belator.blog@gmail.com

20 do asa

31.10.2013., četvrtak

Svi sveti-ili prigodni post

Ovaj post je prigodan iz meni više razloga.
Bliži se blagdan Svih svetih,a i župa u Sesvetama nosi ime Svi sveti.
Slučajno živim cijeli život u Sesvetama.
Čak mislim da i Sesvete nose to ime upravo po Svim svetima,ili Sisvete,pa su nastale Sesvete.
Mislio sam napisati post o Sesvetama,ali s obzirom da bi to bio najduži post ikad napisan i prikazan,ovaj put ću se posvetiti crkvi.
Ne kao instituciji ili organizaciji nego kao građevini ili arhitekturi.
Sesvetska crkva mi je posebno draga i meni najljepša.
Pričali su ljudi da je to jedna od rijetkih,možda i jedina sa dva tornja,osim katedrale.
Malo sam tražio po internetu i vidio da je rijetka ali ne i jedina,postoje još neke.
Malo me iznenadilo da uopće ne mogu naći neke slike iz novijih a i i iz starijih vremena.Možda nisam dovoljno guglao.
Bilo kako bilo,ja ću na neki način odati počast svom kvartu,prvoj crkvi u koju sam kao dječak kročio,i dolazio sa bakom i djedom svake nedjelje.Crkvi u kojoj sam se pričestio,krizmao.
Sada u Sesvetama postoje barem 5-6 crkvi,ako ne i više.Svaki kvart u Sesvetama ima već svoju crkvu.
Ali o Sesvetama u nekom drugom postu.

Malo o povijesti

U urbanističkom planu i prostornom razvoju Sesveta istaknuto mjesto imaju dva spomenika kulture baroknog razdoblja.To su župna crkva Svih svetih i bivša kurija prepošta zagrebačkog Kaptola,danas u vlasništvu općine.
Župna crkva Svih svetih rijedak je primjer centralnog tipa arhitekture,a na području Hrvatske sačuvane su svega tri crkve elipsoidnog tlocrta.
Osim sesvetske župne crkve to su monumentalna župna crkva u Selima kod Siska i omanja župna crkva u Vivodini u Žumberku.
Sesvete se nisu kao većina naših pokrajinskih središta razvile zahvaljujući privilegiji trgovine,nego u ovisnosti o feudalnome gospodaru na posjedu Kaptola zagrebačke katedrale.Sesvete su bile središte posjeda gdje je Kaptol imao "Granarium" i ostale gospodarske zgrade.
Spominje se da je najstarija župna crkva bila locirana uz glavnu cestu već 1334.
Podignuta je tada na najpovoljnijem mjestu,na obronku nad cestom koja je spajala i do danas spaja Zagreb sa Sesvetama.
Istu je cestu 1755. popravljao plemićki sudac Josip Šikuten,jer se očekivao dolazak kraljice Marije Terezije varaždinskom cestom.
Crkva je 1622. bila ruševna,bez krova,pa su je župljani temeljito popravili 1642.
Bila je to sve do 1750. jednobrodna crkva sa svođenim svetištem,a pred pročeljem se nalazio zvonik.
Odluka da se gradi nova crkva ostvarila se 1765. Bila je dovršena 1773.
U to je vrijeme bila dovršena elipsoidna crkva u Selima kod Siska. Te dvije po tlocrtnoj dispoziciji tipološki slične crkve ipak su svaka za sebe jedinstveni primjeri u sakralnoj arhitekturi Hrvatske.
Crkva u Sesvetama sa svoja dva zvonika barokna je crkva u prostornom rješenju i po stilskom načinu rješenja pročelja.
Wikipedija

.....pa da vidimo tu crkvu....


















...malo igre sa tornjevima....






..i kao da nisam dosta slikao..htio sam osim žablje uhvatiti i ptičju perspektivu...gledao sam okolo i sjetio se da ima jedan restoran sa terasom na prikladnoj visini.Popeo sam se na peti kat,a restoran zatvoren.Malo sam lutao i pronašao jedna vrata,uspio otvoriti i izaći na terasu....











Pozdrav iz Sesveta

Oznake: crkva u Sesvetama, sesvete, župa Svih svetih


- 08:23 - Komentari (5) - Isprintaj - #

29.10.2013., utorak

Selo ili grad

Već dugo vremena znam ili osjećam da svaki čovjek ima u sebi ono nešto.
Ne znam točno kak se zove,dal snaga,podsvijest,um,unutarnji glas ili kak ja to zovem "čovječuljak".

Puno puta mi se pokazalo sretno i jedino ispravno ako poslušam taj unutarnji glas.
Možda se u početku čini nešto čudno i bezvezno,ali kasnije se tek vidi što i zašto se nešto javilo.
I naučio sam čitati svakodnevne znakove u životu.

Zato me valjda ne može baš nešto tako iznenaditi kod mene,ali isto tako i kod drugih ljudi.

Danas je nešto bitno,a već sutra nam to može biti potpuno nebitno ili obrnuto.

I vjerujem u ono da se dobro dobrim vraća.
Isto tako znam da nikada nisam htio nekome nešto loše u životu,a vjerujem da to i vas puno ne želi.
Ali vidljivo je u životu kako se neki ljudi naslađuju ako nekome nešto ne ide u životu,a neki su nekima zavidni ako im ide.
To nisam nikada mogao shvatiti,al onda se pomiriš da je to tako,i uvjek će toga biti.

Htio bih reći da nam život zapravo puno toga pruža,i da zaista mislim da uz neku sudbinu kao suđenu,ipak dosta toga u životu biramo.
Naravno nitko ne bira da je bolestan,ali pošto vjerujem i u sudbinu onda si to tako objašnjavam.
Dakle,zdrav sam i zahvalan sam na tome,i pokušavam to ne uzimati zdravo za gotovo.

Da se vratim na čovječuljka.Već sam pisao o tom čovječuljku da me znao iznenadit,odi ovo,odi ono.

Prije par dana sam ostao kod kuće,bio sam prehlađen,svaki mišić me bolio,bio sam dosta umoran.Probudio sam se taj dan,spremio za posao,samo što nisam krenuo,kad sam odlučio ipak ostati doma,da se regeneriram.
Uzeo sam tri dana od godišnjeg,jer nisam mogao sve iskoristit po ljetu.
Nekako mi je tih dana u ruke dospio papirnati oblik novina(inače ne čitam već dugo te novine,nego malo po netu),i listam i čitam.Zna određene dane biti onaj prilog o vrtu,kojeg sam do ovog dana redovito preskakao,čak sam se i znao pitat--zar postoji netko tko čita taj prilog,meni totalno bezveze i nezanimljivo.
Ne znam zašto,i kako sam taj dan i to prolistao i malo čitao.Možda je tu čovječuljak imao svoje prste,ili je to onaj jedan od znakova.To će se tek pokazat.
Da skratim priču,od tog dana i tog priloga,krenulo je sve u nekom drugom smjeru.
To što sam tamo pročitao,zapravo me odvelo nekamo drugdje,pa još nekamo drugdje.

Na kraju mi čovječuljak veli odi kupi vreću umjetnog gnojiva.
Pa kaj si lud,mislim si ja,a onda se sjetim da je to čovječuljak i do sada mi nije želio loše.

Tako sam otišao sa doslovno zadnjim novcima u biljnu apoteku i kupio to gnojivo....


A zapravo sam shvatio i povezao da ovo što već pol godine idem sa grčem na posao,pokušavam promijeniti posao,zapravo u tom dijelu ne slušam čovječuljka koji mi govori da napravim potez u smjeru napuštanja tog posla,ali za to nemam dosta hrabrosti jer znate kako je danas teško do posla.
Jedan dio mene zna da bih se nekako izvukao da poslušam čovječuljka i ovdje,samo kao što sam rekao bojim se.
I tako mi se čini da sada čovječuljak u želji da mi pomogne ide okolnim i meni možda lakše prihvatljivim putem.

Dakle kad me već uputio na ovaj sadašnji posao gdje stvarno radim sve i svašta(nije da znam to sve raditi,ali si na neki način prisiljen naučiti,samo jedan mali dio tog posla je i posao vezan uz prirodu,sadnju i slično) ,sada čovječuljak želi reći da mi je to valjda trebalo ,jer kako bih inače shvatio da volim puno prirodu i rad u prirodi.
Do sada sam bio tipični čovjek asfalta,ništa nisam radio vezano uz prirodu a pogotovo sadnju ili slično.Sada na poslu znam tu i tamo nešto napraviti od toga,i shvatio sam da to volim,tek nakon što sam dospio u ovu firmu,nakon ovih novina i znakova čovječuljka.
Nemam nikakve poveznice sa selom osim što su moji roditelji rođeni na selu i kao mladi pobjegli u grad.
Ja ću pokušati napraviti obrnuto,cilj mi je dospjeti na selo i baviti se nekom vrstom sadnje i rada na zraku.

Pitao sam punicu i tasta jel mogu kod njih nešto početi saditi i dogovor je da idem sljedeći vikend posaditi svoje prve privatne sadnice u životu.

Teška je situacija,gledam i da odem iz države privremeno,da se probam oporaviti malo financijski,jer ovim tempom bi mogli počet dolaziti isključivati neke od komunalija jer se sve više kasni s plačanjem.
Ali od ovog dana kad sam kupio vreću gnojiva više nema kukanja,jer od kukanja nema ničega.
Probat ću postići svoj cilj koji naravno nije novac,nego normalan život sa što manje stresa i pokušati raditi ono što volim,jer mi se to čini kao najveći uspjeh--raditi ono što voliš!

Zemlje ima ,nije moja al nije bitno.....


To je sada samo početak jer ne mogu odmah puno toga posaditi,ali kao neka vrsta rekreacije i ljubavi prema prirodi,pa možda u nekoj budućnosti(za 3-4 godine) možda krenem tim svojim putem prema selu.
Živi bili pa vidjeli!

Oznake: selo, grad


- 19:57 - Komentari (19) - Isprintaj - #

28.10.2013., ponedjeljak

Divovi postoje

Sretnu se King Kong i Veli Jože.
Pa di si Veli Jože?!
Di si Kinže Konže?!

....Samo ne znam jel ovo prvi,drugi ili neki treći?!...


Oznake: divovi


- 21:18 - Komentari (6) - Isprintaj - #

26.10.2013., subota

Dobro jutro radni Zagrebe

Moram priznat da sam vrlo rijetko u centru grada.Da li zbog nedostatka vremena ili zbog toga što me putevi već duže ne vode kroz centar.
Nekad su mi to bile svakodnevne rute,i uvijek si mogao nešto zanimljivo vidjet,ako si promatrao.

Ne pamtim kad sam uopće bio u centru,prošetao,a pogotovo radnim danom i to ujutro.
Osim ,naravno u nekim specifičnim situacijama koje su jako rijetke.
Čini mi se da su ljudi iz nekih drugih krajeva ili gradova češće od mene u centru Zagreba.
Pa kad sam bar na kratko mogao glumiti turista i gledati kako netko radi,neka barem ostane zabilježeno.

Dakle,osim što se centar povezuje sa ispijanjem kava na trgovima.......


ima čak i onih koji rade...







..ima i albino-dimnjačara..


...i malo na crnjaka...


....visinskih....



...i svijetlećih...


...a ovi rade ko i ja taj dan....




..i za kraj sviramo po željama...baš je pjevao "zbog jedne divne....."...


....a kad smo već nešto odradili,vrijeme je da zavirimo u šator i pogledamo autohtone hrvatske proizvode...možda nešto i užicamo....








...čini mi se da je pored svih tih štandova ipak najveća gužva bila na ovakvima......


Pošto nisam doma popio kavu zbog žurbe,odlučio sam popit negdje u centru grada,i mislim si sad kad me oderu s cijenom i lošom kavom...kad ono gle čuda...nikad kava jeftinija,a i dobra je bila.....s pogledom na Tina Ujevića.....valjda neka akcija....

Oznake: Zagreb, centar


- 22:58 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Čuvar kuće

Mislim da svaki čovjek u nešto vjeruje.
Da li vjeruje na osnovu svog nekog iskustva,na osnovu predaje,na osnovu okoline oko njega ili jednostavno bira u što će vjerovati.
Ja sam jedan od onih koji znaju biti nekad skeptični u neke stvari.
Ali kad vjerujem onda stvarno vjerujem.

Sad ima nešto novo u što vjerujem.

Prije nekoliko dana Fichi je bilo dosta loše i pokupio sam ga u vrtiću.
Veli teta da se maknuo u čošak i da plače da ga boli uho.
Odmah sam došao po njega,i stvarno je bio sav čudan,lagana temperatura,sav crven i boli ga uho.
Došli smo do doktora,pregleda ga i kaže da nije ništa,da to nije za antibiotik,dao nam je kapi za nos i krenuli smo doma.
Predvečer je Ficho imao visoku temperaturu,ali osim temperature(koju smo rješavali sa lupocetom),sav se svijao od bolova uha.Inače nije nešto boležljivi stvarno s njim nije bilo nekih problema.
Nekad smo davno bili jednom na hitnoj,al možda više zbog naše panike roditeljstva,nemaš iskustva.
I sada je bilo pitanje što napraviti,kako mu pomoći.
Žena u jednom trenutku krene na balkon i vraća se sa nekim zelenim listom.
Pitam ja što će ti to?
Pa to je čuvarkuća ili čuvar kuće!
Nakapat ćemo mu s tim uho,probat ćemo......



I zaista,nakon pol sata Ficho se smirio,rekao da ide spavati.
Ujutro se probudio,nema bolova,temperatura se povukla i sve se vraća u normalu.

Kasnije sam čuo da uho kad boli zna bit jače od zubobolje,ne znam jer nisam imao situaciju da me boli uho.

Znao sam ja da postoji ta biljka,i sjetim se da je baka toga uvijek imala po dvorištu,a i moja majka ima čuvarkuću,valjda je to tradicija.
Samo što ja znam biti skeptičan oko takvih stvari,pa nisam obraćao pažnju na te listove.
Kažu neki da pomaže u puno stvari.
Možda je i to neki placebo,ali si mislim da kod djece nije placebo.
I tako sam stekao nešto novo u što vjerujem,ako i nije istina ja opet vjerujem sada u čuvara kuće.
Kao što sam rekao,svatko može birat u što vjeruje.

Oznake: čuvarkuća


- 09:05 - Komentari (10) - Isprintaj - #

25.10.2013., petak

Pismo dragoj Angeli

Ovim putem ti se javljam draga Anđo,jer mi ne odgovaraš na privatne pozive.
Znaj da mi je jako teško posljednjih dana.
Prvo sam saznao da si jako ljuta na mene.To me dosta pogodilo,al ne toliko, koliko me zapravo pogodilo kad si me izbrisala sa fejspuka.
Probao sam nekako doći do tebe ali neuspješno .
Stoga ti se ovako javljam u nadi da ćeš mi oprostiti.
Fale mi naši razgovori preko fejsa do dugo u noć,kad smo se zajedno znali smijati svemu što se događa.
Znaš i sama da nam je ipak ponekad teško kad malo razmislimo što zapravo radimo ovom napaćenom svijetu,zna mi bit teško,a onda se sjetim tvojih riječi :ma ko ih hebe,pa nisu za drugo nego da ih iskorištavamo i bogatimo se.
Onda se sjetim kak si me nasmijala kad si pričala o onim zadnjima koje si primila u ovu svoju uniju,pa si požalilia za par dana,al kak sama i veliš,ipak neka ih,pa ionak je naš cilj sjebat sve koje možemo,a oni sretni.
I znam da si samo meni ispričala neke stvari o idejama i planovima u budućnosti.
Mogu ti samo reći da si vrlo domišljata i pametna a i ljudi oko tebe(mislim i na neke iz svog tima),još ti vidim onaj smješak na licu kad si pričala kak je ljudima lako manipulirat kad imaš dobru ideju.
Svi misle da će nešto kao dobit,dođu kod tebe,ti im nametnaš neke svoje zakone,oni naprave dar-mar u svojim državama,pol toga im pozabranjivaš,uništiš i ono malo izvoza koji su imali,i kad konačno postaneš najveći izvoznik(a to već i jesi),e onda mi se sviđa kaj si mi ispričala kakav je kraj i kak nestaje ta tvoja unija.
Mogu samo reći da mi je stvarno dobro s tobom,uvijek me nasmiješ.

Zato draga Anđela,tek sada vidim da si me smatrala pravim prijateljem,i shvatio sam da te pogodilo to što te prisluškujemo,al sam mislio da ti znaš za to,pa mi sve živo prisluškujemo.
Al ak ti to pomaže,odmah sam prekinuo tvoje prisluškivanje u nadi da će to ponovo vratiti one trenutke koje smo imali.
Valjda ćeš mi oprostiti,jer meni je već dosta raznih neprijatelja,trebaju mi prijatelji!
Znaš i sama da mi stalno imamo oko sebe neke neprijatelje i da stalno ratujemo s nekim.
Molim te da barem ti ostaneš uz mene i da me vratiš za prijatelja na fejsu.

Ako ti išta znači to, da nisam imao pojma da ti nemaš pojma o prisluškivanju.Pokazat ću ti da mi sve prisluškujemo i da se nemaš razloga ljutit.Prisluškujemo sve visoko pozicionirane osobe u svim državama,pa tako i u onoj zadnjoj koje si primila....


...prisluškujemo ljude odmalena,da nas ništa ne može iznenaditi....


...možda će ti biti smiješno,ali prisluškujemo čak i vanzemaljce(o tome ću ti pričati ako me vratiš za prijatelja)....


Eto draga A,nadam se da će ti ovo bar malo olakšati ljutnju koju trenutno gajiš prema meni.
Nadam se da ćeš me opet držati za prijatelja(volim kad me drže za prijatelja),da ćemo se uskoro opet smijati svima koji ne kuže....vidimo se na fejsu..kisi..

tvoj stari i novi prijatelj--
Obmana

- 12:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.10.2013., srijeda

Kako uspješno lagati

Nevolja s laganjem je u tome da podsvijest djeluje automatski i neovisno o našoj izgovorenoj laži,pa nas govor tijela tako odaje.Zato je ljude koji rijetko lažu lako uhvatiti u laži.
U trenutku kada počinju lagati tijelo upućuje suprotne signale.
Dok laž traje,podsvijest odašilje nervozu,što se očitava kao gesta suprotstavljena riječima koje slušamo.
Ljudi kojima je laž sastavni dio posla,kao što su političari,odvjetnici,glumci,tv-voditelji,usavršili su gestikulaciju i ponašanje tijela do te mjere da je teško vidjeti lažu li ili ne,pa ljudi koji ih slušaju nasjedaju bez iznimke.
Takvi usavršavaju svoje geste na dva načina.
Uvježbavaju ono što osjećaju kao istinsku gestu kada izgovaraju laž,ali u tome uspijevaju samo ako su u duljem vremanskom razdoblju predano vježbali pričajući laži bez kraja.
Drugo,oni su sposobni osloboditi sa gesti gotovo tako da,dok govore neistine,ne pokazuju niti pozitivne niti negativne kretnje,ali to je težak i mukotrpan rad.

Neki od znakova-sitni trzaji mišića na licu,sužavanje i širenje zjenica,orošenje na obrvama,navale crvenila u obraze,jače treptanje očnim kapcima....

Da biste uspješno lagali,očigledno je da ćete morati tijelo sakriti od pogleda drugih ljudi.Baš zbog toga policijski istražitelji vole osumnjičenoga smjestiti u stolicu na sredini sobe ili ga osvijetliti tako da je njegovo tijelo potpuno izloženo istražitelju.
Naravno,lagati je puno zgodnije sjedite li za stolom koji skriva dio tijela ili vireći preko ograde ili iza zatvorenih vrata.
GOVOR TIJELA--Allan Pease


Nije ovo neki sad prepametan tekst,samo podsjetnik da su laži svugdje oko nas.
A i signali i znakovi da se laže su također svugdje oko nas.
Pa ima li uopće čovjeka koji nije ništa nikad slagao u životu?Ja mislim da nema.
Laži mogu biti korisne,nekorisne,potrebne,nepotrebne,opasne ,bezopasne.....

Zapravo su me te gestikulacije natjerale na ovaj post.Prekjučer sam vidio govor tijela,odnosno gestikulacije jednog političara.
Vidio sam prekjučer na Slavku Liniću nešto što nisam očekivao.
Do sada mi je on jedan od rijetkih za kojeg sam smatrao da mu je barem malo stalo do toga da možda ljudi bolje žive u skoroj budućnosti.
Mislim to i dalje,ako bi morao nekog izdvojit u tom sivilu bezkičmenjaka,ako bih imao pravo spasiti jednog od ministara sa broda koji tone onda bih vjerovatno spasio Linića.
Ne kažem da on nema nekih svojih afera od prije i da možda ne laže,ali sigurno nije uspješan lažac kao neki drugi.
I tako sam prekjučer vidio Linića na tv-u,pričao je ono standardno,o porezima,rezanjima,proračunu...Ali ovaj put sam mu na licu vidio da zapravo želi reći nešto drugo,a kao da ne može ili ne smije.Mislim da nam je zapravo htio reći:
"drage hrvatice i hrvati,naš brod koji tone upravo je potonuo,a vi koji se još uvijek držite za nešto i glava vam je još uvijek iznad vode, bježite svi van iz države!Bježite iz Hrvatske,spašavajte se!Gotovo je tu!"
Eto to mi je rekao njegov izraz lica,a rijetko me prevari.

Moram priznati da već neko vrijeme razmišljam da odem van.
Prvo je trebalo u glavi zamisliti situaciju da napuštate obitelj,prijatelje,okruženje u kojem ste odrasli.
Kad se to uspije riješiti sam sa sobom,onda dolazi ona prepreka od papirologije,kompliciranosti samog prelaska i nalaska posla a i blokade koju nam je naša Europa tako lijepo postavila.Ako si iz Hrvatske onda znaš da ne možeš samo tak doći do Njem,Austrije,Švicarske.....
Ja bih van!Nemam nigdje nikoga vani,i to je teško ostvarivo,al ne mogu čekat da se ovdje nešto promijeni.
Nisam bio nikad tip čovjeka koji je htio napustiti državu,ali možda i njih pola u povijesti a naručito 70-tih god,također nisu bili tipovi koji bi napuštali svoju državu.Život nije logičan,tako da ono što ti se činilo da nisi za to,možda dolazi vrijeme kad jesi.

Da se vratim još malo na laganje.
Mislim da je najveći majstor i najuspješniji lažov trenutno Smranader.
A pročitali smo na početku da je postati uspješan u laganju zapravo težak i mukotrpan posao.
Dakle,Smranader se ipak u nečemu naradio,ili mu je to prirodni talenat.
On se ne mora skrivat iza vrata dok laže,uvjerljiv je.
Ako bi ikad postojala nagrada za uspješno laganje on bi ju prvi dobio,a kasnije bi ta nagrada dobila po njemu ime.
I zlatnog Smranadera dobiva.....

E da,i Kalmeti su mi nekako u zadnje vrijeme orošene obrve.

Oznake: la, laganje, politika


- 13:58 - Komentari (16) - Isprintaj - #

21.10.2013., ponedjeljak

U Hrvackoj!

....u Hrvackoj imamo najljepše more...
....u Hrvackoj imamo predivne planine....
....u Hrvackoj imamo beskrajna zelena polja......
....u Hrvackoj imamo najlepše brege.....
....u Hrvackoj imamo i gladne ljude.....
....u Hrvackoj imamo pohlepne ljude.....
....u Hrvackoj imamo lopove.....
....u Hrvackoj imamo propale tvornice....
....u Hrvackoj imamo šoping centre.....
....u Hrvackoj imamo afere....
....u Hrvackoj imamo prosječne hrvate....
....u Hrvackoj imamo dišpet....
....u Hrvackoj imamo inat....
....u Hrvackoj imamo,u stvari imali smo.....ma imamo sve....
....ali u Hrvackoj imamo nešto što nema nigdje na svijetu- imamo ljude kojima je : šezdeset posto od sto: 40????!!!!,naše drage administratore na blog.hr-u !!

- 22:28 - Komentari (8) - Isprintaj - #

20.10.2013., nedjelja

Maslina je (ne)obrana....

Ima ona Pervanova: našlo se 20-tak dalmoša ispod masline i pjevaju:
"maslina je neobrana,nima koga da je bere..."

Pa kak će bit obrana,ak se pjeva,umjesto da se bere.
Ajde,ajde,samo šala,vrijedni su dalmatinci,kako samo lipo pivaju!

I tak mi sa sjevera moramo ić pobrat te masline,da stvarno ne bi bila neobrana!


A sad malo o maslinama
Čuo sam da ova godina nije baš neka za maslinare,da je loša godina.
A sad sam to i vidio.Nabrali smo tri puta manje kila nego lani.
I sve su nekako trule,oštećene.Kažu da onaj tko nije špricao,nema baš ni uroda.Al tko ne šprica,ide na kvalitetu,a ne kvantitetu.Ne znam kakvo će biti ulje,ali neće ga bit puno.

Al bar se bilo u prirodi,među maslinama,na suncu i u predivnom morskom okruženju.

Mreža je bačena,i kreće berba....,









...sunce je tek počelo zalaziti,a mi pri kraju berbe...



..a galebovi razigrani....



...i maslina je obrana uz zalazak sunca.....






...kad smo već gotovi sa maslinama,evo još malo prekrasnog prirodnog ugođaja...







...da ne budu samo masline,imate pozdrav od jednog šipka....



..i od berača ! lijepi pozdrav!




Ps...sad vi sa juga možete lagano krenut prema sjeveru.ima jabuka..treba to pobrati

- 16:38 - Komentari (16) - Isprintaj - #

19.10.2013., subota

Do neba,doneba

Evo malo kasnim sa svojim nebom.
Tolko toga ,a tako malo vremena,al bolje da je tako nego obrnuto.
Objavio bih i prije post,al sam morao u Dalmaciju brat masline,tako da će i post od maslina kasnit.

Dakle,prvo smo vidli nebo kad Mariana Aureliana@,pa smo zatim vidjeli nebo kod Vještičjeg sijela,Lilianke@,pa sam htio zaokružit taj tris neba kao što je dogovoreno.
Ali vidio sam i da na blogu sdrugestrane@ također ima tog neba i prelijepih fotki.

Tako da ispada poker neba iznad Zagreba(osim ako još netko nije objavio to nebo).

Zapravo sam taj dan htio slikati neke krovove koje vidim sa balkona,jer stvarno ispada sve i svašta.
Sve je nekako smiješno,u stvari različito.Jedni krovovi su standardni kosi(meni osobno najbolji i najprihvatljiviji),ovi noviji su svi ravni(sve nešto kockasto), ali ima čak i nešto gore od tih kockastih a to ću vam pokazati u zadnjoj slici(pa prosudite sami).

Idemo prvo na nebo,dakle krajnji istok odnosno Sesvetsko nebo.......i susjedni krovovi,lampe,antene.....















...eto,nakon prošlog tamnijeg posta,danas nešto svjetlije....

..i sad krovovi ili arhitektura....

....danas sve češći ravni krovovi,ne znam jel to puno jeftinije za investitora od standardnih krovova,ali hvala,ja ne bih...


...meni draže,a i sigurnije nešto više nalik ovome...


...i nešto što ne bih izabrao nikako,makar volim zaobljene oblike,nekad čak i ravne,ali ovo mi nikako ne paše na krovu stambene zgrade....

- 21:28 - Komentari (4) - Isprintaj - #

17.10.2013., četvrtak

Lov na Mjesec

Mjesec (lat. Luna) je Zemljin prirodni satelit i ujedno najbliže nebesko tijelo,udaljeno u prosjeku 384 400km,tako da svjetlost s
Mjeseca na Zemlju stiže za 1,25 sekundi.
Mjesec obilazi Zemlju po eliptičnoj stazi srednjom brzinom od 1,02 km/s,i prelazi dnevni luk od 13 stupnjeva i 10 minuta.
Mjesec je čvrsto nebesko tijelo promjera 3473,3 km,te je po površini 14 puta,po obujmu 50 puta,a po masi 80 puta manje od Zemlje.
Ubzanje sile teže je na Mjesecu 6 puta manje nego na Zemlji.
Mjesec se oko Zemlje obrne za 27 dana,7 sati i 11,5 sekundi.

wikipedija


Ponovo sam išao prema pošti sa žutim papirićem,ali kako je u zadnje vrijeme stvarno gužva na pošti,odustao sam i odgodio čekanje u redu.

Izašao sam van i ugledao Mjesec.
Odlučio sam ga pokušati uloviti...




...bilo je teško umiriti ga,stalno bježi....ovako je to nemoguće pa sam morao upotrijebiti neke prirodne zamke i čekati ga da se ulovi u klopku....ali Mjesec je i dalje uspješno izmicao....


...nakako sam ipak uspio smanjiti mu prostor za bijeg....




....i potpuno ga zaustaviti...



...nakon toga odlučio sam ga pustiti,jer tko sam ja da lovim Mjesec,ali kad sam ga pustio kao da se počeo stezati obruč oko njega....nisam valjda ja to nešto zeznuo,samo je nepomično stajao...





...dal od straha il zbog vremena potrčao sam u poštu,smanjila se gužva.....




Oznake: mjesec


- 15:22 - Komentari (10) - Isprintaj - #

16.10.2013., srijeda

Trebaš imat muda


- 22:49 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Ozračeno vino

U današnje vrijeme se priča o tome kako sve i svašta zrači.
Od mobitela,mikrovalne,televizora pa do onih glomaznih repetitora.

Pa sve zrači.Zrače i ljudi!?

Jesmo li se već privikli na to razno zračenje?Postali imuni?
Teško.
Čini se da sve više mladih oboljeva,da sve više ljudi ne mogu imat djecu a pokušavaju.
Je li to od tog zračenja?
Kakva nam je prehrana?Je li hrana ozračena?
Kakve će bit sljedeće generacije,možda će stvarno postat imuni na to.
Nekad se malo priča o tome,onako površno.Mi valjda ionako ne saznajemo prave istine.Kao ni recept od coca-cole.

Možda je i prije bilo toliko bolesti,samo nije sve bilo puno medija i o svemu se obavještavalo.

Tako i mene brinu ti repetitori,koliko oni uistinu rade štete ako si im stalno u blizini.
Koliko zapravo šteti mobitel koji je nekima po cijele dane u džepu?
Eh,da znam,rekao bih vam.A možda i bolje da ne znamo.

I tako bih vam želio pokazati jedan mali raj na brdu iznad Sesveta.To je mjesto gdje se povremeno ode na roštilj,u berbu grožđa,zapravo se maknut od gužve i strke,ono-odmor.

Ima jedna cesta uzbrdo,koja vodi do tog malog raja.....


..gdje se skriva dvorište sa par vikendica....



...kao što sam rekao,može se brat grožđe...


...roštiljat...


..odmarat,kartat....


Ali u zadnje vrijeme se malo promijenila slika te idile.Jedan susjed,najbliži,odma do vikendice mog kuma nešto je poklonio svojim susjedima.
Susjedova vikendica je ova drvena....


..mislim da nije niti mogao biti "bliskiji" ili bliži susjed....


....e pa susjed fala ti na poklonima...poklonio je ne samo jedan....


..nego dva poklona....


...jedan je ispred te drvene vikendice,a drugi iza u dvorištu....



...i je li sad taj orah ozračeniji nego prije...


...je li sad to grožđe ozračenije nego prije...


Di god se okreneš ne možeš a da ne vidiš te ogromne repetitore.
Ajde,susjed im je zauzvrat asfaltirao cestu prema dvorištu.To je kao njegov dar,jer on prima naknadu za rentanje svoje zemlje korporacijama,a njegovi susjedi dobivaju porciju zračenja.

Ima on pravo valjda radit sa svojom zemljom što ga volja,al ne znam baš jel to uvijek sve po zakonu.
Tu nije trebala nikakva suglasnost od susjeda radi gradnje,a za sve drugo ti treba.
Malo mi tu nešto smrdi.
Nije provjereno ali čuo sam da je taj čovjek radio u ht-u nekad.
Većinom di ima dima ima i vatre,tak da ne bi baš rekao da su tu čista posla.

Taj susjed skoro uopće ne dolazi u vikendicu.Ali ima tu nekih koji bi rado dolazili.
Mislim da je cifra koju on dobiva za jedan ovaj repetitor oko 300e,a ako imaš dva to je stvarno dobra mjesečna lova.

Osim tih vikendica,mjesto je i nastanjeno i ljudi tu žive svakodnevno.

Al kume,dolazit ćemo mi na vikendicu,pa neće nas to valjda ubit.Ma navikli smo već na zračenja,pa čak iako je vino ozračeno,pa prije će nas lupit,a i imat ćeš ga duže.

A i roštiljamo i dalje...



...i uživamo u prirodi...


Jedino možda promijene naziv mjesta,pa neće više biti....

...nego "Veliki Repetitori"...

P.S.čuo sam jednom da su pronašli negdje u dimnjaku skriven mali repetitor,usred grada ili mjesta.Čovjek primao naknadu po skrivečki.Mislim da je to bilo na Pagu.Ilegalno naravno.

Oznake: zračenje, repetitori


- 14:32 - Komentari (9) - Isprintaj - #

15.10.2013., utorak

Umoran sam prijatelju

Nije Stavros,to sam samo ja.
Mislio sam pisat nešto o nogometu,al neda mi se,umoran sam.Ne od nogometa,ne igram ga,a u zadnje vrijeme ni ne gledam baš.
Tv je na programu di je tekma,slušam,drjemam i malo pratim.
Al trudim se ostat budan,borim se.
Možda nije samo umor,možda su to samo postale stvarno sporedne stvari.
Da mi je netko pričao prije samo par godina da ja na dan utakmice uopće neću znati u koliko sati je utakmica,reko bih mu da je lud.
Ili da ne znam koliko tko ima bodova,ili na dan kad je liga prvaka,a ja uopće nisam znao da je utakmica.
Može bit umor,ali kakav?

Sad kad ste vidli da se radi o nogometu,sigurno je već vas puno pobjeglo na neke druge blogove,tak da sad mogu pisat stvarno sve i svašta,Mogu izabrat koju god temu i nitko neće skužit.I bi ,sad bih pisao nešto drugo,zanimljivo,sočno,masno,al umoran sam.

Ako je ipak netko ostao čitat,a i ako nije,ja ću ipak još malo.
Da,htio sam reći da nije to samo umor fizički od posla ili nečega.Čini mi se da je to i od toga što je splasnula euforija.
Ne samo sportska,nego i općenito.Kao da je nestao naboj,gužva,galama,euforija.
Mislim si da možda nije umor samo kod mene,mislim da je više ljudi umorno.

Od čega?
Pa od čega ne!
Prvo od posla(ako netko radi),onda od žutih papirića(dobio sam još jedan jučer,i odustao u pošti jer je bila opet gužva),pa od raznoraznih transakcija u banci(prebacivanja master-tekući,radi minusa i minusetina),pa od zvonjave službenog mobitela,i onda još tekma navečer i Štimčeva taktita.

I onda ti gledaj to.
Možda nije Štimac kriv,niti igrači,možda je to samo to-nema euforije.Sve je splasnulo.
Pa i ugostitelji muku muče,sve je splasnulo,umor,prazne stolice....




A vidim da se trude ti ugostitelji,sve bi dali da se vrati ta euforija iz 90-tih.
Ali nema nas u bircu,umorni smo.
Čak nam nude i raznorazne akcije....


....i ne samo to,nego dobivamo i besplatne obroke....


...tako sam u jednom kafiću kad se igralo protiv Škotske dobio roštilj,a protiv Srbije sam se zatekao u Zadru i dobio čevape.Bilo je i kotlovine.Ne znam što se danas nudi,umoran sam.
Možda nema danas klope,možda su i ugostitelji umorni.

Danas odigrajte kak hoćete,ali ak hoćete proć dodatne kvalifikacije tu već treba kolektivna euforija,a tu mislim i na igrače i trenere.Ugostitelji navijaju zajedno sa nama,njima je to kruh,ta naša euforija,a ak izgubimo onda barem mi dobijemo kruh od naših ugostitelja.

E sad sam stvarno umoran,imam još kave od jutra jer sam se prekasno probudio pa idem popit.

A vi igrači,nekad vatreni,i Štimče danas još uživajte,ali sljedeću tekmu mi nemojte izlazit bez naboja i pozitivne energije,pa igrate za NJU,našu VOLJENU.
Kad nam već uzimaju kruh,nemojte nam uzet i igre!
I nemojte da vas ovak umorno bodrimo......

Oznake: umor, euforija, nogomet


- 19:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

14.10.2013., ponedjeljak

Evo politika kiti lopove!

Idu ljudi
evo love
a mene tu ni minute nema.
Idu ljeta,pate ljudi
u Rimu umiru
imaju arapi para u jami
car ovde nema za mene dvorac
u Bejrutu arapi kipara u tur jebu
Sava neće na vas
Mišu pita Dara: "Da ti pušim?"





Malo sam to posložio kao pjesmu,da probam zamaskirat.
Tu se zapravo radi o "palindromima"-ili palindromskim rečenicama.To su rečenice koje se čitaju isto sa obje strane.

Možda je to već netko pisao,ili je možda bezveze,al ja se sjetio danas jedne riječi koju znam od školskih dana.
Prolazio sam pored zgrade gdje je postavljena skela,pa sam se sjetio kad smo ko klinci premetali svačija imena,i tako došli da je Aleksandar naopačke radna skela.

Znao sam i onu već izlizanu --Ana voli Milovana.
Al tada sam znao još i onu: --udovica baci vodu!

Kad sam se već toga sjetio,išao sam malo guglat,pa sam vidio da ima tih palindroma preko 30 kom.
Ja sam tu izdvojio samo neke.

Na ljudskom tijelu ima tri palindroma--oko,kapak,kuk.

Još neki sa neta.....
Imamo ono o mami.
Ana nabra par banana.
Sir ima miris.
Evo sada sove.
Nema Kata kamen.
Jovi limaru gumu gura Milivoj.
E sine,ženi se!
Nakrao Arkan!
Maja sa Nedom ode na sajam.

Evo,možda je nekom ovaj post bar malo bio zanimljiv.
Ja stvarno nism znao da ima više tih rečenica,a nisam se dugo toga ni sjetio.
Na početku sam napisao u obliku pjesme da malo zakamufliram o čemu se radi.
I sami naslov je palindrom.
Ako sam nekog zeznuo s "pjesmom" onda je post uspio.

Oznake: palindromi


- 19:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.10.2013., nedjelja

Hvala Majci Prirodi

Možda je već dosta jesenskih postova,ali....
Morao sam jedan zahvalni napisat zbog prirode.

Volim,poštujem i cijenim prirodu valjda kao što jedno djete može voljeti,poštovati i cijeniti svoju majku.A čini mi se da je čovjek svaki dan sve dalje od prirode.
Tako da, iako je nekom dosta takvih tema,ja ću još uvijek o prirodi i jeseni.
Čini mi se da je jesen a i priroda još uvijek blagonaklona prema čovjeku.Nudi se i dijeli svoje plodove.Daruje nam raskoš i ljepotu.

Nakon onog jučerašnjeg tuširanja u šumi,danas smo čuli za jednu oazu prepunu kestena i ljepote prirode.
To se nalazi samo 15 min vožnje od centra Sesveta....


...nakon 10 min vožnje dolazimo do sela Planina Donja......



....i cesta nas dalje vodi ravno do šume...



...šuma je pristupačna,prepuna velikih staza....



....i prepuna je kestena...zapravo prevladava kesten,ima nešto malo hrastova....


...kestena ima već na samoj stazi,skoro da i ne treba ulaziti dublje u šumu...ali mi volimo istraživati i šetati po šumi....




..i krenuli smo u istraživanje i branje kestena....
...već znamo da svako živo biće ima svoju neku priču i po nečemu se razlikuje,tako i šuma skriva bezbroj različitih priča.....
...tako i svako stablo ili svaki panj ima svoju neku priču...










...i svaki list i biljka ima svoju priču...






..ne zaostaju tu ni gljive....

...osim običnih ima i krvoločnih i opasnih...


...ima i nekih koje mogu asocirati na razne stvari...





...ima i skrivenih sela....


...a kakvo bi to mjesto bilo da nema kineske četvrti...



..ima i jedna za koju možda i znam..mislim da je to ona muhara...


...ima čak i svaka kestenova ljuska svoju neku priču...








..povratak gremlina...


...i Zekoslav Mrkva...



..nakon pune vreće istraživanja...


..krećemo kući...sretni,pomalo umorni i zahvalni...


Uf,malo duži post,al iz zahvalnosti smo i to izdržali.
Još jednom hvala Majci Prirodi......








Oznake: priroda, jesen, plodovi jeseni


- 18:59 - Komentari (12) - Isprintaj - #

12.10.2013., subota

Mokri,pečeni,kuhani

Bio je sunčan dan.Činilo mi se da će tako i ostati do kraja dana.
Ali nije,jer inače ne bismo pokisli.

Poslje ručka sjetili smo se da bi mogli ić u šumu po kestene,ljepo je vrijeme pa idemo.
Krenuli smo prema Šestinama,podno Sljemena.
Tek što smo krenuli,sunce se sakrilo,al mislimo si, pa to je prolazno.

Još nismo stigli ni do šume,a evo kiše.....



...došli smo do kućice i sklonili se od kiše....


...i sad smo razmišljali,hoćemo li u šumu ili natrag do auta.Na isto nam dođe,u oba slučaja bit ćemo mokri.
Pa nećemo valjda sad kući bez kestena,nismo od šećera da se rastopimo na kiši. I krenuli mi u šumu......

...trebalo nam je da uopće ugledamo neke znakove kestena,ali prvo samo ljuske,prazne,sve je pobrano.Opet smo zakasnili kao i neke prijašnje godine.Morali smo krenuti malo na nepristupačniji teren,tamo gdje drugi nisu prolazili.Teren je bio sve opasniji,blatniji i strmiji,a i bilo je sve mračnije....


....svašta nalazimo,al kestena nema..ne preostaje nam više puno vremena,kiša sve jače pada,pa gdje je taj kesten....kad ono čudo..evo ga..prvi kesten nađen....


..udružili smo snage i krenuli brzo u berbu..pokupili ono što je ostalo....


...i na kraju u toj žurbi ipak skupili oko dvije obiteljske porcije.....


.....potrčali smo natrag do kućice,malo odmorili,možda prestane padat,ali ništa, pada i dalje....trčali smo i do auta..mokri ali sretni...vraćamo se sa plijenom....
Naravno putem u autu vidimo kako kiša pomalo prestaje.Izgleda da je kiša samo padala dok smo mi brali kestene.
Kad smo stigli kući ponovo je bilo sunčano,kao i kad smo kretali u kestenijadu.Samo što je ovaj put bila i duga.......




...sad kad smo na toplom i suhom,ne preostaje nam ništa drugo nego da i kestene stavimo na toplo...trebamo ih samo pripremit....



...ovi manji nek budu danas pečeni....



..ne izgledaju onako lijepo kao na vatri,ali su ukusni..ovo je više na HEP-ovski način ili na struju...

..a ovi nek sutra budu kuhani...



Oznake: kesteni


- 23:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Idem u zatvor

Jedna od najgorih stvari koju mogu dobiti od poštara je onaj žuti papirić da podignem preporučenu pošiljku na pošti.

To me odmah asocira na plavu kuvertu koja obično znači neku kaznu i punjenje državnog proračuna.

Kao da će se ikad napuniti(ne možeš to napuniti da svaki dan plaćamo neke kazne),to je vreća bez dna.

I tako mi taj žuti papirić uvijek pokvari dan.
Sada mi je odmah prošlo kroz glavu da je to moguća kazna za jedan prekršaj od prije dva mjeseca.
Vozio sam službeni auto,i naravno žurio se.Ne svojom voljom nego zbog strke na poslu i konstantnog forsiranja,ajde,di si,požuri....

I tko mi je čovjek u plavom snimio brzinu i zaustavio me.
Znate li zašto sam vas zaustavio?
Znam!
I počeo sam odmah sa kukunjem-znate,nemojte,pa nisam se žurio zbog sebe.Radim,ganjaju me,žurim se ,bojim se za posao.....
Zapravo sam igrao na neku kartu poštenja,jer zaista tuda prolazim i privatno i poslovno.
A privatno stvarno vozim po propisima i nisam već dugo kažnjavan.
Sve sam mu to rekao,i još puno toga.
I nakraju sam ga molio kao Boga(doslovno) da ako može progleda kroz prste,jer ne mogu platit 1000 kn.
Rekao sam mu da ću ići rađe u zatvor.
On mi je rekao da sam ja najbrži od svih koje je danas upisao u svoju bilježnicu.
Znam gospodine,ali ako ikako možete učinit da me ne kaznite,a da vi ne ispaštate,tada vas lijepo molim da mi uslišite moju molitvu.

Vodim se onime što većinom dobro procjenjujem ljude,barem je tako bilo do sad.
I sjećam se da kad mi se dalo i kad sam osjetio da je čovjek u plavom stvarno "čovjek" pokušao sam uvijek iskrenim i poštenim pristupom rješiti svoj slučaj.
Naravno da je bilo i situacija kada mi se nije dalo tako nastupiti,kada sam bio mlađi i bahatiji,i mislio da sam svu pamet svijeta pokupio.Tada sam redovito plačao punu cijenu toga kroz kazne.
Sada nastupam i živim krajnje iskreno,pošteno i katkad platim i tu cijenu.

Da se vratim na onaj žuti papirić.Sada osim grča zbog samog papirića i odlaska na poštu imam i onaj grč kad vidim gužvu u zadnje vrijeme na pošti...

Stvarno kao da su svi na pošti.
Prije sam barem odmah došao na red,jer tamo na preuzimanju pošte nije nikad bilo gužve.
Ali sada i pošta izgleda ide svojim kapitalističkim smjerom i svi rade sve,kao i kod naših dragih privatnika.
Prije je jedan čovjek radio svoj posao,pa je tako i na pošti jedna osoba radila na tim pošiljkama,netko drugi na plačanju režija,a netko na slanju pošte.
A sada je vrijeme da se gleda da ne bi slučajno netko radio više a netko manje,i tako je sad jedan red,a svaki šalter je univerzalni....


I sada ja moram čekat u redu sa svima,i onima koji plačaju režije,koji šalju poštu i koji su došli kao ja sa žutim papirićem.
Tako da moram još duže strepiti kakvu kuvertu ću dobiti.
A lijepo su mogli ostaviti da svaki šalter obavlja svoje,a ako ih je mučilo što ovaj koji je radio sa žutim papirićima ne bi imao cijeli dan posla,mogli su mu dati da usput očisti klime...

..da nije tako zagušljivo(to je 5 min posla).

...mogli su mu dati i da pomete usput pod....


...ili nešto treće,četvrto.peto.....

Ionako je došlo vrijeme da svi moramo raditi sve.

Kad sam konačno došao na red,žena sa šaltera je sad morala otići na kat po moju pošiljku,šalter do mene je također djelatnica napustila svoje radno mjesto i otišla po nešto za mušteriju,i tako u jednom trenutku prazni šalteri,nema djelatnika,samo mušterije,a gužva sve veća i veća.
I tko je ovdje lud.

Napokon sam dobio svoju kuvertu,sva sreća nije bila plava(nije to ona za koju sam se uplašio),nije još stiglo ono za brzinu o čemu sam gore pisao.
Možda neće nikad ni stići,možda se nisam prevario u svojem osjećaju da je onaj u plavom zapravo samo čovjek koji nekad suosjeća i postavlja se na trenutak u moju kožu.
Ja i dalje mislim da se nisam prevario ovaj put i da ta kazna neće stići,a ako i stigne,tada ću potpisati zahtjev za odrađivanje kazne u zatvoru.

Dobio sam bijelu kovertu,vezanu također za prometni prekršaj kada sam isto radi posla sa službenim autom žurio i okrenuo se tamo gdje ne smijem.
Tada sam pisao žalbu,bio na sudu i ponovo priznao krivicu,rekao što mi je na duši i sutkinja se smilovala....




Svejedno moram platiti u državni proračun,ali manje nego je bila izrečena kazna.

Da ne ispadne da često radim prekršaje moram napomenuti da nisam platio kaznu oko 10 god,a često sam u prometu.

Ova dva prekršaja su nastala za vrijame posla,poslovne žurbe,u samo par mjeseci.
Ali tko mi je kriv.
Ma neću se više žuriti,vozim po propisima privatno,a tako ću sad i poslovno!
I ako dođe ova za brzinu kazna,vjerovatno ću vam pisati o događanjima u zatvoru.
Do čitanja,dok sam na slobodi!

Oznake: policija, kazne sud, pošta


- 13:32 - Komentari (12) - Isprintaj - #

11.10.2013., petak

(Ne)Ozbiljni razgovori

Po naslovu bi se moglo zaključiti da se radi o razgovorima!

Točno.
Razgovori mogu bit svakakvi.Stvarno.A jesam danas nešto pametan,kao sad sam rekao nešto novo,moš mislit.

Al gledao sam tekmu,i spavalo mi se.Ne znam jel sam tolko umoran,ili je u zadnje vrijeme nogomet dosadan,onak ko i Štimac.Al neću o njemu,neda mi se.
Sjetio sam se da sam nekad slučajno ulovio sabor na tv-u.
Hrvatski sabor.Uvijek sam prije prebacio na neki drugi kanal ak bi me zadesio sabor.Pa to je uvijek bilo krajnje dosadno,čak terorizirajuća emisija.Onak,taman za zaspat.To je bilo još prije nekog vremena dok još Hrvatska nije bila skroz u banani,ili samo još nismo znali točno na čemu smo.
Da ,tada mi je bilo dosadno za gledat,i nisam izdržo ni 2 min.

A sad u novije vrijeme sam čak uspio pogledat i preko 10 min.I mogu reć da je puno zanimljivije,ako promatramo kroz žanr komedije,ili zapravo cirkuski žanr,ako takav postoji(možda samo kod nas).
Bilo je zaista obečavajuće,vidiš kako lijepo neki spavaju u foteljama,pola fotelja je prazno,neki gase drugima mikrofone,neki zovu stražu da ga izbace.
Ful ozbiljni razgovori.
Mislim si ja,pa to je razina nekih klinaca u osnovnoj školi.Ma nije ni to,i ti klinci su prerasli fore tipa gašenja mikrofona,možda su saborski razgovori na razini vrtićke djece.

Nekad mi se čini da bi bolje funkcionirao sabor,a i država da ubacimo tamo 15-godišnjake,jer neki razmišljaju puno pametnije od ovih cirkusanata u foteljama.
Dakle,može sabor na tv-u,ali samo uz napomenu da je to humoristična serija koju zapravo nitko ne gleda.

Ne morate to ni prenosit.Ima na tv-u dovoljno zabavnog programa.

Dakle gospodo zastupnici,evo vam nekih razgovora koji su u najmanju ruku ravnopravni vašim,ako ne i ozbiljniji:








- 20:37 - Komentari (5) - Isprintaj - #

10.10.2013., četvrtak

Sreća u crvenom

Kad sam stigao doma,sjetio sam se one pjesme od Arsena "bubamarac".


Već sam se pitao kak to da je pjesma dječja,a priča ide da bubamarac leti od jedne do druge i sve ih redom ljubi,bubaMaru,bubaDaru,bubaKlaru....
E moj Arsene,ja mislio da si ti ozbiljan čovjek..
Nema veze,ionak svatko stihove doživi na svoj način.

Dođem doma i vidim to o čemu priča pjesma,bubamarac....







...što sam ih više promatrao to sam više vidio da ova Arsenova i nije baš istinita....jedne su malo bježale,pa su te iste lovile druge, i tako u krug....ovaj crni uopće nije "bubamarac"....sve sam ja to krivo shvatio.....


..malo sam proučio pa sam vidio da nije sad sezona parenja,nego skupljanje zbog prezimljavanja...i da ih ima svakojakih boja i šara...










...i da donase sreću....


Kad sam već malo proučavao bubamare,evo nekoliko podataka o njima (ako koga zanima) :

Bubamara ili "božja ovčica" živi posvuda u svijetu,a najviše je rasprostranjena na područjima umjerene klime u Europi i Sj.Americi.
Razmnožavanje ili vrijeme parenjaje u proljeće-ljeto.Broj jajašca3-3000,ovisno o vrsti.Trajanje inkubacije 5-8 dana.
Prezimljuju u skupinama.
Hrane se pretežno lisnim ušima.
Životni vijek im je oko godinu dana.
Odrasli kukci pojedu 40-50 biljnih uši dnevno,odnosno do 3000tijekom svog života.
Neke bubamare jedu i grinje.
Bubamara donosi sreću!

Neudane djevojke su vjerovale da će se udati na onu stranu na koju odleti bubamara.
Djeca vjeruju da će im bubamara prizvati goste,a odrasli da će im donijeti novac.

Bubamare su prepoznatljive po crvenoj boji krila,one mogu biti i narančaste,žute i crne,ali je crvena postala simbol.
Bubamara je u stanju pojest hranu čak 120 puta veću od svoje težine.
Spadaju u one životinje koje spavaju zimski san.U grupama se zbiju na skriveno mjesto,a od smrzavanja ih štiti i glicerin koji imaju u tijelu.

....još malo o sreći i vjerovanjima....

Ljudi širom svijeta vjeruju da će im predmeti,životinje,biljke ili osobe donjeti sreću.

Cvrčak........na ognjištu,već je tisućama godina znak sreće.

Bubamara........se smatra nosiocem sreće i blagostanja.Vjeruje se da donosi oslobađanje od svakodnevnih problema,
daruje strpljenje.
Žirevi...........prema skandinavskoj mitologiji štite od munja,jer su plod hrasta-drveta posvećenog Toru,bogu groma i munje.

Delfini.........donose sreću jer su u davna vremena moreplovci znali da su blizu kopna kada ih ugledaju.

Svinja........njemci imaju i uzrečicu "imati svinju" koja znači da je sreća blizu.Svinje označavaju bogatstvo ,strpljenje i
iskrenost
Kornjače......se smatraju simbolom sreće,a također su i jedna od 4 svete životinje,zajedno sa zmajem,jednorogom i
feniksom.

...još ponešto o donosiocima sreće....
...slonovi,zečja šapa,potkovica,kovanice,ljestve,djetelina s 4 lista,broj 7,trepavica,dimnjačar...itd...
Po tome je sreća svugdje oko nas.Ili je ovo samo praznovjerje?
Ako i je,opet svatko sebi bira u što će vjerovati.

Veseli ,sretni i zdravi bili!

Oznake: bubamarac, BubaMara, sreća


- 20:58 - Komentari (7) - Isprintaj - #

08.10.2013., utorak

Šumsko istraživanje

...ili šetnja...
Krenuli smo Ficho i ja u šumsko istraživanje.Nismo bili već neko vrijeme u našoj obližnjoj šumi,pa smo odlučili ići okolnim putem.Da vidimo što nam nudi pravi jesenski sunčani dan.


..tek smo ušli u šumu i odmah naišli na ono što smo i mi kad smo bili klinci najviše voljeli radit po šumi.Pronašli smo znakove da netko i u današnje vrijeme,u doba visoke tehnologije ipak posjećuje šumu i nastavlja priču koju smo i mi nekad voljeli...a to je izrada kuće,kolibe ili kako god.....




...i ja teško odolijevam da se ne popnem gore,a kamoli Ficho...


...htio je da nastavimo gradnju,jer ima pripremljenog materijala.....


...ima vremena sine,gradit ćemo mi,idemo sad dalje u istraživanje...



...tek smo krenuli,a naišli smo na još jednu gradnju,doduše malo skromnije arhitekture,ali jednako lijepe priče...



....naišli smo i na ogromnu zmiju...


..Ficho je odlučio skupljati žireve...


..a ja tražio nove dokaze da se djeca igraju vani,na otvorenom...novi dokaz su napravljene biciklističke staze sa preprekama...



..kako nismo pronašli kestene,odlučili smo malo potražiti gljive..ne kužimo se u gljivarenje,pa nismo ništa dirali,nego samo slikali..ne znamo što je tu otrovno(ili kako veli Ficho-ljuto),a što ne...pa evo malo gljiva....











....tražeći gljive malo smo se udaljili od glavnih puteva,pa smo morali početi tražiti izlaz iz šume...našli smo samo neki stari kompas koji nije bio u funkciji....


...ponovo se pojavilo sunce pa smo uz pomoć njega krenuli...




..i ubrzo pronašli stazu...


..i put prema kući...


...ej Ficho,pa ti si donio puno žireva,što ćemo sad s njima...


..pa radit ćemo nešto!-veli Ficho...dobro sine,ti radi a ja ću ti asistirati..i krenuo je on na posao...


...opet neki čovječuljci-mislim si ja...valjda je takvo vrijeme...



..napravio Ficho i nakakve utege,pa onda ispala teretana,ili veseli trening...

Oznake: šuma, jesen, šetnja


- 20:28 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Dvojba

Nekad sam bio neodlučan....hm..a možda i nisam...
Jel ima tu dvojbe.....


Ma nema dvojbe!
Baš je sunčan dan,kao stvoren za šetnju!

- 11:38 - Komentari (7) - Isprintaj - #

07.10.2013., ponedjeljak

Pušiona(ili 7.god.vjernosti)

Pušenje,dim,pepeo,katran,nikotin,smrad,kem.spojevi,novac,zdravlje...i tko zna što još!

To su mi sve asocijacije kad se spomene pušenje.
Da li je pušenje neka vrsta bolesti,manjak samopouzdanja ili samo loša navika?

Namjerno ne želim reći da je ovisnost,makar se možda može i tako protumačiti.
Ali znajući da se može prestati kad to god poželimo,ne mogu to nazvati ovisnošću.Nekako mi druge ovisnosti malo drugačije izgledaju.
Trenutno sam pušač(ili pušioničar),jer osim tog pušenja cigarete,pušimo i gubimo zdravlje,novac,vrijeme...
Dakle nismo samo pušači nego i pušioničari.

Nije teško prestat pušit,ali samo onda kad to odlučimo.Izgleda ovako lako kad je napisano,ali tako uistinu i jest.
One fore ne pale: prestat ću kad ovo prođe(neki događaj),prestat ću kad izbacim kavu,prestat ću kad popušim još ovu kutiju,ili poslje nove godine...
Ne,odluka je prestajem odmah i sada!Bez obzira na sve.
To sve pišem jer sam sada na nekoj vagi,razmišljam o prestanku,ali još mi nije došao taj trenutak.
Znam da ću prestat,al nisam još odlučio točno kad,znam da je blizu taj trenutak.
Malo sam vrtio film u nazad,i vidio da je kod mene kritična ta 7. godina.Kao da nakon 7. god. prestajem biti vjeran cigareti.
Počinjem ju izbjegavati,mjenjat se,mjenjat nju za neke ljepše i zdravije stvari.
Sjećam se da sam pušio kroz srednju školu,a nakon toga prestao drugi dan u vojsci.
Svi su me pitali kako,zašto?Pa najteže je u vojsci,tamo svi počinju zapravo pušit.
A ja ne znam točan odgovor,znam samo da je došla ta odluka: od danas više ne pušim.
I tako je i bilo.Nisam više zapalio.
Taj vojnički prestanak je bio oko 1998/1999.g.
I nisam pušio sve do ljeta 2006.g.
Tada sam na jednoj kavi žicao frenda cigaretu,jer mi se baš pušilo.Tek tako,iz čistog mira.I zapalio sam.Pa sam počeo tak povremeno pušit po jednu dvije,da bi naravno to prešlo u ono standardno.
Sad pušim,ne smatram se ovisnikom niti strastvenim pušačem,ali da sam se navukao,jesam.Par godina mi je kutija trajala i po tri dana,sad ode po cijela kutija dnevno.
Nisam zbediran,niti paranoičan,ne mrzim cigarete,ne smetaju mi nepušači,ne odobravam pušenje u zatvorenim prostorima.
Lakše mi je kada znam da će doći ta odluka.Samo me malo brine to što vidim da ta 7 god kod mene kao da igra ulogu.Može biti slučajnost,ali ja ne vjerujem u slučajnosti.
Kad to sve rezimiram onda vidim da sam bio pušač 7 godina,pa sam bio nepušač oko 7 godina,sada prolazi 7 god kako sam ponovno pušač.
Jedino si postavljam pitanje,ako i prestanem uskoro,hoću li po ovome onda opet početi pušiti oko 2020.g.
Živi bili pa vidjeli!

Kako prestati?
Kao što sam rekao prvo je važna odluka,koja dolazi iz vlastite glave,ne zbog okoline,novaca,drugih ljudi ili slično.
Jednostavno odluka.Nije to baš tako lagano,vele ljudi.Ona teorija o fizičkoj ovisnosti ne drži mi vodu,jer znam da se može samo tako prestati.

Meni je pomoglo npr. to što se još uvijek sjećam prve cigarete u životu,i još mogu osjetiti i vidjeti taj osjećaj koji ono stvara.
Vrti vam se u glavi,zlo vam je,jedan jako loš osjećaj.
I onda si samo taj osjećaj prebacim u sadašnje vrijeme.
Sada zamislite taj osjećaj prve cigarete,sjetite se kako ste vi zapravo navikli organizam na taj otrov,kada to možete raditi svojem tijelu i preko 20 puta dnevno.Toliko smo se navikli da nam ni 40 cigareta dnevno ne može napraviti ono što nam jedna,ona prva u životu učini.
E tako ja prestajem,onda kada dođe do toga da želim.
Jesu neke prve kave nakon toga malo čudne,ali to nije ništa prema onome što sve sadrži jedan taj bijelo-smeđi izgarajuči štapić.
Ne želim nikome zgaditi cigaretu,i nikada nikome ne solim pamet da prestane pušit.Nisu mi smetali pušači ni kada sam bio nepušač.Ne dijelim tako ljude.Ovo je samo jedan primjer za one koji muku muče sa prestancima.

Sjećam se kao mali da nam je kuća bila stalno zadimljena,svi su pušili,nitko nije ni pomišljao da izađe na balkon.Dim je ulazio u kupaone,dječje sobe,a u boravku nisi vidio ljude od dima.
Tada nije bilo nepušačke kampanje,edukacije,borbe protiv pušenja.

Sada je ta kampanja sve jača i jača,želi se dokazati da je to isto jedna bolest,staviti etikete na ljude.Djeci u vrtiću govore protiv cigareta,pjevaju dječje pjesme sa naslovom: "tata pusti cigaretu".
Ali ja mislim da onaj tko želi pušit,taj će pušit bez obzira na kampanju,bez obzira na cijenu,zdravlje,bez obzira što će sve kutije imati mrtvačke glave i izgledati potpuno isto,crno i mrtvački,bez obzira što će u kafićima biti skroz izolirani,stajati u nečemu što nalikuje na tel.govornice samo što te konobar tamo zatvori dok ne popušiš.
Pušit će se pa makar se kupovale cigarete kao i nekad*-po komadu.I sad već ima kioska gdje se prodaju na komad.

Još jedan primjer prestanka i da ne postoji tako snažna ovisnost(mislim na fizičku) da se nebi moglo prestat samo sa odlukom..
Pričao je profesor u srednjoj školi(prof.Konjarik iz matematike) kako je prestao pušiti samo najednom,kada su mu doktori rekli da ako nastavi izgubit će potpuno glas.Tada je pušio i do 4 kutije dnevno.Prestao je pušiti,malo je teže pričao,ali uspio je zadržati posao i svoj glas.
Znam i dosta ljudi koji su na kraju prestali u nekim 50-tim,60-tim god,jer su također morali izabrati-cigarete ili zdravlje,život.
A ja nekako ne želim takav prestanak!




...i jedan za kraj.....
Kupuje mujo cigarete i dobije onu kutiju gdje piše: pušenje uzrokuje impotenciju!...kaže Mujo: neću ovu kutiju,dajte mi onu gdje piše da izaziva rak pluća!.....

Oznake: pušenje, Cigarete


- 14:05 - Komentari (11) - Isprintaj - #

05.10.2013., subota

Idemo na selo

Već i vrapci na grani bruje o tome da svaki amerikanac ima svog psihijatra.
Kako svi prate trendove Amerike(više,manje),tako bi ubrzo i svi ostali mogli imati svog psihijatra.
Razlozi mogu biti različiti.Netko rješava psihološke probleme izazvane svakodnevnim stresom,netko ide zato jer idu i drugi.
Možda je to neki trend.

Bilo kako bilo,ljudima ponekad zatreba razgovor.
Ali ja mislim da nema tog psihijatra koji ti može pomoći ako si sam ne pomogneš.
Psihić te može potaknuti da se pokreneš.

A ja velim :pustite psihiće,ameri i svi ostali i dodjite na selo!

Na selu je terapija kakve nema nigdje drugdje.I potpuno je besplatna.
Ne samo da je besplatna,nego još dobijete ručak,desert,kavu i naravno i vrhunsku terapiju-body & soul koju nazivamo kao što je i sam naslov-DODJITE NA SELO!

Možete doći u skupinama,samostalno,svakodnevno,ali moram napomenuti da smo prebukirani.
Valjda će naš primjer slijediti i u drugim selima i omogućiti vam sličnu terapiju.

Svaki puta je različit program,ovisno o god. dobu,mjesecu ili tjednu u kojem zatražite terapiju.
Danas je bio program koji će vam biti prikazan kroz slijedeći slikovni opis.

Dakle,prvo da vidimo prostor u kojem se odvija današnji program...







Kao što i sami znate svaki mogući fitnes,ili trening,ili psihić kojeg plaćate nije vrijedan ovakvog treninga.
Ali kako svaki taj fitnes ili što već, ima svog trenera,fitnes gurua ili osobnog trenera tako i ovdje imamo seoskog gurua.Razlika je u tome što je ovo sasvim besplatno a vrlo korisno....


...pa da počnemo sa terapijom....




...još jedna prednost ovakvih novih programa je to što mogu sudjelovati svi uzrasti.....



...ovaj današnji program, osim cijepanja,sastoji se i od slaganja drva...



Takve vrste programa se obično sastoje od dva dijela.Kao što ste vidjeli,prvi dio je bio cijepanje i slaganje drva,onda slijedi pauza,uz besplatni ručak,desert,kavu ,odmor.

Dakle,slijedi zasluženi odmor....



Ručak se toliko brzo odvijao da nisam uspio ni slikati,jer nakon ove terapije osjećate se sjajno,a da ne pričam o apetitu.
Uspio sam samo slikati desert i to u zadnji tren...


..i kavu...


Upravo će početi drugi dio programa,a za razliku od prvog,sastoji se od cijepanja i slaganja drva.
...samo jedna druga hrpa...




...već je to uigrana ekipa,ljudi koji su već koristili neke od programa "Idemo na selo",tako da je i ta hrpa nestala.....


..a neki se čak stignu baviti i drugim aktivnostima...tako je i jedna djevojčica brala jabuke.....



...ne može naravno ništa proći bez kosookih turista koji to sve promatraju....


....završava i drugi dio programa,svi se osjećaju sjajno,zadovoljno i korisno...



Kao što znamo drveća su živa bića,šume su neophodne za ljudski opstanak,poštujemo drveće,planski pošumljavamo i brinemo se za prirodu.
Da na neki način odam počast drveću pokazat ću vam da kao i svaki čovjek ,i svako drvo ima svoju priču i svoju različitost.

....ima tu zimskih guma...


...raznih okruglastih....





....a i srčanih drveća....



Zato ljudi, nemojte uništavati šume,nemojte plaćati razne tretmane,treninge,psihijatre.
Raspitajte se da li ima starijih ljudi ili nemoćnih a treba im nacijepati drva za zimu,ili nešto slično,i umjesto ovih tretmana koje plaćate učinite nešto korisno za druge,a naravno i za sebe,jer ćete sigurno izbaciti nakupljeni stres ili se bar nadisati svježeg zraka.Dođite na selo!
Jer svjež zrak,fizički umor,osjećaj kad pomognete nekome,a dobijete i ručak,odmor,terapiju,jednostavno je neprocijenjivo.

Lijep pozdrav! *********idemo na selo**********

Oznake: selo, cijepanje drva, Zima


- 23:01 - Komentari (27) - Isprintaj - #

04.10.2013., petak

Veličina ili tehnika


...ili,što je muškarac bez brkova...


- 23:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #

03.10.2013., četvrtak

Nisam Picasso

Naravno da nisam Picasso.
Samo je jedan Picasso.

Za njega su pričali da je slikao pod rakijom.
Pa su za onog Charlesa Bodlera(neznam kak se piše) pričali da je pisal na travi.

Pa su za onog ..... pričali.....

Mislim,ljudi pričaju,a šta će drugo.

Važno je jedno za te sve priznate,a i ne priznate umjetnike da im treba inspiracija.
Mislim da to dobiš ili ne dobiš,imaš ili nemaš.
Možda i imaš,al ne skužiš da imaš.

Kako dobivaju inspiraciju nebitno,ne zanima me da li nešto troše ili ne.
Mislim si da takvi ljudi ne mogu nešto radit na silu,ili kad bi to netko zatražio od njih.Zato valjda slikari umiru u siromaštvu,ali njima to nije važno,njima je važna umjetnost.
Da su to radili planski,zbog materijalnih stvari,nebi to možda ni radili.
To je neki zov,čudo,kreativnost,a običnim ljudima oni su ne malo puta čudaci.

Tak sam i ja nekom nekad čudak,neko je meni čudak,pa i ti koji/a sad ovo čitaš si nekad nekom čudak.

Ja samo znam da sam na neki način uvijek morao poslušati "svog čovječuljka" u glavi,onaj unutarnji glas.
Puno puta mi veli da idem nešto radit a to do tada nisam radio.
Samo odjednom ti veli-počni trčat,počni voljet prirodu,budi dobar prema drugima.....
I ja ga uvijek poslušam,pa on valjda bolje zna od mene,bar mi se tako čini.
Jednom me taj "čovječuljak" poslao da idem kupit tempere i kist.Sve si mislim pa što će mi sad to,nisam vidio tempere od osnovne škole,a i to sam tak crtal kaj se moralo.
To je bilo negdje prije 12-13 godina,samo odjednom,odi po tempere i gotovo.
Kupim ja tempere,kistove,uopće neznam koje kistove,velim dajte mi za tempere,a trebala mi je i ona mapa,pa sam i to kupil.
I sad si mislim,kaj ću sad s temperama,nemam inspiraciju za crtanje,al imam želju probat(kad su već tu tempere i kistovi).

Ništa,uzeo sam jednu sliku sa zida,stavil ju ispred sebe i probal crtat.
To se ne može nazvati slikanjem valjda,to mi je više kao kopiranje,ono,gledaš u sliku i probaš nacrtat.

I evo da se malo izblamiram,i pokažem da nisam Picasso(samo je jedan jedini Picasso),i da se vidi da nije samo tak neke nacrtat,barem meni.
Ima jedna slika koju nikad nisam završio,ostala su mi samo usta za završit,u stvari,isto neki tajnoviti osmjeh,i k tome još pod nekim čudnim kutem....




Nisam ja odustao,nego sam toliko puta pokušavao sve dok mi već nije probio papir.....


E tu sam već stao,pa dobra je i ovak,bar sam probao i vidio da ne znam,al bilo mi je gušt to vrijeme slikat.
Nije mi važno što nisam slikar,al kad mi tak nekad nešto dodje ja si to jednostavno moram ispunit.
Ko zna kaj će me još "čovječuljak" natjerat da radim.

Nisam imal inspiracije,pa sam pitao ženu(tada curu),kak da nacrtam ljubav.
Nek mi veli kak ona vidi ljubav,al ono,da se može nacrtat.
I rekla mi je :nas dvoje,sami,čamac,more,nebo...
Pa ok ,tu ne moram crtat usne,osmjeh i to,nemam valjda kaj zeznut....


Uistinu se divim slikarima,pjesnicima i općenito umjetnicima.Oni su mi nekako bogati duhom.
Divio sam se i onim slikarima na moru,kad nacrtaju portret na ulici i to brzo,bez brisanja i trganja papira.
Nekak mi se čini da je najteže crtat face. Pa i oni koji crtaju karikature,to mislim da je isto teško.

Nisam Picasso,i neću crtat lice,osmjeh....

Lijep pozdrav



Oznake: slikanje, Picasso


- 20:36 - Komentari (6) - Isprintaj - #

02.10.2013., srijeda

Dolazi Evropa



...volio bih

da nije al kad već je....
...vi koji niste još.razmislite....

..što sam se raspiso....

- 21:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2013 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Lipanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (4)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (9)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (20)
Srpanj 2015 (7)
Siječanj 2015 (9)
Prosinac 2014 (18)
Studeni 2014 (25)
Listopad 2014 (23)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (19)
Srpanj 2014 (26)
Lipanj 2014 (24)
Svibanj 2014 (26)
Travanj 2014 (25)
Ožujak 2014 (36)
Veljača 2014 (26)
Siječanj 2014 (22)
Prosinac 2013 (24)
Studeni 2013 (22)
Listopad 2013 (27)
Rujan 2013 (28)
Kolovoz 2013 (21)
Srpanj 2013 (7)
Opis bloga
...malo o svemu i puno o ničemu....

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se