26.04.2006., srijeda
Pivo dana! Tripel Karmeliet!
Koliko često imate priliku piti jedno zaista posebno pivo, a da pritom ne platite previše. Ne baš često. Upravo traje akcija u Tolkien's houseu gdje nude ovo zaista posebno pivo za svega 19 kn pa navalite ljudi! Van akcije cijena mu je 24 kn. Riječ je o belgijskom aleu kojeg proizvodi pivovara Bosteels.
Morao sam se odužit ljudima ovakvim malim reklamnim uvodićem jer sam im popalio dvije zaista predivne i skupe čaše pa ću se na ovaj način i ja bolje osjećati... S druge strane, mnogi me u komentarima pitaju odakle mi to pivo i koliko košta pa tako tučem dvije muhe jednim udarcem.
Da krenem od naziva. ˝Tripel˝ u nazivu belgijskih piva stoji za svjetlo i jače pivo, sa obično oko 8% volumnog alkohola. ˝Dubbel˝ pak stoji za tamno, ali slabije pivo, sa nekih 6,5% alkohola. Što se pak tiče drugog dijela naziva, nisam 100% siguran, al' mislim da ˝Karmeliet˝ stoji za karmelićane-katolički prosjački red, koji bi mogli biti začetnici ovog piva. Nisam uspio pronać konačni dokaz, ako netko znade nešto konkretnije, neka podjeli to s nama ostalima.
Boja na svjetlu prosijava narančasto, sklonjena sa svjetla bi mogla biti neka nijansa jantarne. Nemojte me držati za riječ, pio sam ga navečer na terasi gdje osvjetljenje nije prenaglašeno, što je dobro kad želite popalit čašu, al' je i nedostatak kad želite odrediti boju pive.
Kruna je kao i kod ostalih alea predobra, postojana i ogromna. Nešto kao i kod Duvela. Dobijete li originalnu čašu, ne morate brinuti jer su i proizvođači bili itekako svjesni osobina svog piva pa je čaša daleko veće zapremnine, nego vam je to potrebno za ovo pivo, upravo zato da bi vam pjena imala gdje stati. Ovo je pivo izrazito bogato i kompleksno kad se gledaju miris i aroma. Od samog početka, već kad počinjete točiti pivo, otpušta se toliko intenzivan i kompleksan miris, ne možete ga ne zamijetiti, ali će vam biti itekakav problem opisati ga. Može se identificirati nešto sitno kiselkaste i puno slatkaste komponente, neka voćna aroma, al' ne bih znao reći koja. Trebate ga jednostavno osjetiti i prepustiti se, drugo vam ne mogu savjetovati.
Kod arome je stvar prilično ista, al' još kompleksnija. Posebnost ovog piva jest što se njegov slad sastoji od tri različite žitarice zoba, ječma i pšenice. Ukratko slad je duša i tijelo piva. On je zaslužan za alkohol, za boju i dobar dio arome, već ovisno od piva. Nije rijetkost korištenje dviju vrsta žitarica u proizvodnji slada, al' tri već jest nešto posebno. Takva piva daju posebno kompleksnu aromu i miris, što ćete bez daljnjega osjetiti. Što istaknuti... Osjetit ćete prisutnost alkohola, al' nenametljivo i suptilno. U ovom pivu je to čak i poželjno zbog izražene slatkoće. Voćna aroma je izrazito naglašena i prilično slatka, nekima to ne će odgovarti, ali srećom alkohol to uspješno kompenzira. Više puta sam naglašavao potrebnu ravnotežu među različitim komponentama arome, a ovo pivo je još jedan izvrstan primjer koliko je to važno. Ne bi li slatkoća bila tako dobro kompenzirana sa alkoholnom komponentom u aromi, disbalans bi bio prevelik i sumnjam da bi pivo bilo ovako dobro i fino! Na momente sam imao osjećaj k'o da pijem neko tamno pivo, ta slatkost mi je vukla na karamel, što je tipično za tamna piva. Tražio sam po forumima koje voće ljudi u njemu prepoznaju, kao što sam napomenuo kod Duvela, raspon je širok od kruške, ananasa, limuna. Sve je to individualno i ne mora značiti da ćete i vi osjetiti isto, al' nešto od toga hoćete, možda se samo ne ćete moći odlučiti za jedno od njih.
Što mi je preostalo za napisati... Ako imate i mogućnosti i vremena i novaca, koji vam ovdje nisu presudni jer postoje daleko skuplja, a lošija piva, kušajte ga. Isplati se! Uvjeren sam da će vas i ovo pivo još malo približiti izvrsnosti belgijske pivarske kulture.
ps: Dugo nisam govorio o svojim čašama... I čašu Duvela i čašu Tripel Karmelieta posjedujem u svojoj kolekciji. Način na koji sam do njih došao možda nije najljepši, al' šta ću kad je strast daleko veća od pameti...  Pri tom se držim načela da svaku čašu kradem samo jednom, nikad dva put, pogotovo ne ove skupe. Ipak postoji još tračak savjesti u meni... 
Jesmo li opet nešto novo naučili? Budite mi lijepi i zdravi i pijte i volite pivo!
Cheers 
|
18.04.2006., utorak
Pivo dana! Duvel!
Duvel je belgijski ale, jedan od rijetkih koji su prisutni na našem tržištu, ali me veseli što mogu konstatirati da se svako malo pojavi neko novo pivo u kojem, ako imate dovoljno dubok džep, možete redovito uživati. Drevni mi je predložio da bi bilo dobro napominjati cijene piva, kao jedan od faktora koji bi mogao ukazati na kvalitetu pive. Duvel spada definitivno među skuplja piva. Za dvanaestak kuna, ako me sjećanje ne vara, dobit ćete bočicu od 0,33dcl! Nije puno, postoje i daleko skuplja piva, no bogami nije ni malo. Nije loše pogledati cijenu pive, kao neku smjernicu kvalitete, ali se često događa da naša konzumeristički nastrojena ekonomska branša nabija cijene nekim proizvodima koji to ni iz bliza ne zavređuju! Tako često imate prilike naletjeti na recimo Harp i platiti ga basnoslovnih 25 kn, a to pivo po meni ne vrijedi ni 10. S druge strane jedno Velebitsko ćete u bircu platiti dvanaestak, trinaestak kuna, a za tu «siću» dobit ćete itekako dobro i kvalitetno pivo!
Za početak bi bilo korisno navesti par osnovnih karakteristika ale piva. Ale je drugi veliki razred piva, prvi je lager. Razlika između lagera i ale piva je prvenstveno u načinu fermentacije, lageri su donjefermentativna piva, dok ale piva fermentiraju na površini. Razlog toga su kvasci koji se koriste kod vrenja jednih, odnosno drugih piva. Sljedeća velika razlika jest temperatura vrenja i odstajanja ovih piva. Ale piva su piva koja vriju na višim temperaturama negdje u rasponu od 16 do 20°C. Prilikom odstajanja i dozrijevanja ova piva se pohranjuju na nešto višim temperaturama što im omogućava kraće vrijeme potrebno za finaliziranje tog procesa.
Kod Duvela stvari su više manje jednke, al' opet nešto drugačije. Duvel je pivo koje spada u vrstu belgian golden ale piva. To je jedno od svjetski poznatijih starih pivskih stilova koji se, usprkos činjenici da su to piva gornjeg vrenja, često pije vrlo hladno, čak iz ohlađenih burgundskih čaša (ale piva se izvorno piju mlaka na temperaturama od nekih desetak pa na više stupnjeva, što našoj populaciji pivopija baš ne odgovara). Bojom podsjeća na lager-možda baš ne na tipični lager, al' nek im bude. Recimo ovako, lager kojeg "krasi" ovakva boja je Osječko svjetlo .  No, kad je ale u pitanju, boje su zaista širokog spektra, puno većeg, nego kod lagera. To je razlog zašto se njihovim bojama rijetko začudim, jer nemam nekih fiksnih očekivanja. Belgian golden ale piva, olitiga po naški belgijski zlatni ale, prava je harmonija voćne, hmeljne i alkoholne arome (priznajem, prepisao sam to) .
Najpoznatija marka te vrste je upravo Duvel. Specifičnost tih piva jest da prolaze kroz trostupanjski proces vrenja (pazi sad ovo!) 5-6 dana pri 16-28°C, tri dana uz sniživanje temperature do 1°C, odležavanje 3-4 tjedna pri 3°C; filtracija, doslađivanje i ponovna inokulacija s kvascem za dozrijevanje i fermentaciju koje se odvija 14 dana u boci pri 22°C i na kraju stabilizacija, 5-6 tjedana, pri 4-5°C!!! Ste sve shvatili? E pa i meni je trebalo par trenutaka. Za prosječnog pivopiju takvi podaci i nisu najbitniji, al' možda se nađe netko nadobudan... 
E, sad kad sam se raspucao sa tehničkim karakteristikama procesa dozrijevanja, sazrijevanja i fermentacije ovog bisera, idemo na nešto konkretnije stvari. Nešto što će vas pretpostavljam više zanimati, a to je naravno objektivna i subjektivna recenzija Duvela proizašla od mojih osjetila. Prva stvar koju će svatko zamjetiti i na koju vas upozoravam jest kruna. Pazite kako točite ovo pivo! S njime nikad dovoljno opreza. Svi smo svjesni koliko treba biti nježan prema ženama, e pa s ovim pivom morate biti još i nježniji. Zapjenit će vam se k'o ludo, ne budete li pazili, a onda ćete se načekati dok vam se pjena ne spusti. Prestrašna kruna koja je istovremeno i strahovito postojana i VELIKA! Boja je limun žuta, baš mi odgovara ovaj opis. Kako su ale piva karakterizirana voćnom aromom, zašto boju ne opisati voćnom usporedbom... Ponosim se sobom. 
Kod opisa arome jednog alea svatko će osjetiti nešto različito. Njima odgovara zaista širok spektar opisa pa ga je teško na bilo koji način opisati. Puno sam razmišljao o opisima arome ovih piva, nije Duvel jedini, tu su i Leffe i Hoegaarden i Chimey i La Trape, Palm... Čitav niz piva kojima je tako teško opisati aromu, upravo zbog tog teško opisivog voćno aromatiziranog okusa. Nema tu neke tipične hmeljnosti ni sladnosti, već je sve nošeno voćnim okusom. Po tome su ta piva toliko specifična i jedinstvena, zbog toga se mnogima možda i ne će svidjeti, dok će ih drugi zavoljeti. Najbolje je da ih sami kušate pa prosudite o njima. 8,5% alkohola nije malo, ali se jako slabo osjeti u aromi što je veliki plus za ovo pivo. Više puta sam naglasio da ne volim piva kod kojih se alkohol previše osjeća, postoje puno vrednije i kvalitetnije osobine koje jedno pivo može ponuditi, alkohol ne bi trebao biti jedna od njih! Zato je odlična ravnoteža za piva sa visokim postotkom alkohola najbitnija stvar koja ih čini kvalitetnima. Ono što će svatko osjetiti, bez obzira na koje se voće odlučili, jest kiselkasta komponenta arome. Ako se moram odlučiti na neko voće, možda bi to mogao biti ananas, ali to je stvarno nategnuta percepcija!
Posebno se ističe karbonizacija ovog piva. Visoki postotak CO2 mu osigurava šampanjaste osobine, što mi se ne bi sviđalo da je prisutna ma i mrvica CO2 više, ovako je još ok. Nakon prvotnog privikavanja, blago peckanje nepca postaje čak i zabavno. Takvo nešto ne ćete nikada osjetiti kod nijednog lagera!
Pošto smo tradicionalno svi naviknuti na lager, kao prototip piva, neki će se teško pomiriti sa činjenicom da je ovaj stil piva, u najmanju ruku jednako vrijedan k'o i lager. Međusobno su oni toliko različiti da ih je teško uspoređivati. Pitam se ima li ih uopće smisla uspoređivati. Previše je bitnih razlika među njima. Zbog svih tih razlika njihove su karakteristike uvijek dvije nepomirljive krajnosti. Dok kod lagera još možete znati što vas očekuje, kod alea je to nerijetko nemoguća misija. Spektar njihovih mirisa, okusa pa i boja, je toliko širok pa imate osjećaj da je svaki od njih jedinstven na svoj način, sa nekom svojom specijalnom osobinom vrijednom divljenja. U neku ruku to je istina, no nitko ne može tvrditi sa su svi oni jednako dobri. Za takve prosudbe svatko od nas mora steći pregršt vlastitog iskustva ispijanjem različitih alea. Kod nas je to priličan problem, budući je zastupljenost alea na tržištu slaba, bolje rečeno loša pa je nemoguće kušati čak ni jedan jedini od svake podgrupe, a kamoli nekoliko različitih.
Opet dolazim na konstantno prisutan problem, a to je naravno veličina i neizbirljivost konzumenata piva. Zbog svega toga, nekom od uvoznika svima nam voljenog nektara nije u interesu trošiti masu vremena i novaca na pregovore oko uvoženja različitih stilova piva kad ih mi kao pivopije rijetko, ili uopće, ne prepoznajemo kao pijenja vrijedne. Istina, oni su nešto skuplji od domaćih piva, al svejedno isplati se i njih kušati. Možda ih zavolite više od "standardnih" piva.
Jesmo li opet nešto novo naučili? Budite mi lijepi i zdravi i pijte i volite pivo!
Cheers
|
10.04.2006., ponedjeljak
PIvo dana! Osječko pivo!
Prošlo je punih mjesec dana od kad sam recenzirao Osječko crno. Bilo je tada riječi o svim osobinama ovog piva, al' ipak ću za početak istaknuti misao vodilju koja je ostala grickati u podsvjesti. Zaključak za kraj jest da ovo pivo definitivno više nikad ne ću popit, al' ću ipak kušati svjetlo Osječko. Zašto? Jesdnostavno, ako je napola toliko pitko k'o ovo pivo, a bez ikakvih umjetnih bojila il' industrijskih dodataka, moglo bi biti jako ugodno iznenađenje! Taj zaključak zahtjevao je zadovoljštinu, koju je dobio ovom recenzijom.
Ovaj put pucam direktno. Nema više okolišanja ni diplomatskih tekstova. Pun mi je kufer pisanja i pijenja o prosječnim pivama, al' velik je problem činjenica da je naše tržište prepuno prosječnih piva! Ljudi masu puta pojma nemaju što piju pa pivari ne moraju muku mučiti da bi proizveli nešto kvalitetno što bi držalo i cijenu i kvalitetu i konzumenta-pivopiju! Zbog te silne nezainteresiranosti i neupućenosti, stradavaju mlade nade pivske kulture-mi! To je razlog zbog kojeg postoji ovaj blog i, ako sam se ikad dvoumio nastaviti pisati ili ne, onda je ovaj post definitivni NE tom pitanju! Bilo bi vrijeme da se svi mi skupa povučemo iz pasive i krenemo u aktivno življenje koje će podrazumijevati borbu za naša prava i ponajprije borbu za ispunjenje naših prohtjeva i zahtjeva! Ne počnemo li s bojkotom loših proizvoda, ne ćemo dobiti bolje, a to nikome nije u interesu!
Nakon ovog, skoro političkog govora, možemo nastaviti sa objektivnom raspravom o Osječkom pivu. Započelo je s prisjećanjem na Osječko crno, logično je da odatle i nastavim. Zbog lakoće i pitkosti "crne inačice" i zbog činjenice da ono pivo ne obiluje karakteristikama ni tamnog, a kamoli crnog piva, stvarno sam bio uvjeren da će svjetlo pivo, o kojem je sad riječ, biti pravo malo otkriće. Od svih tih očekivanja, ispunjeno je ostalo samo jedno-jedina sličnost koja povezuje crno i svjetlo pivo jest boca sa drugačijom etiketom!
Sve kvalitete crnog piva izgubile su se negdje po putu. Boja je preloša! Ovo je jedno od onih piva za koja ne želite čašu, a ako je već dobijete nadajte se, da je od kamenca toliko nagrižena, pa kroz nju ne ćete morati ubijati oko ovom bojom. Užas živi, presvjetla žuta boja zaista nema nikakve veze sa zdravim razumom kad se mora povezivati sa lagerom. Od silnog spektra prekrasnih boja koje mi padaju na pamet kad pomislim na lager, oni su odabrali jedinu koju nikad u životu ne bih poželio vidjeti u čaši! Srećom, bilo je hladno, inače ne bi bilo ništa od ove recenzije. Nakon prvotnog šoka, nastavio sam dalje. Sljedeće što gledam je kruna, a što reči za lager i krunu... K'o da ja plešem balet il prevodim vjerske spise sa Kurdmenistanskog na Svahili, prava je kalvarija pronać lager koji ima kvalitetnu i još k tome postojanu krunu. Kako toga nema skoro nigdje, ne ćemo cjepidlačiti sa zahtjevim i idemo dalje.
Dolazimo na moju omiljenu kategoriju, a to je aroma. Tu sam očekivao najviše. Čak i nakon početnih što očekivanih, što neočekivanih razočaranja, još uvijek sam se nadao, al nada je kurva, a meni je mama zabranila da se s takvima družim. Zato i jesam tu gdje jesam, kad mamu ne slušam... Sladnost i nedefinirana hmeljnost sve je što mi pada na pamet. Od silne inspiracije za izražajnim konstrukcijama, od želje za igrom riječima, ostajem bez ijedne i ne mogu dalje. Grozno je kad vam ponestane riječi i to definitno ne znači ništa dobro. Ovo pivo je doslovce prazno! Bez ijedne osobitosti! No, uzmemo li u obzir da je sa mnom to isto pivo kušao i kolega, koji istini za volju i nije neki znalac-Tuborg green mu je omiljeno pivo, ako ne tražite aromu ovog piva, ne će vas razočarati. Teško vas može razočarati nešto što ne očekujete, al će zato svatko željan iskustva i užvanja ostati praznih ruku!
Premda je red da se miris opiše na samom početku, nerijetko se otpušta tek pred sam kraj ispijanja piva. Problem leži u temperaturi na kojoj se on optimalno otpušta, a to je rijetko 4°C. Zato morate strpljivo čektati i detaljno proučiti sve ostale osobine prije nego dođe miris na red. Problem nastupa kad nakon dvadesetak minuta detaljne analize shvatite da miris još uvijek ne možete definirati. Tada se zapitate, a odgovor je jednostavan. Ili ga nema, ili je toliko loš da ga ne želite osjetitit, a moj je nos već svakakva sranja osjećao! Zanemarimo li sve molekule zraka koje bi nas mogle odvest na krivi trag, možda se negdje iza silnog ništavila nagovješta nekakav miris blage sladnosti, no to zapažanje bi zaista moglo biti produkt mog slinog naprezanja za nešto osjetiti! Ali, ako već moram nešto napisati, onda bi nekakav sladni miris tome mogao odgovarati. Mala napomena, ako želite osjetiti pravi sladni miris, kušajte Budweiser Budvar, nakon toga uzmite čašu s Osječkim i prolijte je u wc i nastavite piti Budvarov Budweiser!
Za kraj jedna jako bitna stvar, a to je promjena arome s vremenom i odstajanjem piva. Dovoljno vam govori kad vam velim da sam zadnja dva gutljaja, ako ne i tri, izlio u wc. Ipak ću vas malo i time gnjaviti, tako da jednom zauvijek zapamtite da OVO PIVO PITI NE SMIJETE! Pred kraj postaje blago kiselkasto, pa još malo kiselkastije, sve do trena kad se zapitate dal to pijete pivo il tjednima odstajalo mlijeko sa usmrđenom ribom u njem! Nakupi se nekakvih kemikalija i kiselina zbog kojih vam se život zgadi. Izlijte ga prije tog lošeg finiša il još bolje, odustajte od kupnje! Radije prošvrljajte po prijašnjim recenzijama i pronađite pivo koje će vam više odgovarati, jer ovo bi bilo bacanje novaca u vjetar, gore nego da pušite! Jesam li vam ikad rekao da sam nepušač? E pa sad i to znate. Cigareta bi mi oduzela oštrinu osjetila okusa i mirisa, a tko bi vam onda pričao o "sladnom" mirisu Osječkog piva...
Jesmo li opet nešto naučili? Budite mi lijepi i zdravi i pijte i volite pivo!
Cheers
|
06.04.2006., četvrtak
Pivo dana! Gösser tamni!
Dugo me nije bilo, al' vraćam se natrag svom omiljenom hobiju. Pivo koje recenziram poznato je svakom pravom pivopiji. Riječ je o klasiku na našem tržištu, premda slabije zastupljenom, al' svatko tko zna cijeniti dobro pivo, sigurno je ovo pivo je više nego jednom popio!
Krenimo dobro poznatim redom. Boja ovog piva je crvenosmeđa, izrazito topla nijansa boje koja savršeno pristaje osobinama Gössera. Kruna je nešto istaknutija i tipično postojana, kao što priliči tamnom pivu. Kad pomirišete tamni Gösser osjetit ćete najistaknutiji karamel ikad. Nema pive koja ima tako naglašen karamel i za svakog pivoljupca željnog iskustva ovo je pravi izbor za učenje! Aroma je predivna, doslovce se topi u ustima. Slatkasti karamel sa primjesama čokoladnog okusa. Njami! Što se tiče alkohola, volumen koji krasi ovo pivo iznosi 4,5%. Za nekog puno, za nekog malo. Ako pogledamo Irce reći ćemo da je prosječno, pogledamo li naša tamna piva, rekli bismo da spada među slabija piva. Tri riječi ga najbolje opisuju, a to su blago, nježno pitko. K'o svila na jeziku!
Uvijek kad imate prilike naručite ga. Prerijetko je zastupljeno s obzirom na svoje kvalitete. Svatko tko ga dosad nije kušao, neka pohita u najbliži birc koji ga poslužuje i napije se ovog nektara. Nije irski, al' ne sumnjam da se nijedan Irac ne bi posramio guštati u ovom pivu. Usporedimo li njihov Guinnes sa Gösserom, moram priznati da mi se Gösser više sviđa. U usporedbi sa Murphy'sem ipak gubi bitku. No, treba naglasiti, usporedbe se odnose na verzije prisutne na našem tržištu! Ne sumnjam u puno bolje osobine izvornih piva. Bilo bi ih zanimljivo kušati u njihovim izvornim verzijama.
Ipak mu zamjeram finiš. Nemojte si dozvoliti i predugo čekati sa ovim pivom jer se pred kraj otpušta previše karamela i postaje preslatko. Radije naručite dva puta po 3dcl pa ga brže popijte, nego da uzimate 5dcl i onda vam odstoji pa vam se sav talog polegne. Na kraju će vam sav taj silni šećer uništiti volju za naručivanjem novog. Meni se desila takva greška pa sam morao ostaviti dva il čak tri dobra gutljaja za bacit. Nije mi bilo lako, al bolje to nego si uništiti predodđbu o vrhunskom pivu!
Cheers
|
|
