belator.blog@gmail.com

20 do asa

30.12.2013., ponedjeljak

Ljudi-mačke

Što ako vam se ispune želje?
Što ako ne pazite što želite?

Nije mi bilo jasno što se dogodilo. Mislio sam da je to samo san ,da kad se probudim, sve će biti kao prije.
Ali nije.
Probudio sam se, ali u nekom drugom obliku.
Nisam shvatio zašto i kako se to dogodilo.

Al sjetio sam se zašto bi se to moglo dogoditi. To da sam se probudio kao mačak.
Sjetio sam se kako sam znao govoriti da mačke žive kao "lordovi".
Ništa im ne fali, cijeli život uživaju.
Samo odmaraju, na toplom su i sigurnom. Maze ih, paze, hrane.
Samo spavaju, predu i uživaju.
Valjda nisam to smio govoriti niti misliti.
Kako ja to mogu znati. To da je njima dobro.
Ili generalizirati da je mačkama dobro.
Valjda me netko ili nešto kažnjava za to moje generaliziranje.
Što sada, kada sam se probudio kao mačak......



...dobro, fora je, al izvolite me vratiti nazad, da budem to što sam bio, nije baš smiješno.....



...ajde, ajde, dobra šala, al sad me zbilja vratite, postajem gladan ,nisam se ni umio, oprao zube, ne mogu do ničega, sve je zatvoreno......prolazile su minute, a panika sve veća, pokušavao sam nešto učiniti, leći, možda zaspim, pa se probudim kao čovjek..ali ništa od toga..samo kruli u želucu.....sreća pa su ulazna vrata nekim slučajem bila otvorena, pa sam krenuo van...možda se što promijeni....




...ali jedino je bilo promjene da mi je jako hladno, mokro i da je sve vani puno veće nego prije, pa i glad....sad sam već i razmišljao kao mačak...krenuo u potragu za hranom......




...nema hrane, samo ostaci ostataka, smeće....ljudi više ne bacaju hranu....upravo shvaćam da će biti trnovit ovaj put.....


...sada već potpuno razmišljam kao mačak....bilo bi dobro kada bi se našla koja otvorena vrata, ograda...da mi se netko smiluje i pusti me na toplo i da me nahrani...




....ali čini se da nije baš lako pronaći nekoga tko će širom otvoriti vrata i pozvati vas....



..pokušao sam se negdje probiti na toplo, ali ako se dobro ne sakrijem, završim opet na cesti....


...i opet na cesti....




....potpuno gladan..ali nije to bila jedina nevolja..kao da sam počeo svima smetati....



..krenuo sam dalje u nepoznato.....



...ali postajalo je sve gore i gore...sada sam se našao među nekim bučnim čudovištima sa okruglim nogama...




....sad sam već tražio rupu u koju bih se najrađe sakrio..negdje nestao....





..da me nešto povuče, proguta....da me vrati nazad....


....uspio sam se ipak sabrati...kad već nisam stradao od ovih bučnih čudovišta i završio pregažen, moram ići dalje.....


..preživio sam...ali sada sam uletio u neki sasvim čudan svijet..u neku gužvu gdje vladaju dvonožna bića...sve je užurbano i treba biti vješt u tom svijetu.....





..potpuno sam, u nekom drugom svijetu, priželjkivao sam da netko zastane, da netko pogleda....


...hej vi dvonožna bića...ima netko tko vas treba...tko je gladan...samo malo pažnje...i našao sam...netko me nahranio...nije puno...ali sada će biti snage za povratak...hvala dobri čovječe....


...krećem prema doma...valjda mi nitko nije zalupio vrata.....


Idem leći. Valjda ću se probuditi kao čovjek. Možda će sve biti kao prije.
Jedino ću ja možda biti ipak malo drugačiji. Možda i bolji.
Želim opet biti čovjek.
Neću više generalizirati.
Obećajem.

****************************************************************
Ne znam jel mačke stvarno vide crno-bijelo.
Jer nekad su tako pričali, a sada znanstvenici govore da ipak mačke i psi vide i neke boje.
I dalje se ne slažu svi sa tim i mišljenja su oprečna.
Bilo kako bilo, dobro je da svatko bude ono što je.
Da ipak malo zastane nekad i da pogleda oko sebe.
Nije sve samo u materijalnom.
Nije dobro misliti kako je nekome puno lakše.
Nije dobro misliti da je nama najteže.
************
Valjda će sutra sve biti po starom, pa dolaze mi gosti.
Ne mogu ovako kao mačak u dućan.
Nek mačke budu mačke, a ljudi, ljudi.
Naravno bolji.
Sretno i zdravo uđite u Novu godinu, a takvi i ostanite.
Ako mislite da možete biti bolji ,pokušajte.
I pazite što želite, jer jedan pametan čovjek jednom reče : "Pazite što želite, možda vam se ostvari!"

Oznake: mačke, ljudi


- 15:08 - Komentari (13) - Isprintaj - #

29.12.2013., nedjelja

Šetnja između obilnih zalogaja

Ovih dana je bilo šetnje od stola do stola.
Ja se ne bunim, ionak moram vratiti koju kilu pa ne trebam pazit.
Ali dođe želja malo i prošetat između tih obroka, pogotovo ako je sunčano kao jučer.....


...i priroda je nekako živnula, kao da je uzletila.....


..odlučili smo krenut u šumu, mirna i lagana šetnja...ali, iako smo pratili znakove.....


...uspjeli smo nekako otići predaleko, u nepoznate dijelove...odjednom su se počele dešavati čudne stvari...putevi kojim smo došli počeli su se zatvarati, kao da nas želi zarobiti....


..odmah nakon toga učinilo nam se da čujemo neki ritam bubnjeva u daljini i počeo je neki hipnotizirajući ples.....


...sa svih strana počeli su pozivi na druženje, ples....


...samo smo promatrali, ne vjerujući kakva je to predstava, ali već smo pomalo bili i omamljeni...nismo više znali jel se to dešava ili haluciniramo....
...vidimo i drveće koje uživa u plesu i ljubavi.....ples oko štange....


...zagrljeni...zagrljeni...


...bilo je svakakvih poziva da se pridružimo....


....ali kao da smo od početka znali da je to samo predstava za odvraćanje pozornosti za ono što se sprema.....iza naših leđa počele su se pojavljivat svakave prikaze....



...već smo trčeći tražili izlaz, ali bio nam je otežan bijeg, opanost na svakom koraku...paaazziiiiiiiii.....


...i dalje smo nilazili na svakojake prikaze.....




...sve skupa je to već bilo previše zastrašujuće..i čupavo.....


...cijela šuma protiv nas...kao da se cijela ispreplela, ne bi li nas zaustavila....


...bježeći i tražeći izlaz prošli smo i kroz neki drevni(drveni) grad....ali nismo zastali....


...izgleda da smo ipak pošteđeni .....ovaj put....ipak je šuma otvorila jedan prolaz....valjda je shvatila da joj ne želimo nauditi...samo šećemo....


..uf...još smo i vani valjda od straha vidjeli neke čudne znakove....kao što je biljka ljudožderka......


....nekakve opasne strelice.....


..i nekakvo neispeglano opasno drvo......


..nekako smo se dohvatili asfalta....



A bili smo već i gladni. Čovjek ogladni nakon ovakve šetnje.
Vraćamo se opet za stolove. Trebat će to sve pojest, popit.
Vele ima klope kao za Božić.
A di je još i Nova godina.
Dobar tek svima ! I sretna Nova 2014. ! Puno sreće, zdravlja i bezopasne šetnje !
A mi, ne znam kad ćemo opet u šetnju.
Ove godine možda više i ne.

Oznake: nova godina, jelo, piće, šetnja


- 17:40 - Komentari (7) - Isprintaj - #

I nek bude !

Nek bude i kenjkav i svakakav.
I nek bude svega.
Nek bude blogova, nek bude vas.
Nek bude uvijek toplog doma.
Nek bude srca.
Nek bude ljudi.
Nek bude sreće.
Nek bude suza.
I nek bude pitanja i odgovora.
Nek bude zdravlja.
Nek bude Kekin za Novu, zaslužio je. I vi ste zaslužili.
Nek prođe ova 2013. nek dođe 2014.
Nek dođe i 2033.

Bit će. Ima. Bilo je. Ljudi.
Nedajte se, volite.
Zagrlite se.

Može se promijeniti, može se.
I vi u Lici predivnoj, i u Dalmaciji jedinoj, u Zagorju neopisivom, u Istri gostoljubivoj.
U Slavoniji prepunoj dobrih ljudi.
Stvarno je lijepa, posebna.

I nek vas bude po cijelom svijetu, tako je moralo bit.
I nek vam svaka sljedeća bude što bolja.

Bit ćemo ponosni, a i bili smo ponosni.
Samo smo ljudi!

Recite prvi put ljudima koje volite najviše na svijetu kad ih vidite da ih volite.
I svijet će se promijieniti.


- 02:04 - Komentari (6) - Isprintaj - #

27.12.2013., petak

Boja kenje

Malo sam isprobaval druge dizajne, do sad nisam uopće išo u dizajn od kad sam prvi dan kliknuo na onaj koji sam imao.
Probao sam par komada, pa nisam mogo odlučit. Htio sam promijenit malo, kao Nova godina i to, ono nova obleka.
Nema se za novu obleku, pa reko da obučem blog u nešto novo.
Sve kaj sam probao, nekak mi nije baš, osim crne opet ili one sive kao kod @Lilianke.
I onda sam stavil ovu ružnu boju kenje, ili možda punča, nemam pojma.
Ne sviđa mi se sad, možda sutra.

*********nastavak od jučer****************

Kad je već sve u znaku kenje, pa da onda ispričam par istinitih kenjkavih događaja.
Nekad sam radil po gradu, po zgradama,i masu puta morao ući u svaki stan.
Dobro, u nekima sam i kenjal, al nije to sad priča.
Jednom smo radili čini mi se u Prečkom, u onim malim starim zgradama u nizu.
Obično smo popili kavu negde u bircu i onda radit.
Ovaj put me kolega nakon kave ostavio kod zgrade, on je morao ić negdje.
Bilo je još rano za ići u stanove radit, a i imao sam posla prvo vani.
Al tak me naglo prišarafilo da sam htio poludit od bolova. Još se toga sjećam.
A nigde birca, wc-a, a ne mogu ljudima zvonit i pitat jel mogu kod njih kenjat.
Sva sreća bila je neka podrumska prostorija i starih novina.Pa sam lijepo u novine ga zamotal, obrisal se s novinama i svijet je odmah bio drugačiji.

Jednom dok smo bili klinci, buraz je trebal ić kod doktora, ne znam možda je imao tada 5-6 god.
Bojao se doktora pa je starcima bježao po vrtu da ne ide kod doktora.
I kak je bježao tak je upao u kenju do grla, jer u to vrijeme je deda hranio svinje i imao bazen sa svinjskom kenjom, odnosno mi smo to zvali gnojnišćina.
Uspjeli su ga izvaditi i spasiti.

Dok sam bio u vojsci, jedno jutro sam išao kod civilnog doktora u grad. Malo se muljalo da te puste u grad.
Išao sam na kavu u neki birc, rano jutro. Nikog osim konobarice, i na jednom stolu nečije kave.
Ja sam pio svoju, kad izleti iz wc-a neki čovjek sav ljut i počne galamit na konobaricu :dajte mi knjigu žalbe! tko će meni platit sad moje gaće ! ja sam morao brisat govno sa gaćama jer vi nemate papira !
Kakav početak dana, mislio sam si ja.
Neću nikad zaboravit valjda tog tipa, bilo je smiješno, al kad smo mi sami u pitanju onda nije tak smiješno.
Nije kenja stvar za zezanciju.

Ak ne vjerujete pitajte si doktore. Važno je redovito kenjat.
Al opet ne previše ni premalo.
Jer vidimo da neki kenjaju redovito, al valjda na krivim mjestima.
Pogledajte si samo onog Karamarkovića i Milanka.
Oni ga fakat malo previše kenjaju.
**********************
Sanjal sam prošlu noć baš tog Karamarkovića, nemreš vjerovat.
Sanjal sam ga da je bio sav obučen u smeđe.Smeđe hlače, smeđa košulja, smeđe cipele, smeđa jakna, sve, čak je i rukavice imal smeđe i kapu.
I ono čega se zadnjeg sjećam ,pustil sam vodu i on je nestao.

Oznake: dizajn


- 23:50 - Komentari (17) - Isprintaj - #

25.12.2013., srijeda

Isusek, Isusek....sretan Ti rođendan !

Na Božićno jutro bilo je lijepo.
A zašto i ne bi bilo.
Nisam imao u planu ustati tako rano, ali netko me zamolio da mu pomognem, i ja sam sa veseljem ustao rano.
Nije to toliko bitno.
Bitno je da je svanulo još jedno jutro.
Priznajem da sam spavalica koja teško nekad ustaje, volim ležati još onih poznatih 5 min.
Al to je samo glupa navika.
Neki kažu da navike nisu dobre.
Al nisu valjda sve navike loše. Navika da živimo pošteno, skromno ,da ne činimo zlo drugome, da poštujemo druge ljude bez obzira na sve.
Ne znam jel se to može zvati navika ili je točnije reći da je to odabir življenja ili takvi se rodimo!?
Al ako se takvi i rodimo ,što je onda sa onima koji su zli, ili koji ne žive pošteno?
Pa nisu se takvi rodili. Smatram da se ne rađamo sa tim osobinama, a to govore i neke stručne studije koje proučavaju čovjeka.
Stručnjaci kažu da se nitko ne rodi kao lopov, kao ubojica, kao silovatelj ili slično.
Da ne postoji genetski kod koji nam može odretiti da ćemo biti ovakvi ili onakvi.
Po tome je zaključak da takve ljude proizvede sustav ili društvo u kojem živimo.

Zamislimo samo da imamo potpuno dvije iste bebe ,kao klonovi, i da jednu bebu damo obitelji u kojoj suprug ili partner tuče ženu, koji govori tom djetetu svaki dan da ništa neće biti od njega, tuče ga i maltretira ili u najgorem slučaju zlostavlja.
Zamislimo i da drugo dijete potpuno isto po svemu damo obitelji gdje se sve rješava i dešava u okruženju punom ljubavi, razumijevanja i poštivanja,.
Hoće li ta djeca kad odrastu biti i dalje potpuno ista, po svom življenju ili ponašanju?
Ja mislim da neće.
Pa niti biljke ne rastu jednako u ovakva dva slučaja.

Htio bih samo reći da ovakvi dani kao Božić i jesu najveći blagdani i podsjetnik kako bi život trebao izgledati, makar znam da nije to tako u svim domovima.
Nemaju svi miran, lijep i pun ljubavi Božić.
Vjerujem u Isusa kao čovjeka, ne zanima me jel to priča, bajka ili bilo što drugo.
Što god bilo ja vjerujem da je Isus snaga koju nosi svaki čovjek u sebi.
Malo čudno zvuči da je baš u svakom čovjeku, pa i onom koji živi totalno suprotno nego je živio Isus.
Nisam tipični vjernik, ne idem u crkvu, ali prije nego sam krenuo u osnovnu školu godinu dana prije toga sam krenuo na vjeronauk. I išao sve dok nisam dobio sve sakramente.
Kasnije kad sam odrastao gubio sam vjeru u crkvu kao instituciju. Neću pisati o tome kako i zašto, jer odgovori vam ionako stižu svakoga dana, dovoljno je samo malo bolje pogledati što se događa.
Kad sam se vjenčao nisam išao u crkvu na vjenčanje, nisam osjetio potrebu i nisam htio ići jer se to od mene očekuje.
Nisam nikada robovao nekim običajima, i ako ja ne osjetim da nešto želim onda to i ne učinim.

Ali moja vjera u Isusa nikad nije došla u pitanje ,a vjerujem ni da neće.
Isus je i sam čini mi se rekao: "..nisam vas ozdravio ja, nego vaša vjera u mene..."
Da, to je točno, jer ako zaista u nešto iskreno vjerujemo tada imamo snagu da to i ostvarimo.
Čuda se događaju, naravno onome tko u čuda vjeruje.
Ja već oko 30 god ne zaspim a da se nisam pomolio u krevetu i pokajao.
Ne molim ja za nešto ,ili kad mi je teško, nego molim na kraju dana što imam mogućnost moliti.
Što je došao trenutak što mogu leći i zahvaliti, ne samo na danu ako je bio dobar ,nego i danu koji je bio loš, jer evo me tu ,u krevetu, tu sam.
Molim ja i za ljude oko sebe, al to nije nabrajanje ljudi, nego općenito za sve moje, a i one druge.
Vjerujem da svatko od nas ima snagu kojom može postati bolji za sebe, a i za druge, mislim u smislu da im ne odmaže ako već ne pomaže.
Jednostavno ,nemoj činiti drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi.
Ali. ljudi se kroz život puno udalje od onog duhovnog, dobrog, slabe i udaljuju se od te snage u sebi ,Isusa.
Zato ti Isuse sretan rođendan! Ti si imao vjeru u nas.

A kad sam već ustao rano, nisam mogao ne primjetiti svijet oko sebe.
Evo malo rođendanskih fotki Božićnog jutra 2013.......

















....snimljeno 25.12.2013.

Nek vam ovaj post donese mir, sreću i blagostanje u vaše domove.
Svima kojima je današnji dan bio lijep nek im takvi dani budu i dalje, a svima kojima je današnji dan bio težak ili loš neka im da snage da izdrže i da vjeruju u snagu u sebi !

Oznake: Božić


- 22:27 - Komentari (6) - Isprintaj - #

24.12.2013., utorak

I tata bi sine !

...ili kako sam poklonio planinu za Božić

Nije doba za pamćenje. Bilo je i boljih dana, godina, pa tako i Božića.
Mi ljudi smo skloni nekad pretjerivat, nekad kukat bez pravog razloga, al to je život.
Teško je bit u svakom trenutku zahvalan zbog toga što smo živi, zdravi ili tako to.
Ali trebali bi, barem što više bit zahvalni na tome, tada možda ne bi bespotrebno bili opterećeni sa svime i svačime.
Znam da nije lako razmišljat o takvoj zahvalnosti, ali život nas nauči.
Nauči nas da smo mi zapravo slaba bića, nismo tako superiorni i život je zaista kratak.

Malo sam i ja ove dane pokleknuo pred Božićnom groznicom i uhvatio sebe u neobičnom razmišljanju, jer sve oko mene je tako nekako oko Božića u znaku kupovine, darivanja, šoping groznice, pa sam i ja razmišljao : joj, što ću darivati !?
Već sam i sebe uhvatio kako razmišljam : joj, što ću kupit, što darovat, a nemam skoro ni za kruh.
I onda se sjetim da mi to zapravo nikad nije bilo do sada važno, uvijek sam volio primit poklon od srca, neku sitnicu, al pogotovo baš tu sitnicu koju netko izradi jer nema novaca, a želi nešto pokloniti.
Bilo što, obični kolač ,čestitku, pa i pobojani kamen ili slično.
To su mi uvijek draži darovi.
Pa čak ako nije ni to ,može bit dobra riječ ,zagrljaj.
Jer Božić nije stvar luksuza, poklona kao takvog, nego doba ljubavi, obitelji, sreće i mira.

Ja sam danas na badnji dan htio za svoje doma nešto učiniti da im poklonim, nešto što se ne kupuje.
Htio sam fotkati nebo ili nešto, al da ipak bude nešto posebno.
Sunca nije bilo, odnosno pokušavalo se probijati kroz oblake, ali nikako.
I gledam i gledam,al ništa.
Kad sam išao s posla ušao sam u jednu zgradu, odvezao se liftom do 7. kata, pa kroz neka vrata po malim stepenicama na krov.
Mislio sam ako budem bliže nebu, možda uspijem nešto slikati, nešto da donesem doma kao znak pažnje.
Bio sam bliže nebu ,ali ništa od onog što sam čekao.



Slikao sam ja okolo, ali nije to to, ovo je obična panorama, nije to za poklon. To mi je više za hrt-ovu emisiju Zg panorama.
Još sam malo čekao i slikao, možda se nebo otvori








Koliko god ja čekao ,ništa od toga. Nema sunca, nema moje čarolije i poklona.
Odlučio sam krenuti kući, ali tu su nastali problemi.
Kad sam se spustio po malim stepenicama do vrata, šok. Vrata su zatvorena, jer ja smotan nisam vidio da je kvaka samo sa unutarnje strane, a sa ove vanjske je kugla, vrata su se zalupila, a ja na krovu.
Nisam paničario, pa pokucat ću ili dozvati nekoga, a u najgorem slučaju zvati nekoga i obrukati se da dođu po mene.
Ali nitko nije čuo kucanje, ni dozivanje, a brukat se nisam morao jer sam upravo shvatio da sam uzimajući fotić ostavio mobitel u autu.
No krasno ,bit će ovo zanimljiv doček Božića ,na krovu i potpuno sam.
Malo sam razmislio i prošetao se po krovu i zapalio pljugu, možda postoji neki način da ne provedem badnjak na krovu.
I našao sam izlaz, malo drugačiji nego je bio ulaz ali što je tu je.
Nisam puno razmišljao što ako su požarne ljestve stare, što ako su toliko korodirale da ne izdrže, što ako padnu sa nosača.
Ma bitno da su tu ,prvo je trebalo sići do nižeg krova....


...pa onda dalje do ceste.....


Znate onu staru, svugdje je lijepo al čvrsto na zemlji je najljepše.

Uh, koje olakšanje.Ma to je dokaz da nisu važni pokloni, nego zdravlje, ljubav i ljudi koje volimo.
Krenuo sam napokon kući na ručak i da okitimo bor.
Ali na pola puta sam u retrovizoru vidio sunce kako se probija, i stao sam, izašao iz auta i ponovo slikao, ali ovaj put sa zemlje....














Danas je bio ludi badnjak ,ali ispunile su mi se sve želje, uspio sam sići s krova i stići kući na ručak, poslikao sam fotke neke kakave sam htio, dobio sam čaroliju na nebu koliko je to bilo moguće, a i još me doma dočekao poklon koji sam poželio.
A i Ficho je dobio što je htio.
Zaželio je da mu mama ispeče one Božične kolačiće, rekao je : ja bi one kolačiće sa mutelom i pekmezom(da, on veli sa mutelom), a ja sam mu rekao: i tata bi sine !


Al ja sam si poželio ove godine nešto što sam vidio kod @Zvonke na blogu, princes krafne, već sam zaboravio da postoje.
Pa sam ja poželio da žena to napravi. Bilo je to prvi put da radi princeze i nije mi dozvolila da ih slikam jer veli da joj nisu dobro ispale, al ja sam ih svejedno slikao, meni su baš lijepe
i dobre, ma savršene.....



Htio sam zapravo reći da pokloni i darivanje ne počinju u šoping centrima i štandovima, darivanje kreće iz srca čovjeka.
Zaista je malo potrebno da usrećite nekoga. Dovaljan je i zagrljaj, ako je netko dalje dovoljan je poziv ili poruka, čestitka.
Svi možemo nešto pokloniti i bez penjanja po krovovima.
Tako sam ja ove godine mojima donio planinu sa neba.....


Njima poklanjam planinu punu ljubavi !
A vama želim sretan Božić i sretnu Novu godinu, a poklanjam vam sve ove slike od srca !! Nisam stigo u šoping da vam nešto kupim jer sam bio na krovu :)).
Na kraju ispao čini mi se najduži post kojega sam napisao ,a nisam planirao danas uopće pisati. Ali kako je ovo bio neobičan badnjak, tako je i post malo neobičan !

Oznake: badnjak, darovi, Božić


- 19:44 - Komentari (10) - Isprintaj - #

23.12.2013., ponedjeljak

Adventska večer u Zagrebu






































































Oznake: Božić, Advent, Zagreb


- 11:03 - Komentari (10) - Isprintaj - #

22.12.2013., nedjelja

Naj, naj post

Najzadnji trenutno post, baš ovaj tu je o naj stvarima. Samo nekima iz albuma.
Osim što mislim da imamo najljepšu domovinu, i da smo najponosniji na nju, mislim i da smo najspecifičniji narod sa dosta specifičnom prošlošću.
Bilo je tu svega, od najtužnijih trenutaka do najveselijih i najponosnijih.
Prvo sam mislio napraviti inventuru dosad objavljenih slika, meni neke naj, ali nije mi se to dalo ,pa sam odabrao neke iz arhive, koje prisjećaju na neke stvari iz ove godine, ali i iz života najljepše domovine.

Imali smo ovo ljeto, koje mi se činilo jednim od najtoplijih.....(slikano ovog ljeta, iako piše 2007., jer je mijenjan akumulator pa piše ta god...)


...bila je tu i zima sa najobilnijim snijegom u posljednjih nekoliko godina...(Ficho marljivo čisti).....


....osim što najljepša domovina ima najljepše more Jadransko......


...ima i jedan najljepši grad (meni )......


...u tom gradu imamo najduže postavljenu skelu od kad postoji skelarstvo (stvarno ne znam podatak od kada se već obnavlja katedrala, znam da sam bio klinac u školi kad se obnavljala ,samo mislim da je bio drugi toranj u igri, tako da ne pamtim kako izgleda bez skele)....


....imamo i najuži prozor u centru grada (barem ja nisam pronašao uži).....


....imamo u najljepšoj i najveće zvončiće (Marija Bistrica)......


...u vrijeme Zvončića i Božića u mnoge domove stigne neka ljubav i toplina ,koja nas grije umjesto največeg grijača na svijetu......


..u ovo vrijeme je nezaobilazna i najveća gužva u nabavci hrane za blagdanske stolove pa tako i najveća potrošnja drva......


....neki to vrijeme iskoriste i za najveći gušt poslje dobre klope, nekad najbolje legne pol sata najdubljeg sna....


...a neki čitaju i najmanje najprodavanije novine.....


...bila je ove godine i jedna od najslađih torti (deda i praunuci slave)....


...ostaje nam još samo popiti dobru kavu i od srca uživati u svim blagodatima koje život pruža, i od srca podijeliti trenutke sa najdražim osobama ,ali i sa sjetom se prisjetiti svih onih koji više nisu sa nama....


...pijući kavu željno isčekujemo i novi nastavak najgledanije priče, Gospodara prstenova.....kažu da stiže najnoviji nastavak....


....primite najpozdrave od........

Oznake: naj


- 11:10 - Komentari (7) - Isprintaj - #

21.12.2013., subota

Jednosmjerne čestitke

Ima čestitki koje ja zovem dvosmjerne.
To su one koje su nekad postojale, koje izumiru.
Bile su nekako radosne, lijepe, optimistične.
Skoro svaka kuća bi ih dobivala oko Božića.
Negdje ih je stizalo više ,negdje manje, ali slične ili iste takve su se vraćale i onima koji su slali.
Tada je i pošta bila jaka firma ,bilo je dvosmjernih pošiljki.
I tada je to nekima bilo preskupo, slati preko 10 čestitki, ali za to se odvojilo unaprijed.

I sjećam se tog osjećaja otvaranja pisma ,tko je poslao, što piše, kakva je markica.
To ne znaju današnja djeca, niti će znati.
Al nikad se ne zna, možda opet zaživi taj način čestitanja, onak iz gušta.
Jer ja mislim da je iskrenije i vrijednije kad se čestita na ovaj način.
Lakše je poslat sms, zapravo je u većini i besplatan, a čestitku treba ići kupiti, zalijepiti marku i još ubacit u poštanski sandučić.
Al vremena se mijenjaju.
Neki kažu na bolje, a ja kažem na gore.
Ljudi se sve više udaljavaju jedni od drugih, borba za egzistenciju oduzima puno vremena, novac sve manje vrijedi, a mi još uvijek smatramo da živimo bolje i ljepše od prijašnje generacije.
Jer oni nisu imali tablet, ovi prije nisu imali laptop, ovi prije njih nisu imali mobitel, ovi prije njih telefon, ovi prije njih tv, ovi prije njih nisu imali struje i tako dalje.
Znači nama je kao najbolje ,al nismo li mi promašen slučaj za one iz budućnosti po tome što mi putujemo autima i ostalim prijevoznim sredstvima, a oni će teleportacijom, npr.

Da li je meni falio mobitel u doba kad ga uopće nije bilo? Nije mi falio.
Da li bi mi sad falio da mi ga netko oduzme? Pa bi.
Hoću samo reći da koliko god tehnologija napredovala i pomagala, toliko i udaljava ljude jedne od drugih.
Da li je tehnologija tu da nam pomogne ili da se na nama zarađuje? O tome bi se dalo raspravljat.

Da se vratim na čestitke.
Po ovome kako se sve manje toga šalje ,pošta nam uskoro neće ni trebati.
Tako će jedna snažna i važna(nekad) firma otići u zaborav, kao i mnoge takve do sada.

Ali ipak mi se čini da pošta kod nas i dalje uspješno radi ,jer ima jako puno jednosmjernih čestitki.
To su vam ovakve od prilike.....




Tako ovih dana ,ali i inače, pošta ima posla.
Nema dvosmjernih čestitki, ali ima jednosmjernih.

Ovo nije kukajući post, jer to je tako, to su ta vremena i treba se s tim pomirit.
Pa tko nam je kriv na tim čestitkama?
Pa jel smo razmaženi, mi bi sve htjeli.
Osim da nismo gladni i žedni ,mi bi još televizor, telefon ,internet ,pa bi da nam dijete u vrtić, pa bi htjeli i krov nad glavom vlastiti.
Jel možemo bez telefona- možemo, jel možemo bez tv-a- možemo, jel nam dijete mora ić u vrtić- ne mora. vodit ćemo ga sa sobom na posao, ako radimo.
Jel možete vi političke lopine bez našeg maltretiranja, bez konstantnog vođenja ove zemlje u propast ,jel možete bez pohlepe--mislim da ne možete.

Želim sretnu Novu godinu svima koji su ostali bez posla, svima koji ne mogu naći posao. svima koji rade a ne primaju plaću, svima kojima će možda ovih dana isključiti neku od komunalija zbog dugova.
Bit će bolje, kažu uvijek.
Pa nadajmo se ,nada umire posljednja.
Želim vam što više ovih dvosmjernih čestitki, a što manje ovih jednosmjernih.
Kad već država putuje u jednom smjeru ,nek bar čestitke putuju u više smjerova.
Dao nam Bog zdravlja, jebo tehnologiju!

Evo vratih se jer sam žurio s postom pa da napišem još nešto. Upravo sam uspio ispregovarati da mi još ne isključe internet, pa da napišem i PS- koji je bio neizostavna stvar u pismu, a znao je taj PS pokazati mnogo važnih poruka.

PS..... ja ću taj prostor iskoristiti za sjetno prisjećanje nekih igara iz dječjeg života.Htio bih reći da ne živim u prošlosti ,niti u budućnosti. Živim isključivo u sadašnjosti ,i smatram da je to ispravno. Živjeti ovdje i sada.
Ali ponekad mi se čini da mi nije mjesto tu ,nego u nekom drugom vremenu. Zaista ne robujem tehnologiji ,niti bih to htio.
Ona je uvijek činila razlike među ljudima ,a to čini i sada, među klincima u školama, vrtićima, jer ne mogu si svi priuštiti svašta.
A o tome ne trebam ni pisati, mislim da svi znate kako to utječe na dijete.
Dakle, svijet je bio drugačiji uz igru skrivača, ljepljive babe, pikulanja, tapkanja sličicama, gumi-gumija, care-care, krokodile-krokodile, raznih sportova i kuhanja sa blatom.....

Oznake: čestitka, nova godina


- 10:53 - Komentari (9) - Isprintaj - #

19.12.2013., četvrtak

Sanaderoff(ka)

Nekako u novije vrijeme često spominjane riječi su zatvor, pritvor, suđenje.
Pitam se kakav je život ljudi u zatvoru, jer kod nas se često priča da su loši uvjeti.
S druge strane od nekih ljudi sam čuo da mnogi preko zime žele namjerno završiti u zatvoru.
Tako mi je jednom pričao jedan poznanik da je i on planirano preko zime završio u zatvoru, jer se nije imao gdje i kako grijati.
I rekao je da mu nije uopće loše, na teret državi, toplo, ima klope.

Mene zanima, jer ako je običnim ljudima ok u zatvoru, kako je onda ovim "neobičnim" ljudima, mislim na političare!?.
Imaju li oni neke veće pogodnosti ili status, u odnosu na neke?
Jesu li u zatvoru svi jednaki, kad već nisu u državi?
To nam može potvrditi netko tko je bio, jer ja još nisam.

Već mjesecima pokušavam nekako doći do veze, kako bih dospio u zatvor, mislim u posjetu nekome.
Na pamet mi je palo da bi bilo najbolje onda doći u posjet Sanaderu, recimo.
I ja sam tražio i istraživao.
Uspio sam preko prijatelja doći do njegovog prijatelja, čiji prijatelj je čuvar u zatvoru gdje je Sanader.
Rekli su mi da mogu na par minuta doći u posjetu kad se ukaže prilika.
I dočekao sam tu priliku.
Evo me konačno u zatvoru. Čuvar me vodi kroz neki hodnik, sa lijeve i desne strane su čelije ,i ne izgledaju baš najbolje.
Nije baš ugodno ,čini mi se.
A onda neke stepenice ,i spuštamo se kat niže, prolazimo kraj prostorije sa spravama za vježbu, tamo tv imaju. internet, nisam pitao za bazen ,al ne bih se čudio da ima i to.
Tu su čelije sasvim druga priča.
Dolazimo do sobe gdje je Sanader ,ne mogu to nazvati čelijom, jer ne izgleda tako.
Pozdravljamo se, upita me tko sam ja?
Nije mi se dalo objašnjavat ,tko sam i što sam ,i kako i zašto sam tu.
Rekao sam mu samo da sam jedan od poznatijih blogera i da pišem o hrvatskim zatvorima (naravno da sam lagao ovo za poznatijeg blogera, ali znam da on voli reklamu, pa me neće izbacit).
Rekao sam mu da sam došao provjeriti jel on stvarno guli u zatvoru ili se zajebava.
Da li vi odmarate u zatvoru ili nešto radite......


Nasmije se on i pozove me da pogledam nešto u čošku....


Evo vidiš, kaže on. Vidiš li ovo ,radi se tu.
Meni niš jasno, što vam je to?
Neki stari kartoni, ploča i neka crna vreća u kutu!?


To ti je dokaz da se radi u zatvoru i to punom parom-kaže on, pa doda : a kad si već spomenuo crne vreće, to mi je fetiš ,volim crnu boju, a moj prijatelj Beba nema crne kutije, pa sam ga zamolio da donosi crne vreće.
Odmakne on kartone ,i pokaže bačve.

To je moj novi biznis ,radit ću novi brand-veli on.
Ne razumijem, odkud vam to i kakav novi brand?
Pa svi znaju da imam jako dobrih prijatelja koji imaju puno mandarina ,i ti moji prijatelji donose mi robu, a ja proizvodim.

Što proizvodite ,sok od mandarine?Rakiju možda ,neku mandarinovaču?
Ha ha, malo bolje od toga ,pa brand mora imati zvučno ime ,a ja mislim ostvariti ponovo carstvo koje sam gradio jednom preko slika u Austriji.
Bit će to vodka, jesi čuo za najbolju vodku, smirnoff?

Jesam.
Ova moja će se zvati sanaderoff !Di ćeš zvučnijeg imena od toga, pa mene zna cijeli svijet.
Istina, tu ste u pravu.
Nego ,što si ti ono rekao ,pišeš neki blog?-pita on mene.
Pa tko uopće čita taj blog ,blog te video?
Čitaju ,kako ne čitaju, pa blog te video ,naše riječi stižu i u Montevideo-kažem mu ja....


I tako sam se uvjerio da ipak Sanader guli u zatvoru.....






Bližio se kraj mog posjeta, pa sam mu još samo pokušao reći : e moj Ivo, da nas nisi toliko ogulio, mogli smo danas biti ko švicarci.....


On je imao u ruci štap za miješanje mandarina ,i pit me :ha ,što si rekao, nisam čuo ?
Nema veze Ivo ,samo ti radi ,guli ,idem ja ,moram ić.

Vratim se kući i vidim na prozoru pšenicu....

Ako je po onoj staroj poslovici ,bar će po tome biti bolja ova sljedeća godina.

Oznake: zatvor, vodka, nova godina


- 17:28 - Komentari (11) - Isprintaj - #

17.12.2013., utorak

Kad priroda časti (5:00-17:00)

Moram priznat da sam ušao u ovaj tjedan umorno i u nekoj depri.
Neki čudan osjećaj, valjda vrijeme, umor i vikend napravili svoje.
Ustao sam u 5:00, i mislio da je obično jutro opet, ali već pogled kroz prozor sve je promijenio.
Nekako je bilo drugačije, ko čarobno jutro (veli ona mala Badrićka).

Prva fotka je nastala oko 5:30, bilo je mirno, čisto i bijelo....


Šteta, nisam uspio dočarati ono što sam htio, kako je zapravo izgledalo, nije bilo vremena.
Ali pokušao sam popdne to nadoknaditi, pa pogledajte kako časti priroda.
Ne mogu puno pisati, jer su mi još prsti smrznuti od večernjeg fotkanja bez rukavica oko 17:00.
Al prvo ove dnevne, također smrzavajuće....










.....da nije sve baš bijelo, malo i tamnije boje ili neuspjela mimikrija....


...kad su tu već ptice, evo malo i žice....


...ptice, žice...žica, ptice...ptice na žici (skoro).....


...tu su već ruke smrznute, al fotić još radi.....








...kad se drži vitka linija.....


....Božićne čestitke...



.....snježne radosti......


Taman se ruke oporavile, ali dolazi noć. Kako se po jutru dan poznaje, a počelo je s fotkanjem, nek onda i završi tako.
Evo par svijetlećih bez blica....












Ovaj post ću ujedno i iskoristiti da vam poželim čestit i blagoslovljen Božić ,i zdravu, sretnu i uspješnu Novu godinu !!
Svim blogerkama i blogerima,i svima koji čitaju i posjećuju ove stranice !
A i svima onima koji moraju sve ovo čitati i gledati ,sorry, to vam je posao ,tko vam kriv uredništvo !!

Idem ruke stavit na radijator.
Pozdrav od smrznutog blogera !

Oznake: priroda, čestit Božić


- 17:49 - Komentari (12) - Isprintaj - #

16.12.2013., ponedjeljak

Dobro potkovani


- 15:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.12.2013., nedjelja

Uf, što volim muff...



Je, je, volim ja te muffine, čokoladne.
Dobri su i oni bijeli, al sa višnjama ili borovnicama unutra.
Al čokolada je čokolada.

I to kad ima klope, cuge, isto dobro.
Pa ekipa, društvo.

Ove godine neki kič, neka torta šarena kičasta......


Ne volim niš kičasto ,al djeca vole bombone, boje ,šarenilo ,pa uživala.
Pa si mislim jel mi to slavimo malo i radi sebe, pa si pozovemo ekipu, ne samo djecu.
Al to dječji rođendan ,pa nije to za starce.

Al ko te pita ,nama isto dobro ,malo slavit.

Veli jedan moj prijatelj : pa nisu ovi dječji rođendani tak ni loši ,al bili bi još bolji da nema djece na njima.

Pa si ti misli.
I to se slavi ,igra, luduje, veseli.
Al nisam ljubitelj onih igraonica ,jel djeca tam uživaju, a kaj s nama starima onda.
Pa nekak mi glupo to, nisam ja tak naučil slaviti.
Doma se slavi, si mislim.
Al sve više djece, kam s njima.
Pa onda ne znam jel treba ipak probat i tu igraonicu ,poslat djecu nek se igraju, a mi doma odmarat !?
I nema onda tsunamija.....




I nema pospremanja.
Ne znam, pitam vas, ja nisam probal ovo još s igraonicom ?
Ima ko da je probal i jedno i drugo ?

Meni bi nekak još najbolja kombinacija bila da deca onak možda skup s mamama doma fino na toplo, a mi muški, kaj ja znam ,možda se maknemo da ne smetamo, pa na neku cugu i to !?

Oznake: rođendan, igraonica


- 00:03 - Komentari (9) - Isprintaj - #

14.12.2013., subota

Cilj bez sredstava

Dobro je imat neki cilj, kažu !
Je, a kaj s onima koji ne biraju sredstva da dođu do cilja !?
Pa ti su možda i najgori.
Ono, idu preko svega i svačega, samo da ostvare neki cilj.
Onda bolje da i ne postoje ciljevi.
Nekima je cilj moć, nekima slava, nekima zajebat nekoga.
E upravo ta moć, ona dosta toga otkriva.
Vele novac kvari ljude. Meni to baš ne drži vodu.
Možda je taj i bil pokvaren, samo dok nije imal moć ,bil je u sjeni ,nije karakter došao do izražaja.
Ima primjera kad ljudi ostanu ljudi, bez obzira na moć, novac.
E to je već rijeđe, ali nađe se.
Jel cilj možda da ljudi ne gladuju ?
Nije, jer da je to cilj ,nebi bilo gladnih.
Jel cilj da nema siromaštva ?
Nije, da je nebi bilo siromaštva.
Vele neki stručnjaci da na svijetu ima dosta prirodnih resursa da se napaja cijeli svijet sa energijom (vjetar, sunce, voda), elektičnom i ostalim stvarima potrebnih za život.
Tada ne bi nitko morao plačat struju ,jer bi bila besplatna.
Ali ,jel to cilj ? Nije.
Pa kod nas neki Pero Perić u svojoj garaži smisli auto koji ide na vodu ,vodik ,ili bio ulje. To je samo jedan primjer jedne male zemlje.
Jel to u interesu naftne mafije ,nije.
Evo tak Amerika uvijek ima kao cilj pomagat nekim zemljama i branit svijet od agresora i tetorista, a slučajno baš ti svi teroristi imaju malo nafte kod sebe u dvorištu.
Onda moraju ulagat stalno u naoružanje, cijena prava sitnica ,a ljudi gladni.
Dobro ,Amerika ionako postepeno pada ,a kinezi rastu.
Neka predviđanja govore da 2025. kinezi preuzimaju sve i postaju najjači.
E sad, jel nam bolje da smo amerikanzirani ili da jednog dana imamo table i sa kineskim znakovima.!?
Ali netko uvijek ima cilj da nešto preuzima, nadvlada ,da bude najmoćniji.
To se valjda ionak ne može više zaustaviti.
Ima tu kod nas dosta i plemenitih ciljeva.
Npr. neki su nas htjeli zaštiti od polarnih medvjeda ,i drugih zvijeri ,pa su krenuli u lov.
Puno njih nas želi zaštiti od briga , jer kaže ona stara da kad imaš puno novaca, samo problemi.
Tak da mi sad živimo bezbrižno, i opet se nekaj bunimo.
Bunimo se da ne možemo više gledat i slušat onog Karamalka, a upravo taj Kara Malko nam najviše želi pomoći.
Njegov je cilj da što više nas prestane uopće gledat tv ,a samim time i što više nas odjavi tv-uređaje kod naše najdraže kuće hrt-a.
Tako bi zapravo štedjeli.
Ja npr. sve manje gledam tv, u stvari skoro da i ne gledam.Upravo je u tome puno pomogao i Kara Malko i njegovi prijatelji, hvala mu na tome.
Čak više ne gledam ni Spužva Boba Skockanog ,jer je i tamo.
Eto ,ima i svijetlih primjera ciljeva ljudi koji koriste poziciju i moć da ipak pomognu ljudima.
Ima i jedan nogometni klub u mojem gradu, kojem je glavni cilj prezimiti u Europi.
S druge pak strane, ima dosta ljudi u Hrvatskoj koji imaju također cilj vezan uz prezimljavanje.
Smo njihov se cilj ipak malo razlikuje od Dinamovog.
Njihov cilj je prezimljavanje ,ali taj cilj je bez sredstava.
Oni nemaju osnovna sredstva za dostojan život.
Njihov cilj je kako prezimiti u Hrvatskoj !


Da ,dolazi zima ,i to kažu jedna od najhladnijih !
Ili sam ja krivo čuo ,možda su rekli jedna od najgladnijih !
Pa izgleda da su ovi naši ipak našli rješenje za svoj cilj povećanja nataliteta ,a to je što više osiromašit ljude.
Vode se onime od nekad ,neće imat struje, tv su ionak odjavili, neće imat za kondome i ostale anti-baby dodatke ,i onda će opet biti djece ko nekad.
Ljepo se ljudi griju jedni uz druge, ljubav cvjeta a deca rastu.
Samo da ne dobe nešto čega nije do sad bilo ,da možda neko nekoga napadne jer je došo neki stranac u njegov kvart i vadi boce iz njegovih kontejnera. Ono ko kod mafije ,ne možeš mi doć na moj teren radit !

E da, i ne bumo više uopće gradili one urbane vile, radit ćemo samo ogromne objekte, jer zidar bu se popel na skelu negde u 60-toj ,pa bu zidal gore do svoje 67. ,tak da ne silazi dole u tim godinama.
Spustit ćemo ga s dizalicom ili već s nečim kad dočeka 67.g.

Oznake: Zima, hrvati, prezimljavanje


- 00:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.12.2013., četvrtak

Rođeni strijelac







Čestitka

U ovo vrijeme točno prije pet godina, čekao sam tebe.
Već onda kao da smo se znali, kad sam ugledao tebe prvi put.
Kao da sam se i ja ponovo rodio, možda i jesam.
Ne mogu ti to točno opisati, ali sve drugo postalo je manje važno.
Znam da još ne možeš ovo čitati, ali uskoro ćeš moći.
Znaš i sada neka slova, ali nije to bitno.
Bitno je da će ovo ostati kao naš podsjetnik kroz život, jer znam da ne mogu znati što nas u životu čeka.
Nisam nikad u životu volio nešto planirati, nego sam samo vjerovao i živio.
Ni sada ništa ne planiram, samo vjerujem.
Vjerujem u naše prijateljstvo, moju ljubav prema tebi, koja je neizmjerna.
Vjerujem da ti to osjećaš i znaš.
Gdje god nas put usmjeri i odvede, ta ljubav će postojati.
Bit će sigurno svakakvih trenutaka, pa i onih kada će ti se činiti da ti ne treba nitko. Možda ćemo biti udaljeni jedan od drugog, ali ljubav ne poznaje ni vrijeme ni prostor, ona putuje nekim svojim utabanim stazama.
Ovo ti i pišem upravo zbog toga jer sam bio na pragu odlaska iz države ,ali sam ipak ostao, u slučaju da moram otići tražit kruh za nas negdje dalje. Bila je teška i sama pomisao da ću biti udaljen od tebe i majke.
Znam da te nekad naljutim, da sam nekad umoran, da te nekad ne slušam i tjeram po svom.
Ali i ja učim od tebe, nisam se ni ja rodio kao tata.
Postao sam tata tvojim rođenjem.
Učim svaki dan.
Nekad sam tužan ,recimo kao neki dan kad smo bili u dućanu.
Ti si me pitao koliko košta neka igračka ,a ja sam ti odgovorio da je skupa.
Ti si meni odgovorio : ok tata, onda nećemo to kupit!
Bio sam tužan što ti moraš znat da je to preskupo za nas.
Onda progutam knedlu u grlu, oči mi se zasuze, jer vidim koliko si već velika osoba.
Bilo bi mi lakše da počneš plakat i navaljivat da ti se to kupi.
Pa ti si dijete ,tebi treba ta igračka.
Ali lakše mi je kad vidim smješak na tvom licu kad se igramo, jer tu igru ne može zamijenit niti jedna igračka na svijetu.
I to si me ti naučio.
Neki dan nisam znao jel bi plakao ili se smijao kad si pitao mamu : pa dobro mama, kad ćeš mi već jednom rodit bracu ili seku ?
Otvorio si ladicu i izvadio neke plastične male vilice i pitao zašto je tu toliko vilica ,pa treba mi braco ili seka da se onda igramo!?
Nismo znali što da ti odgovorimo, nemamo odgovor.
Znam da bi ti to volio više od svega, ali nisam te mogao zamarati svojim odgovorima.
Nisam znao što bih ti odgovorio, jer se možda bojimo ,možda nismo spremni ,ali ionako ništa ne radim planski pa ti ni ne mogu odgovoriti.
Mogu ti samo reći da te zaista volim, i uvijek ću te voljeti.
To se nikada neće promijeniti.
Uvijek ću biti tvoj tata.
Hvala ti i na tome što nekad mami i meni kažeš : ne mojte se svađati ,to nije lijepo.
I u pravu si sine ,nije lijepo.
Ali nekada je neizbježno ,to ćeš jednog dana shvatiti ,ali kao što volim tebe, volim i tvoju majku!
To su obične, glupe svađe ,najčešće i upravo radi tih glupih novaca.
Želimo da ti to ne osjetiš, da imaš sve što ti treba.
I onda se sjetim da sam glup ,jer sve što nam treba i imamo !
Nisam nikad bio materijalista ,i znao sam isto živjeti sa puno novaca ,kao i sa praznim džepom.
I uvijek sam imao dovoljno ,sve što mi treba.
A treba mi običan život i ljubav.
A to i imamo, mi imamo tebe ,a ti imaš nas.
Želim ti sretan ovaj rođendan, kao i sve buduće rođendane !
Želim ti da budeš zdrav kao i do sada, a sve ostalo ćemo već nekako.
Želim ti da se smiješ svaki dan od srca, upravo kako to i sad činiš !

PS...Možda će ti biti smiješno ili čudno, ali za mene nema veće sreće od toga što te pogledam prije nego odem na spavanje i pokrijem u slučaju da si raskriven .
...od srca........tvoj tata.....

Oznake: čestitka, rođendan


- 00:43 - Komentari (18) - Isprintaj - #

11.12.2013., srijeda

Gori nebo !









- 16:26 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.12.2013., ponedjeljak

Muškarac na porodu-pijan ko majka

Ima takvih rečenica puno.
..pijan ko majka....lud ko šlapa....spavao sam ko beba.....smotan ko sajla....gluh ko top....glup ko gurac....pametan ko Milanović--dobro ovo nije stara ,ali nek se nađe....

Ovo "pijan ko majka" sam čuo najviše puta od svega nabrojanog.
Koristila se puno puta ,al nisam siguran da svi znaju odakle to i zašto.
Ima još puno tih rečenica koje koristimo ,ali nismo nikad razmišljali od kud to potiče ,a za neke ne znamo ni kako i zašto su nastale.

Tako mi je jedan stari čovjek pričao da je ovo sa majkom zato jer su nekad majke rađale doma u kući ,i da bi im ublažili bolove napijali su ih. Bila to rakija ili što se već našlo.
Pa ima to i nekog smisla. Nije bilo epiduralne i ne znam čega sve ne.
Nije da znam ,al mora da boli.
Vidio sam to iz prve ruke.

Nije da se hvalim (jer to nije za hvaliti se) ,al bio sam u šoku.Bio sam ko pijan ,al bez cuge.

Muškarci su mačo frajeri ,jači spol ,ono ,ničeg se ne boje i to.
Je ,je moš mislit.
Kad se ostane duže ,onda bežimo od stola da nas ne čuju kak se javljamo ženi : Evo sad ću doć! Malo sam s dečkima ,evo odma dođem!--onda se vrati za stol --ma ova moja me zove ,neka pita za sutra!

Muškarci su jači spol i to je tak.

Tak smo mi jednog dana čekali da počnu jači trudovi,jer porod samo što nije.
Pa sam si ja to tak zapisival ,ne nisam se niš bojal ni paničaril ,pa nije to niš ,samo dijete se treba rodit( a u stvari strah ,valjda bu sve dobro ,sam da bude sve dobro).....


I kad su počeli ti češći trudovi ,poslušali smo jednu ženu koja radi ko babica tam di bu se dijete rodilo ,odite vi polako prema rodilištu....i mi krenuli....


Došli u rodilište ,ženu su preuzeli , a meni vele čekajte....


I čekal sam ,smiren ,hrabar(a u meni nemir ,joj ,valjda ti doktori znaju kaj delaju, valjda bu sve dobro)
Nakon par minuta mi vele :odite vi gospon doma ,zvat ćemo vas kad bude ,da dođete na porod, prerežete vrpcu pupčanu.

Idem ja onda prema doma. Katastrofa! Kaj bum sad doma ,pa oni se poigravaju sa mnom.Nije meni lako ,pa žena mi treba rodit ,a oni sam tak flegma ,kao da se ne događa neka velika stvar!
Lako ženi ,pa ona bar zna kaj se dešava ,i na sigurnom su ,i ona i dijete ,a ja? Ja nek čekam.
Kak smo mi muški jaki ,i ničeg se ne bojimo ,tak sam si ja po putu prema doma pozval par frendova da dođu do mene ,jer kaj bum sam sad čeko poziv ,pa bit će mi dosadno( a u stvari nisam mogo bit sam ,bum poludio od brige).
I došli frendovi ,malo smo pili ,jeli, ko mali tulum ,i velim ja :sad kad me pozovu ,odem to obaviti ,mislim porod ,pa se vratim sim.
Vele oni -pa ko zna koliko te neće bit!? Ma bez brige, to bu začas ,pa to je samo porod--velim ja(kao ja znam nešto o porodu).

I stigne poziv ,mislim negde oko 23:30 .Idem ja ,al ostavim vam ključ ak se zadržim.
Frendovi su ostali i čekali me.

Kad sam stigo dobio sam uniformu i navlake za papke....

Još sam bio sabran i staložen ,sjeo kraj žene i čekali da krene.
Je ,nije to sam tak kak sam si ja zamišljal ,bome je krenulo.
To fakat boli ,gledam ženu i ne prepoznajem ju ,skroz mi drugačija od tih bolova.Nije bilo epiduralne ,ono čisti bolovi.
A ja gledam skalu ,kao neke kužim.....


A bilo je i onih američanskih scena ,još me ruke bole....


Sjećam se da sam tu već bio bez zraka ,u šoku ,mislil sam da bum se srušio(tu je već žena meni bila potpora ,a ne ja njoj.Ja sam već tu postajao teret ,skoro da nisu meni trebali doktori ,da mi daju nešto za smirenje ,ili da me puste van (al ja sam muškarac ,pa to je samo porod).
I to su krivi ti američani ,oni sve zmišljaju ,pa kad su prije muškarci išli na porod ,nikad.
Sad je to moderno ,skoro da je normalno.
Nisam baš siguran ,pa mi možemo više štete napravit na porodu nego koristi svojim paničarenjem.

I tak nakon par sati sjedenja uz ženu i slušanja bolova ,veli babica: evo kreće. I počne odjednom naslanjat se na trbuh, a dijete još unutra .Neka je pričala ništa još ,još nejde ,a prije toga veli da je krenulo.
E tu sam već bil lud ,pa ne znam više kaj se dešava ,sad ide ,pa nejde ,pa vidi glavu ,pa ne vidi ,i još se naslanja na dijete(mislim si pa jel normalna ,kaj to radi, hoće mi zgnječit dijete).

Tu više nisam znal ni kak se zovem ,ni kaj radim tu ,jel se ovo uopće događa a tek je bilo......


Već mi i frendovi otišli ,dobro da sam im ostavio ključ.
I tak je još par sati to trajalo ,sestre dođu ,pogledaju ,pa opet ono ide ,nejde spika ,a ja sve luđi.
Dobro, bil sam od neke koristi ,žena me žicala vode ,a sestre su joj zabranile pit ,pa sam joj po skrivećki daval malo vode.
Bilo je već skoro jutro ,sestre su nekud nestale ,mi sami u boksu ,ja ne znam kaj se dešava ,sad sam već paničaril da će doć druga smjena ,i da se fakat neke zakompliciralo....


I evo došle konačno sestre ,idemo sad probat i kreće ,pa ide ,pa nejde ,pa ide ,pa stišću i one ,opet mi gnječe dijete.
Ja to ne mogu više pratit ,već sam razmišljao o tko zna čemu ,kad ono sestra pita :aj gospon ,budete onda prerezali vrpcu!? -i gurne mi škare u ruku.
Hm ,da ,koju vrpcu ,budem ,da naravno ...totalno zbunjen i van sebe prerezal sam vrpcu tog 12. mjeseca 2008.
Ja alfa mužjak ,neustrašiv hrabar-muškarac....

Žena veli da joj je drago kaj sam bil na porodu i da joj je bilo lakše.Ok ,bilo joj je lakše .
A ko mene pita jel meni bilo lakše ostat doma i pit s frendovima.
Nakon toga pitalo me dosta ljudi jel da idu na porod svog djeteta ,a ja dan danas ne znam odgovor.
Znao sam samo odgovorit da mi nemamo tu snagu ,i da nam tamo nije mjesto ,ali da ima jedna stvar koja se dogodila nakon toga :gledam na žene malo drugačije i više ih poštujem.

A vi amerikanci non-stop neke isfuravate--porod ,mcdonalds ,valentinovo i to...
Tak sam ja to jutro jedva pogodio put prema doma ,lutao sam po gradu i po ulicama koje znam cijeli život.
Bio sam pijan ko majka ,i to bez alkohola.

Kasnije smo to sve lijepo zalijali i opet bili pijani ko majke!Jer to je čudo i to treba slavit!......


...a i na poslu se slavilo....


U tom mjesecu darivanja dobio sam stvarno najbolji mogući poklon. bio je to jedan od ljepših Božića.....



U prvom mjesecu slijedeće godine očekuju me tri rođenja ,sve su to ljudi koji su zaista dugo čekali na dijete i mučili se na razne načine. Stvarno znam dosta parova koji ne mogu imati djece , a neki su i uspjeli i sad čekaju.
Nek sve prođe dobro ,pa ćemo opet bit pijani ko majke!

Oznake: porod


- 13:15 - Komentari (29) - Isprintaj - #

08.12.2013., nedjelja

Paničar i kuler

Rano ujutro me probudio neki zvuk kao kucanje po staklu.

Bilo je to jutro malo toplije od ovog.
Prvo sam mislio da mi se učinilo, kako bi netko lupao po vratima balkona ,ako stanujem na prvom katu!?
Ma ,učinilo mi se.

Ali lupanje se nastavilo i shvatio sam da netko zaista kuca.

Nije mi bilo uopće jasno tko bi to kucao!?
Još sam uvijek ležao i mislio da stvarno umišljam ili je to negdje drugdje.
Malo sam odškrinuo vrata ne bi li bolje čuo o čemu se radi.
I istina ,netko lupa po mojem staklu balkonskih vrata.

Potrčao sam da vidim o čemu se radi,i vidio prizor doista paničnog ponašanja.
Lupao je glavom u staklo i to doista snažno.

I mene počela lovit panika ,što sad?

Moram nešto učiniti,moram se sabrati i pokušati pomoći koliko je moguće.
Jer ,mislio sam si ,ako tako nastavi ,doći će do težih ozljeda glave.

Pokušao sam ga smiriti ,ili pokazati da nema mjesta tolikoj panici i da je na sigurnom.

Ali nisam uspio.Lupanje se nastavilo.

Jedini spas je bio da otvorim vrata i pustim ga van ,jer on je odlučio da tu nije na sigurnom.

Jedino što sam prije tog otvaranja vrata kliknuo par fotki ,da možda uopće i vidim o kome je riječ, jer od ove brzine lupanja u staklo i mahanja krilima nisam mogao ništa vidjeti........





...bez fotoaparata nisam mogao vidjeti ni jednu boju ,jer bilo je mahanje zaista panično ,a zabijanje u staklo dosta snažno..na kraju sam ipak pomoću slika vidio kako izgleda....





Tog istog dana ,kasnije navečer ,imao sam priliku vidjeti totalnu suprotnost jutarnjeg paničara.
Bilo je to u kupaoni.
To je bio takav kuler ,miran i siguran.
Osim što je bio totalno smiren ,da li je takav po prirodi ,ili je tome pridonijelo njegovo majstorstvo mimikrije koje mu daje za pravo da bude siguran,to ne znam.
Naravno ,nisam ni pomislio smetat mu ,niti bilo što slično.
Više sam mu se divio.

Bravo majstore ,ti si stvarno majstor prerušavanja!
Kuler se uspio kamuflirati i stopiti s bojom vratiju ali i nešto tamnijom bojom vješalice......



Kakav majstor, bio je tu još jedno vrijeme ,nitko mu nije smetao ,kasnije je bio blizu kupaoskog prozora ,nakon toga gubi mu se svaki trag.
Ali još se uvijek sjećam i smiješka koji je nabacio....




Našao sam neku tablicu majstora mimikrije ,i ona ima svoje favorite.....
1. indonezijska mimikrijska hobotnica
2. sipa
3. sova
4. leptir
5. insekti

Ali kuler je kod mene br. 1 ,bravo majstore!
Jer ovi drugi ne znaju nabacit i smiješak !

Oznake: mimikrija, Leptirić


- 11:34 - Komentari (8) - Isprintaj - #

07.12.2013., subota

1.Ćore 2.Zagreb oteo Zadar

Znate li gdje i što je Ćore ?

Znate li da je Zadar u zagrebačkoj županiji?

E pa zato ja imam čarobnu kuglu(ovu na blogu koja se vrti) ,i nekad je zanimljivo malo zavirit u nju.
Tu kuglu sam nekom maznuo sa bloga ,vidio sam na početku bloganja da neki imaju te kugle koje imaju svakakve podatke.
Slučajno sam baš ovu uzeo ,jer nisam baš gledao kakve sve podatke ima.
Mogu samo reći da je fora i zna bit poučna.
Kako mi zemljopis nije bio nikad jača strana ,a još manje sam mogao putovat ,sad bar mogu učit gradove, države svijeta ,ali i naše regije ,susjedne države i naše županije.

Naravno da uz gušt pisanja ,dobijemo i povratnu informaciju o čitanju.
Ne vjerujem da vam nije možda drago ako vidite da vas čitaju.

Jučer sam imao vremena pa sam zavirio u kuglu ,bilo je jučer puno tih točkica po svijetu ,i sada barem mogu vidjeti gdje su sve hrvati razbacani.
Nema di ih nema......



...pa čak i ovdje netko nekad čita.....


Osim na drugim kontinentima.....


...čita se i u susjedstvu...


Zato blogeri pazite što pišete, hehe ,čitaju vas svi.

Ova čarobna kugla, osim učenja o zemljopisu ,nekad nam ispunjava i želje.
Kao da je znala da je nama iz zagrebačke županije svake godine more sve dalje.
Tako zna i da je meni drugi najljepši grad upravo Zadar ,i da me netko pita gdje bih živio a da nije Zagreb ,odgovorio bih mu Zadar.
Tako je kugla nama Zadar prebacila bliže Zagrebu.....



Ono što me najviše zanima ,to je lijepa naša ,jer ionako nisam vidio još puno toga po našoj domovini ,a kamoli po svijetu.
Tako prikaz naših županija ima svoju neku ljestvicu čitanosti ,naravno da je to tako na mojoj kugli ,ali kod nekoga to može biti potpuno drugačije.
Mene je najviše iznenadilo to što vidim da je Sisačko-Moslavačka županija pri samom vrhu...

Ugodno me to iznenadilo jer od te županije znam samo veće gradove ,ali tu ima jako puno manjih mjesta ,naselja i sela.
I sjetim se popularne županice Merzel koja tvrdi za svoje građane da nisu najsiromašnija županija ,nego da zaista dobro žive.

Mene zanima da čujem od nekoga od vas koji živite u toj županiji ,kako je zapravo živjet tamo.
Moram priznat da gledajući u kuglu ,prvi put sam vidio nazive nekih naselja.....


Mislio sam na početku da ovo "Core" može bit neka greška opet u kugli ,i vidim da daleko vodi ispred Siska ,Kutine .....
Onda me zanimalo što je to Core ,i nakon guglanja vidim da je to zapravo naselje Ćore u sastavu općine Dvor,i jedini podatak je da 2001. Ćore broji 48 stanovnika......


Zanima me kakav je život u toj županiji ,jer ako je kako županica tvrdi ,ja bih se onda preselio tamo.
Ali čisto sumnjam da je tamo život puno bolji nego u drugim djelovima Hrvatske.

Ovim putem bih htio pozvati čitatelja iz naselja Ćore da se javi preko svog bloga, ako je bloger ,i počasti nas sa nekoliko slika tog naselja ,ili nekoliko riječi o svom naselju.
Jer tko zna kad ćemo moći putovati lijepom našom i vidjeti naša mjesta za koje nismo ni znali!?

Ako je samo čitatelj ,onda barem da se javi preko komentara i nešto napiše o naselju ,koliko sad ima stanovnika ,kakav je život tamo!? Mene zanima.

Na wikipediji ima samo taj podatak iz 2001. o broju stanovnika.
A znam da svako selo ,svako naselje ,svaki grad ima neku svoju priču i ljepotu.
Pozdrav zagrebačkim zadranima i svim ćoreovcima ili ćorevčanima(ne znam kak se to piše)!
Pozdrav svim čitateljima blog.hr-a gdje god bili !

Oznake: Ćore


- 11:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.12.2013., četvrtak

Hrvati neradnici !?

Bilo je već pokušaja ,pa čak i od strane naših dragih vladajućih ,prikazati i reći da su hrvati neradnici.
Ili su znali govorit da nisu navikli radit ,ili da su preskupa radna snaga.
Dobro ,uvijek i svugdje postoje ljudi kojima se baš ne radi.
I največim radnicima se nekad ne radi.
Ali najviše me zasmetalo kad su izjavljivali da su općenito hrvati narod koji ne radi,koji ne voli raditi.
Ako se vratimo u prošlost, znat ćemo koliko je našim djedovima bilo teško ,i uvijek su nešto radili.
Težak je bio kruh i borba za egzistenciju.
Nemoguće da su hrvati neradnici ,jer tko god bio vani u nekoj stranoj državi ,priznat je kao radnik.
Od kuda toliko dijaspore ,ako su hrvati neradnici!?

To su obične gluposti.
Naravno da se nekome ovdje ne radi ,kad su plaće većinom mizerne ,ako ih uopće bude.
Nekad je čak isplativije biti na socijali i ne izlaziti iz kuće.
Ovak ako i radiš ,pa ti je plaća oko 2500 kn ,potrošiš na prijevoz ,gablec i troškovi za odlazak na posao pojedu dio plaće ,a da ne pričam o hrani ,režijama ,djeci ......

Pa dokle ćete nas smatrati budalama ,glupanima ili ovcama.
Oduvjek se uzima kao neki prosjek gledajući plaću ,i onda prosjek ispadne kako ispadne, a koliko ljudi radi za mizeriju od plaće.
Odite vi bando lopovska radit za 2500 kn pa preživite!
Vi ni ne znate koliko košta mlijeko, kiselo vrhnje ,ili bilo što drugo.
Ne znate jer vam nije bitno!
E vidite moji političari ,nama hrvatima je dosta bitno ,jer gledamo ispred tog jebenog vrhnja jel bi kupili jedno ili dva!?
A radimo ,radimo koliko je uopće moguće raditi u ovoj sprdačini od države.
Ovo pišem jer me to sve ljuti ,boli ,i jer znam da smo zaista mogli danas živjet ko švicarci!
Ja radim ,i zasad imam plaću ,solidnu ,i žena ,ali pošto ste sve poskupili ,ukinuli i taj povrat poreza koji smo dobivali od ,ionako preskupog kredita,grcamo u dugovima ,dolaze nam opomene pred ovrhe.
Sve si mislim i divim se kako još uvijek ima živih branitelja i zdravih pored ovoliko sjebane države i termita bolesnih i pohlepnih.Ljudi su se borili za svoju državu u kojoj bi njihova djeca trebala i mogla radit i normalno živjet.

Ovo je izgleda naša bolest u modernim vramenima, pohlepa.
Pa što vam trebaju tolike kuće ,toliki auti ,slike ,pa jer ste bolesni ,a svojom bolešću ćete uništiti i ovoj narod,ako već i niste.

Pa dajte više ,prestanite,jebo vas novac i ta pohlepa.
Vaš sustav će proizvesti još mnogo lopova ,kriminala, psihičkih bolesti.
Ja ću prvi postati lopov ,ako mi djete bude gladno ,ako neću imati gdje raditi,ako se razbolim od tog gledanja vaše pohlepe.

Pa zar vi ne vidite ,jel ne čujete ,izgleda da se pravite glupi,počnite nešto raditi ,počnite plijeniti pokradenu imovinu ,prestanite nas pljačkati novim glupostima ,jer se bojim što ćete sada smisliti u zakonu o radu!
Ma znam ,a vidjet ćemo svi skupa ,neće ić za naše dobro.
Zbog vas saborskih neradnika ,ispadamo narod neradnika!

Oprostite blogeri ,ako je post malo nerazumljiv i pun grešaka ,al pisao sam brzo ,jer sam ljut ,ljut sam jer znam da je sve skupa moglo biti bolje ,mogli smo normalno živjeti i raditi ,a ne kopati po kontejnerima!

Evo vam i dokaz da hrvati vole radit ,a rade od malih nogu.......






Oznake: radnici, hrvati


- 11:20 - Komentari (17) - Isprintaj - #

04.12.2013., srijeda

Žene njuhom odabiru svog muškarca

Već sam prije negdje pročitao da gledanjem u ženske grudi produžujemo život.
Danas sam pak čitao da nam poljubac skraćuje život.
Po tome ispada da je najbolje kod ljubljenja odmah malo škicnut i sise, pa da smo na nuli.

Čitao sam o poljupcu ,pa evo nešto vezano uz to:

....u životu 336 sati provedemo ljubeći se....
....usne su pune osjetljivih živčanih završetaka i daju nam informacije o drugoj osobi.....
.....žene imaju jače osjetilo njuha i okusa od muškaraca.....
.....kada se ljube kod žena se upali osjetilo njuha i pomoću njega testiraju je li potencijalni partner onaj pravi....
..tijekom djetinjstva poljubac je ono što nas doslovno liječi....
...osim ljekovitosti ,poljupci koji nas najviše uzburkaju, oni sa partnerima ,neke procjene kažu da se uzbudimo do te mjere da nam
poljupci mogu skratiti život i to za punu minutu....
....59% muškaraca i 66% žena tvrdi da je prekinulo vezu radi lošeg poljupca...
...takozvani francuski poljubac pokreće rad 34 mišića....
...dok traje poljubac u 5 sec izgubimo 12 kalorija.....

Nije to niš tak novoga ili nepoznatoga ,al eto tek toliko.
Pa probajte nanjušiti svog idealnog ,naravno tko ga još nije našao.
I zaboravite prehrambene djete, bitno je trošenje kalorija.

Oznake: poljubac


- 16:48 - Komentari (7) - Isprintaj - #

03.12.2013., utorak

Coprnica Janja

Kad sam bio klinac jednog dana vraćao sam se prema kući i ugledao svog djeda kako gasi požar uz našu tada drvenu garažu.
Nije još gorila garaža ,ali je vatra bila zapaljena odmah uz garažu, koja je svakog trena mogla biti zahvaćena plamenom.
I ugledao sam susjedu Janju ,stariju ženu kako stoji kraj svog ulaza u kuću i smije se.
Nešto je čak veselo mrmljala sebi u bradu.
Djed je gasio tu vatru, i kad je ugasio krenuo je prema Janji. Janja je tad uzela neki predmet u ruke i pripremila se za obračun.
Djed je svladao Janju i čekao da stigne hitna, jer su pozvali da dođe po nju.
Nakon toga su je odvezli i više je nikad nisam vidio.

Pričali su mi da je Janja izgubila muža ,ne sjećam se jel poginuo ili umro ,a sina joj je pogazio vlak na 100 m udaljenom pružnom prijelazu.
Na istom prijelazu gdje je vlak pregazio i majku mog djeda koji je tada gasio požar.
Zvali su je coprnicom ,jer je navodno stalno nešto coprala(stariji ljudi su tada često pričali o tom copranju). Rekli su mi da je sve ljude krivila za smrt svoga sina ,pa tako i nas prve susjede.
Baka je znala reći i argumentirati to njeno copranje, sad sam već zaboravio te metode i postupke tog copranja.
Ne vjerujem u takve stvari ,ali da je Janja bila bolesna psihički ,to mogu vjerovat.
Nekad su ljudi bili skloniji vjerovat u copranje.
I pošto je Janja zapravo sve mrzila vjerojatno je bacala kletve i na nas.

U zadnje vrijeme je znala kružit priča među mlađim naraštajima ,negdje moja generacija da je cijelo naše naselje zapravo ukleto.
Dakle ,ljudi vjeruju i danas u nešto slično copranju.
Ili je tako lakše kad ti se dogode neke teške situacije u životu.
U našem dvorištu je tih godina živjelo nas puno.
Moji roditelji,brat i ja, baka i djed, sestra moje majke sa mužem i dvoje djece.
Kako to već biva ,gdje je više generacija ,bilo je i svakakvih razmirica, svađa i netrpeljivosti.
Janje tada više nije bilo ,teta sa svojom obitelji se preselila u stan.
Brat se oženio ,napravio stan u potkrovlju ,ja sam ispod na katu sa curom jedno vrijeme živio još kod roditelja.
U međuvremenu teta se vratila nakon rastave i živjela ponovo u prizemlju kod djeda i bake.
Nakon nekog vremena su počele tragedije.
Teta se psihički razboljela, makar je ona za mene bila zdrava ,al pošto je dosta bila uvijek hipersenzibilna ,nije se mogla nositi sa tadašnjom situacijom.
Jednog dana je policija javila da je viđena kako se bacila sa Domovinskog mosta.Nikada nije pronađena.
Tada sam shvatio kako je to kad ne znate gdje je tijelo osobe, nije mi bilo jasno zašto je to ljudima toliko važno koji izube nekog voljenog i ne znaju nikada gdje je .Ja još uvijek ne znam da li se bacila ,nikada je nisu pronašli.Postojao je samo jedan svjedok tog događaja ,a tim mostom prolazi gust promet.Puno toga je ostalo nerazjašnjeno, jer se u zadnje vrijeme družila sa nekim sumnjivim tipom ,koji je jednom prilikom uperio pištolj u mog oca.Dakle ,djed je pokušao preko policije nešto saznati ,ali nikad se ništa nije saznalo.Teško mi je o tome razmišljati ,ali nije isključeno da je negdje sada vani prisiljena na prostituciju ili je prodana za organe.
Dok nema tijela ,ja i mi svi nećemo to nikad saznati.

Nakon toga umrla je moja baka ,nisu joj na vrijeme otkrili bolest.Ona se žalila kod doktora, ali doktorica je dvije godine prepisivla samo tablete za bolove.
Nakon toga je brat došao sa vješću da mu je umrla žena ,u 29.god života ,djete,moj nećak je tada imao nepune tri godine.
Sjedila je za radnim stolom ispred računala i srušila se na pod.
Umrla je od srca.
Imala je srčanu manu ,za koju su doktori rekli da to nije ništa,i da se sa time normalno živi.
Tako su iz te iste kuće nestale sve žene,ostala je moja majka.
Moja žena je u vrijeme bakine smrti bila trudna i mi smo se prije rođenja djeteta preselili u stan.
Te tri smrti su bile u kratkom vremenskom periodu ,oko tri god.
Neki ljudi znaju reći da je to neka kletva ,uroci i slično.
Al ja ne vjerujem u to.
Prije bih onda povjerovao da je cijeli taj kvart uklet.
Jer nedavno preminuli Ivana i Božidar Šišak ,za koje je bila pokrenuta akcija prikupljanja novaca ,živjeli su samo 100 m dalje od moje kuće.
Na drugoj strani ulice isto 100 m udaljenosti čovjek stariji od mene tri godine upravo se bori za svoj život, ima rak limfnih čvorova.
Moj bratić uspješno je izliječio karcinom testisa ,ali sada živi na drugoj lokaciji ,preselio se iz kvarta.Sada čeka treće dijete.
Ima toga još puno u kvartu ,ali ne vjerujem da je tome samo tako baš u ovom kvartu.
Dosta ljudi ima razne tragedije u životu.
Ja sam se zasada izvukao ,ali 2000. godine zamalo sam i ja stradao.
Policija je izjavila da nas je samo dragi Bog spasio i jake karoserije automobila koje su sudjelovale u sudaru
Imao sam direktan ili frontalni sudar, gdje sam ja bio krivac i teško ozlijedio puno ljudi. Na sreću ,svi su preživjeli ,ali uz tešku borbu
Ja sam tada bio u stvarno velikom šoku, nisam mogao od psihičke boli nikuda .Ležao sam tjednima u krevetu ,bilo mi je jako teško ,mislio sam da neću to preživjeti.
Sjećam se, tada je teta(sada nestala) prišla do mene i zagrlila me uz riječi :volim te! Taj trenutak neću nikada zaboraviti jer mi je dao snage ,jako sam volio svoju tetu.
Moram priznat da nikada nisam nešto slično doživio od svojih roditelja, moji su nekako zatvorenog tipa ,makar znam da me beskrajno vole kao i ja njih.Ali nemamo to ,to što ja pamtim od svoje tete.
Moj sin i ja ne propuštamo niti jedan dan bez hagića ili puse.
Ako se ne vidimo taj dan ,drugi dan slijedi hagić.
Ili riječi :tata, drago mi je što te vidim.
Mene nije sram pokazat emocije i svaki dan dam sinu do znanja koliko ga volim.
Jer naučio sam do sada :život je kratak!
Treba ga potrošiti na ljubav ,razumijevanje ,dobrotu.
Volimo svoje bližnje ,želimo dobro svima ,pa i onima za koje mislimo da su nam neprijatelji!

Oznake: obitelj, uroci, copranje


- 16:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.12.2013., ponedjeljak

Evo vraćam vam ga!

E moje hrvatice i hrvati, pa kako ste mogli!?---piše u pismu koje je svojim građanima poslala županica Marina Lovrić-Merzel-Audi.
Dalje navodi :

-priznajem, krala sam ga ,vama ,krala sam ga!- novac ,mislim.

-i evo vraćam vam ga, evo vraćam vam ga!--audić, mislim.

Nije mi jasno kako ste mogli vršiti takav pritisak na mene i mog muža. Pa sve sam radila po zakonu. I suprugu sam uplačivala na račun njegovog radija i to sve po zakonu.
I htjela sam da vama bude bolje kad me vidite u ljepoj limuzini ,a eto vam sad. Sad me gledajte u tamo nekoj škodi Octaviji.

I evo vraćam vam ga.......


...vaša Marina Lovrić-Merzel-Audi-Škoda

Oznake: audi, županica Merzel


- 23:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.12.2013., nedjelja

Moja obitelj

Moju obitelj ne ugrožava niti jedna manjina!
Moju obitelj ne ugrožavaju različiti ljudi od mene!
Moju obitelj ne ugrožavaju vjernici niti nevjernici!
Moju obitelj ne ugrožavaju niti homo, niti hetero ,niti bi!
Moju obitelj ne ugrožavaju obični ljudi kao što sam i ja sam!

Moju obitelj može ugroziti gubitak egzistencije !
Moju obitelj može ugroziti neisplaćivanje plaće !
Moju obitelj može ugroziti ovrha zbog ne plaćanja računa!
Moju obitelj može ugroziti bolest prouzrokovana stresom !
Moju obitelj može ugroziti ponašanje političke elite !

Sve je to promašaj, veliki promašaj.I taj naziv "u ime obitelji", totalno apsurdno.
Meni treba zaštita od politike, od pljačke, od manipulacije ,od mazanja očiju !
Meni treba život bez stresa !

E tada bi moja obitelj bila zaštićena ,i ja bih tada rekao ; udruga ili inicijativa "u ime obitelji" ima nekog smisla !

...uzalud vam trud birači ,za druge su obitelji zaštičene......

- 11:37 - Komentari (31) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Lipanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (4)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (9)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (20)
Srpanj 2015 (7)
Siječanj 2015 (9)
Prosinac 2014 (18)
Studeni 2014 (25)
Listopad 2014 (23)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (19)
Srpanj 2014 (26)
Lipanj 2014 (24)
Svibanj 2014 (26)
Travanj 2014 (25)
Ožujak 2014 (36)
Veljača 2014 (26)
Siječanj 2014 (22)
Prosinac 2013 (24)
Studeni 2013 (22)
Listopad 2013 (27)
Rujan 2013 (28)
Kolovoz 2013 (21)
Srpanj 2013 (7)
Opis bloga
...malo o svemu i puno o ničemu....

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se