Beduin
srijeda, 30.04.2008.
Sniper
Rusevine grada...tisina pred...nesto, negdje.Skoro da se moze to nesto , ta zvijer osjetiti, opipati...tu je negdje , pored vas!
Jedna amorfna kreatura izdvojila se je od hrpe kamenja, tesko , tako tesko kao da odvajate zlicu meda od tegle istog.Razvlacece , kao zloduh lebdjelo je od sjenka do sjenke.Rat je trajao...kad malo bolje razmislim , nikada nije ni prestao.
A rat...kako bi moj suvremenik rekao..."War...war never changes".
Da, to nesto sto je lebdjelo od sjenke do sjenke je bio moj "alter ego"...vise "ego" , nego alter.Posto, nesto drugo u ovom sranu i niste mogli biti.Bijah jednom davno pripadnik nekog plemena, sada vise ni sam ne znam koje je to pleme bilo , jezik sam zaboravio.
Ono sto sam trebao uciniti bilo je vrlo jednostavno...oni su se naselili na moj teritorij, i morali su umrijeti.Morali su umrijeti na nacin da budu primjer za ostale.
"Sentineli!" ...zujanje negdje iznad mojeg trenutnog polozaja, ukazivalo je na pojavu "Nadgospodara", ili onih koji su uspjeli izbjeci masovno nazadovanje covjecanstva.Mrzio sam ih onda, mrzim ih i sada.
Sentineli su zapravo izvidjacke letjelice bez posade, kojima Nadgospodari kontroliraju migracije populacije , i samim time osiguravaju svoje postojanje.
"Ne volim nametnike", promrmljah tiho u bradu.Moram naci visu poziciju...sto prije!Skacuci sa stijene na stijenu , dokopao sam se obliznjeg ogoljenog vrhunca.Zauzeo sam polozaj, rasklapajuci svoju dalekometnu pusku , uzimajuci na nisan bezbriznog zujajuceg sentinela...lagano oduzimanje daha...i puska se je stresla od siline trzaja projektila ispaljenog na metu.Sentinel se je raspao u komadice.
"Trebace im najmanje mjesec dana prije nego posalju iduceg sentinela u ovaj kvadrant."
Izvadio sam "zujalicu" i lansirao je prema poziciji mojih nesudjenih gostiju.Otvorih monitor za vezu sa zujalicom.
"Hm...nomadi, lako oruzje...ima i nesto hrane."
Ovo bi moglo biti lako...skoro prelako!
Sklapajuci pusku, zujalica se je vec vratila, a ja sam odlucio prigristi nesto od onih konzerviranih zaliha koje mi traju jos od Geigera(grad u sredisnjoj velikoj pustinji).
Zvacuci usoljeni nadomjestak suhog mesa, kalkulirao sam da bi bilo najbolje da pratim svoje nesudjene goste neko vrijeme, barem dok ne shvatim sto se tu zbiva, a zatim cu odluciti da ih poubijam , ili sklopim odredjeni vid saveza(kratkotrajnog, naravno).
Gunhead nudi dobru cijenu za nomade...zdravo roblje koje je izbjeglo skoro sve dzepove radijacije.No, ja sam imao odredjenu "ljubav" prema Gunhead-u, a a i on prema meni, posto sam mu u jednoj prilici "skinuo" njegovog najboljeg lovca na glave.No, nije to bilo namjerno, samo mi je htio uzeti lovinu sa mojeg teritorija.Nisam emotivan, samo ne volim da mi se mjesaju u posao.
Noc je vec padala nad dolinu, a samim time "Veliko oko" je bilo na najboljem polozaju da nas sve vidi, sto nisam mogao dozvoliti.Izvadio sam EMP pulsar i postavio ga na najvisu tocku brda.Ti nomadi bi mi trebali zahvaljivati, posto ni njihovo prisustvo nece biti objelodanjeno.Eh, skoro bih se mogao nazvati filantropom...lagani priguseni osmjeh je promutirao u kasljucanje.Noc je pala, samo je jedna prilika zurila nepomicno u vatre u dolini.Pomisao da ce oni promijeniti nesto u mojem zivotu nije mi dala mira.
