subota, 24.03.2007.
Zapleši sa njom uz neku glupu pjesmu
Položi mi ruke na kosu snenu i dotakni mi čelo trepavicom mekom.
Ispari u jutro za svitanja zore.
Otputuj vlakom s kartom u jednom smjeru.
Izgubi se u nepoznatoj zemlji i zaboravi moju adresu i broj.
Kada čuješ osmijeh koji svira poput moga-ne reci nikom da te podsjeća na mene.
U baru uz pivo i dim cigarete, prihvati pogled one tajanstvene žene u kutu.
Zapleši sa njom uz neku glupu pjesmu.
Ne misli na moju kosu snenu i ruku koju sam ti grijala strasno.
Nisam. Ne. Nema me. Shvati. Zaboravi da me je ikada bilo.
- 22:34 -
četvrtak, 22.03.2007.
Pa sad ti reci što se vidi u očima
Vidi ovog čovjeka. Što on sada misli? ~”Ne znam. A što ti misliš?” -Ona ga je počela proučavati. Sjedio je na klupici ispred banke. Neprestance se okreće.Čeka li on nekoga,ili…? Vidim taj zanimljiv detalj. Ima dvije različite čarape,baš duhovito! I da su barem slične boje,ali ne. Ne! Jedna je žuta,a lijeva je plava,svijetloplava. Što sad čovjek može zaključiti o takvom jednom slučajnom pojedincu? Može li se sav zaključak izvesti iz jedne obične,trivijalne činjenice-da ima žutu i plavu čarapu?! Svijetloplavu.
“Žuta” kaže ~”Čovjek je,očito,beskučnik,skitnica i nema mu druge nego da obuče što ima. Ma sigurno je skitnica, nema što drugo raditi,sada poslijepodne,ovdje ispred banke. Samo besposličari i lutalici tako sjede bez živciranja na klupici. Ma nema druge. On je beskućnik. VIDI MU SE U OČIMA…”
“Zelena” je imala drugačije mišljenje. ~”Taj X-man je običan,zaposlen muškarac. Pravi radoholoičar, možda ne svojom željom, ali svojim potrebama. Ima ženu,starijeg sina, dva blizanca i malu curicu, njegovu mezimicu. Ustane ujutro, kad ga probudi vekerica; brzo pod tuš, ispijanje kave (gorke i bljutave), brzi potez češljom po još mokroj kosi, košulja koju je žena jučer ispeglala i iz ladice nabrzaka navlači čarape i pritom govori ženi kako moraju razmisliti o kreditu za veći stan.Ovih 60 kvadrata je svima pretijesno.U tolikoj žurbi,strci i košmaru nije ni pogledao što oblači, a kamoli koje je boje. Ma kažem vam, garantiram 100%, on je radoholičar, rastrgan između miljionjonjonjonjon stvari. Zato je i sjedio ispred banke, čeka na dogovoreni sastanak. VIDI MU SE U OČIMA.”
A ti “Ljubičasta”,koja je tvoja ideja? ~”Ma..nešto puno jednostavnije..Tip je freak, frik, totalka!! Znate takve! Pa svi smo svjedoci takvih koji žele biti nešto,ono nešto, posebno, drugačije,drugo,novo,vauuuu! Pa onda to najčešće ispolje na neke “niski IQ” načine. Ovaj, da kažem, jadnik, patetikus, misli da je strašna faca,pa nek mu i bude. Za njega su žuta i plava čarapa odraz njegova posebna statusa u društvu koji želi izgraditi. Vjeruje da se takvim činom i svojim stilom odjevanja može izdvojiti iz mase. Pa nek mu i bude! On je freak i gotovo! VIDI MU SE U OČIMA!”
Ja samo čekam da dođem na red, puknut ću više!”Crvena” je dakle na redu. ~”Moram priznati da sam pomalo razočarana u vas…Pa zar ne vidite tog jadnika? Stalno se okreće,vrpolji, pa se češka, zuji, bzzz, bzzz, čudan je..I?..Ajme,pa jeste tuke i ništa više. Pa tip je zateleban do ušiju. Čovjek je zaljubljen! Hej! On voli.Voli potpuno i neiscrpno.Voli svoju dragu curu. Ne curu, već djevojku. Puno je ljepše kad se kaže djevojka. Djevojka je nježnije, iskrenije, kako treba… I zato što je toliko zaljubljen-od svog tog zanosa i svih tih strelica ljubavi, koje su pogodile njegov mozak i srce i druge organe, on je tako-tek slučajno, nenamjerno navukao plavu(svjetloplavu) i žutu čarapu.Ah,jadnik zaljubljeni. VIDI MU SE U OČIMA.”
I koja je “duša” sada u pravu? Pitam se pitam i nemam blage veze. Glavna poanta je ta da se mnogo toga može vidjeti i pročitati u očima. Oči su prozor duše. Možeš se smijati očima-pa da ti se skupe kapci,stvore male borice i jednostavno oči su ti sretne.
A isto tako oči znaju biti tužne,jako-krvnički. Suze su tada glavni svjedok naše tuge. Teku tako nevino i plaho, a opet su neobuzdano brze i mokre i vlažne od jada i bespomoćnosti.
~”Ti to dijeliš previše strogo, to su dvije krajnosti”-kaže ona meni. Uplakane i sretne oči. A što reći za čovjeka poput ovog? Sijedi na klupi i ima te svoje otvorene oči, zelene i lijepe.. A što ti sada vidiš u tim očima? Što ti govore? Ima takvih pogleda koji su tako tajanstveni i ne možeš ih nikako dokučiti.
“Zelena” mu prilazi. Čovjek ne obraća pažnju na nju. Za par sekundi će nam sve biti jasno. Upitat će ga zašto ima različite čarape i za par sekundi problem riješen!
Jedna sekunda. Dvije sekunde.. Tri sekunde… Četiri sekunde…. Dakle,što reći…prošlo je par sekundi.
“Zelena” dolazi i baš je nekako čudna, crvena u licu. Zbunjena. Što je bilo s tim “skitnica-radoholičar-freak-zaljubljenim čovjekom”?
Pa,čovjek i dalje sjedi,ne gleda za njom..
~ “Ja ne vjerujem!Mi smo odvratne osobe. Kako smo jadne i glupe i mutave i fuj!Fuj!Fuj!fuuuuuuuuj!!!!”
~”Očeš prestat srat i reći što je bilo??? Ha?”………………….
~”Pa…………………………. Čovjek je slijep!!!!!…………..
…………………………………………………………………
…………………………………………………………………eto,slijep je…..
“Duše!” su pognule glave. Rekle nisu ništa. Šutjele su tiho. Žale čovjeka, a znaju da se ljudi ne smiju žaliti-tako su ih učili.
Oči su ih prevarile.Čije oči-njihove ili njegove? Ne znam.Nije ni važno.
- 21:13 -
ponedjeljak, 19.03.2007.
Saga o glumici
Pa što ako si tako nasmijan i ako si postavio to svoje najljepše lice baš večeras..
Ne smeta me što si obukao baš onu majcu koju si imao na našem prvom dejtu..
Svaki zagrljaj nije izazivao nikakve oluje i slomljena jedra u meni..
Isprepleteni prsti su mi bili najprijateljskija moguća stvar..
Pjesma koja kao da je namjerno pokušala provocirati govoreći o tome što bi bilo da smo ostali skupa-nije me uopće asocirala na nas dvoje..
Nikako i ništa me tada nije smetalo..
O draga moja jadnice,kako uvijek isčupaš snagu iz pete i budeš tako savršeno nedodirljivo sretna...kako si uvijek tako mila i nesputana?Zašto si mu htjela pokazati kako ti je dobro dok je on hvalio tvoju super novu frizuru? Malena moja,nije vidio da te još boli...ili da te tek počinje boljeti,da ti nedostaje i da su ti oči još uvijek suhe..još ne možeš ni plakati zbog njega...valjda ti je duša isplakala svoje u dubini tvojih snova,pa te dnevna svjetlost i buka drugih ljudi jednostavno zaustavlja da te suze navru...očito je trebalo biti tako..
Mila,dobra si glumica,ali kome koristi ta gluma? Nitko ti za to neće platiti i nitko te zbog toga neće ni obožavati..barem ne onaj koji je bitan u cijeloj ovoj sagi o ničemu!
- 21:03 -
