belator.blog@gmail.com

20 do asa

17.09.2017., nedjelja

Eee da.Ljubav

Nisam reko da se Ficho opet zaljubio.
Ovaj put na moru.
Bila je to prava ljubav.
Cak su iz istog grada.
Sad mu salje poruke preko whatsapa.
Nije mu radio mob pa je poruka od prije par dana.
Pita ona njega kako je,sta radi?
On napise sad: nije mi radio mob.
A zena i ja u glas: pa nemres tak.Napisi joj kak si i pitaj nju kak je:)
Bio je i kod nje doma nedavno.
Sad cekamo da ona dodje tu.
Naravno,kad je Ficho pozove.
Al on nema vremena.
Igrice i to.


- 11:26 - Komentari (8) - Isprintaj - #

15.09.2017., petak

Sve se mijenja,a sve isto je

Bok!
Prvo da velim da se ne mogu oteti ovom dojmu.Imam osjecaj kao i onaj prvi put kad sam krenuo pisati blog.
Skoro. Ne moze bit tocno taj osjecaj,ali slicno.
Ne mogu isto tak pisati o sebi,a da vi to vec ne znate.
Jer vi znate o meni vise nego ja sam.
Sve sam vam reko.
Mijenjam.
Opet o promjenama.
Zato sto su bitne.
Znamo svi da se samo budale ne mijenjaju.
Evo promijenio mi se osjecaj pisanja, kao na pocetku je.
Promijenio mi se i krevet doma,postao je jos udobniji.
I kava doma fina je.
I seks sa zenom je dobar.
Kao i na pocetku.
Veli zena jos i bolji.
Promijenio sam se u odnosu i na ljude.
Cuvam živce.
Jbg,treba čuvat za stare dane.
Vide ljudi da sam se promijenio.
Nekad sam čak ko i Tom Hanks u Brodolomu života.Jedino nisam nabavio Wilsona.Još.
Ali ako ćemo o filmovima, ja sam Forrest Gump i nijedan drugi.
Koji ste vi film?

Puno je stvari za pisanje,ne znam kaj da vam napisem.
Puno je budala na ovom svijetu,i zadrtih ljudi.
Puno je i dobrih.
Ima i glupih, čak i od mene glupljih.

Zdravlje sluzi,dobro smo.
Ficho malo zajebava, malo nam kida živce i tak.
Neda mu se pisat zadaća, ali prolazi s 5.0.Ko i njegov ćaća nekad:)
Nekad je dobar za popizdit, kao sad,eno ga leži na maminom mjestu i grije mi krevet.
Mama je na selu kod svoje mame.
Ide svaki vikend vec skoro tri mjeseca da mama nije sama.
Umro joj je tata.
Ja sam tada bio u Nizozemskoj i doletio sam na sprovod da joj budem podrska.
Jer koji ću joj k.... u životu ako joj neću bit podrška.
Seksa i para može naći di oće,
Onda sam se vratio opet u Nizozemsku.
Postove sam neke stavio od tamo tako da neću o tome.
Proveo sam tamo ukupno oko 6mj.
Poslije smo išli na more, prvi put bez brige financijske neke velike.
Preuzeo sam plaćanje kredita i rezija na sebe.
Prije smo plaćali po pola jer nisam mogao sam.
Oni su se navikli bez mene koliko se možeš navići.
I ja se navikavam na to.Sad sam jači.
Ako sam mogao sad izdržat Rumunjsku, onda mogu sve.
Zato što je bio pakao od vrućine, pogotovo unutra gdje smo radili.
Pakao je bio i u kući gdje smo spavali.
U potrkrovlju sav mokar.
U kući je spavalo nas 15, ili 16, ne znam ni sam.
Plus još gazda kuće sa ženom i djecom koji su došli doma na odmor iz Norveške.
Plus čistaćica iz Moldavije.
Naravno da nije bilo mjesta u frižideru za te sve stvari, naravno da je vešmašina bila uvijek zauzeta i naravno da nisi imao baš mjesta ni u kuhinji ni za stolom.
Ali stvorio sam svoj sistem
Kao i uvijek.
Čovjek je beštija najveća koja se navikne na sve.
Jeo sam oko 20:00.
Onda sam se išao tuširat.Jer sam dan po dan ušao u sistem i skužio ko kad gdje ide.
Onda sam si uveo ručno pranje veša.
Kada sam se išao tuširat,stavio sam u tuš kabinu i odjeću od tog dana.
Jer svaki dan sam dolazio skroz mokar s posla.
U stvari cijeli dan sam na poslu bio mokar.
I onda kad se tuširam polijevam i odjeću koju sam posipao praškom.Bilo je to namakanje.
Kad sam ispirao sebe ispirao sam i odjeću.
Onda sam još malo u lavabou glumio centrifugu.
I tak sam ušao u svoj krug ili sistem.
Taman sam se navikao na tu i takvu Rumunjsku,a onda su rekli :ideš doma.
Prvi put sam pomislio . zar već?
Jer sam se u glavi pripremio na dva mjeseca.
Ali posao nije bio veliki.
I sad sam doma već drugi tjedan.
Mislio sam da ću bit samo tjedan dana doma.
Ali zvali su me već nakon dva dana da jel idem na tri dana negdje na nizozemsko-njem granicu nekaj odradit.
To sam odbio,malo muljajuci da nisam doma i da ne mogu.
Jer tek sam došao.
Jbg.Oni bi da stalno radite.
To je prešaltavanje u glavi.
Moram se psihički prešaltavati.
Kad sam na terenu najbolje je ne misliti o doma,a kad sam doma najbolje je ne misliti o poslu.
To je isto sistem kao i kod prenja veša, naučiš se prešaltati.

Kod terena je stvar da vrlo lako možeš postati terenac.
Ja to ne želim niti mi je to cilj.
Meni je cilj iscupat se iz govana i gledat kaj dalje.
Neki su zaglibili u tom terenskom svijetu i nikad se neće iscupat.
To vam je ono "brodolom života".
Ti ljudi više ne pripadaju nigdje, odnosno doma ne znaju šta će od sebe.
Na terenu im je to kao maturalac.Nema žene, nema djece, radiš kaj hoćeš u slobodno vrijeme.
Pije se puno alkohola, ima svašta.

S nekim ljudima mogu pričat,s nekim ne mogu.
Kad podvučem crtu, zadovoljan sam sa sobom.
Otišao sam kao uplašeno janje,učim biti vuk.
Ali onaj vuk koji samo neće jest govna bezveze.
Nisam imao baš sampouzdanja, nisam gledao sebe.
To pričam za prije.
Ne mogu se preko noći promijeniti ali radim na tome.
Evo danas sam baš počeo pregovarati s nekom ženom u Njemačkoj.
Razmatram da opet odem u nepoznato,a taman sam se navikao ovdje.
Ali isto tako sam navikao slušati sebe.
Ako meni moj taj glas veli sad je dosta, odi tam ili sim, ja ga slušam.
Zato što on zna bolje nego ja.
Al da ne odem sad u filozofiju i psihologiju predaleko ostat ćamo tu.

I kak je blosfera?
Kaj ima?
Ste zdravi, živi?
Nedajte se zajebavat.
Čak ni tu na blogu.
Nisam se nikad bojao ni tu reć kad su neki postali vampiri i gnjavili ljude.
Gledaj svoj život, poštuj tudji,al ne zabadaj nos.
To se odnosi na općenito svijet naš.
Vidite i sami koji cirkus se dogadja u svijetu.
Ovaj naš neću ni spominjati, mislim da smo dovoljno pametni da vidimo da su to budale.
Politika je najveće zlo.
Upozno sam ljude iz cijele bivše Juge.
Ima tu svega.
Zadrtosti ima kod svih, kao i kod nas.
Čak sam sklon vjerovati da je sve s razlogom i da je sve isplanirano.
Ne vjerujem da netko može to raditi slučajno.
Dakle, spika o četnicima, ustašama i partizanima tu nikada neće prestati.
To vam ja sada kažem,a vi vjerujte ili nemojte.
Jer po tom pitanju ništa se ne mijenja.
Nisu isključeni ni ratovi niti išta drugo.
Sve je u igri.
To je politika.

Eto malo sam i tu temu dotaknuo,jer ne znam u kojoj ste fazi, o čemu pišete.

Još nešto.
Ima ljudi na terenu koji čak nekome idu govorit s kim da se druže.
Ne samo nacionalno, nego recimo radi trave.
Evo npr, čovjek s kojim sam se najbolje skompao na baušteli u Nizozemskoj pušio je svaki dan travu.
Puši je već 20 god.
I onda mi on veli da je njemu netko reko da se ne druži s nekim tko je također pušio travu.
To mi govori da je taj čovjek koji govori tko da se s kim druži kompletni idiot.
Za mene.
Općenito kad bolje razmislim, s kim god sam si ja bio dobar puši travu.
Izgleda da su to ljudi za mene.
Oni su malo drugačiji.
Slučajno tak ispada.
Ne pušim ja zato travu i u stvari me boli kurac tko šta radi i tko što voli.
Ak me razumijete?
To je poanta života, to je poanta svega ovoga.
Živi i pusti druge da žive.
Nemoj radit nikome ono što ne želiš da se tebi radi.
Kad mogu reć neka mi se sad sve dogodi što sam ikad ikome samo pomislio,ne samo učinio!
Kad bi ovu zadnju rečenicu mogao izgovoriti svaki čovjek bez imalo grižnje savjesti, tada bi ovo bio moj svijet.
Onakav kakvog ga zamišljam odmalena.
I zato @ Durice danas kod tebe onaj komentar.
Zato što to mi nećemo doživjeti.
I ja sam utopist. I ja želim da svima bude dobro.
Oduvijek tako razmišljam.
Ono što možemo, možemo mijenjati sebe.
Time možda neposredno učinimo i promjenu oko sebe.
Idemo se mjenjat!

S ovim ću završtit ovaj post.
Idem popit vino i zapalit na balkonu.
Jer bio je gušt pisat.
Mada pojma nemam kak izgleda ovaj post.
Pričitat ću ga već nekad.
Pozdrav od belatora

PS
edit
bonus

Jedna s mora.....



Jedna iz Romania, Bukurešt........



I rastanak Maje i mene.Nije nam bilo lako.Ona me prva ujutro pozravljala, kad sam vecerao gledala me i dijelili smo večere.
Ovako smo izgledali zadnji dan





- 21:22 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Bu!

Dosao sam na blog da napravim dar - mar.
Nakon ovoga nista vise nece biti isto!
Bu!


Aj,pisat cu ako mi se poklopi vrijeme s voljom.

Voli vas
Belator

- 14:53 - Komentari (7) - Isprintaj - #

18.06.2017., nedjelja

Sada

Sada ili sad, pitanje je sad(a)?

Zasto bas sada ili zasto ne bas sada?
Zasto sada pisati ili zasto sada spavati?
Zasto sam jucer u ovo vrijeme ne pisao?
Jbg,ne znam .
Mogao sam.
Mogao sam i prekjucer.
Ali pisem sada.

Jebe me tipkovnica,jer tako sam rijetko na laptopu.
Toliko sam rijetko na laptopu kao sto sam nekad bio cesto na laptopu.
Ista ta kolicina.
Bivanja na necemu ili ne bivanja.
Necemo o proslosti niti o buducnosti.
Mozda cu u buducnosti pisati zmirecki,mozda cu samo gledati u tipkovnicu i ona ce sama pisati.
Ali ovo je o "sada", zato i ostanimo na sada.
Slova su velika.
Puno veca od onih na mobitelu.
Rijeci su uvijek bile velike, i sada su velike.

Dakle,puno ima toga.
Naucio sam zivjeti u (sada)šnjosti.
Izgleda lako, ali nije bas tako.
Naucio sam sto je sreca,ni to nije bilo lako.
Naucio sam mnogo o sebi.To nikad nije bilo lako.
Uopce ne znam kome pisem ovo,ali glavno da pisem.
Tko je sada tu da cita,tko ce procitati.
To nije moja briga.
Moja briga je zadrzati ovo, sada sto je.
Danas.
Upravo sam pojeo neki sendvic,krenuo pisati.
Htio vam reci sto je sada.
Mozda nisam uspio,ali pisano je sada.
I nikada prije to nije bilo napisano niti ce biti.
Sada postoji upravo dok ovo citas.
Kad procitas ovo,taj tekst ce biti proslost.
Razumijes?
Naravno da razumijes.
Sada citas.
Nekad sam na laptopu pisao slova s kvacicama,ali takvo je vrijeme da ta slova nestaju.
Mislis si,ma jebes kvacice.
Jebes i pravopis.
Bitno je da zivimo sada.
Zamisli da sam ovo sve morao napisat u nekoj pecini na zidu.
Namucio bi se ko pas,a u stvari ne bi nista napisao.
Ovako,sada mozes baljezgat sto god hoces.
Upravo sada.



- 00:21 - Komentari (9) - Isprintaj - #

24.04.2017., ponedjeljak

Amsterdam

Ponedjeljkom idem ranije spavat.
Pa nebum pisao.
Tek poneka slika.
Dugo vec nisam bio u Amsterdamu.
Mozda sljedeci vikend.
Ako bude lijepo vrijeme...


Oznake: Amsterdam


- 21:54 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2017  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Rujan 2017 (3)
Lipanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (4)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (9)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (20)
Srpanj 2015 (7)
Siječanj 2015 (9)
Prosinac 2014 (18)
Studeni 2014 (25)
Listopad 2014 (23)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (19)
Srpanj 2014 (26)
Lipanj 2014 (24)
Svibanj 2014 (26)
Travanj 2014 (25)
Ožujak 2014 (36)
Veljača 2014 (26)
Siječanj 2014 (22)
Prosinac 2013 (24)
Studeni 2013 (22)
Listopad 2013 (27)
Rujan 2013 (28)
Kolovoz 2013 (21)
Srpanj 2013 (7)
Opis bloga
...malo o svemu i puno o ničemu....

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se