bdsm_blog

utorak, 20.06.2006.

E-mail na adresu BDSM prijatelja

Evo me! Cista, mirisna i mmmmm zadovoljna :o)))))))))))

Eh, sada mi stvarno dodje da se zapitam kog sam vraga cekala do sada? Ali... Pa, i ne pitam se mnogo. Vredelo je cekati :o))))))))))))))))

Prvo smo otisli na veceru. Znas, cudno je to kako krenes od kuce sa idejom da je sve super i sve normalno i sve... a kad dodjes, pocnu da te gnjave neke sumnje. Kao: „ Kako cu ja ovo ?“, „Sta ako sam zaboravila (Boze, gluposti, kako mozes da zaboravis?) ?“, „Sta ako se ispostavi da sam „previse“ za njega? (za ovo pitanje si TI kriv :o)))))) ), „Sta ako (o, uzasa nad uzasima) mene to vise ne uzbudjuje?????? “ i sve tako neke gluposti. Izgubila sam vec poprilicno sigurnosti dok sam dosla do Beograda, i cak sam i razmisljala i o tome da mu se javim i izvinem i odustanem od svega, ali... Naravno da nisam, ali sam razmisljala o tome. E, sad, to se verovatno odmah primeti na meni, pa je MC (hihihihi kakvo „sladjano“ ime. Skarceno od Master and Commander) izveo savrsenu kristijaniju, i umesto da odmah ostanemo kod njega, odemo na veceru. E, sad, mozes misliti koliko sam bila gladna (jesam, ali ne hrane :o))))))))) )? Ali, progutala sam nekako vocnu salatu, i samo smo pricali i pricali i pricali (zanimljivo, nismo se ni dotakli fudbala :o)))))) )... I popili po picence, cisto da stvari „krenu“ malo opustenije. I krenemo kod njega. U kolima, ruka mu krene uz moju nogu, pa ispod haljine, pa... „Nosis gacice?“ Joooooj. Pa, nosim, normalno, necu valjda voziti bez gacica odavde do Beograda u tom stanju? „Hm... Vidim da cemo morati malo da popricamo o nekim stvarima. Skini ih.“ Tek tako. Skini ih. Grmnjgrnjgrnjgundj... Skinem ih. I samo rukom potapse mesto na... (kako se zove to mesto u automobilu? Ono na koje mozes da stavis sve i svasta ispod sofersajbne a iznad instrument table i svih onih fiocica ispred suvozacevog sedista?). Znas kako je to „gadan“ osecaj kada gledas svoje gacice tako izlozene i primecujes na njima izdajnicke mrljice, a pri tom si sa nekim polupoznatim i jos i nemas ideju sta ce se dalje desavati? Mnoooooooogoooooo „gadan“ :o))))))))))))) „Rasiri noge.“ Gutam knedle i osecam onu slabost u kolenima koju sam vec skoro i zaboravila i posmatram kako se njegova ruka milimetar po milimetar pomera prema gore, kako se zavlaci ispod haljine, osecam toplotu njegove koze na svojoj i ne mogu (sta ne mogu, NE ZELIM!) da kontrolisem sve ubrzanije disanje. Samo lagano predje prstima preko ribice. „Zadovoljan sam.“ i skloni ruku. E, sad, zasto je zadovoljan? Dogovor je bio da se ne brijem do susreta. Zasto? Zato sto je prvi „obred“ trebalo da bude brijanje. Sad, koliko je tu dole nesto naraslo, pa bas i nije mnogo, jer se stvarno redovno brijem, a dva puta mesecno odem i na depilaciju ( veruj mi, nema sadiste na ovom svetu koji bi mogao da izmisli nesto gore od „brazilske“ depilacije), ali ima nekih naznaka da ima sta da se obrije. I tako, ufuramo u njegov stan (gacice ostadose dole u kolima na istom mestu „nece ti trebati.“ ) I krenemo prema sobi. „A gde si ti krenula?“ „Pa, tamo.“ Otkud znam gde sam krenula, nisam nikada tu bila, prvi mi je put. „Hajde da odmah razjasnimo neke stvari, da ne bi dolazilo vise do zabuna. „ Opa! Odmah ostro, odmah djonom? Ako, ako... Volim da mi odmah objasne gde mi je mesto, manje prostora ostaje za greske :o))))))))))))))) „Kad udjemo unutra, onda droljica ostaje kod vrata, u klececem polozaju sa rukama na ledjima, polozaju predvidjenom za droljice. I ceka da joj neko dozvoli da se pomeri odatle, i ne pita nista, nista ne govori, nego slusa sta joj se kaze i izvrsava sta joj se kaze. Jasno?“ „Jasno“ kazem ja, i i dalje stojim. I onda dodje prvi samar. Uh, jebote! Mislim, nije bas nesto uneo neku posebnu snagu u to, bio je to samo samar upozorenja, ali kakvu tesku ruku ima, a i proslo je prilicno vremena od poslednjeg samara, skoro da su mi oci zasuzile, ali nisu. Umesto ociju zasuzilo je nesto drugo :o)))))))))))))))))) „Sta ti je jasno kad i dalje stojis?“ Spustim se na kolena i stavim ruke iza ledja i jos kazem „izvinite“ kao svaka lepo vaspitana devojka, ali usledi jos jedan samar, i ovaj je bio jaci. Znas, dobro je kad ti odmah stavi do znanja sta zelis a sta ne zelis da dobijas od njega. Ja, eto, odmah shvatih da samari bas i nisu nesto sto jako zelim da dobijam od njega. „Tebi bas treba puno objasnjavati? Nisam te nista pitao, a i da jesam, sta droljica treba da radi?“ E sad. Reci ili ne reci? Ma, reci, pa pitao je. „Droljica treba da slusa i izvrsava sta joj se kaze i da ne pita nista i da ne govori nista pri tom.“ i vec zmirkam ako opet odluci da nesto nije kako treba, odnosno, ako opet krene samar. Ali ne... Da, ruka se spusta na moj obraz, ali sasvim nezno i digne mi glavu gore i kaze mi da ustanem. I ustanem i cutim, a on me poljubi... Uuuuuuuuuh, kako se dobro ljubi! Sve i da nije trebalo da opet kleknem, pala bih dole sto posto, oduzele mi se noge. Eto, to vec ZELIM da dobijam od njega :o))))))))))))))))) „Kad te pozovem, docices u sobu na sve cetiri. Jasno?“ Samo klimnem glavom. Znam za jadac! Neces ti mene vise samarati, nema teorije. I ode. I tako ja klecim tu ispred vrata i cekam. I cekam... I cekam... Pa, sta radi tamo? Gleda TV? Cita novine? Dokazuje teoriju relativiteta? Premestam se sa kolena na koleno, opustam misice lagano, i nogu i ruku, malo se vrpoljim da opustim misice na ledjima, i opet smisljam suluda scenarija u glavi, a uzbudjena sam kao sam vrag, i tako mi je blizu to sto sam cekala mesecima a tako jebeno daleko, i pun mi je kofer cekanja, a opet, mmmm, kako je to dobar osecaj sedis tu, pardon, klecis tu i cekas, i znas da nema nikakve teorije da ces dobiti nesto sto zelis ako se pomeris, a i znas da je bas to ono sto cekas tako dugo... Ludilo. A fakat da imam jedan neoborivi dokaz da mi se sve to svidja, jer sam tako vlazna da imam utisak da sam se upiskila, osecam onaj tako poznati, dobar osecaj da mi vazduh hladi mesto medju nogama a ono ostaje vrelo, vrelo, vreeeeeelooooo... A rekla sam ti da mrzim cekanje? Nisam? Njemu jesam. Ko me jebe kad ne znam da drzim jezik za zubima :o))))))))))))) I tako to meni vec izgleda kao da je proslo desetak dana, a nemam pojma koliko je proslo. Skoro i da nisam cula kad me je pozvao da dodjem. I skoro da sam se zeznula i ustala, ali nisam. Jos radi mozak, dobro je, nije jos sve otislo u svemir.

Mislim, nije da ne mogu dugo da klecim (pardon, mogla sam, sad sam malo zardjala, ali praksa cini cuda :o))))))))))) ), ali stvarno mi je trebalo mnogo da se pokrenem. Osecam svaku neravninu u podu pod kolenima i gundjam u sebi sve u sesnaest, ali idem, i da znas da bih, da je nesto bilo potrebno, mogla da prestignem svakog da prva stignem do tamo. Kad imas pravu motvaciju.... :o)))))))))))))))))))))) I stignem. Kao, nisam zainteresovana cega tu sve ima, a u stvari, krisom cunjam pogledom po sobi i overavam sve sta je izvadio na svetlost dana. Mogu ti reci da mu ni Inspector Gadget nije ravan! Od onih najobicnijih stvarcica tipa konopaca, lisica, biceva, siba, vibratora, poveza... do, ma neces mi verovati, pravog, pravcatog ginekoloskog stola! Mislim, pa TO jos nisam videla van ginekoloskih ordinacija. Gde li to samo drzi kad mu neko dodje? I kako je, uopste, dosao do toga? Gde, za ime sveta, mozes kupiti GINEKOLOSKI STO?????????? Doslo mi da zatrazim time out i krenem sa pitanjima, sve mi se nesto motalo po glavi kako ga i ne poznajem bas najbolje, i kako... pa, hm, kako moze lako da se ispostavi da je u pitanju neki serijski ubica koji se krije pod maskom... Cega? Doma? Joj, mala, kakve tebi sulude misli jure glavom... Ajde, sve i da nije serijski ubica, mozda je neki, ono, sta ja znam? Reziser porno filmova u kojima, na kraju, glavna junakinja zavrsava kao belo roblje, prethodno izmrcvarena i izmucena, a koji se prodaju ispod ruke samo za „odabranu klijentelu“? Mozda bas i nismo o svemu porazgovarali? Mozda mi je zatajio instikt, mozda nisam primetila neke tikove, neke naznake psihickog rastrojstva, psihijatrijske bolesti, obicne sizofrenije? Mozda... Mozda preterujem malo? Ajde, smiri zivce, otpevaj uspavanku tom suludom scenaristi u glavi, u svakom trenutku mozes da ustanes i da odes, pa sam ti je to rekao, imas safe word, imas dogovoreni znak, imas... Imas jednu vrelu ribicu koja upravo dokazuje kako u telu ima tecnosti koje nikada ne uzimamo u obzir kada govorimo o mogucoj dehidraciji, a tebi, upravo, najveca opasnost preti od dehidracije! I onda krenem da mislim... Pa kad on misli sve to da isproba? Pa, za sve ovo treba bar godinu dana, a ne jedno vece, pa sve i da ga produzimo na noc, pa... A, cekaj malo, pa ima tu stvari za koje cak nisam ni sigurna cemu sluze i... Pa, cekaj malo! Ima tu stvari o kojima nismo ni razgovarali, ni nista, pa ne moze, jednostavno ne moze tek tako bez pitanja, i, i, i........ Mora da sam se malo zaboravila i da mi se na licu lepo videlo o cemu razmisljam, jer me iz svih tih misli trgnuo njegov glas: „Ne brini, necemo sve probati veceras“ govori kroz smeh. I prilazi mi i podize me, i seda na krevet i mene smesta u krilo i mazi me po glavi i smeje se i dalje i kaze. „Jesi se uplasila?“ „Jesam“ odogovaram mu sasvim iskreno, jer koja je svrha lagati u vezi neceg takvog? Bolje je da odmah zna sta me plasi i kako reagujem na takve stvari. „Ne boj se. Nista sto ne zelis neces doziveti. Ne bih nikad dozvolio da ti se desi nesto lose. Smiri se. Desice se samo ono o cemu smo do sada razgovaraili. Nista preko toga. Znam da se jos ne poznajemo dovoljno, i znam da ima stvari o kojima nismo razgovarali, i znam da ti treba vremena, kao i meni. Idemo polako, postepeno, dokle to odgovara i tebi i meni, a pre svega tebi...“ i sve tako nesto govori. Naravno da se opustam. Eto, vidis kako zna sta treba da uradi i kaze u pravom trenutku? Uh, kako mrzim te prve „puteve“. Ali, kako su potrebni, i kako mnogo naucimo jedni o drugima iz njih. „Hoces da prekinemo?“ pita. Jesi ti normalan???????? Sta da prekinemo? Pa, nismo jos ni poceli. Alo, momak, ja sam ovde dosla da budem... (akhm, oprosti na izrazu, ali...) jebana, iskoriscena, ponizena, i tako vise puta, a ne da vezemo goblene i pricamo o sustini sveta i smislu zivota. To cemo neki drugi put. Dobro, to nisam rekla, naravno, ali to sam mislila. Rekla sam samo jedno malo, tiho, smerno „necu“. „Verujes mi?“ „Da, verujem ti.“ I stvarno mu verujem. Nije neka izmisljotina.

(to be continued...)

- 14:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2006 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

  • Domu se možete javiti na :
    bdsm_bloger@yahoo.com
    a suurednici na:
    colobina2006@yahoo.com











  • OBAVEZNO ŠTIVO
    Branko Čopić
    Ježeva kućica

    Po šumi širom bez staze puta,
    Ježurka Ježić svaki dan luta.
    Lovom se bavi, često ga vide
    S trista kopalja na juriš ide.

    Vuk i Medo pa čak i Ovca,
    Poznaju Ježa slavnoga lovca…

    …Jež se veseli, na gozbu veli,
    Tu šale nema hajd da se sprema….

    …Kućica glupost, veli vuk zao,
    Pa ja bi svoju za janje dao.
    Idem sa vama, baš sam za šalu,
    Hoću da vidim Ježa budalu…

    I kad ste zadnji put imali u rukama Ježevu kućicu? To je obvezna literatura. Kakav Marquise, kakva Story of O :)))
    Prvo apsolvirati Ježurku Ježića a tek onda možemo dalje :))