belator.blog@gmail.com

20 do asa

31.08.2013., subota

Vijest dana!

U zadnje vrijeme kad gledam te vijesti i čitam portale,pa si mislim šta je ovim novinarima.
Zar nemaju o čemu pisat pa stavljaju svašta kao vijest dana.
Ili samo dobro ne odaberu.

Nedavno smo bili svjedoci kad su tjednima bile udarne vijesti o Kejt.
Mislim svaki dan ima takvih vijesti tipa te vijesti o Kejt i njezinoj trudnoći.
Prvo je bila vijest dana da je Kejt trudna.
Pa dobro,mislim si ja.Trudna.Pa jel žena?Je. Jel u braku?Je. Jel u braku s muškarcem?Je.
I što je tu onda vijest dana.Pa hvala Bogu,zdrava je i trudna.
Možda je taj dan bilo nekih žeščih vijesti.Ma siguran sam da je!

Onda je bila vijest dana da Kejt ide u rodilište?
Pa dobro,mislim si ja.Ide rodit.Pa jel trudna?Je.Jel žena?Je.Jel ima trudove?Ima.
I što je tu onda vijest dana.Došla je rodit,u rodilište,jer je trudna.
Više bi mi onda bila vijest da se ispostavilo da uopće nije trudna,ili da je odlučila da će roditi doma.
Ili da je rodila na putu do bolnice.

Pa je onda bila vijest dana da je rodila.
Za mene bi bila vijest da je nestala u rodilištu,ili da je rodila tamnoputo djete!

I za kraj vijest dana je bila da su joj roditelji došli u posjetu.
Pa jel to vijest dana. Urednici molim vas da se skoncentrirate.

I tak sam ja odlučio nakon tih i takvih vijesti posjetiti neko uredništvo nekih novina,i donijeti im napisane vijesti dana.
Došao sam u uredništvo jednih novina i tražio razgovor sa nekim od odgovornih ljudi.
Nisam očekivao nikakve probleme,jer su me ljubazno pustili i rekli da malo pričakam.
Nakon par minuta došao je jedan mladi gospodin i pitao me što trebam?
Rekao sam da imam vijesti dana tu kod sebe na papiru i da bi im rado uručio bez ikakve nagrade ili bilo čega.
Dobro,mislio sam si možda ponude neku kavu,jer mi se baš pila.
Čovjek me odma upitao da mu pokažem te vijesti dana.
Ja sav sretan dam mu papir.
Vidim da čita,a kako čita tako pogledava prema meni.
Mislim si ja ,sigurno misli kako je baš dobro što sam se pojavio,jer vidim da nemaju baš o čemu pisat u zadje vrijeme i da ne pišu o pravim i bitnim stvarima.
Kad je pročitao taj ljubazni gospodin rekao mi je da malo pričekam i otišao je do kancelarije preko puta i razgovarao sa nekom gospođom.
Opet si mislim,pa ovdje se nešto fino kuha,sigurno pričaju i pitaju se od kud mi te vijesti.
Dolazi gospođa do mene i upita me za ime.
Ja se predstavim,i čekam sljedeće pitanje.
I onda usljedi šok.
Pita me gospođa da li mogu smjesta napustiti zgradu.
Sad mi niš jasno.Kako mislite da napustim zgradu?Pa eto tako,molim vas da smjesta napustite zgradu!
Ne razumijem gospođo o čemu se radi?Donio sam vam vijesti!
Gospodine,nemamo vremena za ovakve neslane šale.Ako smjesta ne napustite zgradu,zvat ću zaštitare!
Ok,napustit ću zgradu,ali barem mi vratite papir s vijestima!
Sinišaa, zove gospođa:daj čovjeku papir i isprati ga do izlaza!
Uzeo sam papir i krenuo prema izlazu.Pokušao sam upitati Sinišu što se to tamo unutra dogodilo,ali nikakvog odgovora.

Malo sam se pribrao,zapalio pljugu i nastavio dalje prema drugim redakcijama.
Svugdje mi se dogodila slična stvar. U jednom uredništvu su me čak i zaštitari izveli van!
Toliko sam umoran od svega i nije mi jasno zašto su tako postupili.
Jel im krivo što ja imam bolje vijesti od njih ili ne kuže uopće da su totalno u krivu i da krivo rade.
Pa ja imam vijest dana!

Sad više ne znam jel bi uopće to objavio u postu?
Možda me izbace i sa bloga. Već imam paranoju da će mi zaštitari izletit iz tipkovnice.
Ma ja bi svejedno objavio svoje vijesti dana,valjda me neće blogeri izbacit iz svog svijeta?!

Evo da objavim tu vijest dana:
KISELO VRHNJE SE OPASNO PRIBLIŽILO GRANICI OD 5 KUNA!


...i ne samo da se približilo toj opasnoj granici,nego mi je i opalilo šamar.....
To isto vrhnje koje sam ja nekad šamarao onak nabrzinu i trpao u kolica.
Ono dođeš i potrpaš ih na brzinu u kolica,i to ne brojiš koliko ih je nego ono bahato pobacaš da popuniš kolica.
Gledao sam ga nekad s visoka i omalovažavao ga.
Sada mi se to vraća.Sada vrhnje mene gleda onako s visoka

i nije mi svejedno.
Sad zastanem,posebno nakon one šamarčine,i dobro razmislim hoću li mu se približiti i hoću li uopće posegnuti za njim.
Sve se vraća,sve se plaća!
Više izgleda ni neću blizu vrhnja,reći ću nekome da mi kupi,nekome ko se možda nije zamjerio toliko.

Eto,ja im nudim ekskluzivu,a oni neće,i još me izbace iz redakcije.
Nek oni samo pišu i dalje o Kejt i sličnim stvarima.
Neću im više ponuditi niti jednu vijest,nek i dalje žive u neznanju!
...pozdrav do novih vijesti....

Oznake: vijest, ekskluzivno


- 23:14 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Zadnja crta obrane!


Vjerujem da svaki čovjek ima svoju crtu obrane.
Ono nešto što bi branio po svaku cijenu.
Koja je vaša crta obrane?
Što bi ste branili bez obzira na sve?

Ja znam koja je moja crta obrane.

...jedan filmić nakon kojeg će neke stvari biti jasnije....

- 01:10 - Komentari (15) - Isprintaj - #

29.08.2013., četvrtak

Raj je ipak na zemlji

Tamo gdje prestaje cesta...

....počinje tajni put...

...do skrivene seoske idile...


....gdje smo skriveni od ljudi...


..ali i od sunca,koje je tih dana pržilo na +40...

...štitimo se od sunca pomoću zelene "paukove mreže"...

...ali ne i od svjetlosti koja dopire...


...okruženi samo šumom...

...i šarenilom....

...i nezaobilaznim hortenzijama...


...i ljubavlju...(ups..ostavit ćemo ih na miru)...


...a kad smo već u lijepom Zagorju,pa kakvo bi to Zagorje bilo bez jednog podruma...



...bez jedne stare peći...

...bez drva za zimu...

...bez jednog starog oraha...

..bez spremišta za kukuruz...

...i naravno bez vinograda...

...a u novije vrijeme tu su i smokve...


...osim tradicionalnih stvari tu se nalaze i one malo modernijeg štiha,kao što je jedan od boljih aqua-parkova....

....veliki kamp za sve koji pronađu ovaj raj...

...igralište za male ljude...



..i sauna za opuštanje....


...kako za ljude,tako je ovdje raj i za ptice...



...a tu je i jedan prozor u nebo....

....osim sadržaja za djecu,tu su i sadržaji za odrasle-pod brajdom....(sa rajskom pozadinom)...

...i jedna prigodna za kraj....


P.S. vidio moj Ficho da tata nešto odjednom slika okolo,pa mu niš jasno.
Pita kaj ti tata sad najednom tolko slikaš a bio si tu sto puta?
Pa slikam da još neko vidi ovaj naš kutak,jer tak je meni izgledalo kad sam prvi put došao tu.
Veli Ficho daj i meni da malo slikam!Evo sine,slikaj!

KUTAK by FICHO










Oznake: Zagorje, pod brajde, seoska idila


- 15:40 - Komentari (13) - Isprintaj - #

28.08.2013., srijeda

Ne dirajte mi ravnicu...


..na povratku za Zagreb....





















- 23:13 - Komentari (8) - Isprintaj - #

27.08.2013., utorak

Prokleti kapitalizam

Evo došo sam doma na prenočište pa da napišem nešto.
Prokleti kapitalizam.
Tome se uopće nisam nadao.
Nije mi bilo na kraj pameti da bu ovak.
Žurio sam radit čim sam završil školu.Kakav faks,sam si mislio.Pa moji starci nisu išli na faks pa su sve imali i mi djeca kraj njih.Pa reko idem i ja što prije radit.
Oćeš malo morgen,veli "kapitalizam"!
Možeš radit al nebuš zaradil!
I stvarno je tak.Evo danas sam bio cijeli dan u Rijeci.
Sutra cijeli dan u Osijeku.
Preksutra Zadar.
U petak Sl.Brod.
Prođeš sve gradove,crnčiš ko pas,a opet na kraju kasniš s režijama,nemaš za pošteni šoping špeceraja,a kamoli neku obleku.Cijeli dan u nekom gradu i ne vidiš g od tog grada.
Pa dobro na poslu si,ali nekad se išlo po terenu pa si mogo bar kavu popit il prošetat koju minutu.
Al ne,sad te zovu svaku minutu,jesi ovo napravil,jesi ono,daj još ovo kad si već tu,nemoj otić a da nisi ovo završil...i tak non-stop.
Ko te pita jesi umoran,ili jel možeš vozit i još cijeli dan šljakat.
Nekad mi nije bilo jasno kad je bilo na vijestima da je čovjek zaspal za volanom.Sad vjerujem i znam kak je to,mene je sva sreća probudilia jednom ona bijela crta u tunelu,jer je onak hrapava pa zaruži kotač kad voziš preko nje..
Ono,vele ti,buš skoknul do Osijeka,Zadra .....
Da,da budem skoknul,to mi je tu odma.


A i to s faksom,mislim da ne pomaže baš previše kod nas,ipak ti treba veza,špaga da se zaposliš(kod nas već treba i štrik).
Znam puno škvadre s faksom pa su se jedva zaposlili kod vulkanizera.

A ovi današnji oglasi za posao su tipa: nabroji ti sto poslova koje moraš radit,i navede plaću od 2500kn.
Govno jedno,odi ti radi i preživi sa tim novcima.
Tu se opet vraćamo na državu koja to dozvoljava,al neda mi se pisat o državi,pun k... mi je države.

Još je kao danas normalno bit sretan kaj uopće radiš,a ak radiš moraš bit sretan kaj ti plate to kaj si krvavo odradil,jer uvijek vele pogle one kaj rade a ne primaju plaću.
To je mislim još najgori scenarij.radiš a nema plaće.
I opet se vraća priča na državu.
Nemreš više ni pisat blog a da ti se riječ država ne miješa.
E nečeš više kod mene uletavat.

Jesmo li mi takav narod da možemo toliko trpit i gutat govna?!
Koliko mi možemo trpit i šutit,bar po nećemu vodimo.
Reko mi je jedan prijatelj:mi možemo trpit dugo,al onda kad puknemo,e onda smo fakat pukli .
Pa ajde,kad ćemo više puknut.
Mislim da smo mi onak više tipovi,gle meni je dobro i sve dok je meni dobro baš me briga za druge.
Imam posao,radim,žena radi,nema nas doma,a di su novci.E to zbilja ne znam,di su novci??
Pa valjda kod tih prokletih kapitalista,nikad im dosta,nikad.
A izgleda i nama nikad dosta trpljenja.
Moram sad ić spavat,sutra moram skoknut do Osijeka.
E da ga bar vidim kak izgleda.To je već pusta želja.
Daleko sam od materijaliste,volim radit,al hoću i zaradit.
Pa kakve su to plaće,a sve se više obaveza i poslova tovari jednom čovjeku.
Pa to nebi ni Superman izdržo.
Laku noć!

- 22:37 - Komentari (13) - Isprintaj - #

25.08.2013., nedjelja

Gledanje u ženske grudi...


....produžuje život.

Tako je glasio članak u novinama koji sam pročito prije par godina.
Nisam zapamtio skroz tekst,ali sam zapamtio naslov.
Bio je to članak koji je opisivao ljudske reakcije i ponašanje mozga kada gledamo u grudi.
Sjećam se da sam si rekao,ma nemoj,kao da mi muškarci to ne znamo.Pa mi buljimo u ženske grudi odkad znamo za sebe.Dobro,možda nismo znali da to produžuje život,ali znali smo da ima nešto u tim grudima.
Kao neki eliksir mladosti ili možda kao izvor života.
Znam da nismo nikada doživljavali grudi(ma bolje mi je reć sise,grudi mi je više onak preknjiževno) kao nešto bezveze ili kao da nam nisu važne.
Nekad je bilo u razgovoru o sisama priče u smislu,pa kaj vam je to tak važno,ali mi smo nekak potajno znali da nam je bolje kad ih vidimo.
Ne znam jel se članak odnosio samo na muškarce ili i na žene,pa valjda si svi koji gledaju sise produžuju život bez obzira na spol.
Spominjem to u muškom kontekstu jer nas je zasad još uvijek više muškaraca koji gledamo sise.
Ne sjećam se da je u članku bilo napisano jel možda važno koliko dugo gledamo u sise ili koliko puta dnevno gledamo.
Nije pisalo niti da li su moguća predoziranja i da li ima nuspojava.
Dobro,znam koje su nuspojave.
Nije pisalo da li to produživanje vrijedi i za slike ili samo uživo.
U stvari nije toliko ni bitno,bitno je da produžuje život i zato gledajte u sise.
Žene pokažite muževima,dečkima ljubavnicima prijateljima sise jer će te pomoći nekome da duže živi,naravno ako vam je stalo da si produže život.
Ionako mi se čini da žene dulje žive od muškaraca.
Ako i nema sexa taj dan i ako ste umorne,barem nakratko pokažite voljenoj osobi sise(ono sllično kako je Špela pokazala u filmu "Kajmak i marmelada").
Vama par sekundi a toj osobi život znači.
Ne zna se koliko jedno gledanje produžuje život,ali ako redovito uzimamo terapiju valjda neće izostat rezultati.
Ne zamjerite ako vam tu i tamo netko škicne u dekolte,to je samo zbog toga jer želi duže živjeti.
Ma,ustvari sve ostaje isto,s člankom iz novina ili ne.
Odoh si ja malo produžiti život.

Lijepi pozdrav



- 00:55 - Komentari (16) - Isprintaj - #

22.08.2013., četvrtak

Što to ima u ljudima čudno...

Što to ima u npr. Krunoslavu Jurčiću,da se stalno vraća u Dinamo.
Pa može bit više razloga.Nameće mi se stalno teorija da je to zbog novaca.Ok,može bit radi novaca,i to bi mi još bilo najlogičnije.Ali si mislim kako radi novaca,pa sigurno ne živi na rubu egzistencije.Bio je nogometaš(ne baš neka klasa),ali je sigurno zaradio da može živjet malo iznad nas prosječnih rvata koji kasne sa plačanjem režija.
Kruno mi nije tip koji bi zakockao lovu,nije mi tip koji bi išao na kurve,pa čak možda nejde ni u birtije.
Imam i jednog susjeda koji je igrao u Dinamu i za Vatrene,još možda i manje i kraće nego Jurčić,pa je zaradio da ima za kupit apartman na moru,tri,četitri stana u Zagrebu i to rentat i laganini živjet,ono niš luksuzno ali ipak iznad nekog prosjeka.
Dakle,može bit da nije Jurčić vječiti povratnik u Dinamo zbog love,a što je onda!?
Da li voli da ga guze(maminjo),pa se zato vraća?
Da li njih dvojica imaju neki dogovor od prije,pa pošteni Jurčić jednostavno želi to ispoštovat?
Ili je samo ona teorija da ga Mamić treba jer mu niti jedan ozbiljni trener neće doći pa da mu se Mamić mješa u posao i određuje tko će igrat(naravno da Mamić određuje tko će igrat)?
Ali svejedno mi je to čudno i nezamislivo,koja god od ovih teorija bila,da se netko toliko puta vraća od tamo gdje je "otjeran".
Ne kužim,da je bar trener,pa koji trener skače i galami na igrače od prve minute.
Pogledajte Fergusona ili neke druge,pa oni sjede i promatraju,stručnjak sve dogovori prije tekme.

Da ne ispadne post o Jurčiću i Dinamu,to mi je samo jedan primjer o ljudima.
Dakle zapravo me zanima što to ima u nekim ljudima da cijeli život trče za novcima?
Jel to u genima,jel to zbog okoline,jel to neki kompleks ili trauma iz djetinjstva?
Nekak na to gledam kao da je to ipak neki kompleks ili trauma.Može bit i drugačije,jer ništa se ne može generalizirati,ali imao sam prilike do sada puno puta vidjeti kako žive "bogati",a kako "siromašni".
Namjerno sam stavio u navodnike,jer smatram da novac nije mjerilo bogatstva i siromaštva onako kako ja gledam na tu riječ.Pa nije novac toliko važan.Ok,treba voljeti novac,ali ne robovati novcu.
Nisam se složio sa onom poslovicom da"novac kvari ljude",jer si mislim da samo nije došao do izražaja karakter dok je čovjek u nekoj sjeni i dok se nije "obogatio".
Više mi je ona poslovica "daj čovjeku moć,da vidiš kakav je".
Mislim opet da ne mora bit točno tako,jer opet bi bilo generaliziranje,ali mislim da moć i novac u čovjeku probude ono što on je,u smislu da se ne skriva.
Puno puta sam čuo:"gle,novac ga je skroz pokvario" ili sam čuo i ono :"ima novaca a ostao je normalan".
Dakle,smatram da je zaista sve u čovjeku i da nije kriv novac,bogatstvo,moć ili siromaštvo.
Neki ljudi neće nikad stati,nikada im neće biti dovoljno,imali 15 kuća i 30 automobila htjet će i 16.kuću ili 31.automobil.

Imao sam prilike kroz svoje poslove stvarno upoznati te različite slojeve ljudi.
Nekada sam imao posao gdje sam dnevno prolazio i ulazio u 30-tak stanova po Zagrebu,po svim kvartovima.
Bilo je tu svega-mislim i na ljude i na izgled stanova.
Ali zaista sam se bolje osjećao kod "siromašnih" nego kod "bogatih".
Kod "siromašnih" sve je odisalo bogatstvom.
U nekim djelovima grada se poklopilo da su nekako u većini bili "bogati" a u nekim djelovima grada ili zgrada "siromašni".
Samo ću vam reći da sam u ovim "bogatim"djelovima ostao često žedan po vrućini,a u "siromašnim" djelovima sam često dobio kavu,sok pa negdje i ručak.
Ponavljam,nije generalno,ali je tako.
I sada radim nešto gdje vidim "bogataše" i vjerujte mi,ne bih se mijenjao s njima.
Draži su mi ovi "siromašni"!

Lijepi pozdrav

PS....zaboravio sam stavit jednu za Maminja i njegovog Krunu...

...to su dečki s yt...po njima sam i ja vježbao ovu pjesmu...tu bar vidim koje tipke treba stisnut...pa nek sviraju....

- 19:07 - Komentari (8) - Isprintaj - #

21.08.2013., srijeda

Pazi bomba!!


tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik!tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak!
tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak!
tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak!
tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak!
tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak!
tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak!
tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak! tik tak!


...jel crvena ili zelena...
.....crvena....zelena....crvena...zelena....crvena...zelena.....crvena.....zelena.....ma zelena je sigurno....
....jednu moram odcvi
BUUUUUUUUM!

- 22:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #

20.08.2013., utorak

Čudovište iz...

....susjedstva.....



..prodjem tu svaki dan,al danas me nekako čudno gledalo..


- 19:59 - Komentari (8) - Isprintaj - #

19.08.2013., ponedjeljak

...djeca ljubavi.....

Kasno je i nisam uopće mislio pisat,al jednostavno moram.U stvari ne moram,ali želim i ispunit ću si tu želju.
Pišem zapravo u ime svih koji vole djecu ili će je tek voljeti.Samo da napomenem da zaista nikad nikog nisam mrzio ili nešto slično.Naučio sam svakog čovjeka prihvatiti kakav je.
Došao sam kasno s puta gdje sam cijeli dan proveo u veselju i igri sa svojim djetetom,ženom.sa djecom svojih
prijatelja i sa njihovom djecom.
Prihvatio sam poziv kuma da dodjemo na more i na ručak.Naravno da sam prihvatio,ručak,kupanje i druženje.
Išao sam jer mi se išlo,a naravno da su i djeca uživala.
Isto tako želim reći da se može uživati i sa djecom,ali i bez djece,zapravo je stvar u samom čovjeku.
Stigne se sve.
Mogu ić na kavu s frendovima,mogu se napit,zaružit,mogu ić sa djetetom i ženom na izlet,stignem radit,stignem se naspavat.
Isto tako mogu se i posvadjati sa ženom,mogu vikat na djete kad radi gluposti,a možemo se i smijati do suza.
Eto,to je otprilike to.
Jednostavno sam htio napisat i dat do znanja da ovaj blog.kak se već zove,antybabypilule,ili čild fraj,zapravo je nešto novo.Moram priznat da mi nije bilo na kraj pameti da uopće ima takvih stavova,u stvari da su to samo stavovi onda me nebi toliko valjda diralo.Zapravo mi se čini da se tamo izražava neka vrsta mržnje ili prezira prema ljudima koji imaju drugačije poglede na život.
Oni kao jadni ne mogu ić na kavu jer su tamo djeca,ali nije to toliki problem.I ja ne volim da se djeca vode u zadimljene prostore i da vise po bircevima.
Meni je više problem što mi se čini da su ti čild fraj kao neka sekta,a sekte ne podržavam i ne volim.
Mislim da se u sektama ispiru mozgovi.
Možda sam u krivu,ali ja samo pišem što mi je na duši i što osjećam.
Još uvijek mi je lakše vjerovati da je to možda blog smišljen radi neke čitanosti,ili da je to neki bloger sa puno staža pa sad piše pod novim imenom sa temom "bomba".
Ako je to stvarni stav te osobe koja piše,onda želim reći da poštujem taj stav kao i sve druge,ali da sam iznenadjen.
Mogu si tek zamisliti kako im je ako stvarno nešto mrze a osuđeni su to gledati.
Jer na kraju krajeva,ima nas puno koji mislimo totalno suprotno.
Volim djecu i uvijek ću ih voljeti,kako svoju tako i tudju,jer volim i ljude.
Nadam se da ima još puno takvih osoba i da će ih uvijek biti više od ovih čild fraj.
Znam da ima tu jako puno pametnijih i školovanijih ljudi na blogu od mene,i da bi ih puno možda bolje ovo napisalo,ali evo ja pišem jer sam osjetio tu potrebu.
Nekad mi se čini da se neke stvari ne iznose jer da se ne bi nekim ljudima zamjerili,a ja ponovo kažem da me baš briga.
Možda se drugi nisu začudili ovoj novoj sekti,ali ja jesam i nikada se neću složiti s njima.
Ako osjetim mržnju to me pogadja,jer nikad nisam znao mrziti.
Neke stvari sam i napisao u komentaru tog antibaby bloga,ali je taj post nestao,na znam kada i zašto.
Još jednom da napomenem,cijenim svačiji stav,ne mrzim nikoga i nadam se da ne smetam nikome.
Pišem ovo samo zato što sam osjetio da postoji neka mržnja i da možda nekome smetam ako se šečem po cesti sa svojim sinom kojeg imam iz ljubavi i zato jer sam htio djete.
Eto toliko od mene.
Pozdrav od tate!

- 00:13 - Komentari (6) - Isprintaj - #

17.08.2013., subota

Zakašnjeli post osvježenja


Osvježenje od utorka....sve se odvijalo u pol sata...

Moglo se ovo i zvati 3x10min.

10min naoblačenja.......






..i odjednom mrak....






10min osveženja uz pljusak...



...hrabrost...vani jak vjetar,jak pljusak,a jedva ga sa 100km/h prošao....



..jedna brisačka...

..prestanak oborina..


10min razvedravanja....






..otvara se bijela rupa.....



..još par za slikare...






- 18:50 - Komentari (7) - Isprintaj - #

15.08.2013., četvrtak

Volim,ne volim

Znate ono sa malom tratinčicom...sitne latice i to..

Mislim si ja,pa i život je sličan tome.Sastoji se od puno sitnica(latica).Smatram da su sitnice i uživanje u njima zapravo život.Samo pitanje je koliko mi primjećujemo te sitnice i kako ih doživljavamo.
Postoje tu i stvari koje volimo i koje ne volimo,i mislim da je to važno.
Radit i činit ono što volimo,a izbjegavati ono što ne volimo.
Neke sitnice koje ne volim;
ne volim onu juhu crvenu od krastavaca,ne volim one majice sa dugim rukavima koje imaju na kraju rukava gumu koja steže(ne znam jel još uvijek postoje),ne volim razgovore reda radi....
To su ovak samo neke moje glupe sitnice,ima tu još nekih stvari,samo da sad ne nabrajam.
Volim sunce,volim kišu,volim vjetar,volim snijeg,volim život i volim te svakodnevne sitnice koje život znače.
Volim to što jesam,volim ljude s kojima sam se okružio ili prizvao u svoj život.
Volim što sam si ispunio jako puno "sitnih" stvari u životu.
Ispunjavanje želja smatram jako važnim u životu,i vjerujem da je istina ono:za sve što imamo snagu poželjeti,posjedujemo snagu da to i ostvarimo.
Ili ono:pazi što želiš,možda ti se ostvari!
Smatram i vjerujem da je jako važan taj naš unutarnji glas,ili intuicija,ili um ili podsvjest;možemo to nazvati kako želimo.
Nekad sam se možda i začudio kad bi se pojavila iznenada neka želja,a do tada nam to nije bilo na kraj pameti.
Ono u smislu pa kaj ću sad najednom ić trčat,pa do sada nisam nikad to radio.
Tako je i meni prije neko vrijeme došla iznenada želja da trčim i počeo sam trčati po Maksimiru svaki dan.
Dodješ umoran s posla,malo odmoriš i kreneš u šumu trčat i sretan si.
To me držalo prije nekih 10 god, i držalo me neko vrijeme sve dok mi je na neki način odgovaralo.
To je samo jedan mali primjer od bezbroj tih želja i željica.
Mislim da je jako važno poslušati taj svoj glas,pa i onda kad vam se čini da je to neobično za vas i vaš život.
Kada to zbrojim sa svojim mišljenjem da se na svijetu ništa ne dogadja bezveze,nego sa razlogom,dobijem zaključak da se ništa ne dogadja bez razloga i da ne vjerujem u "slučajnosti".
Slučajnosti kao takve za mene ne postoje.Ništa,ama baš ništa nije slučajno.
Kada i koristim riječ slučajno,zapravo mislim da se to nije dogodilo slučajno nago s nekim razlogom.
Mislim i da je jednako važno rješavati se u životu stvari,pa i ljudi koji vam na neki način kradu energiju.
Ja si to opisujem na primjeru kad ste na kavi s nekim i recimo da je prošlo čak i par sati a vama je to vrijeme jednostavno proletilo,a ima i onih kava koje traju možda pol sata,a vama se čini da traje cijelu vječnost.
E pa to su oni gutači energije koje treba izbječi,jednostvno ne želim da me netko iscrpi.
Zato sada i kad odem na kavu to nije nikako ona koja traje cijelu vječnost.
Ako mi se baš i pije kava,a nema te osobe koja me ne iscrpljuje,odem sam i pročitam novine,i opet dobro.
Da ne ispadne post o kavi,htio bih još reći da je važno riješit se i sugestija u životu.
Uvijek ljudi imaju nešto "pametno" za reći i pokušati vam dat do znanja da oni bolje znaju što je za vas bolje od vas samih,e pa "nećeš razbojniče".
Ja slušam sebe,pa valjda taj moj bitak,ili um,ili podsvjest ili glas zna bolje što želim i što je za mene.
U životu nikad nisam volio neke planove,jednostavno živjet korak po korak,dan po dan.
Uvijek će biti problema i problemčića,ali život nije logičan,pa za svaki taj problem postoji i rješenje,možda ne odmah ali s vremenom.
Bilo je teških razdoblja u životu,možda će ih biti još,ali do sada se sve riješilo,jer je bila i prisutna vjera u rješenje.
Jer za ispunjavanje želja potrebna je vjera,odnosno vjera u ispunjenje.
Pitanje je samo koliko zapravo želimo to što želimo.
Jako puno želja sam si ostvario,a mislim i da ću si u budučnosti ostvariti još puno.
Trenutno mi se prije par mjeseci javila želja da vidim Vukovar,ne znam odkud ta želja i zašto ta želja,ali i ne ulazim puno u to pojavljivanje želje.
Znam samo da je prisutna i to je to.
Isto tako sam dobio želju da malo putujem,do sada mi to nije bila neka želja,ili ju nisam skužio.
Pa ako bolje razmislim,prošao sam jako puno u životu,a u stvari nisam ništa prošao,nisam nigdje ni bio.
Nisam bio ni u Vukovaru,ni u Dubrovniku,Splitu,Plitvičkim jezerima(jesam stao na kavu,ali nisam bio na slapovima)..
Da,da,postoje još uvijek ljudi koji nisu bili tamo,možda sam i u velikoj manjini,ali to su samo sitnice.
Ispunit ću si ja te sitnice,samo ako to zaista želim.Pa nije to neki problem,i ne zamaram se time.
Ali taj Vukovar mi se pojavio u glavi,ono da odem na kavu,vidim i doma.Pa nije to tako daleko,ako treba prestat ću pušit i krenut na svoja putovanja,ali samo ako mi je to zaista želja.
I ovaj blog je tako došao iz vedra neba,pojavila se neka želja i evo trenutno je ta želja ispunjena,kad više ne bude gušt idemo dalje za svojim osjećajima.
Mislim da je blog jedna dobra stvar,jer možete nešto reći,ispričati,a nikoga direktno ne gnjavite,jer onaj tko to ne želi vidjeti i čuti i ne mora.
A kave su ipak drugačije.
Isto tako smatram da na neki način puno toga odredjujemo sami,pa već od samog jutra sami odredjujemo kakav će nam biti dan.
Koliko nas je možda ujutro čuvši kišu reklo,joj kiša,opet ću biti mokar,ili ne da mi se ići po kiši¸.Već smo si tada na neki način odredili jutro,dan....
Važna je i ta autosugestija.
Smatram da si nekim negativnim razmišljanjima prizovemo i takve stvari i situacije.
Razmišljam pozitivno i u svemu tražim čuda.Ne uzimam ništa zdravo za gotovo.
I sretan sam čovjek,zaista sretan!
I raj i pakao je na zemlji.Netko živi u "raju" a netko u "paklu".
Ja sam našao svoj raj i čvrsto ga držim.
Imam toliko tema još i stvari,al ne mogu sve stići.
I htio bih još reći da i te neke pjesme koje su nam iz nekog razloga dobre(ja si obično pojačam u autu do kraja i pjevam,i ne zamaram se što me neki ljudi gledaju kao da sam poludio,pa to je moja pjesma) sigurno imaju neku skrivenu poruku,nešto gdje smo se našli,bilo to dio teksta ili samo melodija.
Sve su to sitnice,sve su to "slučajnosti".
Ma čuda,život je čudo!

LIjepi pozdrav od





- 15:42 - Komentari (11) - Isprintaj - #

14.08.2013., srijeda

18+

....tek toliko da predahnemo od ovih baby anti i pro tema...


..samo sex...

Oznake: sex


- 23:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #

12.08.2013., ponedjeljak

Rat između mušica i meteora!

.....svi mi imamo nekada svoje mušice,kažu...

E pa ja sam danas imao jako puno mušica.Bilo ih je jako puno,a moje su jer nikog drugog nije bilo u blizini.

Imao sam pola sata vremena pa sam to iskoristio da odem malo na savski nasip.Nisam dugo bio,a sad sam nekog čekao,pa reko da prošetam.
I nakon toliko vremena ne šetnje po nasipu,bilo mi je čudno što nikog nema,a većinom iz auta vidim puno ljudi.
Velim sam sebi,pa sad stvarno idem na nasip da vidim što se događa.
I postane mi jasno.
Nasip su okupirala malena bića,a zovu se mušice.Nisam znao što bih,pa sam izvadio jedino oružje koje imam sa sobom.
Naoružan sam samo fotoaparatom(i to nekog malog kalibra sa slabim dometom),i probat ću se nekako obranit.

Nisam još nikad slikao mušice....



...a bilo ih je stvarno puno....




...i izgleda da moje oružje uspijeva otjerati veliki broj mušica...




..ali prevario sam se,nisam ih ja otjerao nego nešto drugo....


..počeo je zračni napad na sljemenski toranj...



...i počeo je rat..mušice protiv meteora...


..ne znam više što su tu mušice, a što meteori.....



...sve se to tako brzo odvijalo da nisam ni shvatio da se svi razilaze..



..i rat je odjednom završio....

.
Ne znam niti tko je pobijedio,a tko izgubio.
Izgleda da nema poraženih,jednostavno razlaz.Možda je netko izvukao pat poziciju.Ako je ,onda ne znam jel mušice ili meteori.
Ili se kaže ono-status guo-
Mislim da je ona stara :"in statu guo res erant ante bellum" ("kada se sve vraća u stanje u situaciju prije rata").

Tko sam ja onda tu bio,valjda unproforac.

Mislim da sam još ja tu najgore prošao.
Dok sam ja gledao tko pobjeđuje mene su napadali komarci i ispikali me ko nikada do sad.

..i znam još nešto...danas na nebu nisam vidio niti oblak a ni zvijezdu.


I još mi uvijek nije jasno jesu li to bile mušice i jesu li to bili meteori.
...valjda jesu...

- 23:34 - Komentari (8) - Isprintaj - #

11.08.2013., nedjelja

Što su to vidjeli!?...


...meteori će se vidjeti tek iza ponoći,kažu...




..ili je to ipak samo odmor....

- 21:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.08.2013., subota

Plava kreativnost

Pričali su prije puno o razlikama u zagrebačkim kvartovima.Sjećam se prije,negdje u doba srednje škole,pričalo se kako su Sesvete,a pogotovo Dubrava problematični kvartovi.
Dakle,cijeli istočni dio se smatrao na neki način dio grada koji svi izbjegavaju.
Tako se sjećam da ljudi s kojima sam išao u školu nisu htjeli doći u kvart na cugu,jer su im napričali da tu ima svašta.
Bojali se da im se nešto ne dogodi.
A mi iz tih istočnih dijelova nismo imali strah otići na kavu kod tih istih koji su se bojali istoka.
Evo,pa živi smo i zdravi,još uvijek živimo u istočnom dijelu grada.

Ja smatram da svaki kvart ima svoju neku priču i dušu.


Zapravo me potaknula sasvim jedna obična stvar da pišem o kvartovima.
Vozeći se po gradu gledam i primjećujem svašta.
Sada trenutno upada u oko,da zapravo ovi istočni dijelovi po nečemu odskaču od centra ili zapadnih dijelova.
Po nečemu što je ljepše na istoku nego na zapadu.
To su zapravo obični ormarići za struju uz cestu!
Da,obični ormarići,koji su dobili izgled i dušu.
Samo da napomenem da nisam neki posebni navijač ili pripadnik bilo kakve skupine.
Samo sam obični građanin grada Zagreba koji voli svoj grad.
Neznam tko je uopće odgovoran za održavanje tih istih ormarića;da li je to elektra.semafori,ili možda zg-ceste ili netko drugi.
Ali vjerujem da svakako naš često spominjani gradonačelnik tu itekako može utjecati i pomoći.
Uopće ne znam da li ti dečki koji ukrašavaju,odnosno održavaju te ormariće sve to snose o svome trošku.
Mislim da sve to oni rade iz ljubavi prema svome gradu i klubu,ali ako se varam i netko iz grada im pomaže u tome,onda im zahvaljujem.
Ali čini mi se da ti dečki sami kupuju boju,četke,kistove i ostalo i troše svoje vrijeme.
Ako je tako,i ako netko od nadležnih slučajno pročita ovo,pa neka im se barem pomogne financijski,ili barem piva i gablec pa da dečki ofarbaju sve ormariće po gradu,jer ima ih jako puno koji loše izgledaju.
Dakle,gosp.Bandiću ili netko iz grada učinite nešto,jer dečki će raditi ono što vole,a grad će imati ljepše ormariće.

Evo par fotki iz istočnog dijela grada:





...malo iz Dubrave....







...pa malo vožnje Branimirovom....






...a evo kako to izglada kada ormariće održava onaj tko je zadužen za to...(centar grada)









Htio bih samo reći da mislim da će uvijek biti onih koji će uništavati i šarati po gradu,ali nekako mi se čini da im je lakše šarati po onome što je zapušteno nego po ovome gdje vidiš da se netko potrudio.
Možda ne šaraju po ovim ukrašenim ormarićima zbog nekog respekta koji je s godinama sve više oslabio.

...još par ideja za ukrašavanje i izražavanje..





...u fazi nastajanja...




...i jedan apel za ljude koji lijepe reklame po gradu:Nemojte lijepiti plakate po plavim ormarićima..


nego lijepite(ako baš morate) po ovima kojih ima još jako puno...


pozrav iz kišnog Zagreba....

Oznake: Zagreb, kvartovi, Dubrava.Sesvete


- 12:58 - Komentari (7) - Isprintaj - #

08.08.2013., četvrtak

Stajem u obranu zemlje!


Kraj je toplinskog udara,sutra dolazi oluja,kažu!

Nema vode,suša je,i bunari su presušili.


Mislim si ja,pa što je tu toliko čudno,pa ljeto je.nije ovo prvi put da je razdoblje bez kiše.
Kad se samo vratim nekih 5 mjeseci ranije,pa zar nismo kukali da je hladno i da moramo čistit snijeg.
Pa onda kad se vratim još par godina u nazad kukalo se da su zime nekako blage i kišovite i da nema snijega.
I onda kad smo konačno dobili pravu snježnu zimu,e onda to opet nije bilo dobro,jer tko će očistit taj snijeg.
Pa ispada da samo kukamo.A i taj sami razgovor o vremenu mi se uvijek čini kao razgovor kad nemamo što pametnije pričat ili nemamo zajedničkih tema,pa udri o vremenu.

Mislim da smo totalno razmaženi od prirode.A tko pita tu istu prirodu kako je njoj.
Imamo još uvijek kolko tolko sva 4 god.doba.Pa ne mogu se baš svi pohvaliti s tim.Nemamo ni tsunami,nemamo niti jakih potresa,tornada,nemamo vulkana i sl.
Nije nam stalno vruće,niti stalno zima,nije nam mrak skoro po cijele dane.
Nemamo puno otrovnih životonja kao neki.

I zato mislim da zaista imamo jednu od boljih klima na svijetu.I to bi trebalo cijeniti.

Imali smo pijavica,tuča i gromova,ali što je to prema ostatku svijeta.
Zato prirodi hvala,pa makar sutra bilo pijavica i tuče.Naravno da to ne želim.Htio bih samo kišu,ali tko mene pita,pitajte prirodu,koja nas još uvijek mazi.

Ja ću samo probati učiniti ono što trenutno mogu,a mogu pokušati stati u obranu svoje zemlje i zaštiti je bar malo dok ne dođe voda.......


...i stajat ću tako dokle mogu,dok na padnem s nogu...

Stojim tako satima,čini mi se kao tjednima,mjesecima.Već mi je slabo,loše se osjećam,ali stajat ću još.
Nemam vode,ali probat ću učiniti koliko mogu.Već mi se i pričinjava da čujem vodu kako dolazi,kao da je i vidim.
Ili to samo haluciniram....čini mi se da dolazi.....





...kao da je ima sve više i više......





Izglada da me umor svladao i da stvarno haluciniram,pokušat ću i dalje braniti zemlju..
...leći ću al ne odustajem....


I ovaj put vjerujem u to da će nas naša priroda pomaziti,samo isto tako mi se čini da će i njoj jednog dana ponestati strpljenja.

A sutra, živi bili pa vidjeli!

Oznake: priroda, vrijeme


- 20:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

07.08.2013., srijeda

Zagreb gori!


...pogled na zapadni dio Zagreba...

..danas u 16:00...










- 19:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #

05.08.2013., ponedjeljak

Dan pobjede ili...

Vruće je i nemojte se pretjerano izlagati suncu,kažu.

Naravno da ja to nisam poslušao,nego krenuo prema Kninu,u stvari nisam još bio ni odlučio hoću li u Knin ili u Čavoglave.
Pa gdje je uopće "glavna proslava"?U Kninu ili u Čavoglavama...
Nisam bio do sada ni na jednoj od tih proslava.


Još nisam došao ni do Lučkog,a riknula mi klima u autu.Kao da i ovako nije bilo dovoljno vruće.
Dodjem pred naplatu Lučko i imam što za vidjeti-kolona duga preko 10km...


Tada odlučim da ipak ne idem niti ove godine na proslavu.Nisam bio do sada,pa neće bit ništa novo ako propustim i ove godine.
Nekako vidim da nije dan za neke euforične proslave.
I tek što sam se okrenuo,počele su neke čudne stvari.Počeli mi se ukazivati neki likovi i scene iz "Pobješnjelog Maxa"....


Ovo mi stvarno više ne sluti na dobro.Ne znam jel to od vručine......

Odluka je definitivno pala--idem kod staraca na mirni nedjeljni ručak!

I zaista lijepo i mirno,a i nije tako vruće!
Taman sam zaboravio na one čudne događaje od maloprije,kad ono i tu se nešto čudno događa....
U jednom trenutku kroz vrata upada ogromni,divlji i pomahnitali tigarrrrrr....




Odmah je krenuo u akciju....
.


i počeo napadati sve što mu se našlo na putu...


naša obrana nije bila baš učinkovita,tigar je svejedno napadao....





i kad je već izgledalo da će se tu smiriti,krenuo je dalje...


po novi plijen.....




ni to mu nije dovoljno,pa kreće opet....


samo što je ovaj put krenuo ravno prema meni.....



Ne znam ni sam kako sam izvukao živu glavu...dočepao se mog aparata i netragom nestao.
Valjda je samo htio da ga se ne slika.....
Uh.zamalo.....


I tako je meni ovaj dan pobjede zapravo ispao dan "osobnog poraza"!
Dobro,barem nisam nastradao,to je samo fotoaparat.
Ali tješi me što nisam samo ja doživio svoj osobni poraz,nego su ga doživjeli i ljudi iz naše vlade a posebno naš premijer Milanović.
Siromah sutra neće moći pričati,pa trebalo je nadglasat te sve zvižduke.

A vi prosudite čiji je poraz veći,moj,premijerov ili pak zviždača!


lijepi pozdrav!

- 18:33 - Komentari (8) - Isprintaj - #

03.08.2013., subota

Ficho-moj najbolji prijatelj

Ako imaš jednog pravog prijatelja sretan si čovjek,a ako imaš dva ili više onda si bogat,kažu!

Zapravo ja i u to vjerujem,u stvari siguran sam.Po tome sam ja bogat čovjek,a tako se i osjećam.
Sada je već prošlo dva tjedna kako se nismo vidjeli,a to nam je najduže razdoblje da se nismo vidjeli od kad se znamo.
Dosta smo povezani i imamo iste poglede na život.Sutra Ficho dolazi,jedva čekam da se vidimo.
Nedavno je rekao za jednu pjesmu kad je bila na radiju da je to njegova pjesma,pa evo Ficho samo za tebe!


Nekako slučajno je ispalo da je ujedno Ficho i moj sin i stvarno mislim da je to prijateljstvo za cijeli život.
Ono, kad se kužite i sve ste spremni jedan drugome pomoći i dijeliti.
Moram ispričati jednu nedavnu situaciju: bio je na tv-u neki crtić,mislim da se zove "Prašćić Flex".Crtić je onak niš posebno,možda čak i bezveze,al je počinjao sa pjesmom "Flex je praščić...."I to mi je valjda ostalo u uhu.
I onda kad bi Ficho jeo,neki put bi izgledao ovako

i to je meni bilo fora pa sam mu počeo pjevat onu pjesmicu iz crtića samo sam ubacio: "Filip je praščić...".
I njemu je to bilo fora pa je i on počeo: "tata je praščić....".
I tak si pjevušimo već mjesec i pol.
Jedan dan smo išli negdje u goste i svi smo bili u autu i ja ga pogledam u retrovizor i opet mu otpjevam: Filip je praščić....
On onak malo ozbiljan i veli doslovce ovako: "gle tata,mi se možemo ovak zezat kad smo sami ,al kad smo negdje u gostima onda se nebi trebali tak zezat ipak pred ljudima".
I ja osto paf,pa moj sin je ozbiljniji od mene.
E zbog toga je to neprocijenjivo,i to mi daje energiju.
Ili kad veli nakon što dodjem doma s puta: "tata,drago mi što te vidim".
To je za mena bogatstvo.

Još smatram da je uvijek važnija igra od igračke,jer je igra uvijek prisutna




a igračke dolaze i prolaze



Osim toga nije nužno,ako već kupujemo igračke da to moraju biti neke skupe igračke,čak ni ne moraju biti igračke nego:
obične kvačice


ili obični čepovi





a ako nemamo ni to,pa imamo barem komad papira i bojice



ako nam pak ponestane papira ostaju nam zidovi,
gdje možemo ostaviti trag



a možemo i crtati




Ma u stvari je bitno imati prijatelje,ali i zadržati to dijete u sebi,jer svi smo mi nekad bili djeca.

još malo čagice-Ficho i njegova kuma


i nakon svega zaspimo umorni i sretni--laku noć svima!


i još jedna za kraj

Oznake: prijateljstvo, djeca, igračke


- 21:23 - Komentari (9) - Isprintaj - #

01.08.2013., četvrtak

Na putu do posla...

početak....


Tek se krenulo,a već utrka....

nije fer,moram stat,imam po jedan znak za svako oko...


nema veze,bar su ceste konačno prazne...



pa gosp,Bandić može delat...


i već smo blizu mora...


jedan pogled unazad...


pa pogled prema oltaru...

i sljemenu...

koja snaga...

ali njih ne zanima snaga,nego hladovina...


malo crvenila...


i tris plavetnila...




još plavetnila u nizu...


pa malo texasa...


valjda je pisalo "vrapci"...


malo mira...


i odmora...


i jedna za kraj...


konačno cilj...










- 22:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2013 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Lipanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (4)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (9)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (20)
Srpanj 2015 (7)
Siječanj 2015 (9)
Prosinac 2014 (18)
Studeni 2014 (25)
Listopad 2014 (23)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (19)
Srpanj 2014 (26)
Lipanj 2014 (24)
Svibanj 2014 (26)
Travanj 2014 (25)
Ožujak 2014 (36)
Veljača 2014 (26)
Siječanj 2014 (22)
Prosinac 2013 (24)
Studeni 2013 (22)
Listopad 2013 (27)
Rujan 2013 (28)
Kolovoz 2013 (21)
Srpanj 2013 (7)
Opis bloga
...malo o svemu i puno o ničemu....

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se