26.05.2006., petak
Pivo dana! Stella Artois!
Kruna: Za lagere je gotovo pravilo da je kruna loša i nepostojana, no iznenadila me kruna kod Stelle! Formira se dosta kompaktno i održi se znatno dulje, nego kod većine ostalih. Stokuća veli da kad se pravilno natoči, kruna može opstati i do dvije minute!
Boja: Zlatno žuta, predivna za jedan lager. Jučer smo se opet nagledali pregršt pišalina boja, u tim trenucima shvatite kol'ko je boja važna za pivo!
Miris: Dominiraju hmeljna i kiselkasta komponenta. Budući slad može biti i slatkast i kiselkast, pojam sladnosti u mirisu je teže definirati. Ja ga općenito opisujem kao slatkast miris, koji podjeća na žitarice. Ovdje toga gotovo i nema.
Aroma: Hmelj. Gotovo sva aroma u početku je nošena hmeljom, uz dosta naglašenu kiselost. Od svega toga suši mi se grlo, a kad mi pivo suši grlo, to i nije baš ugodan osjećaj. Kod suhih pivo, kao recimo Pilsner Urquel, to je itekako cijenjena osobina, al' to ne podrazumijeva sušenje grla. Nakon određenog vremena iz pozadine se probija nešto sladnija aroma što je sasvim ok finiš.
Ukratko: Ništa prenaglašeno, ništa ne nedostaje. Iskreno, bio sam iznenađen tim sudom. U usporedbi sa mnogim našim promašajima i nije najgori izbor na meniju, no možete vi to zasigurno i puno bolje... Al' morate priznati dobro su se potrudili oko imiđa, kako boce tako i neizostavnih čaša.
ps: Pitate li u Belgiji domoroce gdje možete naručit Stellu, nemojte se čuditi kad vas pogledaju probojnim pogledom, oni naime baš kao ni Australci Foster's, Stellu gotovo nikad ne piju. Imaju je samo za izvoz. Lager kojim se oni oblokavaju je Jupiler, navodno neusporedivo bolji od Stelle.
ps2: Je l' bacite koji put pogled u desni stupac u kojem piše koliko čaša imam u kolekciji? Primjetite li pritom da svako malo broj poraste za koju? E pa sve je to moguće zahvaljujući brojnim dobrim dušama  i ponekoj kvalitetnoj razmjeni koju uspijem dogovoriti.  Zato još jednom-HVALA svim dobrim ljudima koji mi poklanjaju čaše i omogućuju da moja kolekcija raste igotovo iz tjedna u tjedan... Poživeli vi meni još jezero let! 
Cheers 
|
21.05.2006., nedjelja
Fuck milk! Get me a beer!
Naslov je prilično indikativan, al' ovaj post nema apsolutno nikakve veze sa njime.
Dugo nisam napisao neku recenziju, premda ih imam nekoliko napola spremnih, al' nikako da uhvatim vrijeme za finalizaciju.
Ovo je više obraćanje, svim ljudima tamo vani, koji čitaju, bolje rečeno provjeravaju ovaj blog jesam li napisao nešto novo, nešto pametno, nešto lijepo, nešto pivski...
Danas nisam... Sorry! Nisam ni proteklih desetak dana... Sorry i za to...
Vidite, ovaj blog je meni hobi, al' nije jedini. Kao i svaki drugi uzima mi dosta vremena, a nemam ga na pretek. Zapravo ga na momente imam i previše, al' o tome drugi put.
Trenutno sam zaokupljen drugom tematikom pa mi se pivoljupstvo negdje vuče po strani...  Nabavljam novu knjigu Michaela Jacksona o pivama. Nakon što to štivo malo proučim, a i druge izvore kojima se trenutno bavim, sigurno će biti novih recenzija...
Jedan sam od onih koji misle da se istovremeno mogu baviti sa milijun stvari, al' negdje i jednom se sve to zapetlja pa treba malo poraditi na odmotavanju. 
Moj Gordijski čvor je trenutno nešto tjesniji, a još uvijek mi mač nije dostatan za njegovo presjecanje. 
Zato neke stvari malo spaštaju i čekaju, dok se druge malo pomalo rješavaju.
Ovo pišem iz razloga što mi je stalo do čitatelja i ne bih htio da se počnete osjećati zapostavljeno.
U međuvremenu, ako imate kakvo pitanje, želje, prijedloge, prijetnje, ženidbene ponude-sorry cure, zauzet sam!, javite mi se na mail... (u stupcu gore desno...)
Za kraj se moram pohvaliti nečime što me jako veseli! Inače sam osoba koja obožava čitati, jedan sam od onih koji kupe knjigu i ne rade ništa tako dugo dok je ne pročitaju. Čim je završim ,trčim u knjižaru po drugu. Zbog silnih okolnosti, zadnjih nekoliko mjeseci nisam pročitao skoro ni jednu knjigu. Sve se nešto zavlačilo... U zadnja tri tjedna sam zato pročitao nekolicinu knjiga, neke završio i nove započeo...
To je još jedan razlog zašto nema novih recenzija.
E da... Nekako sam se ispucao i sa ovime...
Nešto sam isprazan idejama ovih dana...
Zapravo ih imam na tisuće, al' nijedna nema veze sa pivama...
Toliko za sada...
Budite mi lijepi i zdravi i pijte i volite pivo!
Do pijenja...
Cheers
|
09.05.2006., utorak
Piva dana! Leffe piva-Blonde i Brune!
Nemam baš praksu zabavljati se istovremeno sa više piva, ali mi se činilo puno prikladnijim i zgodnijim napravit jednu vertikalnu i horizontalnu komparaciju ovih piva. Detaljnije ću se pozabavit sa Leffe Blonde i Brune, a dotaknuti Leffe 9.
Leffe Blonde
Leffe Blonde je jedan od prvih belgijskih alea koji se pojavio na našem tržištu i koji je na neki način ukrčio put nečem sasvim drugačijem. Ne ću dubit sa opisima alea, već sam dosta puta pisao o tome-vidi Duvel i Tripel Karmeliet, nego idem odmah na recenziju.
Kruna: Lijepa, fina i kompaktna. Budući imam originalnu čašu-vidi čuda-da se odlično natočiti i u njoj uživati. Još kad ga točite oprezno i jednoliko dobit ćete mjehuriće gotovo jednake veličine iliti skoro savršenu krunu. Odlično pivo za izvježbavanje tehnike točenja.
Boja: Divota, moram to napisati, zlatno jantarna nijansa. Posebna boja, meni se jako sviđa.
Miris: Naglašen, bogat, kompleksan, voćni. Svašta mi pada na pamet kad ga osjetim, al ništa čime bih ga preciznije mogao opisati, osjetite ga sami pa mi ga pokušajte opisati!
Aroma: Odlično naglašena voćna aroma. Ima dosta CO2 zbog čega malecko pecka i nešto je kiselkastija. Blago se osjeti alkohol, kojeg ima 6,6%. Ne ćete ga osjetiti previše, al' opet je primjetan. Kod alea se baš ne ističe hmeljna komponenta arome, no ovdje ga možete primjetiti. Finiš postaje još izraženiji i dobiva na jačini.
Ukratko: Aroma je definirana hmeljom, nešto izraženijom karbonacijom i alkoholom te voćnom komponentom, očekivanom za ale. Jako upečatljivo pivo.
Leffe Brune
Kruna: Slaba do postojana, već ovisno od točenja. Lošija nego kod Blonda.
Boja: U originalnoj čaši, budući je ona nešto većeg promjera, tamno smeđa sa primjetnim crvenkastim prosijavanjem na svjetlu.
Miris: Zrelo voće, slatko i kompotno.
Aroma: Voćna i slatkasta, no za razliku od blonda nema naznačene alkoholne, a gotovo ni traga hmeljnoj komponenti. Zbog slatkoće podsjeća na prezrelo voće, ono koje nitko ne želi pojest, al' kod ovog piva to nije loša komponenta. Finiš mu ostaje dosta stabilan uz blago naglašavanje slatkoće.
Ukratko: Brune sa svojih 6,5% alkohola nije ništa slabiji od blonda, al' to se ne primjeti i s te strane je prikladniji za pivoljupce koji vole nešto blaža, suptilnija piva.
U segmentu arome Blonde odnosi najviše bodova jer je puno znamenitiji i aromatičniji i dulje ostaje u ustima pa će ga zavoljeti zahtjevniji pivoljupci, dok će Brune biti prihvatljiviji pivoljupcima prikrito naznačenih piva.
Leffe 9
Posljenje je u nizu Leffe piva istovremeno i najjače. Posljednji koji sam pio, al' ne u dovoljnoj količini za kvalitetnu recenziju. Zgodno je kod ovog Leffea što ima 9% alkohola i to je dosta važna komponenta arome. Poput nešto jačeg Blondea. Od navedenih triju Leffea ovaj ima daleko najugodniji miris. Zbog nešto večeg udjela alkohola ne preporuča ga se piti u većim količinama.
Ostala Leffe piva jesu: Leffe Radieuse (8,2%alc), Vieille Cuvée (7,8%alc) i Leffe Triple (8,4%alc). Ta još nisam imao prilike kušati, poglavito zato jer ih nema kod nas, a neka od njih je navodno čak i u Belgiji teško kupiti.
ps: Slike nisu moje i nemojte se dati zavesti nesrazmjernim krunama kod tih piva.
Jesmo li opet nešto novo naučili? Budite mi lijepi i zdravi i pijte i volite pivo!
Cheers
|
02.05.2006., utorak
Bezalkoholno pivo
Ne tako davno netko me zamolio da se izjasnim o bezalkoholnim pivama, možda da napišem koju recenziju, kako se prave i slično... Baš kao što to radim sa ostalim pivama... E pa ne će ići, barem ne kao obično...!
Odakle da krenem... (Pun sam dvojbi kako se izražavati tokom pisanja ovog teksta pa uzmite u obzir sve moje eventualne osjećajne ispadaje, jer ovo što sad radim iziskuje enormnu emocionalnu i psihološku stabilnost, i silinu materijalne energije. Energiju pribavljam pivom sa izvjesnom dozom alkohola, a stabilnost, kako psihološku tako i emocionalnu, crpim iz dubine mojega ja.)
«Priču ćemo započeti sa zamišljenim likom, zvat ćemo ga El, El Bandi.
Zašto baš El Badi-zato kaj zvuči kul i zato jer bute odma skužili na koga mislim. Naš stanoviti gospodin El Bandi nakon uspješno završenog Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta (u mojoj priči on je još kulji, kulji nego onaj na teveu-i ne igra bejzbol) započeo je svoju karijeru kao kuhar pive u renomiranoj pivovari. Budući je El bio iznimno vrstan kuhar, njegovo je umijeće sve više dobivalo na cijeni te je on, El Bandi, postajao sve popularniji. Njegovo pivo pilo se svugdje. Bio je štovan i obožavan i njegovo su ime znali svi. 
Jednog lijepog proljetnog jutra mase uspaljenih tinejđerki kliktaše ime njegovo i pozivaše ga na pivo. Naš junak ne mogaše odbiti zov njihov, te radostan sav, odazove se i krene piti.  Prekasno shvatiše da djevojaka je previše te on piti više ne može. Kako kasno bješe, on se napiše. Pijan se predaše. Padoše ničice. Padoše. Ne ustadoše se. Ne mogaše se kontrolirati. U nemogućnosti uspostavljanja kontrole nad tijelom i umom svojim, on, El Bandi, biva prevaren i ruku neke djeve uzeše. U tom trenu ni ne shvatiše grešku koju počini, a sljedeće jutro kasno biva već.
I legenda se rodi...
Danima trijeznio se nije...
U brak mrtav pijan ušao je, drugo, baš kao i prvo dijete pijan začeo je. Posao novi pijan prihvatio je... 
Ostatak njegova života poznat nam je s tevea...
Jednog kišno-jesenjeg popodneva cestu mu presječe mladić lica mlađahnog, kose uredno podšišane, naglaska pravilnog, košulje uredno ispeglane, kravate pravilno složene, cipela čistih i povede ga sa sobom u Društvo pročišćenih. Razmijenili oni tako iskustva svoja te nakon poduljeg razgovora El Bandi shvati svoje životne pogrješke, pogrješke u koracima, kriva dodavanja koja je napravio, vozove koje je propustio, babe koje s kolačima otišle su i odluči se promijeniti, B(l)ogu dugove otplatiti i za zajednicu nešto korisno učiniti. 
El Bandi odluči pivo bez alkohola napraviti. Na taj način smatrao je, čovječanstvu će dati b(l)ožanski nektar u kojem će bez bojazni svi moći uživati i idućeg dana mirne se savjesti probuditi. Iskoristio je svoju planetarnu slavu i Svijetu ponudio «bezalkoholno El Bandi pivo». Svijet, ranije upoznat njegovim umijećem, očiju širom zatvorenih i ruku širom otvorenih prihvati izazov i novo pivo piti poče.
Naš junak je prekasno shvatio što je svijetu ponudio. Svijet je zbog nedostatka alkohola postao zatoren, patvoren, licemjeran, bez imalo osjećaja za suživot i ljubav. Ubrzo izbiše treći pa četvrti pa peti i k'o zna koji svjetski rat po redu. Bombe sjevaše sa jednog kontinenta na drugi. Ljudi su umirali. Sreća i ljubav postale su tuđice u jezicima svim.
I El Bandi reče: «Postao sam doktor Smrt!»
I legenda umre...
Umre odista. Umre u samoći od raka i cigareta i alkohola i jetra mu otkaza. Ciroza ga uze. U zadnjim trenucima života bjednoga svog, spozna svu bol koju je Svijetu nanio. 
I još danas, na pola puta nikamo, trune u samoći. Ni u Raj ni u pakao zbog grijeha najvećega ne htjedoše ga prihvatiti. Grijeh mu bješe pivo bezalkoholno.»
Dosta sranja...
Stvarno sam ga pretjerao, al' shvatite me. Kakve su to opet gluposti? Bezalkoholno pivo? i još me molite da o njem pišem?
U četvrtak smo na sastanku Društva prijatelja piva, uz još 14 drugih piva, probali bezalkoholni Eggeberg. Pogodite koje se pivo nije popilo? Bolje vam je da ste pogodili! Nitko živ ga nije pohvalio, a kamoli popio drugi gutljaj. Kako mi uopće možete spominjati to svetogrđe? Mislim stvarno... Bezalkoholno pivo...
Je li itko od vas ikad čuo za bezalkoholno vino?
Nije?
Zašto pitam ja vas?
Zato jer bi dotični gospodin (ili žena [B{l}ože prosti mi]), koji bi tržištu ponudio bezalkoholno vino, bio spaljen na lomači. Istog trena u svim državama svijeta uvela bi se smrtna kazna. Pokrenula bi se inkvizicija. I sveti ratovi postali bi planetarno popularni. Svi koji bi pili vino bez alkohola bili bi izopčeni, ne samo iz crkve, već sa lica Zemlje uopće. Taj nusprodukt civilizacijskog nazadovanja proglasio bi se svetogrđem pakleno-Rajskih razmjera.
Zabranjeno je ma i pomisliti na nešto takvo, a s druge strane neki tamo jadnici ne srame se nuditi bezalkoholno pivo. Još ga k tome i reklamiraju. Nagovještaju ga kao nešto što je kul i zaluđuju vas Collin McRaejevim sposobnostima.  Navodno bi to svi morali objeručke prihvatiti.
Je li svima bila jasna poruka iz prijašnje priče? Il želite da vam je ponovim?
Svijetu će doći kraj. To je armagedon koji je najavio Nostradamos. Kakav Staljin?! Kakav Hitler?! Kakav Bush?!
*** BEZALKOHOLNO PIVO BIT ĆE UZROK PROPASTI SVIJETA OVOGA! ***
Zapamtite riječi te i molite B(l)oga da vam oprosti sve grijehe koje ste počinili i obećajte mu, ma zakunite mu se grobovima svih predaka svojih, sve djece svoje, svih potomaka njihovih da PIVO BEZALKOHOLNO PITI NIKAD NE ĆETE!
Ako vam nešto još uvijek nije jasno, javite se u...
ma zaboli me kom ćete se javljat...
samo mene nemojte s tim glupostima više gnjaviti.
Zb(l)ogom
|
|
& 
