u postojeću lokaciju.
Tako se par mjeseci trošilo i ono novaca što je bilo.
Sve je to bolno izgledalo, ali još je bolnije kad vidiš da je sve potpuno legalno, valjda.
I tako Glavni ide dalje, i dalje. Carstvo je sve veće.

A ovo što sam pričao za vrata i rušenje mosta, još više kod nas znači, jer nikad tu ne možeš bit siguran što će ti život donijeti.
Upravo prije sat vremena nazvao me jedan čovjek kod kojeg sam radio prije 12 godina. Bilo je tada bauštela pa smo šljakali naveliko. On je bio gazda, ja radnik.
Po ljetu sam ja slučajno njega nazvao, zapravo sam htio nekog drugog, pa sam slučajno stisnuo njega.
Kratko smo pričali.
Tada je rekao da se više ne bavi majstorskim poslom ,jer nema gradnje, pa ne trebaju niti usluge.

Danas on mene zove da je pogodio jedan veliki posao u struci, i da ako nemam posao mogu kod njega, jer okuplja ekipu.
Ja sam sada već dva mjeseca na novom poslu gdje mi je odlično, odlični uvjeti.
Ali lijepo je znati da uvijek postoji neka mogučnost, i da nisi zalupio vrata za sobom.
Svijet je mali, slučajnosti ne postoje.
Pa jel slučajno da ja nakon 12 god stisnem pogrešno broj.
I jel slučajno sada zvao čovjek koji sadi aroniju trenutno,jer nije imao što drugo raditi, ogromne nasade, i prodaje sadnice.
A ja sam prije par mjeseci prvi put nešto sadio, a proučavao sam i aroniju i bila mi je preskupa.
A sad mi čovjek osim posla nudi vrlo povoljno sadnice, a nudi mi i posao u struci jer je pogodio nešto veliko.
A kad smo nekad radili skupa nikome od nas nije bilo na kraj pameti da ćemo nekad nešto saditi.

Da se vratimo na zatvaranje vrata. Sada treba pazit da vama ne zalupe vrata.
Al ne možeš pazit ako ti dođe Glavni.
Sva sreća pa ima još uvijek nešto kod nas a da nije od Glavnog.
Tako u ovo teško vrijeme nezaposlenosti, osim što sam našao posao koji je odličan s obzirom na stanje, mogu i računat na sve one ljude kod kojih sam nekad radio ili surađivao. Vrata nisu nikad bila zalupljena.
Naravno da ima i onih kojima se ne bih više odazvao, ali ni njima nisam zalupio vrata.

Vele da se ne treba vraćati u prošlost, ali kako da ne pogledam u prošlost kad prolazim pored nje svaki dan.
Ako idem u šetnju vidim prošlost firme koja se ruši...tu na kraju ovog brda, još ima tragova prošlosti....


...ne mogu zažmiriti i praviti se da me ne dira nimalo....


...ako pak idem s autom, opet ne mogu a da ne pogledam kako napreduje firma...



...neka bude slika, nek bude uspomena...jer uskoro će nestati zauvijek....


....bar će netko zaraditi na rušenju i na otpadu...bakar, aluminij......milijuni samo u otpadu......

Oznake: tvornice, posao u Hrvatskoj, nezaposlenost


- 15:38 - Komentari (7) - Isprintaj - #

22.01.2014., srijeda

Lucidni ili nelucidni

Imao sam san !
Sinoć.
Toliko je bio jak, da sam bio sretan kao malo dijete kad sam se probudio.
Ne sjećam se da sam puno puta doživio takvo oduševljenje kad sam se probudio.
Ovo je bilo tek drugi put u životu, uglavnom koliko pamtim.
Ta dva valjda neću nikad zaboraviti.

Jer kažu da stalno nešto sanjamo ali da se često ne sjećamo sna.
I to je istina, jer neki ljudi se često sjećaju što su sanjali ,a neki kažu da ne sanjaju ili da rijetko sanjaju.
Znam i da se nekih snova sjećam samo u trenutku kad se probudim a kasnije više ne znam što sam sanjao.
Sjećam se i ja puno snova koje sam sanjao i žalio što nije potrajao, ali ovaj jučer je malo drugačiji.
Takvih se ne sjećam puno, samo dva.

Koliko puta ste čuli od nekoga kad kaže : sinoć sam sanjao/la neke gluposti !
Ja nisam nikad smatrao da sanjamo gluposti, ali nekad ima puno radnji u kratkom roku pa nam se ne da o tome razmišljat.
Smatrao sam uvijek da naš san mora imati neke veze sa našim životom, i da nisu to isključivo gluposti.

Neke snove je teško protumačiti, i čini se da nemaju veze s nama nikakve.
Ali pitanje je da li možemo sanjati nešto što nije u našoj glavi, našoj podsvijesti ?
Mislim da ne možemo sanjati nešto iz tuđih glava, nego svojih.
Možemo sanjati neke svoje strahove, želje, očekivanja i sl.
Nekad se treba dosta vrtiti ili razmišljati da bi došli da zaključka, ali mislim da iz snova možemo učiti o sebi.
Sve je to kao nesvjesno, ali što je sa podsvijesti?
Kako god, ja sam si nekako volio protumačiti neke snove.
Naročito ove kao sinoć.

Sanjao sam da polako gubim zdravi razum. Bio sam svijestan da sam počeo brkati stvarnost sa nekim halucinacijama.
Počinjali su to primječivati i ljudi oko mene. Ja sam pokušavao to sakriti na neki način. U jednom trenutku sam vidio nešto što drugi nisu, neke ljude koje nitko drugi ne vidi, zaboravljao sam neke koji postoje, sve mi se mješalo.
Žena me pokušavala zaštiti pred ljudima kad sam već puno toga brkao, jer smo mislili da je to prolazno. Ali stanje je bilo sve gore i gore, a ja sam još uvijek bio svijestan što se događa, i čekali smo kad će doći dan da potpuno izgubim svijesnost a zavlada neki novi nesvijesni život u kojem neću nikoga moći prepoznati.
Koliko god se činilo loše što gubim zdravi razum ,toliko sam jedva čekao da ga potpuno izgubim, jer tada bi mi bilo lakše, ne bi bilo više tog mučenja između svijesnog prijašnjeg i nesvijesnog budućeg.
I dok sam tako bio mučen mislima da kad potpuno izgubim taj svoj dosadašnji razum neću više znati svojeg sina, ženu ,sve ljude koje sam do tada znao. Bio sam razapet između želje da konačno prestane to mučenje u iščekivanju potpunog zaborava svega, jer je to bilo neizbježno. I tako iščekivajući kraj muke uspio sam se probuditi.

Toliko je bio jaki san da sam stvarno bio sretan što sam se probudio. I odmah sam još više zavolio život, zdravlje i ljude oko sebe.
Ne smatram da mi je takav san potreban da ne uzimam ništa zdravo za gotovo, nego mislim da ne može odmoći, nego samo pomoći u životu.
A pokušao sam si i objasniti taj san.
Pa sam se sjetio da smo nedavno bili kod šogora u gostima koji je pričao kako mu je tata bolestan. Žive u stanu svi zajedno, on, žena, njegovi roditelji i njegovo dvoje djece.
Tata mu je počeo gubiti razum, obične stvari koje je svakodnevno radio sada su mu nemoguće, a u isto vrijeme priča neke dogodovštine valjda iz djetinjstva. Brka stvarnost i ne prepoznaje ni sina, ni snahu a valjda ni unuke.
Znao je šogor reći da ta bolest utječe na sve njih, i da takvo nešto doista izluđuje. Oni kraj njega također su dovedeni do ludila ,jer te takve stvari stvarno izbace iz takta.
Ali znao je reći da je starome sada dobro jer sad već on toga nije uopće svijestan.
On ne zna da sad ne može otvoriti vrata od wc-a u stanu u kojem živi godinama, jer se vratima lupa u nogu i ne shvaća da mu noga smeta da potpuno otvori vrata.
A ja sam se tu upitao kako mu je bilo kad je počelo to gubljenje svijesti i koliko mu je bilo teško ako je vidio da postepeno gubi zdravi razum !?

I eto mi sna sinoćnjeg!

Čitao sam malo o tim lucidnim snovima. Neki ljudi to proučavaju, i žele biti svijesni da sanjaju, i uspjevaju u tome.
Potrebna je vježba, ali uspijevaju.
Ja to nisam pokušavao niti sam znao da je moguće.
Ja sanjam ove nelucidne, kad ne znaš da sanjaš.
Nekad je lijepo, nekad nije.
Ali na kraju nešto naučim o sebi.
Što ste vi sanjali, a da ste jedva dočekali buđenje ?

Oznake: snovi, lucidni, nelucidni


- 15:22 - Komentari (20) - Isprintaj - #

21.01.2014., utorak

Tko ima većeg

Nije važno koliki je, kažu.
Pogotovo to nije važno tu kod nas u Hrvatskoj.

Mi više volimo to, da bude izvedeno temeljito, dobro. Da se priča o tome.
Mi smo majstori.
Ovi u ostatku svijeta kao da se natječu tko će imat većeg.

Već smo puno puta dokazali da smo mi posebni u svemu, nama su bitne druge stvari.

Tako sad krećemo raditi predstudiju, pa onda glavnu studiju, pa onda počinju pregovori za sufinanciranje iz EU, a pregovori traju najmanje dvije godine.
Tako da već sad otprilike znamo kad će biti završena gradnja Pelješkog mosta.
Po nekim procjenama to bi moglo biti oko proljeća 2045.
Dobro, znamo već da mi volimo temeljito radit, i kad napravimo da to bude na nivou, i naravno da cijenom odskaće od drugih.
Volimo biti moderni, pa čak i bolji od ostatka svijeta.
Nije stvar u tome da bude dobro, učinkovito i što jeftinije.
Ako treba farbati onda treba.
Pa zar vam nisu naši tuneli najljepši!?
Ili naši najmoderniji wc-i u Zagrebu u kojima imate tipku- push !?
Tako da po izračunu taj most koliko god se gradio, bit će ljepši i skuplji od svih.
Pogledajte s čim se svijet hvali, a ne kuže da će naš biti puno ljepši.....



Naš bi mogao imati stajališta s najljepšim wc-ima, mogao bi biti najljepših boja, ako treba farban svake godine u drugu boju, a mogli bi i fontane ugradit.
Zato nije samo tako napraviti studiju, troškovnik, jer kod nas to ipak mora bit temeljito.
Kao recimo i naši tornjevi na katedrali, to je proces koji traje, ako treba i preko 20 god......


Sjećate li se one prve mantre : institucije pravne države trebaju raditi svoj posao!
Nakon toga je počela druga mantra koja još traje : Hrvatskoj su potrebne investicije!
To pričaju ljudi koji vode državu sa najsporijom birokracijom u svijetu, i ljudi koji su vodeći upravo po otjerivanju investitora iz zemlje.
Koliko je samo zavrzlame na jednom primjeru IKEA-e, koja se godinama muči sa hrvatskom birokracijom, ali ajde, valjda je krenula gradnja nakon možda 10 god borbe.
Pa ono naše kenjkanje, mi ne bi znate plinski biznis ili ne bi da idu cijevi preko nas, pa kad drugi preuzmu ,onda bi mi ipak možda, znate !!!????
Pa ko je tu lud?
Jesmo li mi stvarno blentav narod?
Pa šta je to, mislim da ipak imamo nešto mozgova.....

i mislim da naši mozgojedci ipak još ne gladuju.
Dok stvarno masu država za koje smo mi nekad smatrali da smo bolji od njih, pametniji, idu nekako na bolje, naprijed, mi i dalje po svojem, kao da želimo bit zadnji.
Jebemu državu koja ne može konačno radit normalno, koja ne može napravit neki mostić (prema ovim svjetskim je mostić), ali onda se sjetim svega što se kod nas dešavalo, pa taj most stvarno za nas izgleda kao čudo ovog stoljeća.

Ali još jednom vas molim, prestanite pričat mantre, ponavljat se kao papige, radite konačno nešto.
Kad kažem da radite, mislim na nešto slično kao što Neverin@ gradi suhozide, a ne sjedi doma i ne kuka treba ovo, treba ono.
Mi izgleda ovako radimo te suhozide....


Evo i ja radim, al još se borim da vam dam neko rješenje za investicije.
Napravili smo projekt, i studiju, poslali smo i zahtjev Eu za sufinanciranje......

To je projekt u koji bi se trebalo hitno investirat, bio bi to kompleks sa najmodernijom burzom, popratnim sadržajima kao što su teretana, bazen. Da svi koji dolaze na burzu mogu održavati kondiciju i spremno dočekati posao, a bila bi tu i zgrada za one koji ne pronađu posao, a staračkih domava je premalo.

Al kad se sve zbroji i oduzme, dobro veli moj prijatelj : ma ne treba se zamarat sa politikom ,državom i svime time. Treba počet gledat sapunice i paralelno tome postati fan Jelene Rozge i ići na koncerte. I sigurno živiš duže i bolje.

Možda ima i pravo prijatelj.

Oznake: pelješki most


- 14:50 - Komentari (9) - Isprintaj - #

20.01.2014., ponedjeljak

Blog vas blagoslovio

Prvo da zahvalim kolegi blogeru Plastik@ što mi je uspio skrenuti pogled i promijeniti moje mišljenje i predrasude o plastici.
I što je objavio neko moje viđenje plastike danas. Drugačije gledam na plastiku, a ostalim blogerima hvala na svemu drugome o čemu pišu.
Za Plastik@......


Ovaj post je zapravo zahvala svim sponzorima koji su stali iza ovog sada već poznatog i svjetski priznatog bloga.
Naravno da bi ova sva moja putovanja i osvrti bili nemogući bez podrške jakih sponzora koji financiraju ovaj projekt bloga Belator@ :)).
Kako uz svaki uspješni projekt stoje i sponzori, tako su i reklame sasvim normalna stvar.
Već smo svi toliko navikli na reklame da nam više uopće ne smeta što se prekida film, što više od pola novina zauzimaju reklame.

Tako i ovdje moramo izdvojit mjesto za reklamu.

I već vrapci na grani znaju da slijedi rečenica : vraćamo se nakon reklama.....ostanite s nama....


...gledajte nas i dalje.....


.....stajale su neke velike firme iza ovog bloga, i činilo im se kao pametna investicija ulagati u Belatorove šetnje kvartom.....




...nekako igrom slučaja uspjele su te firme potonuti, nestati, ugasiti se...ne znam jel to bila stvar krivog ulaganja ili ipak samo podneblje plodno za uspješno propadanje, ali sve to sada izgleda otprilike ovako......


...bio je to neki nezaustavljivi val, ili bolje reći lavina..zaraza...epidemija......




...padali su i mali i veliki...tako je vaš omiljeni bloger ostao bez skoro svih sponzora......šetnje kvartom su postale upitne....umalo je svijet bio uskraćen jednim nadasve kvalitetnim postovima, koliko mi god šutjeli o tome......
Ali vaš bloger nije se predavao, nastavio je šetati i našao je nove sponzore koji će mu pomoći u šetnji....


...tako da nema straha, ima ih još puno koji su prepoznali kvalitetu i spremni su ulagati.....


...šetnje se nastavljaju.....



...ako bude potrebna i vožnja, i ako se šetnja proširi i izvan kvarta javili su se sponzori i za to....



..poruka za sve nove sponzore : Blog vas blagoslovio !....




....najširi asortiman boje "kenje" bez koje ovaj dizajn bloga ne bi bio moguć.....


...tako da šetnje idu dalje....i to po cijelom kvartu.....


...može i kava nakon svega.....popularne i prihvatljive cijene uz frendove.....


**********
I dajte vi kaj imate fejzbuk, stisnite taj lajk, ja ne mogu sam sebi štancat lajkove, al ak me pitaju sponzori da im dam neki dokaz da je to pametna investicija...stisnul bi si ja lajkove, al nisam učlanjen u mrežu.....
.....pišite, javite se, i ostanite s nama i nakon reklama.....

Oznake: šetnja


- 15:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #

19.01.2014., nedjelja

Dok život juri....




- 16:27 - Komentari (8) - Isprintaj - #

18.01.2014., subota

Ne diraj moju ljubav

Volim glazbu, slušat pjevat.
To isto liječi, ne može tu biti ničeg lošeg.

Jučer smo pekli rakiju, ja nisam nikad, prvi put bilo.
I pekli smo baš od mandarine, nije nitko ni od ovih starijih.
I nije se znalo što će ispasti. A ispalo jako dobro. Inače mi litra rakije može stajat doma po par godina, za ono kad ti netko dođe.
Ali ovo, kad se skupi ekipa, kod jednog koji si napravi klet ko iz bajke, drvene kuće, uređeno dvorište.
To je ona "soba za dečke" koji bi svi voljeli imat, odličan ambijent, kamin, roštilj, stol za biljar......
Jedni kartaju, drugi peku rakiju, jedni peku roštilj.

Bila je to neka meni nova ekipa,ko neki tim bilding jednog malog dijela ljudi pomiješanog sa šefovima, prijateljima, kumovima.
Sve u svemu odlična ekipa.

U jednom trenutku jedan zgrabi onaj ogromni bajs od dva metra i počne pjevat : ..di si stari prijatelju......


I svi počnu pjevat. Neprocijenjivo.

Inače volim klapske i općenito dalmatinske pjesme, makar nemam nikakve korijene iz Dalmacije.
Al mora se priznat da su mi stvarno odlične, i da dalmatinci stvarno odlično to rade.
Nije to niš novo.
Volim ja i zagorske, slavonske, bitno da ima emocije i da se to osjeti.

Ne bi nitko rekao, ali kad se tak skupi macho ekipa, ima tu jako puno emocije, sladunjavosti. grljenja, lijepih riječi.
Tko bi rekao.
I danas će najvjerovatnije biti još jedna fešta.
Bratiću treba roditi žena, samo nek sve dobro prođe i opet će biti ogromni bajs, bit će pjevanja, grljenja.......emocionalno....

Oznake: fešta, dalmatinske pjesme


- 12:06 - Komentari (8) - Isprintaj - #

16.01.2014., četvrtak

Na brzaka, usput

Svi vole nešto na brzaka, onako usput.
Ništa konkretno, s nogu, nabrzaka.
Neki to rade po skrivečki, ili ih je sram priznati. Pa tko ne voli nešto maznuti onako usput !?

Koliko god mi šutjeli o tome, to je prisutno, dešava se svakodnevno.

Nekad je to više bilo onako sporije, temeljnije a samim tim i zdravije, ali život je nekako ubrzan i svi nekad padnemo na te brze užitke.
Starije generacije nisu to radile vani, na otvorenom da svi vide, obavljalo se to većinom doma unutar četiri zida.
Bila je to samo njihova stvar.
A sada !?
Sada to rade na svakom čošku i nema više neugode, navikli su ljudi.
I to je valjda kao i sve došlo iz Amerike.
Tam svi to rade.

Zato se ne mojte sramit i nek vam ne bude neugodno, svi smo mi ljudi i radimo ono što volimo.
Dobro, ima koji to ne vole, ali ovaj tempo ih natjera na to pa probaju.
I svidi im se, al neće priznat.
Pa tko od nas nije bar nekad probao nešto na brzaka maznut !?

Da, ta brza hrana, ne možeš s njom, a ne možeš ni bez nje.
Ne sjećam se da li je ikad bio prazan prostor kod tog starog McDonalda, uvijek i u svako doba ima ljudi.
A djece da i ne pričam.
Odem i ja nekad, radi djeteta (šatro) i onog hepi Milčeta, djete sretno.
I onda stvarno ispadne hepi taj Mile.!
Dobro, i ja maznem neki Big Mek, kad sam već tam(pa neću samo promatrat).
Al meni bi trebalo par tih Bigova da se najedem.

Zato mi doma isto neke na brzaka odradimo, onak usput, da je brzo ,jednostavno, fino, masno i da deblja.
Bitno da se diže !
Jel se diže ?.......
...diže se.......


...onda se to razvalja....


...i svi hepi...diglo se tijesto, i svi bi malo prčkali i delali...tak imamo onda i profesionalce i amatere....ovak rade amateri......



..a ovak to rade profići.....




..i sve to ispadne fino...i sa profesionalne i sa amaterske strane.......


...punjenja mogu biti razna....neki vole sa marmeladom, neki sa šunkom, sirom, neki s mutelom ili prazne.....


...i sve to brzo nestane, kao da nije ni bilo..kako došlo tako ošlo....malo se profesionalac zaigrao i prešao već u sferu virtuoznosti.....ja još to do sad nisam vidio, da postoji i ta tehnika, vrlo precizna......
.

Oznake: brza hrana


- 10:47 - Komentari (11) - Isprintaj - #

15.01.2014., srijeda

Sofisticirani lopovi

Čuo sam da je za vrijeme ovih "proljetnih" praznika oko Nove godine bilo puno krađa i provala u kuće.
Tu u susjedstvu su bile provale u tri kuće u kratkom vremenskom razdoblju.
I naravno u svakoj od njih nije bilo nikog doma.

Uvijek se poslije priča da su to neki tu "domaći" lopovi koji točno znaju i prate tko je kad negdje otišao.
Nije to samo priča, u puno slučajeva i je tako.
I nije to samo sada, iako je kriminal porastao s godinama.

Sjećam se da je oduvijek bilo provala. Tako su mi moji pričali da su nama pokrali svu zlatninu jednom kad sam bio klinac.
I točno taj dan kad nikog nije bilo u dvorištu, naravno.
A bilo nas je puno u dvorištu jer je živjelo nekoliko generacija zajedno, ali taj dan svi su negdje bili.
Oni koji su provalili točno su znali što ima za uzeti i nisu puno raskopali da to nađu, pokupili su zlatninu, a onda je toga bilo puno, jer se svako malo poklanjalo nešto od zlata. Tako smo buraz i ja imali razne lančiće, narukvice, privjeske a i starci svoje.
I tada se znalo pričat da to moraju biti tu neki domaći lopovi, možda ih i viđamo svaki dan, ali nije dokazano.
Nema veze, ionako bi valjda to zlato sad prodali kakva je situacija u Hrvatskoj.

Ali ono što je gore od mogućeg gubitka nekih stvari iz kuće, a to je kako stručnjaci kažu : narušavanje privatnosti.
To je onaj osjećaj pomalo zastrašujući ,dosta nelagodan, kad znate da je netko ušao u vaš dom. To ostaje zapamćeno i nije nimalo ugodno. Ne razmišlja se o tome intenzivno, ali narušena je privatnost.
Moram priznat da ja nisam shvaćao o čemu točno pričaju, sve dok mi nisu ukrali skuter, ali osim skutera ostao sam bez svih dokumenata ali i od ključeva auta.
Dobro ,sam sam si kriv za ovo s dokumentima i ključevima, jer zlatno je pravilo oduvijek bilo da se dokumenti ne ostavljaju niti u autu ili kojem drugom prijevoznom sredstvu. Sad znam.
A za ključeve nisam ni znao da ih imam kod sebe (od auta), jer nisam te dane koristio auto.
I tada sam osjetio to narušavanje privatnosti, jer pored ukradenog motora, lopovi su imali sve moje dokumente, adresu stanovanja, pa čak i ključeve od auta.
Sve im je bilo ko na pladnju, a ja nisam još tada znao s kime imam posla.
Tako da sam u auto odmah ugradio tajni prekidač da ako i dođu po auto, ne mogu ga upaliti.
Kasnije sam se razočarao u sustav i državu (niš novoga), jer sam imao snimku krađe motora i gledao kako trpaju moj motor u auto. Da skratim priču, našao sam nakon 4 dana taj isti auto na cesti, jer sam patrolirao oko mjesta krađe i znao sam da ću jedino tako doći do lopova. Naravno, snimku je imala i policija jer sam i donio snimku, i kad sam došao nakon 4 dana u policiju pitati ih kako ide, jel su otkrili što, policajac mi je rekao da nisu još pokrenuli cd, jer ih nešto zeza kompijuter.
Ja sam im dao i broj tablice od auta koji je sudjelovao u krađi, jer nisam uspio pratiti tu večer auto kad smo se mimoišli na cesti.
Nakon par mjeseci dobio sam obavijest da je lopov uhvaćen. Nakon odlaska u policiju saznao sam da je to neki klošar koji krade sve na što naiđe, nije neki profić, i moram priznat da mi je bilo lakše, jer takvi bacaju dokumente a možda nije skužio niti da je imao ključ od mog auta.
Bilo je i suđenje, on je dobio oko godinu zatvora, ali to je bila jedinstvena kazna zbog motora i još pet ženskih torbica koje je pokrao po šoping centrima.
Policija je rekla da se on ne sjeća gdje je motor, i tu staje istraga, gotov slučaj.
Ja bi njega trebao tužiti privatno, bla,bla. al pogađate on nema ništa na sebe, adresu, primanja, nekretnine, ništa, ništa.
On je samo obični kokošar lopov, i takvi kradu čitav život, al zašto i ne bi, malo se odmori u zatvoru, malo "radi" i ništa mu ne fali.

Motor sam otpisao, al gledam uvijek da je svako zlo za neko dobro i razmišljam na način : što ako bi možda sljedeći dan nastradao na motoru da mi nije ukraden !?
Nije problem motor, veći je problem što lopovi kod nas predobro prolaze i točno znaju kako i što se treba odigrati, imaju iskustva a unaprijed znaju da će dobro proći.

Da se vratimo na ovo narušavanje privatnosti, mislim da je to zaista gadan osjećaj i ne bih volio nikome da upozna taj osjećaj.
*******
Ali ovi novi lopovi koji sada "operiraju" po kućama, njima je sad puno teže. Sad oni moraju proći barem tri kuće ili stana i dobro se pomučiti da nešto nađu, nema novaca, zlatnine, a ovi teži aparati im se ne daju nositi.
Neće oni ovaj stari tv, to dvojica ne mogu nositi, što će mu stara mikrovalna.
Tako sam ja sad nedavno otkrio jednog od tih novih sofisticiranih lopova.
Pazite, oni ulaze u kuću i kad ste vi doma, jer toliko su se izvještili u ovoj neimaštini jer moraju stvarno puno raditi i ulaziti u puno kuća dnevno.
Oni su uspjeli s godinama svoju transformaciju i umijeće kamuflaže dovesti skoro na nivo mimikrije, tako sam ja u noći išao do frižidera i jedva spazio jednog kod sebe za stolom......


...on se uplašio mene, iznenadio sam ga, ali sam mu rekao neka ne bježi, kužim ja da im nije lako.....malo smo popričali......


..pričao je kako im je stvarno teško...puno rade, a plaće nema....i ne znaju što će, razgovaraju o tome da osnuju nekakav sindikat i pokušaju nešto učiniti u vezi svojih prava, jer sad nemaju pravo na burzu a htjeli bi...vele da je i lopovski biznis uništen u Hrvatskoj...ono što sam ja mogao učiniti je to da sam ga nahranio i napojio, jer kaže da mu je ovo nočas deseti stan u koji je došao....bio je već sav iznemogao i izgladnio......


*****evo i jedan od prošle godine*****
Kako napraviti najveći cirkus na svijetu ?
Uzmeš veliku ceradu i prekriješ Hrvatsku !

Oznake: krađa, provala


- 11:11 - Komentari (9) - Isprintaj - #

13.01.2014., ponedjeljak

Muško-ženska prijateljstva

Nisam mislio o tome pisat, ali sam vidio u jučerašnjem postu o temi muško-ženskih prijatelja da svi vjeruju u ta prijateljstva.
Ja izgleda jedini ne vjerujem. Ili se drugi nitko nije javio.
Ne vjerujem u muško-ženska prijateljstva, ali ne kažem da ne postoje.
Postoje, ali nitko me ne može uvjeriti da takvo prijateljstvo može biti potpuno iskreno.

Znam da će me mnogi popljuvati zbog mog uvjerenja, ali to je samo moje mišljenje.
Obično kad smo mlađi mislimo kako imamo brdo prijatelja, i muških i ženskih.
Ali moj pojam prijateljstva podrazumijeva ono pravo iskreno prijateljstvo, a takvih kroz život nema puno.

E sad, neki će reći da jako dugo već imaju svog prijatelja različitog spola, što je u redu.
I pomažu si, mogu se na nekoga osloniti i računati.
Prijateljstva, ona prava obično su doživotna i nastaju u nekim mlađim godinama.
Ima i onih koja nastaju u kasnijim godinama.

Muško-ženska prijateljstva su malo na klimavim nogama, jer po meni nastaju na nekakvoj platformi platonske ljubavi.
Naravno da ako se pokaže da to prijateljstvo jako dugo traje moglo bi se zaključiti da je potpuno iskreno i pravo.
Ali postavlja se pitanje da li je održano iz straha da se ne naruši bilo kakvim priznanjem da smo ikada barem na kratko pomislili što bi bilo kad bi bilo.
Što ako je netko iz tog prijateljstva ipak osjetio nešto ? Da li će ikada priznati to, jer tada više ne bi bilo isto.
Ne želi ni samom sebi možda priznati ,a kamoli onom drugom.
Kažu neki da bi to bilo ravno incestu, jer nakon dugog prijateljstva imaju osjećaj da im je to obitelj.
To je u redu da tako razmišljaju, jer jedino tako će održati to prijateljstvo.
Ne može mi nitko reći da je siguran za onog drugoga da nije osjetio nešto prema njemu.
Ne zna nitko što je onome drugome u glavi.
I ovaj post će možda pokazati da svi vjerujete u muško-ženska prijateljstva u kojima nitko nikad nije pomislio na nešto što bi moglo uništiti to prijateljstvo.
A najlakše bi ga moglo uništiti nešto vezanu uz sex.
I samo priznanje da se razmišljalo o tome, a pogotovo sami čin.

Sad se to već odvaja na razne dijelove, tako osim pravog muško-ženskog prijateljstva u kojeg vjerojatno svi vjerujete (osim mene) ima i nešto što zovu "druškanje", pa sam jučer vidio kod blegerice suncokreti na oblacima@ da ima naziv "fuck friend".
Kod druškanja a valjda i kod ovog FF se frendovi druže radi povremenog sexa.
Po meni je to ok u smislu što je sve otvoreno i iskreno, kao neki dogovor, ono u smislu : gle, imamo potrebe, a dobri smo si frendovi.
Po tome je onda to ispravnije, nego dizati svoje muško-žensko prijateljstvo u rang incesta samo zato da nam bude lakše nešto ne učiniti i uništiti prijateljstvo.
Moram samo nešto poručiti i ljudima koji imaju svog muškog ili ženskog frenda, i nikad nisu doveli u pitanje to prijateljstvo da im skidam kapu i čestitam.
Puno puta su si pomogli i stvarno je to bogatstvo i cijenim to, ali treba to imati, nije lako izdržati i održati to.
Nekima je bilo lakše jer ih fizički ne privlači taj prijatelj, a ako i je nekad, to se s godinama smanji i ishlapi pa je tako prijateljstvo zaista neraskidivo.
Najteže je valjda kad te prijateljica zove uplakana da je tješiš.
Valjda ste do sada već zaključili da ja nemam žensku prijateljicu i da sam ljubomoran, pa pišem o tome.
Ne, ja samo ne vjerujem u to da može biti sigurno kao prijateljstvo između istog spola uz uvjet da nitko nije gay.

Znam neka prijateljstva koja su trajala dugo, sve dok jedna strana nije dala na neki način do znanja da je ipak bilo nešto platonsko.

Znam i prijateljstva u kojima je to bilo priznato, pokušano nešto, ali nije išlo do kraja upravo zbog toga da se ne naruši samo prijateljstvo.
Kasnije kada su ti isti prijatelji ušli u svoje brakove, na neki način su i dalje ostali prijatelji, jer nisu ga tada uništili.

A ja pitam da li možda nekad treba i uništiti to prijateljstvo ,jer se i tu može skrivati srodna duša koju nikada ne ćemo otkriti jer se nije htjelo uništiti prijateljstvo.
Jer ako netko ne riskira ne može ni znati, možda pokušaj uništenja prijateljstva upravo vodi do braka i još večeg prijateljstva.

Sad kad već pišem o tome, pa skoro da i vjerujem u muško-ženska prijateljstva, jer ja sam prvo bio prijatelj svoje žene ,a sada sam još uvijek prijatelj.
I vjerujem ja u ta muško-ženska prijateljstva, naravno ako je jedan od tih prijatelja gay.
Ovako još jednom svima želim da održe svoja prijateljstva bez obzira na spolove i sve ostale moguće razlike.

Oznake: prijateljstvo, muško-žensko


- 09:56 - Komentari (47) - Isprintaj - #

12.01.2014., nedjelja

Jedna topla zima

Što ako nije samo jedna topla zima ?
Što ako to bude češće ?

Nije to dobro, nikako.
Sve se mijenja. Još mi ljudi koji smo možda i najviše krivi za klimatske promjene u svemu tome najlakše "plivamo".

A što je sa životinjama ? Sa biljkama ?
Životinjske vrste dosta pate, izumiru, sele se u nova staništa.
Što je sa jadnim medom koji ne može normalno odspavati zimski san !?
Što je sa pčelama, mogući je najveći pomor pčela do sada.
Sve skupa gubi ravnotežu.

Biljke su totalno zbunjene. Doživljavaju više proljeća nego do sada.
Pa tko bi tu ostao normalan !

Naravno da to sve utječe i na ljude. I oni osjećaju taj debalans. Ali i dalje mislim da je čovjek najveća "beštija" i da se on još uvijek najlakše svemu prilagodi.
Ali i tome može doći kraj. A ionako vele da nas ima previše na kugli zemaljskoj.
Možda priroda rješava taj problem i uzvraća istim načinom kako mi njoj već radimo godinama.

Posljednji dani su stvarno koma, pretoplo je. Dani počinju dosadnom maglom.....


...sva sreća pa se nekako uspije sunce probiti, i uživamo barem u tome....



...neće nas to ubiti, ali ipak bih ja da je prava zima, jer kako će te zbunjene biljke koje su već propupale....


...i visibabe koje izlaze u siječnju.....


...dobro, ispada da moramo biti zadovoljni barem što će računi biti manji za grijanje, pa tako će i indijanci uštedjeti ove godine na plinu, ne moraju još grijati.....


..i životinje su zbunjene, ali eto ih vani na toplom...i naša susjeda Biba je vani....


..i mace su vani, ali ipak imaju barem podno grijanje.....


...u 11. mjesecu sam posadio svoju prvu mini plantažu lješnjaka...to je trebalo biti najbolje vrijeme za sadnju, zbog mrazova i toga...... iako su se svi primili, svih 47 komada, ali ono što nije trebalo biti a to je da su svi propupali....sada je to hrana za srne koje su počele jesti pupove lješnjaka i stradalo je nešto sadnica.....


...nisam bio u blizini, ali moji dobri pomagači su reagirali brzo i učinkovito i obranili nasade pomoću jednostavnog rješenja.....


...hvala blogeru****** vajrapani@***** na ideji i savjetu, pokazalo se učinkovitim, tako sad kornjače štite od srna......


...baš me zanima kakve i kada će biti berbe grožđa u budućnosti.....


...puno ljudi će reći pa ništa tu nema loše u svim tim promjenama i pokazati onako rukom kao sve ok, nešto slično kao u reklami dr. Oetker (čini mi se)......


...ali bojim se malo za poljoprivrednike, za životinje, ali i za sve nas...možda sam samo paranoičan, ali što ako počnu rasti neke čudne svijetleće gljive koje zrače.....


..živjeli, preživjeli pa vidjeli......

Možda je to samo ove godine.

Ja bih ipak da se vrati zima. Nešto slično kako je to i izgledalo prije.......




Oznake: Zima


- 12:44 - Komentari (10) - Isprintaj - #

11.01.2014., subota

Belator vs belatora

U zdravom tijelu, zdrav duh, kažu !

A i treba se baviti nekim sportom.
Ako je šah sport, onda ne vidim razlog da bela ne bude sport.

Kakav sam ja to belator, a još nisam napisao niti jedan post o beli ili belotu.
I kakav sam to belator, a još nisam bio ni na turniru u belotu !?

E pa bio sam , jučer.
Ima sve češće turnira u beli, ljudi se druže, uživaju, sami organiziraju turnire, dijele se nagrade i premije za osvajače.
Obično je to novčana nagrada koja raste s brojem prijavljenih parova.

Jučer je bio prijavljen 21 par, taman mi prvi put i odmah najveći dosad, a još smo postigli i da ne bude paran broj, pa je jedan par išao odmah u drudi krug.
Uspjeli smo jučer čak i proći prvi krug, nakon teške i neizvjesne borbe.
Gubili smo u prvoj partiji sa preko 300 bodova razlike, nismo imali skoro ništa zvanja, a protivnici su imali i po 100 zvanja, par puta po 50 i 20.
Gubili smo, ali uspjeli smo preokrenuti rezultat uz pomoć dva štih-mača(kada protivnike ostavite bez štiha) ili popularnog naziva "štilja". Bilo je nešto malo zvanja i 20 do asa, meni dobrog zvanja u adutu, pogotovo ako su protivnici zvali.
U drugom krugu smo nabrzaka ispali, jer i dalje nismo dobivali karte, ovaj put još gore nego u prvom krugu, a o zvanjima da i ne pričam.
Ali nije bitno, nitko tu nije zbog nagrade, jer uplata na turnir po čovjeku iznosi 50 kn, a ima cuge i klope, druženja, veselja a i baviš se sportom ujedno.

Evo malo fotki usput sa turnira......


....organizacija je za svaku pohvalu.....


..nakon što je svaki par dobio svoj broj, moglo je početi izvlačenje parova....


...organizator, domaćin, i jedan od boljih belatora na turniru izvlačio je parove....


...prvi krug je počeo i svi sportaši su na svojim pozicijama.......


....u drugom krugu broj igrača se prepolovio, ali oni koji su ispali mogli su kartati međusobno krateći vrijeme i trenirati....


....odjednom nakon drugog kruga počela je neka gužva, svi su negdje krenuli.....


...bilo je to finale prije finala......

...ipak je to iscrpljujući sport te je potrebna okrijepa......

....nakon toga, našeg suca je čekao daljni posao i izvlačenje parova za još jedan krug borbe....


...ostali su najspretniji ili najsretniji parovi, jer osim znanja potrebno je i imati malo sreće u pravom trenutku.....


..u trećem krugu ispao je i naš belator, i organizator, ali i još neki favoriti za osvajanje....


...ali kao što sam rekao, tu zaista nije bitno samo pobijediti, makar svi bi to voljeli....tu se baš vidjelo da je glavni cilj dobro se opustiti, družiti i zabaviti.....


....već se bližila ponoć, a još se nisu znali finalisti, još traje borba za finale...


I nisam dočekao finale, bili smo umorni, a i nemam još toliko kondicije ,kako je to sport kao i svaki drugi potreban je trening, a ja nisam baš u zadnje vrijeme nešto puno trenirao.

Jedino što ženama čudno, muževi se bave sportom a škemba sve veća i veća !???

*****pozdrav od belatora !!

Oznake: turnir u beli


- 21:57 - Komentari (3) - Isprintaj - #

09.01.2014., četvrtak

Kakvi frajeri

Lako je nekad bilo bit frajer.
Aj sad budi !
Daj sad vozi auto koji troši koliko sad ne mogu potrošit četiri auta zajedno benzina.

Ma ne bi to bili danas frajeri, to bi bili mađioničari.
Ajde sad slikaj recimo sa polaroid-fotoaparatom !
Ili furaj fudbalerku frizuru !

Jel znate što je polaroid ?

Ja ne znam puno, i ne znam sad točno sve o tome, ali znam da je to nama ko klincima bilo pravo čudo.
Kad bi stari izvadio fotić, mi se namjestili, on okinuo, papir izlazi i čekamo.
Čekamo i gledamo kako nastaje slika pred našim očima u par sekundi.
To je nama bilo tada jače od života na Marsu !

Al nije se to okidalo samo tako, bezveze ,kao danas.
Danas u danu okineš preko sto puta, pa brišeš slike, biraš.

Nije ni tada, ja mislim bilo to baš jeftino. Taj film, pa papiri.
Ako ste zaboravili kako to izgleda ili niste ni vidjeli evo malo primjera tih papira.....


To je zadnja strana papira.
Kad je izašao papir iz fotića, stavili bi smo ga na stol i čekali da se pojavi slika.....


Kakvi frajeri, kak su nas zbegecali, valjda smo išli na svadbu.
Pa to nebi ni Modni Mačak izabrao kao stil, a ko zna, možda i bi.
A kaj smo mi deca znali, nama bitno da se slikamo i da gledamo kako se pojavljujemo na papiru.



Kakva kola !? To je popularni "tristač", tak smo ga zvali.
A trošio je benzina kao što sam i rekao, ko sad 3-4 auta zajedno.

Neki dan sam malo gledao o polaroidu, zanimalo me jel to još postoji.
Vidio sam da ih ima u prodaji, tih starih, a cijena sitnica.
Ima ih od 100 kn na dalje.
Samo je valjda teško nabaviti film i papire za fotku.
Čitao sam malo i na forumu, navodno se u Hrvatskoj ni ne mogu nabaviti papirići, ili jako teško.
Neki kažu da je cijena oko 10 kn po komadu i da ih ima vani.
A vidio sam i da se proizvode i novi modeli polaroidnih aparata.
Ne znam cijenu, ali čini mi se da je to skup sport danas.
A i kvaliteta slika je upitna, mislim uspoređujući sa modernim aparatima.
Možda naši profići sa bloga znaju više o tome.

Ja mogu samo sa nostalgijom prisjetiti se tog trenutka kad smo stajali i gledali kako nastajemo na komadu papira.
*********
Još je negdje u ormaru zatrpan taj stari polaroid.

Oznake: polaroid, fotoaparati


- 16:58 - Komentari (12) - Isprintaj - #

08.01.2014., srijeda

Jesam li normalan ?

Ima u nekim novinama na jednim od zadnjih stranica odgovora jedne osobe koja čitateljima objavljuje svoje odgovore.
Nekad sam znao i to malo pročitat onako usput.
Ne znam sad točno tko trenutno "glumi" dežurnog stručnjaka i odgovara.
Stvarno zna biti pitanja da se iznenadiš, nasmiješ ,zgroziš.
Najčešće na kraju tih pitanja stoji rečenica : je li to normalno ? Jesam li normalan/normalna ? Jesu li on ili ona normalna ?
Ili se znaju čuditi svom partneru kako ih iznenade, uglavnom neugodno.
Ili pišu o tome da uopće ne prepoznaju nekoga s kim žive.

Nisam ja te stranice nikad shvaćao ozbiljno, al ponekad nas sve interesiraju tuđe stvari, makar neki i ne priznali to.
Možda pitanja smišljaju sami urednici novina ili kolumni, otkud ja znam jesu li to stvarna pitanja ljudi.
Da li ljudi stvarno šalju pitanja nekim novinama da im onda netko preko novina odgovori.?

Nisam to shvaćao ozbiljno sve dok nisam osjetio i ja potrebu poslati svoje pitanje u novine.
Ali nitko mi nije oglasio pitanje u novinama a kamoli i odgovorio jesam li ja normalan.

Napisao sam pitanje i poslao :

Na poslu imamo plaćeni gablec i svakog dana možemo birati između 3 različita gableca.
Možemo uzeti topli i svakog dana kuhani obrok, ili paket sa dva sendviča ili pak lunch-paket koji se sastoji od sendviča,jogurta,soka, tortice i nekog voća (jabuka, mandarina....).

Ja sam nekako počeo uzimati taj lunch-paket, jer je praktičan i mogu jesti kad hoću, kad imam vremena.
Ali mamilo me i to što mogu onda svaki dan sinu donijeti doma sok i torticu, onak da se razveseli.....



Meni ionako dosta taj sendvič, jogurt i voće, a ovo ostalo donesem doma, kad se već dobije.
I tak ja već neko vrijeme Fichi donesem doma njegov dio paketa i svi smo sretni, ja, jer mogu vidjet kak se veseli tome a on, jer voli torticu i sok....


Nisam znao da ću jednog dana zapravo odlučiti pojesti torticu, jer taj dan mi došla neopisiva želja.
Gledam i slinim, i onda se sjetim i one reklame kojoj sam se nekad smijao kak je bezveze- nemoj misliti na torticu, nemoj misliti na torticu, nemoj misliti na torticu...
I onda vidim da ta reklama nije bezveze.
I ja sam tada stvarno mislio na torticu......


I gledao sam je, i na kraju sam je pojeo, nisam je donio doma.
Nisam odolio tortici.
Muči me to i pitam vas jesam li ja normalan ?
*************
Poslao sam pitanje ali nikako da ga objave. Sad stvarno znam da je to namještaljka i da urednici izmišljaju ta pitanja.
Jer kako inače objasniti zašto mi nitko ne odgovori, a odgovaraju svakome tko ima ozbiljno pitanje. Ma.......

Oznake: tortica


- 15:27 - Komentari (13) - Isprintaj - #

07.01.2014., utorak

Plavi snijeg

Danas je sve moguće.
Tuneli pod vodom, nano tehnologija, sibirske zime u Americi, pad nezaposlenosti u Hrvackoj.....
Stvarno nas ništa ne smije začuditi.
Zašto onda ne bi pao i plavi snijeg......



Nije baš da jako volim zimu, ali volim kad se osjeti razlika između godišnjih doba.
Meni ne smeta zima, ona naša normalna, i dobro je da imamo kolko tolko sva god. doba.
Al što je uopće normalno ? Tko te pita što je normalno ?
Netko voli ovo kad je zima mlaka, ja ne.
Al ajde, uštedit ćemo na grijanju.

Svejedno,bolje kad je zima zima i kad ima snijega.

******slike su malo mutne jer su još iz analogne arhive*******




Oznake: Zagreb, maksimir


- 15:57 - Komentari (5) - Isprintaj - #

03.01.2014., petak

Ovisnik

Jesi vidio zicer?
Imaš kakvu dojavu?
Sjebo me jučer jedan par!
Ne radi mi tipka na daljinskom od teletexta !
Možda neki ne znaju s čim se povezuju ova rečenice gore. Ako ih ima koji ne znaju, sreća njihova.
Nisu ovisnici.
Nisam bio ni ja, barem sam tako mislio, ali visio sam nekad na teletextu po cijele dane.
Pa se išlo na popravni kad vam padne glavni listić u kladionici.
Poslje je već bilo i popravni popravnog.
Katastrofa, tada ne bih nikada priznao da sam ovisan, ali sad kad gledam na to, to je bila ovisnost.
Nije se zbrajao gubitak novaca ,bilo je važno biti u igri. Bitno da imate u džepu živući listić.
A kad kojim slučajem dobijete onda se šepurite kao puran ili paun i svi moraju znati da ste dobili.
Ma nema tu dobitka.
Dobro, ja sam igrao za male uloge, ali ovisnost je ovisnost. Trajalo je to par godina.
Znam neke koji igraju još, pa sretno im s prestankom te ovisnosti, jer ima samo par slučajeva kad lova ide na lovu ,ali to su malo veći ulozi, ali čini mi se da i tu igra samo adrenalin radi igre.

Casino je po meni najveće zlo. Kad pogledate samo onaj rulet i zbrojite sve brojeve dobijete tri šestice-666. Vražji broj ,kažu.
Prokletstvo, prokleti novac.
Nisam nikad igrao rulet, ali jesam poker aparate.
Svega je tu bilo, ali zaista zlo. Ispočetka se dobiva, znalo je uletit za 20 kn dobitak od cca. 1000kn, i to za manje od 10min. igre.
Polako vas casino uvlači u sebe.
Počne iz zajebancije ,igrate se ,pa i dobijete, sretni ste, uzmete novce.
Ti novci stoje u džepu. Prokleti su.
Opet se vratite igrati, pomalo gubite, ali opet dobijete.
Osjećaj ugode raste iz dana u dan. Igrate dalje, ulažete, preuzima vas adrenalin, mozak se budi u onom dijelu koji stvara neopisivu ugodu. Ponovo je bilo važno igrati. Sada već gubite zarađeni novac, onaj prokleti, ali ne samo to ,gubite i svoj, onaj koji ste zardili, podigli u banci, uzeli doma.
Tu postaje opasno, više se ne igrate, ne zabavljate, ali se vadite, pokušavate vratiti uloženo.
Tu je već ovisnost, sve se vrti kako ponovo zaigrati, ništa drugo nije važno.
Ovo sve pišem iz vlastitiog iskustva, ali sva sreća stao sam, znao sam gdje je neka granica.
Šteta je bila napravljena, ali nitko nije bio ugrožen niti direktno osjetio.
Ali i dalje smatram da je najveća i najopasnija ovisnost upravo kocka.
Pored cuge, trave, bijelog, žutog ,i svega ostaloga kocka je ta koja može nanijeti najviše štete, ne samo ovisniku nego i njegovoj obitelji, prijateljima.
Obično kada se sazna za tu ovisnost, već je prekasno, već je sve izgubljeno, pa čak i krov nad glavom.
Vidio sam to svojim očima, to je tu oko nas.
Dok sam igrao, vidio sam svakakvih ljudi.
Neki su gubili po 50 000kn u sat vremena.
Sjećam se jednog tipa koji je uvijek bio tamo. Jednu večer zaradio je oko 100 000 kn, koliko sam samo ja vidio.
Drugi dan ja tamo, on dolazi i traži me da mu posudim 20 kn da ima za igru.
Tada mi je proradio kliker, i shvatio gdje se nalazim.
Nema zarade u casinu, nema, koliko god vam netko tvrdio da se može.
Znam razne ljude koji su imali razne ovisnosti, ali najgore su prošli ljudi oko ovisnika o kocki.
Pisao sam već prije samo o jednoj susjedi koja je prokockala cijeli život svog supruga i svoje djece.
Sada se liječi kao što se liječi i jedan alkoholičar, kao jedan ovisnik o heroinu.
Ali kockar je razbolio sve svoje doma, uzeo im sve što su imali.
Znam i ljude koji su prodavali i skidali prozore, vrata sa svoje kuće i prodavali, sve radi igre, kockanja.
Na kraju su završili na ulici.
Znam i neke kojih više nema radi cuge, radi droge.
Ako vam djeca postanu sumnjiva, ne znate što rade, neke stvari možete osjetiti.
Cigarete možete lagano skužiti, cugu, travu, ali kocka se teže otkriva.
Kad se kocka ,dobivate neku čudnu snagu da jako dobro lažete o tome.
Jedino što ne znam oko te droge, vezano uz heroin, po pričama ispada da je heroin toliko snažan da stvori odmah ovisnost.
Al meni se čini da ne postoji ništa na svijetu što stvori ovisnost samo iz prvog doticaja.
Ne znam nikog tko je bio na heroinu, da mi iz prve ruke kaže kako to ide.
Znao sam jednog dečka koji se predozirao, al nitko nije znao da se navukao.
On je bio totalno povučen, dok smo mi svi izlazili i svašta radili, on nije nigdje išao.
Zato smatram da prestogi odgoj može doprinjeti tome da čovjek nema samopouzdanja u sebe, osjeća se loše i bježi od stvarnosti. Počinje kroz neka opojna sredstva bježati od svega.
Dakle ,mislim da ne stvara droga ovisnika, nego njegov karakter i osjećaj manje vrijednosti ili nečega.
Naravno kroz neko sredstvo kao što je cuga, heroin ,kocka.
Bit će tih sredstava uvijek, i bilo ih je, ali bit će i ljudi koji će bježati u to.
Ja sam imao tu sreću da sam imao slobodu u odrastanju, ali isto tako je sreća da sam se nekako izgradio kao osoba i da sam bio siguran u sebe. Ali mnogi oko mene nisu.

I htio bih reći svima koji smatraju da je trava neko zlo, ja bih im rekao da pričaju gluposti. Pričaju gluposti jer nemaju pojma.
Nije trava veće zlo nego što to može biti alkohol, koji je dostupan svima.
Pa češći su raspadi obitelji radi alkohola. Ja ne znam ni jedan brak koji se raspao radi pušenja trave.
Ne zagovaram ja ni travu, ne pušim, jesam nekad ,znam što je trava, šit i takve stvari.
Ali vidio sam da mi to ne treba. Ali ljudi oko mene puše ,i to uopće ne smatram ničim posebnim, niti pridajem tome neku pozornost.
Ne drži mi ona Sakomanova teorija vodu, da đoja vodi do heroina, upravo zbog toga što to ovisi o čovjeku i njegovom karakteru.
Naravno da ima slučajeva kad to ide svojim tokom, ali bitno je što taj čovjek traži i zašto je ovisnik.
Zanima me da li netko od vas poznaje nekoga tko je uzeo heroin samo jednom u životu i nikad više ?
Nisam nikad probao ništa dalje od trave, ni bonkas, ni bijelo. Neću ni probat, jer sam skužio da sam i ovako spaljen i imam bujnu maštu, u stvari ne treba mi.
Ali ovo s heroinom mi je totalna nepoznanica.

I tako živjeći među raznim ovisnostima, ovisnicima rješavam se stalno nekih ovisnosti.
U današnje vrijeme se spominje i ovisnost o internetu kao bolest današnjice.
Naravno da nitko neće reći ni priznati da je ovisan o internetu, ali ja smatram da ovisnost postoji.
Ja nisam puno na netu, nemam fejzbuk ,ali posatajem ovisnik o blogu.
Ili mi se čini. Već sam rekao da imam bujnu maštu i možda pušem na hladno zbog svakakvih dosadašnjih ovisnosti, ali čini mi se da se može razvitii i ta ovisnost o netu.
Prvo sam se navukao čitajući i otkrivajući dobre stvari na blogu, pa sam se navukao na pisanje (dobro, pisati volim ,pisao sam i prije na papiru).
Jeste li vi ovisni o netu , o blogu?
Ma nisteee, uopće nema ovisnih.
Al sjetite se samo osjećaja koji je bio u vama kad niste mogli neki dan na blog i u blog editor.
Čini mi se da je to onaj isti osjećaj kad ja nisam mogao na popravni u kladioncu kad je bila zatvorena.
Al nisu to ovisnosti, to je moja bujna mašta.

Evo ja npr. pokušavam već neko vrijeme napraviti pauzu barem tri dana bez posta i nikako da mi uspije.
Najveća pauza mi je dva dana.
Ovo će biti moj test, da si utvrdim jesam li ovisan. Nije šala, zaista razmišljam da neću pisati par dana, a drugi dan pišem.
Hoću izdržati bar tri dana da ne pišem i sada će to biti pravi test, apstinencija.
Uh ,valjda će mi uspjeti, a vremena imam jer mogu u nočnoj smjeni pisati.
Valjda nisam ovisnik.
I htio bih samo reći da mi je to teško, izdržati ,jer stalno imam nešto za pisati, glava mi puna svakojakih tema, imam za cijelu godinu, zato će ovo biti teško.

A shvatio sam i da sam postao ovisan o nečemu novom, ali tako poznatom i sve prisutnim. Zapravo to je jedna nova urota, od koje nema pomoći jer stvara opasnu ovisnost. Ali o tome ću u nekim od slijedećih postova, naravno ako se ne skinem u potpunosti od ove ovisnosti- bloga.
Čujemo se za par dana, ako Blog da da izdržim tri dana ili više od nepostanja. Ako sam ovisnik čujemo se sutra.
Pozdrav

Oznake: ovisnost, kocka, droga


- 16:25 - Komentari (12) - Isprintaj - #

02.01.2014., četvrtak

Tako mlada, a već zajebana

Bilo bi lakše krivit Godinu, ili nešto.
Znamo reći da je Godina ovakva, onakva, znamo pljuvat po Godini, nadati se da će biti bolja.
Jel Godina kriva za nešto, ili je ipak netko drugi kriv?
Jel Godina zaslužna za nešto dobro?

E da mi je upoznat tu Godinu. Da joj stisnem ruku i da se upoznamo.
Da je pitam nešto i saznam od nje.
Kako izgleda, s čim se bavi?
Možda je ljepša, bolja od one Vlaste.
Vlasta i Godina nekad su bile bolje frendice, poštivale su se.
Zajedno su živjele, Vlasta je pomagala Godini, i obrnuto. Trajalo je to godinama, sve dok se Vlasta nije promijenila. Počela se čudno ponašati. Ništa joj nije više bilo važno, osim nje same.
Kako i zašto se to dogodilo ne znam.
Znam samo da su odjednom svi uživali biti oko Vlaste, družit se s njom, biti oko nje, pa i na njoj.
Svima je postalo važno biti na Vlasti. Tako je Vlasta postala kurva, i zaboravila na sve.
**************************************************************************
Vole ljudi raditi planove za Godinu Novu, ne onu Staru.
Što će, kako će, sad kad je Nova. Od sada ću to i to, neću ono i ono.
Ja ne planiram niti volim planirati.
Imam neke želje, al nije vezano sa Godinom, jer nju ne poznajem, a i planovi znaju biti totalni promašaj i uopće nepotrebni.
Kako uopće možemo planirati, dobro, možemo planirati, ali onda samo možemo dobiti i razočarenje.
Idemo polako, pa ćemo vidjeti što Godina nosi. Jer nije njoj lako.

Ja neću planirati ali napravio bih rezime Godine Stare.

Dakle 2013. pamtiti ću po većoj količini stresa.Početak je bio standardni za ovo podneblje, gašenje firme, gubitak posla, kredit treba plaćati, i onaj manji koji je dignut zbog dugova ovog velikog.
Sada je bila razlika od proteklih Godina jer se sada ovo meni događalo.
Imao sam sreće jer sam pod mus odmah našao drugi posao (nisam mogao čekati ni dana, jer banka ne čeka) i prihvatio ono što se našlo.
Na novom poslu bilo je bajno i od prvog dana tražio sam novi, naravno traženje je trajalo cijelu Godinu.
I dok sam tu radio u samom početku izgubio sam 13 kg, koje sam marljivo skupljao svih proteklih Godina.
Slučajno ili ne baš 13kg u 2013.
Mnogi koji me nisu viđali svakodnevno naravno da su me ispitivali ; jesi li bolestan ? što ti je ? jesi mjerio šećer ? jel sve u redu? Moram priznat da mi je i to bila sol na ranu, teško ti je ,puno toga se promijenilo, bilo je teških dana i to znaš, ali ne da ti se baš svakome objašnjavat.
Sretan što imaš posao a opet tako nesretan zbog svega što se dogodilo.
Da kojim slučajem ipak ta 2013. nije pri samom svom kraju ipak donijela taj poziv kojim sam se izvadio iz živog blata, jer ja sam se osjećao tako (mada to može biti samo do mene), ali kad osjetite da tu ne spadate, da to nije to ,onda pokušavate i borite se, jer stvarno je život u pitanju.
Već sam se bojao što ako se nastavi to gubljenje kilaže, počne padat imunitet, stres se povećava i postajete ugroženi.
Znao sam se odmah sjetit onih ljudi kad vidite da se bore s nekom bolešću. U njima sam znao vidjet neku novu snagu ,za koju nisu znali ni sami, a to je ono kad se bojite za život.
Ja sam znao mislit za sebe da ja to nemam, ali vidim da to svaki čovjek dobije, onda kada mu zatreba.
Znao sam se sjetiti i onih ljudi koji imaju teško bolesnu djecu, i pitat se odkud im ta snaga za borbu i ljubav koju imaju.
Al onda se sjetim da je to ta snaga. To je ista ta snaga, za život.
Sad mi je lakše, znam da imamo tu snagu svi.

Lakše mi je puno na novom poslu, gdje sam počeo u 11.mjesecu 2013.
Do kraja Godine sam vratio 4 kile. Dvije kile u samom startu i dvije za Božić i Novu Godinu.
Dok neki imaju trenutni cilj ići na dijetu, moja je želja suprotna.
Ja idem na anti dijetu ili kak bi to već nazvali (ne znam jel ima koja druga riječ za to).
Treba vratiti još 9 kg, pa da imam zalihe za budućnost.
Zato ne pljujte po škembama, to su nam zalihe za budućnost, nije to bezveze.
Budite ponosni na svoje trbuhe, malo sala, jer bucmasto je simpa.
Lako smršavite, samo se preselite u Hrvatsku, a ako već jeste u Hrvatskoj, nemojte ni poželjeti smršaviti, jer moglo bi vam se ostvariti.
Zato ostanite bucmasti!
***************************************************************
Kako su bili dani darivanja, pa bi bilo u redu poklanjati, tako i ja želim nešto pokloniti ljudima koji vole Vlastu.
Zato poklanjam svima koji su na Vlasti i onima koji bi tek htjeli upoznat Vlastu jedan skromni poklon od srca.....


Darujem vam malo veće škare ,jer po nama rezuckate pomalo, pa evo vam malo veće škare da konačno zarežete tamo di treba malo veći rez.
Čisto sumnjam da i svoju živicu sami režete, jer po vama bi živica izgledala napola zerezana a jedan dio bi stršao u zrak.
Jer tako vi režete, jedan dio (nas ) režete i kratite a jedan dio strši neodrezan(vi prekrasni ljudi na Vlasti).
Stvarno stršite!
Dajte malo, počnite malo po svom aparatu, po svojim plaćama, kakve brojne Županije, agencije, čelnici, zamjenici čelnika, zammjenici zamnjenika pomoćnika donačelnika i slične pizdarije.

A vama dragi ljudi koji niste na Vlasti, koji ste izrezani ,izrezuckani i stegnuti, koji dobivate razne opomene jer ste nesposobni kao i ja sam, jer takav je zaključak : tko nam kriv što smo nesposobni!, želim stvarno svu sreću i zdravlje da preživite ovo.
Kad vam poželim sreću pod time mislim i na zdravlje, i kad vam to poželim znajte da je to zaista tako i nikako drugačije !
Stvarno vam to želim!
*******************************************************************
E da , da se vratim na naslov.
Nova je počela savim dobro.
Prešaltala se Godina, al moj auto neće prešaltati.
Baš je dobro prvo čestitati Novu Godinu svom automehaničaru!
Ne mojte se ničega bojati, ja se stalno bojim da mi neke ne rikne od aparata u kući ili auto. Što ako nešto rikne?
Kako ću popraviti? I evi mi sad. Više se ničega ne bojim u Novoj !
A imam i prijatelja koji ima prijatelja, pa onda uvijek nekak to riješimo. Rabat, popust i tak dalje.
Sretno vam svima!
********************************************************************
Joj, nikad kraja ovom postu ,u stvari nije o ničemu, eto tak ,čisto iz želje za pisanjem, ne zamjerite !

I htio bih još ovima kaj "strše" poželjeti jednu glazbenu želju, jer mi se čini da postoje dvije paralelne države.
Ova njihova je ko u bajci, al su sigurni. Pojeli bi im mi te kuće od čokolade, al smo se i toga odrekli pa su zasad na sigurnom.......

Oznake: nova godina, vlast. Hrvatska


- 12:02 - Komentari (14) - Isprintaj - #

01.01.2014., srijeda

Živili, pivili, ševili !!

Pojeli, popili, ispratili, dočekali !!
Neka smo.
Ode 2013.,neka. Već joj je i vrijeme bilo.

Sretnoooooo!!!!!!!!!!!!!!!!





































I sad idemo spat !

Oznake: nova godina


- 01:57 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2014 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Lipanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (4)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (9)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (20)
Srpanj 2015 (7)
Siječanj 2015 (9)
Prosinac 2014 (18)
Studeni 2014 (25)
Listopad 2014 (23)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (19)
Srpanj 2014 (26)
Lipanj 2014 (24)
Svibanj 2014 (26)
Travanj 2014 (25)
Ožujak 2014 (36)
Veljača 2014 (26)
Siječanj 2014 (22)
Prosinac 2013 (24)
Studeni 2013 (22)
Listopad 2013 (27)
Rujan 2013 (28)
Kolovoz 2013 (21)
Srpanj 2013 (7)
Opis bloga
...malo o svemu i puno o ničemu....

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se