< | veljača, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moje misli...osjecaji...koje nikom ne mogu reci...a zelim ih izraziti...
mozda to ne znam najbolje,ali trudim se...samo izlazi iz mene:)
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Hm...ja sam mala barbika...imam jos blogva ali na ovom zelim ostati anonimna...jer zelim pisati nesto kao svoj dnevnik...gdje cu otvoriti svoju dusu i napisati sve sto me muci...ili zbog cega sam sretna...jednostavno...ja sam cura koja uziva u zivotu...s ponekim trzavicama...koje me slome ali uvijek se uspijem dignuti i krenuti dalje...jer zivot je jedan...treba to iskoristiti:)
01.01.2008- I.P "ako volis oprosti!"
06.02.2008- G.LJ "postojalo je,ma koliko bilo lose,postojalo je...i ne mozes reci da nije!"
Ljudi koji me poznaju samo iz videnja nikad ne bi rekli dam sam ja ovakva...svi me smatraju sebicnom,umisljenom...zavidnom...
a ja sam zapravo skroz drukcija...samo to "drukcije" misljenje o meni imaju osobe koje me pozanje jaaakooo dobro...predoobro....aa ti su rijetki...
No u posljednje vrijeme se pitam vrijedili li biti takav,zasto ne bih bila takva kakvom me svi smatraju? Hoce li mi to donijeti ista dobro...jer ovo ovako ne donosi nista!
Zaista nisam nimalo sebicna,ni skrta a jos manje zavidna...radujem se svakom uspjehu prijatelja...pa neka su sretni...lijepo je to vidjeti...Nikad im nista ne bih uskratila,nista ne bih rekla protiv njih da im napakostim...ali koliko god sam ja dobra...vidim da oni nisu...
Koliko god bliski bili,vidim u njima neprijateljstvo...zele mi pokvariti sve to postignem...a zaista se trudim za sve....ne dobijam gotovo kao sto mnoogi misle...
Mrzim tu zavist...mrzim ono "ako ja nisam sretna,zasto bi ona bila"...mrzim to...jer ja nisam takva...tko sma ja da nekom nesto kvarim...ako ljudi uzivaju ...neka uzivaju...
ali zasta...vrijedili li biti takav...sto su postici s tim da sam prema svakom dobra...to da se prema meni svatko odnosi kao prema krpi...
kazu sve se vrati...dobro se dobrim vraca...aa meni se cini bas drukcije...
Trudim se...ali te "vracene dobrote" nigdje...
Sinoc sam gledala jedan film...hm..meni najdrazi film "Prljavi ples 2"...film je inace odlican i bas me naveo na razmisljanje...
Ples izmedu dvoje glumaca je taaaako lijep i sve sto oni rade,pitala sam se postoji li to negdje...nesto takvo...takva ljubav da se dozivi....i sreca?
Razmisljala sam o svojim vezama i osobama koje sam recimo voljela...ni jedan nije bila ni priblizno lijepa...ni s jednim se ne mogu zamisliti da uzivam negdje...sjedim na plazi i jednostavno gledam zalazak sunca...
Nimalo mi se ne svida nas mentalitet...nitko ne zna uzivati u zivotu i biti sretan s tako malim stvarima...zar moramo otici negdje tisucama kilometara daleko da pronademo srecu na taj nacin?
Sve je tako monotno...
Jednom sam i upoznala decka koji je zelio uzivati u tom svemu kao i ja...decka koji nije odrastao ovdje nego bas tamo gdje se zivi na potpuno drukcji nacin...no on nije bio prava osoba za mene...
Pitam se hocu li ja ikad naci osobu s kojom cu uzivati u takvim stvarima...ne samo ovim za koje zivimo ovdje???
Hocu li ikad pronaci osobu s kojom cu plesati kroz zivot???
hm...veceras sam jako umorna i pospana,ali opet nekako "svjeza"...Napokon mi je doslo iz neke stvari u glavu da sama sebi umisljam neke probleme,osjetljivost,slabocu...
U posljednje vrijeme bila sam u nekom jaaako cudnom raspolozenju,drukcija nego inace,povucenija...sve do danas nisam znala tomu razlog...mislila sam da je to usamljnost,a zapravo kad sam se danas malo osvrnula oko sebe vidjela sam da sam okruzena predobrim ljudima...da zapravo imam sve sto pozelim...i da sam jako sretna osobaDosad sam se borila za sebe,nito to nije uradio za mene...jaka sam....mogu sve sto pozelim i vjerujm u sebe
Sama jesam...bez "njega",ali mozda je tako i bolje,zasto bih pravila hrpu gresaka s "njima" i bila povrijedena kad jednostavno mogu cekati "tebe" i biti setna! Znam da doci ces jednom...svima dodes
Jednostavno...takva sam kakva sam...nisam savrsena,ali volim sebe takvu kakva jesam...mozda sam previse brbljava,tvrdoglava,uporna,tajnovita,sebicna...mozda ne zelim pricati o osjecajima...ali to mi vise uopce nije vazno...
Ima ljudi,znam...mrze me...ali kao da je to vazno...ne zivim ja za njih...zivim za sebe...sto mi mogu?...slomiti me???VISE NE!
Ajjj...nisam taaako dugo pisala...hm...nemam vremena? Ma imam,ali niista se zanimljivo ne dogada,sve je uvijek isto...ali bas isto...i nema svrhe pisati iste stvari...cudno,ali kao da se dogodio smao jedan trenutak,a taj trenutak,isti trenutak traje vec preeduugooo
Hm...pjesma koju sam nedavno cula...prelijepa mi je,a nekako se uklapa u ovaj "trenutak"
OBECANA ZEMLJA-NEMA TE
Uvijek kad mi netko srce dotakne
Ja se sjetim tebe i one nase godine
I sjecam se svakog naseg dodira
I sjecam se svakog naseg poljupca
Uvijek prije nego utonem u san
Uzmem tvoju sliku pa te pogledam
O ho ho, pa se prvo nasmijem
O ho ho, pa tek onda zaplacem
Jer nema te da ti kazem da te volim
Nema te da ti ispricam svoj san
Nema te, a evo opet pustaju na radiju
"Ma kog me boga za tebe pitaju"
I pravim se kao da mi nije nista
I pravim se kao da jos si uvijek tu
I pravim se, a evo opet pustaju na radiju
"Ma kog me boga za tebe pitaju"