četvrtak, 23.11.2006.

Prije svitanja

Ležala sam na pučini morskoj,lahoru vjetra i mirisu koralja. Sunce mi je bila najveća utjeha; milovalo mi je slanu kosu i štipalo me svojom toplinom. Smijeh mi je bio glasan i nesputan, iskren, djetinjski naivan. Držala sam u ruci kamen koji mi je davao snagu, nadljudsku snagu, hrabrost i moć. Bila sam lijepa, poput školjke pred sumrak kada se sprema na počinak...tajanstvena i blaga,krhka i svojeglava. Zaželjela sam sutra izgraditi dvorac od suza,na pješćanoj plaži,na tihom žalu. Pjevala bi pjesmu glasno u sebi. Pjesmu o tebi i meni. Pjesmu o meni i tebi. Ribe bi mi davale ritam, a morska trava simfonijsku pratnju. Cvijet u kosi i haljinu od zraka odjenula bih samo zbog tebe. Sanjala sam o tom jutru kada će plima poljubiti oseku i kada ćeš ti poljubiti mene.

- 22:42 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

svašta ništa po malo

"RISKIRAJMO,PRISJETIVŠI SE
DA NIKAD NISMO PRESTALI
TIHO VOLJETI ONE KOJE SMO
NEKAD VOLJELI GLASNO."
Oriah Montain Dremer

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se