ponedjeljak, 23.10.2006.
Budi...
Pusti tišinu da te zaškaklja po pupku i sjeni da ti pomiluje jamicu na licu…
Pronađi sebe u djetetu koje se igra u parku i rukama hrli prema nebu jer želi uhvatiti veliku žutu loptu koja je visoko,visoko iznad oblaka…
Pronađi sreću u trenutku dok čekaš tramvaj i promatraš lica koja vjerojatno više nikada nećeš vidjeti…
Nasmiješi se nekome kada te bezazleno pogleda i pokloni svoju toplinu koja grije snagom vatre…
Probaj biti sretan i ako se osjećaš pokislo…
Probaj plakati iako ti je nasretniji dan u životu…
Budi sjetan…
Budi nestrpljiv…
Budi usplahiren…
Budi zaprepašten…
Budi zaljubljen…
Budi ostavljen…
Budi nešto i pokaži da si čovjek…
Nemoj biti kamen…Kamen šuti i živi u svojoj samoći…
Udahni u njega miris života i kamen će dobiti svoj smisao,dobit će dušu i mene koja te voli…
- 22:59 -
utorak, 17.10.2006.
pahulja mokra...
Imam te na dlanu kao prošle zime onu mokru pahulju na dlanu…
Tako si lijep,sjajan i blistaš mi u zjenici oka,ali nekako si prolazan i nestaješ čim sam puhnula u tebe..ostaje mi samo mokra mrlja i nekako mi blijedis,nestaješ,na dlanu kao da te više nema…samo je sjećanje da si malo prije bio tu…
Bojm ti se prići i reći ti što mislim..kažeš da me razumiješ i da imaš strpljenja.
Ali, vidim da ne razumiješ ništa i nije ti jasno zašto sam tako komplicirano zakomplicirana komplicirajuća biljka… kažeš da me ne treba biti strah,da si uz mene kao prva jutarnja kava bez koje ne mogu. Tvrdiš da sam usplahirena bez razloga i da vjetar neće doći ako ga sama ne zazivam.
Kako da ti objasnim da su oluje dio mene i mojeg bitka?
Kako da ti kažem da te želim,al da se bojim da mi tvoja pahulja ne nestane iz dlana?
Kako ti reći ono što ni sama ne znam?
- 22:52 -
utorak, 03.10.2006.
mjesec kao dan
vidjela sam te neplanirano i naglo...imao si svoj odvratan osmjeh na licu u kojima sam se onda zaljubila..
ni ne znaš da sam te vidjela jer nismo bili u istoj dimenziji..
a sada kad sam te vidjela znam kako si se osjećao tih dana kada si bio tamo gdje sam te danas gledala..kako televizija zna biti okrutna stvar..ko bi se tebi nadao...nitko,al sam naletila i vidjela taj odvratan osmjeh..
tu večer te boljela glava,ja sam bila svježe oprane kose i vec s mirisom parfema na koži..nisam te vidjela tu vecer,al si me htio jako zagrliti!
nisi ni znao kako će biti sve jadno i ništavno i glupo..al,ne znaš ti to ni sada,nisi ni mogao znati!
ovaj koji me želi voljeti i koji jede iz moje ruke...taj nažalost ispašta zbog tebe i tvojih jeftinih riječi koje su mi rastalile dušu ko vosak ovu svijeću u kojoj zadnji dah hvata ova mala muha...
on je trebao biti moj spas,moja nada...a zapravo gledajući njega još više me ti boliš i još više sam mala sjenka nekog velkog stabla i nitko ne vidi da me sve to guši!
smiješ se i dalje,s osmjehom koji je tako odvratno prekrasan,a tako iskreno lažan da mi reže lice suzama koje ne peku,koje ne bole..vec su kamene pa glasno padaju na bijelu majcu po kojoj si mi polio vino,kada si me htio ugristi u vrat i pomirisati mi kosu,škakljatime tamo di me škaklja i čvrsto mi stisnuti ruku....
- 00:54 -
