m...ljubim te....m....ljubim te.. odzvanjalo mi je u glavi... tijelom se razlila toplina... sjetila sam srecu.... osjetila sam njegovu ceznju... zelju... njeznost tih rijeci..... Mislim da sam tada postala njegova... I sekundu poslije.. srce mi se steglo... postala sam svjesna istine.... jos jedan stranac... covjek koji mi nije blizu... i sto je najgore... postao mi je vazan virtualan covjek.... covjek kojeg ne poznajem.. osoba sa slike.... njegove rijeci... I mozda bih se jos vise bojala... da mi se tako nesto vec nije dogodilo.... znala sam da je moguce... moguce je zaljubiti se u intuiciju... u rijeci... sliku... Zelim li to.... mogu li to.... opet??? Ali i R je rekao... kako zaboraviti nesto sto ti je srce zagrijalo??? Zivi u Njemackoj.. dolazi gotovo nikad... ali osjecaji ne biraju puteve... ne poznaju daljine.... ne znaci im nista strani jezik...... Dat cu mu sansu... odlucila sam.... >to be continued< |