utorak, 03.10.2006.
mjesec kao dan
vidjela sam te neplanirano i naglo...imao si svoj odvratan osmjeh na licu u kojima sam se onda zaljubila..
ni ne znaš da sam te vidjela jer nismo bili u istoj dimenziji..
a sada kad sam te vidjela znam kako si se osjećao tih dana kada si bio tamo gdje sam te danas gledala..kako televizija zna biti okrutna stvar..ko bi se tebi nadao...nitko,al sam naletila i vidjela taj odvratan osmjeh..
tu večer te boljela glava,ja sam bila svježe oprane kose i vec s mirisom parfema na koži..nisam te vidjela tu vecer,al si me htio jako zagrliti!
nisi ni znao kako će biti sve jadno i ništavno i glupo..al,ne znaš ti to ni sada,nisi ni mogao znati!
ovaj koji me želi voljeti i koji jede iz moje ruke...taj nažalost ispašta zbog tebe i tvojih jeftinih riječi koje su mi rastalile dušu ko vosak ovu svijeću u kojoj zadnji dah hvata ova mala muha...
on je trebao biti moj spas,moja nada...a zapravo gledajući njega još više me ti boliš i još više sam mala sjenka nekog velkog stabla i nitko ne vidi da me sve to guši!
smiješ se i dalje,s osmjehom koji je tako odvratno prekrasan,a tako iskreno lažan da mi reže lice suzama koje ne peku,koje ne bole..vec su kamene pa glasno padaju na bijelu majcu po kojoj si mi polio vino,kada si me htio ugristi u vrat i pomirisati mi kosu,škakljatime tamo di me škaklja i čvrsto mi stisnuti ruku....
- 00:54 -
