Too much of everything and too little of something in my life

Baš neznam o čemu da pišem......uvijek zaboravim ono što želim napisati....
Dobila sam stipendiju ali je zapravo nesmijem dirati, jer nisam sigurna da se želim ubijati od učenja i biti među 10% najboljih.....Razmišljala sam dugo o tome i došla do zaključka da mi novac nije toliko važan da zbog njega ugrozim svoj društveni život. Tako da ako slučajno uspijem ući u 10% biti će super, ali se neću ništa posebno truditi niti živcirati, a to su mi preporučili i mama i tata. Super su, sve bi za mene napravili. Uostalom rađe ću si naći neki posao preko ljeta i zaraditi to što bi dobila preko stipendije. Samo neznam gdje da tražim posao niti kakav....ali smislit ću nešto već!
Tako da sam baš o svemu tome razmišljala. Svaka čast onima koji postižu najbolje rezultate, ali ja mislim da nema smisla biti najbolji ako na kraju studija se nađeš izvan svega, bez bliskih prijatelja, vrijednih iskustava, ukratko bez dobro proživljenih studentskih dana. Moj cilj trenutačno je malo vremena provesti učiti, puno vremena sa obitelji i prijateljima te se zabavljati. Dok sam mlada, bez obaveza, slobodna i onako objektivno dobro izgledam , iskoristiti ću svoje vrijeme maksimalno ustvari za sebe i dobru zabavu sa svojim prijateljima. Za sve drugo ima puno vremena!

Još sam bila razmišljala o srodnim dušama. Ja zapravo ne vjerujem u to da postoji negdje za svakoga njegova bolja polovica, jedna. Mislim da je apsurdno tako misliti, jer onako realno govoreći ako je moja srodna duša u Južnoafričkoj republici veoma su male šanse da ćemo se sresti. Ta teorija bi bila prihvatljiva ako sudbina pruži bar jednu priliku da se sretnemo. Ali svejedno ne vjerujem u tu teoriju jer je činjenica da većina bračnih parova su se upoznala u svome gradu ili bar državi. Možda je tako određeno da su srodne duše rođene u istoj državi? Ja mislim da možemo voljeti više osoba, a ona prava će biti kada se sve osobine koje cijenimo nađu u jednoj osobi, ali to ne znači da jedino ta osoba na cijelom svijetu ima te osobine.

Toliko...

Pusa svima!

Evo samo da nešto napišem.....umorna sam i ništa mi se ne da.....nema nikakvih novosti kod mene....sve je isto kao i prije.....

Aha, ustvari jedna sitnica....planiram put sa frendicama na ljeto i konačno smo dogovorile datum i sve rezervirale. Idemo u London! Jedva čekam!

Inače nisam bila vani od proslave rođendana, a to je bila najbolja proslava ikada i svi su to potvrdili! Bila je ludnica, a tek nakon nekoliko žestica.....malo smo se sve opustile i baš se super zabavile!

Jedva čekam ljeto....sunce....malo da pocrnim....da profuram suknjice, haljinice, štiklice....Ja sam definitivno ljetna osoba....ovo vrijeme, uf......

To je to od mene za sada. Nemogu više, umorna sam, idem leći da mogu malo poslije nešto i učiti...

Šaljem vam puno pusa!

Evo ipak sam odlučila spomenuti da mi je rođendan. Ovaj tjedan mi je bio dosta dobar, moram priznati. Bila sam 3 dana za redom u šopingu, a večeras slavim. Okružena sam ljudima koji me vole kao što i ja njih i baš sam sretna!

Kad gledam 20 godina iza sebe, puno je toga bilo i brzo je prošlo. Iz jedne perspektive sam „stara“ s obzirom na sve što sam već doživjela, ali s druge strane jako mlada kad gledam što me još sve čeka. Neki dan sam negdje čula izreku: „Život nije generalna proba“. Puno je toga u toj jednoj rečenici rečeno. Svaka se prilika treba iskoristiti od početka do kraja, proživjeti svaku sekundu, jer se vratiti više nećemo. Trenutačno u sebi imam tako puno osjećaja za puno različitih osoba i nemogu ih odvojiti. Nemogu prepoznati što moje srce zapravo želi ili možda previše mislim pa iz nečega želim pretvoriti nešto što bi mi trenutačno bilo potrebno, ali ne želim ponovno pogriješiti i povrijediti nekoga. Ali ono što me muči je da ipak nikad ne možeš znati kakva je voda dok u nju ne skočiš. S druge strane očekujem više iz te perspektive da neću o tome razmišljati. Bilo mi je smiješno danas kad me mama odvela na ručak i nekako zabrinuto pitala da šta se meni nitko ne sviđa, da tako lijepa cura a nitko dobar za nju. Netko bi rekao da sam izbirljiva, možda i jesam ali samo u pogledu emocija. Ne prihvaćam ništa manje od onog što zaslužujem!

Uživajte i popijte nešto na moj račun ;-)

Pusa!

Svako toliko dolazim do istog saznanja. Uhvati me neki crni period i onda kao da se probudim i ponovno shvatim ono što već puno puta jesam. Možda sam već o tome pisala, ali ono čega se trebam svako toliko prisjetiti je da je moj život zapravo sve ono što sam ikad željela. Kad se sjetim kako sam zamišljala život prije recimo 5 godina shvatim da ga živim. Imam ono što sam oduvijek samtrala najvažnijim: super obitelj, prijatelje koje bolje nisam ni mogla naći, uspješna sam, odgovorna, ali uz sve se zabavljam i uživam u životu. Zapravo me samo jedna sitnica uvijek izbaci iz takta, ali danas sam si baš mislila kako sam jednom rekla, odnosno to stalno govorim, da ne želim dečka, nego nekog dobrog prijatelja s kojim ću se moći zezati i pričati, i tako sam se danas šetal gradom sa svojim najboljim prijateljem i tek mi je onda sinulo da mi je želj ostvarena, samo ja taj naš odnos nisam gledala na taj način. On mi je super prijatelj i znam da mu se sviđam i da želim da bi moglo biti nečeg između nas, ali to ne želim, ne želim pokvariti ovaj naš super odnos. Tako dasam danas opet shvatila da sam zadovoljna u svakom pogledu i sretna i živim život onakav kakav sam htjela!

Slijedeći mjesec ću možda opet pisati ovakav post, ali jednom će mi konačno sjesti u glavu!

Idem u šoping slijedeći tjedan i jedva čekam! Neznam kad nisam zadnji put ovoliko dugo bila u šopingu........baš ću iz gušta!

Life is good, life is beautifuuuuul..........................

Cmok!