26.09.2005., ponedjeljak

ljubomora..

Ne znam sto mi se desilo i sram me priznati.. no slomile su me niske strasti.. ljubomorna sam... toliko ljubomorna i toliko svjesna toga da sve u meni gori... Izjeda me... proganja... ne da mi misliti.. zivjeti.. preboljeti... Osjecam se grozno... emocionalono istroseno... fizicki pohabano.. Ozbiljno mi je naruseno samopouzdanje... Ne volim svoj odraz u ogledalu... pronasla sam si stotinu mana... Ona nije nista posebno.. i zaista ju nisam smatrala prijetnjom... on mi je poklanjao svu paznju ovog svijeta... hvalio me... obozavao... davao komplimente... Nebrojeno puta iskazao mi svoje divljenje... Za njega sam ja bila vamp zena.. Bio je ljubomoran.. jednom je izjavio kako bi poludio sa mnom na plazi da me svi gledaju... Masu puta govorio mi je da imam toliko seksipila u sebi kao nitko koga zna... I da ne moze vjerovati da on... tako obican...moze imati mene... I onda nakon svega..ostavi me zbog nekog drugog.... Kako da se onda osjecam svojom... kako da se osjecam pozeljnom... kako da dalje vjerujem u sebe.... A ljubomora ce me pojesti... ne znam dalje... Toliko mi misli luta glavom... sve ono sto sam cekala i mastala s njim.. sad radi ona... Znam nju.. znam njega... Znam kako miluje.. kako ljubi.. kako ju drzi za ruku.. sto joj govori... znam sve.. Osjetim to.. imam filmove u glavi... Zdere me... grize... ubija... I gadim se samoj sebi... gadi mi se ta moja ljubomora... Trudim se svim silama ne biti kao oni... trudim se ne podleci tim sirovim strastima i uciniti nesto... Trudim se... Nitko i nista ne moze mi ih izbiti iz glave... Nocas sam sanjala da je umro.... a ja sam bila hladna... U snu sam pomislila... eto..istina je.. svakog stigne kazna... njega je jako brzo.. a i nju...ostala je bez njega... Bila sam toliko hladna da sam jutros sva pod dojmom toga... I zgrozena sam svojom reakcijom... Zgrozena svojim mislima... Zelim da umre...ali samo u meni.....