|
|
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moje misli...osjecaji...koje nikom ne mogu reci...a zelim ih izraziti...
mozda to ne znam najbolje,ali trudim se...samo izlazi iz mene:)
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Hm...ja sam mala barbika...imam jos blogva ali na ovom zelim ostati anonimna...jer zelim pisati nesto kao svoj dnevnik...gdje cu otvoriti svoju dusu i napisati sve sto me muci...ili zbog cega sam sretna...jednostavno...ja sam cura koja uziva u zivotu...s ponekim trzavicama...koje me slome ali uvijek se uspijem dignuti i krenuti dalje...jer zivot je jedan...treba to iskoristiti:)
01.01.2008- I.P "ako volis oprosti!"
06.02.2008- G.LJ "postojalo je,ma koliko bilo lose,postojalo je...i ne mozes reci da nije!"
Cudno je kako sam u isto vrijeme i sretna i tuzna...zapravo ne tuzna nego samo zalosna
Zalosna jer sam tek sad shavtila da se neki dogadaji ne mogu vratiti.a vjerojatno ni ponoviti...Ne mogu reci da mi falis...jer ne falis mi...ali danas kad sam sjedila ondje i gledala u nebo koje smo dva ljeta zajedno gledali i zajedno se smijali i uzivali...osjetila sam se drukcije...prvi put sam postala svjesna toga da ovo ljeto nece biti takvo...da te necu cekati da mi dodes...da se necu smijati tvojim salama..i zajedno s tobom lezati na travi...da se necu spremati i zuriti samo da tebe vidim...da necu ici od prijateljica da bih sto vise bila s tobom...da mi neces vise govoriti "ines ,dosta ti je...idemo kuci"...da se neces ljutiti kad ne zelim ustati s tobom...da vise necu s tobom lezati na slapovima...da te jednostavno ovo ljeto nece biti blizu mene...bit ces kraj nje..i nije mi zao...zaista jer meni ni ne trebas ti...ti si samo dio moje proslosti...ali zao mi je svega sto smo djelili...i zao mi je svakog ljeta koje smo provodili...zao mi je svih trenutaka...jerzbog njih je svaki dan bio ljepsi...
cemu sad to...kad znas da gotovo je sve...
poslije toliko vremena oprosti nema smisla...znas da te nikad nisam voljela...njega sam uvijek vise....znas da sam ti uvijek lagala...
nema smisla ponavljati nesto sto nikad nije imalo smisla...uvijek je sve bilo igra aa sama igra bila je laz...
zasto opet natrag dolazis...nikad vise ti i ja...nikad nismo ni trebali biti ti i ja...
Nemoj me vracati u nesto sto je bilo i sto je proslo...kazes bilo je lijepo...je li?
nije,nikad nije bilo lijepo...nikad mi nisi bio dovoljan uvijek mi je falio netko drugi kad sam bila s tobom...uvijek si bio samo maska...nista vise...
rekao si davno da sam glumica...i da nikad nikog necu voljeti...da se samo igram s ljudim...ne...samo sam s tobom glumila...samo sam se s tobom igrala...aa ti si bio predobar da bi to shvatio...
Ne mogu shvaiti da zelis takvu "ljubav" ponovo...
Ja ne zelim..ne treba mi nesto u cemu nisam sretna....
ne treba mi jos mucenja...idi dalje...pusti mene...povrijedila sam te davno...ne zelim opet bit glumica!!!
Nije da me zanima,ne zanima me...ali stavrno nije fer...uvijek isto...stavrno nije...
Nekad pomsilim..."napookon" a zapravo...opet isto...nije fer...zasto uvijek samo meni...mislim da sam ipak zasluzila malo sreca...???zar ne????????????????????'
Zar svaki put moram ...ispocetka... a kraj dode prebrzo..uvijek....
Cudno je...kako vrijeme prolazi,kako se ljudi mjenjaju! Pogotovo je cudno kad se promjene osobe koju su bile dio naseg zivota,koje smo poznavali dobro...a sad su stranci...nista nije isto ostalo.
Prije si me razumio sve sto sam ti govrila...a danas...ti ne razumijes ni jdnu jedinu moju rijec...nasmijala sam se jer sam se sjetila kad si rekao da ces uvijek biti tu za mene da me shvatis i podrzis u svemu...aaa sad si tako daleko...i tako si mi stran...
Sad se pitam jesmo li uopce poznanici ...a nekad smo si bili puno toga...
Nisam vjerovala da se ljudi mogu opce promjeniti...ali sad vidim da vise to nisi ti...a ni ja...to vise nismo mi!
hm...(opet isti pocetak) 
kako sam neke postove izbrisala...jer nekim ljudima nisi bili primjereni za citanje...moram napisati nesto novo
U posljednje vrijeme sam jaaaaaako sretna...aaa nisam bila dugo...hm...otkako sam se vratila iz Zagreba netko mi jaaakoo nedostaje...
Jedan decko...kojeg sam tamo upoznala...najbolji decko na svijetu...moj andeo(ponekad vrag jer me ne slusa)...ali uvijek mi je najdrazi...Nesto on ima cudno pa me uvijek na sve uspije nagovriti i smanjti moju tvrdoglavost( a takvi su rijetki)...Dok ga nisam poznavala sve je bilo u redu,ali sad...ne mogu zamisliti dan da se bar na sekundu ne cujem s njim...bar jednu sms...uzasnoo puno mi nedostajeeeee...i nekako je sve ljepse s njim iako je taaaaaakoo dalekoooooo ne bih ga ni za koga na svijetu mijanjala...moj andeo
Hm...nisam dugo nista pisala,jer ne znam sta pisati,ali sad sam slucjano nasla jednu pjesmu koju je napisao moj prijatelj meni(moram se hvaliti):) Sjecam se toga kao da je jucer bilo kad ju je procitao pred cijlom skolom pa ja poslije imala problema zbog svog "osmijeha"...Ivane,to mi je najdraza tvoja pjesma i morala sam je napisati:) da se i ti malo prisjetis tih dana:)
VRAZICAK ANDEOSKOG LICA
Jednom davno,
dok Bog stavrase svijet,
nekim andelima uskrati let.
Vjecnu ljepotu on im je dao,
koliko lijepe je stvorio,
ni sam nije znao.
I danas takvi andeli zive,
a smrtnici im se dive.
S vremenom izmijenise cud
al i to smrtnicima je uzalud.
Jedan od njih hoda mojim gradom,
mnoga srca ispunjava nadom.
Bas nocas je sjedio nasuprot mene,
dok su ga gledale moje oci,
oci izgubljene.
Kazu da je tako blizu Bozjeg lica
a kak i ne bi bila,
pa to je njegova andelica
bisernog srca.
Svojom ljepotom,svojom milinom
s vremenom
ona zavladala je ovom rijecnom dolinom.
Mnogi su tamne oci sanjali,
uzalud svemu se nadali,
Bila je mamina mezimica
mnogi je zvali
"vrazickom andeoskog lica"
Ja nocas po tko zna koji put
gledao sam u njene oci
ona ce ponovo otici
ali ne znam da li ce doci.
Nocas mi je opet okrenula leda
kaze,nije je briga
sto to mene vrijeda.
na odlasku ,svaki njen korak tih,
zvucao je kao pjesme stih.
Ja znam da doci mi nikad nece
Pa neka ljudi samo govore da ona je,
Vrazicak andeoskog lica,
u meni vjecno zivjet ce
samo kao andelica,
bisernog srca,
tako drazesna i mila,
jednog dana i ona,
dobit' ce svoja krila...
Ivane,hvala ti za ovo...znas da prije nista od toga nisam znala cijeniti:)
