belator.blog@gmail.com

20 do asa

30.11.2017., četvrtak

Jel i vas strah vas?

Bok!
Malo cudan naslov.
Ali pitam se jel i vas strah nekad vas samih?
Mislim vas,ono sto ste vi.
Mi smo misaona bica.
Hej,imamo mozak.
Mislim,dakle jesam.
Kud odu misli kad nema vise osobe?
Sto je istina?
Zasto ja o tome razmisljam?
Zasto moj mozak uvijek nesto obavlja?
Nikad nije na miru.
Jel tako i kod drugih?
Ili drugi imaju nekad stand by.
Zasto meni nikad,ali nikad nije dosadno?
Zasto je nekom dosadno i onda ne zna sta da radi pa se dosadjuje.
Mogu biti sam.
Mogu trcati maratone i ne brine me sto cu sam sa sobom u glavi tada raditi.
Al nemam kondicije za maraton.
Mada nekad iz cista mira odem i otrcim 15 km.
Zasto nakon 5 km tijelom i umom zavlada potpuna Harmonija?.Zasto cendram na drugom km a na petom je sve dobro?
To i milijun takvih pitanja moj je mozak vrtio od samog pocetka.
Jos dok sam mali bio pitao sam sam sebe: zasto je ovaj covjek takav?
Zasto radi lose stvari?
Zasto netko nekome zeli lose?
Postavljajuci tako stalno pitanja,u jednom trenutku poceli su stizati odgovori.
Mislio sam da sam sam u tome.
Sada znam da postoji jos takvih ljudi i da nisam Pale sam na svijetu(prva knjiga-slikovnica koju sam procitao u zivotu).
Cesto u zivotu imam navale necega.
Ne znam,iz citog mira pocnem trcat,pa iz cistog mira pocnem slikat na platnu.
Pa ovo,pa ono.
Pitao sam se i to,i bilo mi je cudno.
Sad mi vise nije tolko cudno.
Samo slijedim.
Necu navodit primjere,nisam ih zapisivao.
Ali naucio sam citati znakove.
Cak i ljude.
I uzimati poruke koje imaju za mene.
Sve sto nam dodje,dodje nam s razlogom.
Al ak na to ne "brijes" onda neces to ni shvatiti.
Znaci,stvar vjere.
A onda se jave ateisti,ili netko tko kaze : ja to ne vjerujem!
Nemam potrebu to iznostiti nekome.
Sto se tice vjere,vjera nije samo Bog.
Netko tko vjeruje u Boga odmah ateistu iskljucuju i kao taj nije normalan.
Ali ja kad kazem vjera,ne mislim Bog.
Vjeru imamo svi.
Mislim si.
Ako bas hocemo cjepidlacit,onda cu dokazat svima da imaju vjeru.
Jer znanje kao znnje je isto vjera.
Kako mi znamo koja je planina najveca na Zemlji ili koji vrh?
Pa netko je rekao da je to Mont Everest.
Ili nije?
Kako znamo?
Naucili smo.
Pa jel to istina?
Pa valjda je.
Tako su rekli u skli ili negjde.
Dakle mi vjerujemo da je to najveca planina.
Naucili smo.
Znanje=vjera.
Ali to se moze provjeriti.
Sto je sa onim sto se ne moze samo tako provjeriti,izmjeriti?
Mozemo vjerovat ili ne vjerovat.
Sto je sa energijom ljudi,sto je sa vibracijama,sto je sa svemirom i jos milijun pitanja.
Duhovno smo stali.
Onda kadxsmo sjebali stare narode.
Kad je dosla pohlepa
Sto jes Amerikom prije otkica?
Nisu li tamo zivjeli neki ljudi koji su u ono doba uspjeli zivjet.
Da,zivjeli su.
Necu sada dalje jer necu se onda zaustavit.
Uglavnom,malo me strah nekad tog mog mozga.
Ali ja vjerujem u dobro.
Vjerujem u covjeka.
Isto tako vjerujem da je covjek zastranio,da budem pristojan i precizan: otiso u kurac.
Kamo ide?
Veliko pitanje.
Eto,malo iz moje glave.
Pozdrav

- 20:25 - Komentari (10) - Isprintaj - #

27.11.2017., ponedjeljak

Bog i Hrvati

Serbus.
Necu pisat jer mi se neda.
U stvari tolko bi pisao da ne mogu.
A i wifi me jebe.
Njemci su dosta škrti za wlan kako oni kažu.
Jbg,tu sam,delam .
Danima nisam otvaro ništa,ni fejzbuke,ni blogove ni kurce ni palce.
Ali danas sam nekak u kurcu,i bas danas malo uzmem mobitel
Vidio sam na fejsu post od gastarbajterice koja se vraca.
Boli me kurac za komentare druge,ja sam ostavio svoj.
Nevazno je stvarno ko je otiso,ko je ostao i to.
Pun kufer mi je vise i te podjele medju nama.
Jedni vele nejdi,tu je bolje,ili odi tam jer je bolje.
Ko i za auto.
Reci da kupujes auto,svatko ce imat svoj savjet i na kraju nemas pojma vise kaj da kupis.
Sad bi ja vec imao materijala i za knjigu.
Ne samo sad iz Njemacke,nego od zadnje dvije godine kolko hodam izvan nam Lijepe naše.
Moj komentar na gastarbatericnom blogu je u smjeru tome da apsolutno covjek mora slusat sebe.
Idem,nejdem,kupujem,ne kupujem..
Sebe slusat,slusajte mene:)))
Al ga kenjam.
Nabrijan sam i navinut 120 na sat.
Ko i onda 2000g.kad sam doma piso knjigu.
Takvom brzinom da nisam ni sam mogo svoj rukopis citat.
I sad mi dodje da pisem.
Jao.
Budem jednog dana.
Nego jebo Njemacku,Novi Zeland i to.
Sta ste bili u proslim zivotima?
Ja sam pomalo poceo otkrivati,prisjecati se.
Prvo sam mislio indijanac,al zavarala me mozda obleka.
Mislim da sam bio u Peruu.
Sad ne znam jos jer covjek ili ljama.
Mozda covek.
Mislim da da.
Mislim da sam zivio na nekom brezuljku peruanskom.
I ne znam jel mi ovo zadnji zivot,jer ako se svega sjetim najebo sam.
Eto toliko za sada.
Ovo sam turbo brzinski sastavio.
Feierabend:)

- 19:09 - Komentari (14) - Isprintaj - #

31.10.2017., utorak

Serbus!

Guten tag!
Ili kako se vec kaze tu kod nas u Njemackama:)
Moze kak hoces.
Moze i serbus,i dobar dan,moze u ducanu i "dajte mi vratine" ili "dajte mi srednje cevape" u cevabdzinici.
Moze sve.
Jer,koliko god znali da nasi ljudi odlaze,tek kad to vidis,vidis kojeg je to razmjera.
Vozeci se svakoga dana U-bahnovima i autobusom cujes i vidis.
Vidis bivsu Jugu.Cujes poznati jezik.

-Nastavit ce se.....(jer necu pisat puno a mi sve proguta mobitel,naucio sam i to.Malo po malo nadogradit cu post)-

Na pocetku zelim se samo osvrnuti na svoj tekst koji sam napisao kad sam prvi put odlazio iz Hrvatske u nepoznato.
Tada je tekst bio dosta popracen,javljali su se komentatori da je to jos jedan tekst placeni u svrhu vrbovanja hrvata da odu van.
A ja bih im porucio da se napuse kurca.
Boli me i to sto se i tu dijelimo,kao na one koji su otisli i na one koji su ostali.
Uvijek se radi necega dijelimo.
Ovo je obican i cisti tekst jednog malog zivota.
Sam sam odlucio,i tada i sada.
Sam u svojoj glavi.Bez vijesti,bez tekstova.
Dovoljno imam godina i dovoljno mozga da mogu odlucivati,da mogu birati.
Al,ionako ja slusam samo sebe.
Vec godinama.
No,malo sad o zivotu...
Lezim u sobici i pisem,pokraj mene je klinac i slusa hip-hop.
Zajedno smo tu,u Munchenu.
Dao sam otkaz u onoj slovenskoj firmi,mada je bio to dobar posao.
Moglo se i zaraditi dobro.
Isplivao sam iz dugova.
Sada sam opet na pocetku.
Zano sam da nece biti lako.
Jezik ne znam,osim onog najosnovnijeg tipa "dobar dan".
Nasao sam Gmbh firmu,jer takvih ima mnogo.
Trebaju radnike kao nikad.
Sada sam u jednoj zgradi sa stotinama rumunja.
Imam sobu malu sa cimerom reperom iz Slovenije.
Uspjeli su napraviti kombinciju,jer mali zna njemacki(al ne zna nista radit),a ja radit pa se nadopunjujemo.
Posao je kao onaj na pocetku,klasicna i zmazana baustela,ali na to sam se psihicki priremio.
Na pocetku moras malo "jest govna" ,ali vrijeme ce pokazati.
Ne sumnjam nikad u svoje odluke.
Radili smo prosli tjedan(prvi u Njemackoj).
Radimo po 8 sati(i to vec dugo nisam imao),subota uglavnom slobodna.
Sad je dva dana odmor radi praznika.
Ide pomalo.
Sad smo kod jednog nijemca i radimo za njega kucne instalacije struje.
Gazda svakoga dana kaze kad nesto napravim "wuderbar".
Jucer je rekao da sjajno napredujem s njemackim.
Ucim svakoga dana.
I kroz posao,i od cimera i od setnji po gradu.
Cijelu subotu proveo sam u centru grada.
U pivnici gledao tekmu FcBayern s navijacima.
Hodao po ducanima,vjezbao njemacki.
Nejde preko noci.
Ali cilj mi je bio probati se ubaciti u sustav ove drzave.
Dobio njemacki ugovor na neodredjeno.
Kad ovdje zavrsimo kod ovog gazde,salju nas kod nekog drugog.
Uspio sam prezivjeti prvi tjedan.
Uspio sam i maloga postaviti na noge.
Kad smo kretali u Njemacku,mali nije imao ni centa.Tek trenirku,mobitel i radnu odjecu koju ke dobio u firmi.
Kad sam ga vidio na klupi na autobusnom u Mariboru , tresao se na klupi od hladnoce.
Dao sam mu svoju jaknu.
U Njemackoj sam mu kupovao hranu,dao mu nesto svoje robe,placao prijevoz.
On je beskucnik,do polaska u Njemacku spavao je u vagonima ,zivio na cesti.
Njemacki je naucio iz njemackih hip-hop pjesmi.
Nakon prvog radnog tjedna dobio je akontaciju place i sad ima koji euro.
Dalje je na njemu hoce li isplivati.
Ja potajno i dalje radim na njemu,da se proba ubaciti u "normalan" život.
Pokazujem mu to svojim primjerom.

I tako,sve u svemu,zanimljivo je.

Idem sada radit neki dorucak.
Kavu sam popio.
Suncano je vani i poznavajuci sebe otici cu u setnju.
Vjezbati njemacki s ljudima po cesti,korak po korak.
Ako budem jos sta htio dodati,napisat cu kasnije.

Ales klar wuderbar:)

Edit
Napisao sam jedan EDIT jos tekst,al mi je progutanSlab je wifi jer nas je punou zgradi.
Probat cu skracenu verziju ponovit.
Dosao sam standsrdno spakiranog kofera.Jer prije u onoj firmi smo bili po kucama i stanovima.Bila je kuhinja s priborom.
Ovdje sam dosao sa dzezvom za kavu(bez nje vise nikud),vilicom i nozicem.
Ali ovdje je smjestaj malo drugaciji.
Puno soba,ali kuhinja(bez pribora) ,wc i tuš zajednicki.
Ima puno rumunja,nesto bugara,slovaka i masih
Pomalo sam se smaso.
Prvo kupio plasticni pribor,sad imam i metalne zlice.
Jer prve kave sam kuhao s vilicom:).
Cistacica bugarka mi poklonila tavu jer ima viska.
I tak,pomalo.
Ali imam mir u sobi.
Veci nego onda kada sam imao stanove s kuhinjama.
A mir i je neki moj cilj.
Tolko za sada.
Ak bude htio mob jos koju slik stavit za kraj.
Pozdrav !
Serbus!









Hahah,pol sata se mucim sa slikama i jedva nesto.
Izmucilo me vise nego posao.
Idem se sad nagradit s pivom.
Ovaj post je konacno gotov:)

Oznake: njemacka


- 10:48 - Komentari (8) - Isprintaj - #

17.09.2017., nedjelja

Eee da.Ljubav

Nisam reko da se Ficho opet zaljubio.
Ovaj put na moru.
Bila je to prava ljubav.
Cak su iz istog grada.
Sad mu salje poruke preko whatsapa.
Nije mu radio mob pa je poruka od prije par dana.
Pita ona njega kako je,sta radi?
On napise sad: nije mi radio mob.
A zena i ja u glas: pa nemres tak.Napisi joj kak si i pitaj nju kak je:)
Bio je i kod nje doma nedavno.
Sad cekamo da ona dodje tu.
Naravno,kad je Ficho pozove.
Al on nema vremena.
Igrice i to.


- 11:26 - Komentari (8) - Isprintaj - #

15.09.2017., petak

Sve se mijenja,a sve isto je

Bok!
Prvo da velim da se ne mogu oteti ovom dojmu.Imam osjecaj kao i onaj prvi put kad sam krenuo pisati blog.
Skoro. Ne moze bit tocno taj osjecaj,ali slicno.
Ne mogu isto tak pisati o sebi,a da vi to vec ne znate.
Jer vi znate o meni vise nego ja sam.
Sve sam vam reko.
Mijenjam.
Opet o promjenama.
Zato sto su bitne.
Znamo svi da se samo budale ne mijenjaju.
Evo promijenio mi se osjecaj pisanja, kao na pocetku je.
Promijenio mi se i krevet doma,postao je jos udobniji.
I kava doma fina je.
I seks sa zenom je dobar.
Kao i na pocetku.
Veli zena jos i bolji.
Promijenio sam se u odnosu i na ljude.
Cuvam živce.
Jbg,treba čuvat za stare dane.
Vide ljudi da sam se promijenio.
Nekad sam čak ko i Tom Hanks u Brodolomu života.Jedino nisam nabavio Wilsona.Još.
Ali ako ćemo o filmovima, ja sam Forrest Gump i nijedan drugi.
Koji ste vi film?

Puno je stvari za pisanje,ne znam kaj da vam napisem.
Puno je budala na ovom svijetu,i zadrtih ljudi.
Puno je i dobrih.
Ima i glupih, čak i od mene glupljih.

Zdravlje sluzi,dobro smo.
Ficho malo zajebava, malo nam kida živce i tak.
Neda mu se pisat zadaća, ali prolazi s 5.0.Ko i njegov ćaća nekad:)
Nekad je dobar za popizdit, kao sad,eno ga leži na maminom mjestu i grije mi krevet.
Mama je na selu kod svoje mame.
Ide svaki vikend vec skoro tri mjeseca da mama nije sama.
Umro joj je tata.
Ja sam tada bio u Nizozemskoj i doletio sam na sprovod da joj budem podrska.
Jer koji ću joj k.... u životu ako joj neću bit podrška.
Seksa i para može naći di oće,
Onda sam se vratio opet u Nizozemsku.
Postove sam neke stavio od tamo tako da neću o tome.
Proveo sam tamo ukupno oko 6mj.
Poslije smo išli na more, prvi put bez brige financijske neke velike.
Preuzeo sam plaćanje kredita i rezija na sebe.
Prije smo plaćali po pola jer nisam mogao sam.
Oni su se navikli bez mene koliko se možeš navići.
I ja se navikavam na to.Sad sam jači.
Ako sam mogao sad izdržat Rumunjsku, onda mogu sve.
Zato što je bio pakao od vrućine, pogotovo unutra gdje smo radili.
Pakao je bio i u kući gdje smo spavali.
U potrkrovlju sav mokar.
U kući je spavalo nas 15, ili 16, ne znam ni sam.
Plus još gazda kuće sa ženom i djecom koji su došli doma na odmor iz Norveške.
Plus čistaćica iz Moldavije.
Naravno da nije bilo mjesta u frižideru za te sve stvari, naravno da je vešmašina bila uvijek zauzeta i naravno da nisi imao baš mjesta ni u kuhinji ni za stolom.
Ali stvorio sam svoj sistem
Kao i uvijek.
Čovjek je beštija najveća koja se navikne na sve.
Jeo sam oko 20:00.
Onda sam se išao tuširat.Jer sam dan po dan ušao u sistem i skužio ko kad gdje ide.
Onda sam si uveo ručno pranje veša.
Kada sam se išao tuširat,stavio sam u tuš kabinu i odjeću od tog dana.
Jer svaki dan sam dolazio skroz mokar s posla.
U stvari cijeli dan sam na poslu bio mokar.
I onda kad se tuširam polijevam i odjeću koju sam posipao praškom.Bilo je to namakanje.
Kad sam ispirao sebe ispirao sam i odjeću.
Onda sam još malo u lavabou glumio centrifugu.
I tak sam ušao u svoj krug ili sistem.
Taman sam se navikao na tu i takvu Rumunjsku,a onda su rekli :ideš doma.
Prvi put sam pomislio . zar već?
Jer sam se u glavi pripremio na dva mjeseca.
Ali posao nije bio veliki.
I sad sam doma već drugi tjedan.
Mislio sam da ću bit samo tjedan dana doma.
Ali zvali su me već nakon dva dana da jel idem na tri dana negdje na nizozemsko-njem granicu nekaj odradit.
To sam odbio,malo muljajuci da nisam doma i da ne mogu.
Jer tek sam došao.
Jbg.Oni bi da stalno radite.
To je prešaltavanje u glavi.
Moram se psihički prešaltavati.
Kad sam na terenu najbolje je ne misliti o doma,a kad sam doma najbolje je ne misliti o poslu.
To je isto sistem kao i kod prenja veša, naučiš se prešaltati.

Kod terena je stvar da vrlo lako možeš postati terenac.
Ja to ne želim niti mi je to cilj.
Meni je cilj iscupat se iz govana i gledat kaj dalje.
Neki su zaglibili u tom terenskom svijetu i nikad se neće iscupat.
To vam je ono "brodolom života".
Ti ljudi više ne pripadaju nigdje, odnosno doma ne znaju šta će od sebe.
Na terenu im je to kao maturalac.Nema žene, nema djece, radiš kaj hoćeš u slobodno vrijeme.
Pije se puno alkohola, ima svašta.

S nekim ljudima mogu pričat,s nekim ne mogu.
Kad podvučem crtu, zadovoljan sam sa sobom.
Otišao sam kao uplašeno janje,učim biti vuk.
Ali onaj vuk koji samo neće jest govna bezveze.
Nisam imao baš sampouzdanja, nisam gledao sebe.
To pričam za prije.
Ne mogu se preko noći promijeniti ali radim na tome.
Evo danas sam baš počeo pregovarati s nekom ženom u Njemačkoj.
Razmatram da opet odem u nepoznato,a taman sam se navikao ovdje.
Ali isto tako sam navikao slušati sebe.
Ako meni moj taj glas veli sad je dosta, odi tam ili sim, ja ga slušam.
Zato što on zna bolje nego ja.
Al da ne odem sad u filozofiju i psihologiju predaleko ostat ćamo tu.

I kak je blosfera?
Kaj ima?
Ste zdravi, živi?
Nedajte se zajebavat.
Čak ni tu na blogu.
Nisam se nikad bojao ni tu reć kad su neki postali vampiri i gnjavili ljude.
Gledaj svoj život, poštuj tudji,al ne zabadaj nos.
To se odnosi na općenito svijet naš.
Vidite i sami koji cirkus se dogadja u svijetu.
Ovaj naš neću ni spominjati, mislim da smo dovoljno pametni da vidimo da su to budale.
Politika je najveće zlo.
Upozno sam ljude iz cijele bivše Juge.
Ima tu svega.
Zadrtosti ima kod svih, kao i kod nas.
Čak sam sklon vjerovati da je sve s razlogom i da je sve isplanirano.
Ne vjerujem da netko može to raditi slučajno.
Dakle, spika o četnicima, ustašama i partizanima tu nikada neće prestati.
To vam ja sada kažem,a vi vjerujte ili nemojte.
Jer po tom pitanju ništa se ne mijenja.
Nisu isključeni ni ratovi niti išta drugo.
Sve je u igri.
To je politika.

Eto malo sam i tu temu dotaknuo,jer ne znam u kojoj ste fazi, o čemu pišete.

Još nešto.
Ima ljudi na terenu koji čak nekome idu govorit s kim da se druže.
Ne samo nacionalno, nego recimo radi trave.
Evo npr, čovjek s kojim sam se najbolje skompao na baušteli u Nizozemskoj pušio je svaki dan travu.
Puši je već 20 god.
I onda mi on veli da je njemu netko reko da se ne druži s nekim tko je također pušio travu.
To mi govori da je taj čovjek koji govori tko da se s kim druži kompletni idiot.
Za mene.
Općenito kad bolje razmislim, s kim god sam si ja bio dobar puši travu.
Izgleda da su to ljudi za mene.
Oni su malo drugačiji.
Slučajno tak ispada.
Ne pušim ja zato travu i u stvari me boli kurac tko šta radi i tko što voli.
Ak me razumijete?
To je poanta života, to je poanta svega ovoga.
Živi i pusti druge da žive.
Nemoj radit nikome ono što ne želiš da se tebi radi.
Kad mogu reć neka mi se sad sve dogodi što sam ikad ikome samo pomislio,ne samo učinio!
Kad bi ovu zadnju rečenicu mogao izgovoriti svaki čovjek bez imalo grižnje savjesti, tada bi ovo bio moj svijet.
Onakav kakvog ga zamišljam odmalena.
I zato @ Durice danas kod tebe onaj komentar.
Zato što to mi nećemo doživjeti.
I ja sam utopist. I ja želim da svima bude dobro.
Oduvijek tako razmišljam.
Ono što možemo, možemo mijenjati sebe.
Time možda neposredno učinimo i promjenu oko sebe.
Idemo se mjenjat!

S ovim ću završtit ovaj post.
Idem popit vino i zapalit na balkonu.
Jer bio je gušt pisat.
Mada pojma nemam kak izgleda ovaj post.
Pričitat ću ga već nekad.
Pozdrav od belatora

PS
edit
bonus

Jedna s mora.....



Jedna iz Romania, Bukurešt........



I rastanak Maje i mene.Nije nam bilo lako.Ona me prva ujutro pozravljala, kad sam vecerao gledala me i dijelili smo večere.
Ovako smo izgledali zadnji dan





- 21:22 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2017  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Lipanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (4)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (9)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (20)
Srpanj 2015 (7)
Siječanj 2015 (9)
Prosinac 2014 (18)
Studeni 2014 (25)
Listopad 2014 (23)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (19)
Srpanj 2014 (26)
Lipanj 2014 (24)
Svibanj 2014 (26)
Travanj 2014 (25)
Ožujak 2014 (36)
Veljača 2014 (26)
Siječanj 2014 (22)
Prosinac 2013 (24)
Studeni 2013 (22)
Listopad 2013 (27)
Rujan 2013 (28)
Kolovoz 2013 (21)
Srpanj 2013 (7)
Opis bloga
...malo o svemu i puno o ničemu....

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se