Nađemo se na kavi (1)

30.08.2012.

Iden u grad istin onim sivin betonskim puten , ka i zadnjih najmanje 5 god( od kad mi je postaja, kafić , riva , šetanje draže nego stat doma ), prva postaja prolazin kraj škole, onda kraj starog hajdukova , ronzan u glavi na babe koje se neznaju maknit s puta dok prolazin kraj HNK. Jedne dične kulturne građevine ovog garada , u koju ako ideš s manje od 40 godina pogledat štagod smatatraju te luđakon ili ti ga’ redikulon( rijetki su izuzetci ) . Ipak smo mi generacija amerčkih serija i filomova, naslinih igrica i svakako skupih modnih krpica , materjalistička djeca siromašnbe države s krivin vrijednostima , ali ne svojom krivnjom . Dolazin na početatak Marmotove , jurin ,žurin, opet ću doć u zadnji minut ljudi oko mene su u tipičnom Dalmatinskom stadiju duha , koji se zove pomalo , šetaju svoje pomodne psiće , krpice iz nedavno otvorenog H & M-a , kometiraju sinoćnju epizodu Larinog izbora, koju gledaju čisto iz navike jer in je postala dosadna , plačljiva ma jednostavno nepodnošljiva , ali eto navika je pa se gleda. I tako teku paralelno životi , a ja dalje hodan I razmljišljan . Mislili su mi drukčije nego šta bi to tribal bit za moju generaciju , ne padan na pare , ne slušan cajke , ne volin buku ( meni paše tišina ) ipak ima nešto u tom gradu u tim ulicama , sve to upijan pomalo tiho jer za po godine vjerovatno selin , u Zagreb I onda će sve ovo , ono dobro i loše bit uspomenena. Možda zato više nego ikad primječujen Split u punini svojih boja dok hodan onin svin betonskin puten i ne dođen , na lipu bilu rivu ….

Sljedeći mjesec >>