utorak, 17.10.2006.
pahulja mokra...
Imam te na dlanu kao prošle zime onu mokru pahulju na dlanu…
Tako si lijep,sjajan i blistaš mi u zjenici oka,ali nekako si prolazan i nestaješ čim sam puhnula u tebe..ostaje mi samo mokra mrlja i nekako mi blijedis,nestaješ,na dlanu kao da te više nema…samo je sjećanje da si malo prije bio tu…
Bojm ti se prići i reći ti što mislim..kažeš da me razumiješ i da imaš strpljenja.
Ali, vidim da ne razumiješ ništa i nije ti jasno zašto sam tako komplicirano zakomplicirana komplicirajuća biljka… kažeš da me ne treba biti strah,da si uz mene kao prva jutarnja kava bez koje ne mogu. Tvrdiš da sam usplahirena bez razloga i da vjetar neće doći ako ga sama ne zazivam.
Kako da ti objasnim da su oluje dio mene i mojeg bitka?
Kako da ti kažem da te želim,al da se bojim da mi tvoja pahulja ne nestane iz dlana?
Kako ti reći ono što ni sama ne znam?
- 22:52 -
