Osjećan se ko da mi mozak poprima oblik slike Krik Edvarda Muncha

28.11.2014.

Toliko se široko spektarnih ,da prostite, sranja događa u ovoj maloj lipo državi da mi je valjda bilo gadljivo uopće i pisat išta. Al eto povedena sinoćnjom izjavom dotičnog ministra kako bi studenti koji odu vani trebali platit državi šta su se školovali i to toliko bijesnu cifru da mi je bar 7 novih sidi izašlo na glavi moran nešto i otipkat. Čovik nezna bi li plaka, vika aaaaa do besvijesti i pri tom trča po rivi, jer tako i tako živimo u ludnici bez početka i kraja. Dođe ti da se prosto seljački doslovno zapitaš: ,, Pa dobro koji se ovo kurac događa?“

Zamiremo, umiremo, pasivni smo i živimo ne u ovom zadnjem ratu nego još u drugom svitskom. Čiji je stari bija ustaša,a čiji partizan? Umisto da se aktiviramo i pokrenemo prosvjede da se baklje počnu bacat lopovima isprid ureda, a ne na terene, mi sidmo šutimo, trpimo. Sve smo depresivniji , sve više grintamo, sve smo besposleniji i trunemo. Trunemo kako financijski tako duševno tako i moralno. Ne mogu virovat da nas niko ne može probudit iz tog komantičnog stanja uma. Šta stvarno pored toliko mladih ljudi koji jedva da su rođeni u domovinskom ratu, a kamo li da bi se tribali zamarat drugim svjetskim, nema nas dovoljno da kažemo da je dosta? Jel stvarno jedina pozitivna reakcija,akcija da glavom bez obzira priko granice pa šta bude?
Čini me izuzetno tužnom činjenica da kad san bila na stipendiji ovo lito u Njemačkoj, da san onaj čas kad san sletjela osjetila, kako ljudi kojima se obraćaš nisu toliko frustrirani i nervozni. Kad in pokušate objasnit da jedan profesor zarađuje oko 700 eura mjesečno, dobijete čuđenje i pitanje da ste se zbunili i mislite tjedno. Da se stvari rješavaju plavom kuvertom u sektoru A,B,C i D svi već odavno znaju. Teško je strancima dalje objasnit kako se oni koji traže stipendije, recikliraju smeće ili misle da i nije toliko bitno šta je bilo prije 80 godina drže ludin, preambicioznim s jakin negativnim konotacijama.

Ova lopta apsurda počela je pucat po šavovima na sve strane. Taknuti su svi dijelovi društva, tako ni sport nije osta lišen nebuloza idiotskih lopovskih vladanja. Beskrajna potreba da se podili jug i sjever pa unutar samo jedne tako male države stvori rat, čime uopće komentirat?

Za svaki sektor društva, gospodarstva ili nečeg trećeg kriju se pojedinci koji su dobro omastili brk, spremili para na karipske račune i smiju nan se dok ih nekolicina još uvik gleda ko herojima. Još uvik se teško časte ideologije nepostojećih političkih ideja i programa. Do kad? Niko ih ne proziva na pravdu, niko me ne plaćaju račune, tek povremeni godišnji iza rešetaka, a i za to postoje nedodirljivi. A ko da to nije dovoljno još su nas izvana odlučili zajebat ( ako van smetaju psovke, evo moze da prostite zajebat), tako sad jedan od najvećih ubojica na ovim prostorima sprema ustanak i pravda se da ga nemamo prava kritizirat jer nekolicina takvih ima i u našoj državi. Samo nekolicina takvih u našoj državi su usijane glave, koje ne dižu ustanak, samo su usijane glave.
Koliko ljudi ide u pučku kuhinju? Koliko djece će večeras u ovom apsurdistanu zaspat u hladnoći doma svoga? Koliko vaših sugrađana koje vidit svaki dan samo može sanjat o boljem sutra? Ovaj idiotizam je zaustavljiv,al dok smo pasivniji od hrvatskog bdpa nećemo nigdi.... u Europi je kriza davno gotova, a to šta još pojedinci viruju u bajke koje in se prid oči stavljaju,tužno je stvarno je....



Oznake: odljev mozgova, studenti, poltika, HNS, nogomet, gospodrastvo, pasivnost

<< Arhiva >>