Obavezno pogledati...
Image Hosted by ImageShack.us
Ne može nam nitko ništa jači smo od sudbine, mogu samo da nam puše oni što nas ne vole!!!

brace bacic street

srijeda, 31.05.2006.

Danas masturbiramo...

Image Hosted by ImageShack.us

Evo se opet uvodi seksualni odgoj u naše škole. A kao, rasteretit će djecu drugih stvari, no eto, dobit će seks. Je, kažu da će djeca već od samog početka imati seksualni odgoj, dakako, prilagođen uzrastu - e, a tko će ga i kako djeci prilagoditi, to ne znamo. Možda Jure Radić, on je jedna od zahvalnih osoba za prilagođavanje, kao što je svojedobno sjeb... prilagodio most, pa sad stoji, a pokraj njega novi stari novi. Ma, jebeš njega, gdje smo ono stali? Aha, seks i to.

Dakle, djeco, smiješite se, nema više stresa, od sada totalna nonšalancija, pa još k tomu i nekoliko sati seksa - prilagođenog - tjedno. A nastavu bi mogli voditi bivši "predavatelji" vjere u marksizam, a kasnije neki isti od tih "predavatelji" vjere u vjeru. Ti se najbrže transformiraju, od Marksa skaču na Boga dok kažeš Oče naš.

I, dakle, kako bi to moglo izgledati, ma ne kažem da će tako biti, ali samo pretpostavljam i molim da se to uzme s teškom rezervom.

Uđe tako učiteljica u razred:
- Mir! Miiir! Ivo, brzo silazi s Marice! Mate! Mateeee, brzo to spremi di si ... O, jebemti, sad to lijepo obriši. Ne spužvom!!! Papirnatom. Draga djeco, danas ćemo masturbirati. Mate, ti izađi, ti si to, vidim, je li, mhm, svladao, ali ne mogu ti dati peticu nego jedinicu, jer si prije vremena i ... Ajde, izlazi! Što bleneš?! Eto ga, i kao što sam rekla, draga djeco, danas ćemo ... aaa, he, a vi već počeli. Dobro je, bravo Ivo. A što si ti zapeo, Jozo? Molim? Ne ide? Daj, ja ću ti pokazat, pa ti nastavi ... Evo, ovako, pa onda ... Molim? Da ti ja to do kraja za prvi put, pa ćeš ti onda ... Dobro, dakle, evo, sad ćemo mi to, ali da si naučio za drugi put ...

Eto ga, možda vam djeluje malo perverzno, ali ne znam kako bi to bilo drugačije. A možete zamislit kako će izgledat završni ispit ... ili bolje nemojte, he, he ...

- 13:38 - Komentari (19) - Isprintaj - #

srijeda, 24.05.2006.

Opet o ljubavi...

Ljubav najbolje možemo osjetiti kada smo zaljubljeni, ali to nije prvi put da se susrećemo s njom. Prvu ljubav susrećemo u rodnom domu, u svojoj obitelji, jer kako je rekao R. Auerbach: “Svaka se ljudska ljubav mora steći, osvojiti, zavrijediti i unatoč zaprekama sačuvati. Samo se majčina ljubav niti stječe, niti zavređuje!”. Ljubav nas uči dobroti i pruža nam osjećaj sigurnosti i zaštite, jer ako znamo da smo voljeni, onda ćemo se nastojati vratiti toj ljubavi i nećemo dopustiti da nas nešto u tome spriječi.
Neki najljepši opisi ljubavi nalaze se prikazani u Bibliji i to u Pjesmi nad pjesmama i u Pavlovoj Poslanici Korinćanima. Sjetimo se da “najveću ljubav pokazuje upravo onaj tko je spreman dati svoj život za druge”.
Svaka osoba ljubav doživljava na različiti način, koji se često puta riječima ne mogu opisati. Ovako je jedan zaljubljeni pjesnik opisuje ljubav. Pjesma nosi karakterističan naslov:

Što je ljubav?

Ako je ljubav utjeha,
Sreća koju dijelimo s drugim;
Svjetlost u mračnoj noći,
Radost u tuzi.

Ako je ljubav
Kada ti ta osoba
Ne izlazi iz glave
Cijeli dan i noć.

Ako je ljubav
Ono što osjetim
Kada je sretnem
I kada sam s njom.

Ako je sve to ljubav,
Onda sam sretan
Jer znam
Da sam zaljubljen.

Ljubav je sreća
Koju dijele dvije duše
Povezane nekom nevidljivom,
Neraskidljivom niti.

Ljubav je ono što oprašta,
Ono što ti pruža utjehu
I nadu u trenucima tuge.
Ljubav smo ti i ja!


O ljubavi govore svi, mladi i stari, vjernici i nevjernici, sretni i nesretni, oni koji je poznaju i doživljavaju, i oni koji o njoj sanjaju. Ali, što je zapravo ona, koja osobama što se vole znači tako siguran posjed, a osamljenima i ogorčenima tako bolan gubitak? Pjesnici su otpjevali njezinu tajnu, a za svakoga od nas izgledala je ona kao obećana zemlja u čije ćemo čudo jednom useliti, ruku pod ruku s nekim drugim, ljubljenim ti.
No, u današnje su vrijeme pjesnici utihnuli, nemamo hrabrosti da se povjerimo njihovim i vlastitim snovima.
Znanost, ono što se može istražiti i sa sigurnošću pretkazati, tehnička savršenost stoji na istaknutom mjestu, okružuje nas sa svih strana i postaje ciljem naše želje za izvjesnošću, za pouzdanošću, za sigurnim stanjem.
Tehničko savladavanje našeg svijeta ne zaustavlja se ni pred osobnim područjem. Ali njihova nam manipulacija istovremeno s tom sigurnošću u funkcionalnom donosi nesigurnost u emocionalnom.
Treba li vjerovati umjetnicima nove stvarnosti koji u ilustriranim časopisima i u filmovima prodaju patentne recepte, prema kojima čovjek uči savladavati tijelo ili čak dušu kao instrumente, da bi tako promijenio prastari, od predaka naslijeđeni, hrapavi glas životinje u tehnički profinjen kor s užitkom zadovoljenih nagona? Mora li čovjek biti “suvremen” da bi se hrabro opirao romantičkim zadovoljstvima, uklonio tabue vlastite duše i demitologizirao misterij ljubavi u trijezni odnos, kako nam to beskrajno podmeću mnoga djela nove umjetnosti, prije svega u književnosti i kazalištu? Ili se smije i u stoljeću znanosti i tehnike i dalje pouzdavati u unutarnji glas koji nas doduše tiho, ali odlučno uvjerava da je ljubav nešto više?
Razrješenje toga je potrebno, jer život što ga svaki pojedinac na ovom svijetu ima voditi morat će istovremeno biti njegov odgovor na ova zahtjevna i hitna pitanja. Ali, od tog odgovora ovisi i sva naša sudbina u vremenu u kojem pojedinac tako malo odlučuje, a masa pojedinaca gotovo sve. ”

- 11:04 - Komentari (16) - Isprintaj - #

petak, 19.05.2006.

what d jebote...

Dan, kao i ostali u nizu... ponedjeljak, utorak, srijeda, cetvrtak, petak, subota, nedjelja.... samo se nizhu, jedan za drugim, prolaze tjedni, mjeseci, godine, desetljecha... a mi? mi smo iz dana u dan isti... nepovjerljivi, svatko na svoj nacin nadobudan, pa ponekad i malouman... zbijeni u kut svojih problema i dilema... izgubljeni u gomili lica, izgubljeni u gomili podataka, u biti, izgubljeni u sebi. svakog tishti neki problem, neka sitnica, a sitnice su ono sto ti pokvari dan, ono sto te probudi iz najljepseg sna, sjebe te kad si u "dziru", otrijezni kad si pijan, otvori ochi kad si slijep... ne kuzhim, zasto jedna siromasna informacija u nasem mozgu pobudi lancanu reakciju mozdanih valova? chemu sve te tolike ludosti kao reakcija na obichnu rechenicu? koja je svrha zhivciranja? zbog chega se ubijamo razmisljajuci o glupostima? iz kojeg razloga moralno mora biti ispravno?
tu chu stati, jer svoje misli, svoje osjecaje ne znam, ili ne mogu iznijeti na papir onako kako to u glavi "stoji"... sve sto sam htio rechi je: jebote, kakav bezlichan dan... miris dosade everyfuckinwhere... pitam se, dozivljavate li vi to na takav nachin.... kao da sam cijeli dan komunicirao sam sa sobom, nikakav odgovor mozga nije bilo na podrazaj okoline... evo situacije: jeste li se ikada osjechali sami u drustvu mase ljudi? jesu li vam njihove rijeci i djela bili besmisleni? kako su sve te stvari bile shvacene u vasoj lijepoj glavici? svi se smiju, gotovo bezrazlozhno, tek toliko da ostave trag sudjelovanja, da budu dio "igre", tek toliko da pokazhu da su zhivi, da disu, da sline, da su ranjivi....
jebote, nesto ne valja, jebote...

"Svanuće novi dan bez obzira ustao ti ili ne." - John Ciardi

- 14:42 - Komentari (24) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.05.2006.

2. PRIČA

Jesenje jutro. Iz sutljive magle sunce je polako izvlačilo zuto-crvene
boje lisća umornog od hladne, vlazne noći. Stisnuta između korijenja
golemih hrastova i sivih debala bukva, uvukla se mala livada. Skakutajući
grančicama sipkova grma dozivale su se zivahne sjenice. Polako
hodajući rubom čistine, paslo je malo stado srna. Krzna mokrih od
teske jutarnje rose, za zrakama ranog sunca trčase mladi, objesni
zečevi, plaseći pri tome dugorepe fazane. Rođen je jos jedan jesenski
dan, pun zivota i ne sluteći tragediju koja se spremala. Kruzeći visoko u
hladnom plavetnilu neba, tek su uzbuđene vrane primjetile dolazak
ljudi obučenih u zelene odore oko čijih su nogu nervozno trčkarali psi.
Počela je sezona lova.

Prasak! Ostar parajući zvuk razbio je krhku zoru. Na trenutak sve je
stalo…Tada, poput mahnite ljetne oluje, pucnjava iz mnogih pusaka
trgala je spokoj tihog jutra. Lovci! Dolaze lovci! Sva priroda zadrhtase u
nemoćnom strahu. Dolaze!

Bjeľi! Spasi se! Vapio je nijemi vrisak u grlima uzasnutih srna i očajnih
zečeva.
Leti! Potrazi skloniste! Tutnjala su srca preplasenih fazana.
Zar je moguće pobjeći ubojitim kuglama sačme? Gdje se sakriti pred
lovačkim psima visoko uzdignutih njuski koje pozudno traze miris krvi?
Prekasno je za bijeg…Prva srna pokleknula je pod tezinom pusćanog
olova i zatim slomljena pala. Dok je iz duboke rane na njenim prsima
tekla krv rumenija od otpalog svibovog liąća, u blagim crnim očima
izgubila se zadnja iskra zivota. Hitri zečevi uzaludno su pokusavali
pobjeći nisanima pusaka. Tesko ranjeni, kmečeći od bola, čekali bi
milosrdni stisak psećih zubiju. Nakon kratkog leta, pogođeni fazani
padali bi zgrčeni, mlohavih krila i tupo udarali u tlo.

Ali bio je to tek početak okrutne zabave ljudi koji govore da vole i stite
prirodu. Svaki pogodak, svaka nova zrtva bila je popraćena glasnim
povicima odusevljenja i odobravanja. Lov je trajao satima. Na kraju
dana, umorni od ubijanja, lovci su razvrstali plijen u duge redove: srnu
uz srnu, mnostvo zečeva i nebrojene stotine fazana. S razvučenim
osmijesima na licima vraćali su se kućama noseći beľivotna tijela iz
kojih je kapala krv.

Iza njih ostala je izgazena livada i suma očajna od praznine. Ispod
trnovitog sipka, sčućurena, nepomična, lezala je majusna sjenica.
Sutradan ujutro grm će biti prazan i tih. Samo će mrazni vjetar u tisini
raznositi plave pahuljice perja.
Crven u licu, mjesec studeni otkinuo je jos jedan dan u kalendaru.

Te iste večeri, mali Marko potrčao je u susret ocu htijući ga zagrliti i
pozdraviti. Ugledavsi pusku i čizme umrljane osusenom krvlju,
zaprepasten je stao i očiju punih suza tuzno upitao oca:

“Tata! Zar si ubio Bambija!?

- 14:56 - Komentari (16) - Isprintaj - #

subota, 13.05.2006.

1. PRIČA

Davno su nastale priče koje danas poznajemo. Crvenkapica, Vuk i sedam
kozlića i Tri prasčića imaju nesto zajedničko: vuk uvijek predstavlja zlu
stranu a lovac priči daje dobar kraj – ubije vuka.
Zasto nastaju priče o zlim zivotinjama i tko ih izmislja?
Priče izmisljaju ljudi koji svoja mastanja o nepoznatom pretvaraju u
priče. Tako su nastale mnoge priče vezane uz vuka, medvjeda i lisicu.
Ljudi koji su izmislili priče nisu dovoljno poznavali zivotinje. Ljudi su se
bojali zivotinja i pričali djeci priče o zločestom vuku. Međutim, vuk nije
zla zivotinja. On je naučen zivjeti slobodno u prirodi. Sve zivotinje vole
biti slobodne i hraniti se gdje ih je volja.
Ispričat ću ti stvarnu, tuznu priču o lovcima, jelenu i malenom jeziću.
Da ti bude lakse razumijeti priču, zamisli da si maleni, nečujni jezić koji
u jesen sakuplja zrele plodove i tiho se krećes po otpalom sumskom
lisću. Zamisli da je lijep jesenski dan, i zajedno sa svojom obitelji
krećete u potragu za sumskim radostima. Ovdje priča počinje.
Hodajući tiho po sumskim stazama i pozdravljajući ptice, vjeverice,
zečeve i druge sumske zivotinje,odjednom začujes strasan prasak. Kao
malena zivotinjica strasno se preplasis jer su do sada tvoja uha čula
samo ptičji pjev i sum vjetra u krosnjama. Nedugo nakon praska začujes
i lavez pasa koji vam se priblizava. Brzo ste se posakrili u duplju jednog
starog hrasta, čiji je otvor bio tek toliki da je tvoj brat jedva stao
unutra. Srce ti jako lupa i bojis se, jer znas da ljudi koji imaju oruzje,
uvijek dovode sobom opasne i krvoločne pse. Jedva dises tiho, tiho, da
te ne bi čuo jedan od njih. Mnoge su zivotinje uginule od ugriza pasa
koje lovci tjeraju na njih. Odjednom začujes brzi topot velike zivotinje.
Najljepsi jelen ove sume dojurio je u smrtnom strahu traziti skloniste u
grmlju ispred hrasta. Tvoja je obitelj jako preplasena jer je lavez pasa
sve blizi i već se čuju i koraci ljudi – lovaca koji zele ubiti jelena. Ne
trepčući od straha promatras jelena u njegovoj strasnoj borbi za zivot.
Jelen potrči zadnjom snagom suprotno od njihovih glasova, u nadi da
će im pobjeći. Međutim, krvoločni psi dojurili su i okruzili preplasenu
zivotinju lajući na nju. Jelen vise nije imao izlaza. Na to začujes opet
prasak, samo mnogo jači, od kojeg ti se smučilo. Strasan hitac iz
lovačke puske pogodio je jelena. Jelen koji je bio najljepsi i najveći u
sumi, sada je lezao mrtav. Oko njega su se cvileći okupili lovački psi.
Lovci su se smijali i međusobno si čestitali na dobrom ulovu. Ti si sve to
promatrao kao maleni jezić, i u srcu te je boljela smrt tvojeg prijatelja
jelena. Tiho zacvilis u sebi, jer znas da je jelen također imao obitelj
kao i ti, koja je ostala bez oca. Mama kosuta i jelenče tuzno plaču i
dozivaju jelena.
Mnoge zivotinje zavrse kao nas prijatelj jelen. Lovci imaju dugačak
popis ľivotinja koje ubijaju svojim zlim puskama. zivotinje sa popisa, a
koje ti poznajes su: puh, ptice grabezljivice, lisice, vukovi, divlje
mačke, risevi, veprovi, divlje svinje, medvjed i jos mnoge druge. Lovci
nisu dobri ljudi kako se to govori u pričama. Oni čine veliku stetu
prirodi i tvojoj obitelji ubijajući zivotinje. U prirodi je sve povezano.
Tvoj je zivot povezan sa biljkama i zivotinjama. Ni jedna zivotinja neće
napasti čovjeka ako joj čovjek ne zeli učiniti zlo i ako je ne ometa.
Lovci ubijaju zivotinje jer uzivaju u tome. Lovci zarade time novac
prodajući krzna, rogove i meso ubijenih zivotinja. Za svaku zivotinju
koju ustrijele, lovci dobivaju nagradne bodove. Oni ne vole zivotinje
niti ne pomazu Prirodi. U pričama koje često slusas od roditelja, lovac
je dobra osoba koja pomaze ljudima i prirodi. Danas to nije tako. U
stvarnom zivotu događaji u kojem sudjeluje lovac, zavrse jako tuzno –
kao jelen iz nase priče.

- 11:52 - Komentari (15) - Isprintaj - #

srijeda, 10.05.2006.

Vodeća televizija u Hrvatskoj!!!!

Image Hosted by ImageShack.us

Moj odnos prema televiziji je, rekao bi, uobičajen, dakle - prosječan, konvencionalan, standardan.... Niti je gledam, niti je ne gledam drastično puno češće nego drugi, mada mi se ponekad čini da sam nenormalno vezan uz tu škatulu na ormariću. Iako vjerojatno ponekad pretjeram, valjda to nije ništa nenormalno s obzirom da TV kao medij u nacionalnom globalu još uvijek dominira ispred radija, Interneta i ne znam kojih sve drugih elektronskih medija. U odnosu na neke druge, a tu usporedbe radi konkretno mislim na svoje bivše ukućane, televiziju gledam previše, prečesto, ali to je samo subjektivno mišljenje. Iako dijagnoza nije precizno uspostavljena, može se reći da sam tijekom zadnjih godinu dana, TV gledao češće nego što sam trebao. Tu treba uzeti u obzir da sam u tom razdoblju puno rjeđe izlazio nego što sam to radio ranije, pa se možda TV jednostavno nametnula kao neminovna kompenzacija. Vrijeme je tu, koliko god ono bilo relativno, a mi svjesni da zapravo i ne postoji; da smo ga izmislili radi nečega o čemu ovog trena neću pisati jer bi sasvim sigurno mogao prilično bitno skrenuti s kolosijeka...( mada to radim stalno)... Kao bilo, vrijeme je, dakle tu, i treba ga nekako ubiti. Ubiti hladnim oružjem, iz iskustva vam pričam, previše je morbidno, i onda čovjek takav kakav je, kakvog ga je umijesio od blata, radi kako mu nalaže podsvijest. Ide linijom manjeg otpora, pa (i vrijeme) ubija postepeno, suptilno. A TV je vrlo suptilni ubojica. I to ne samo vremena! Ubija i moždane vijuge, stanice, vid, zaglupljuje, sjebe ti kičmu i što ja znam što sve ne. U principu, mogao bi reći da sam zabrinut, mada sam vam sto puta rekao da nisam od onih što se plaše tehno-revolucije, progresa, efekta staklenika, zagađena zraka i prljave vode u gradskom vodovodu.

Gledam TV kad god mogu a kad sam doma, taj je aparat uglavnom uključen i dok je ne gledam. Važno je da radi, da zrači, da znam da prijenos nesmetano teče bez obzira što ja u tom trenutku radio. Iako znam da nemam što propustiti. Ali neka, neka mala radi. Kad gledam, na njoj nema ništa, ili u isto vrijeme na svim programima ima svega (na nekima, kako ćemo se kasnije uvjeriti, kad god pogledali biti će reklame, no o tome malo niže u tekstu). Murphyev zakon. Na sreću, nikad u životu nisam platio TV pretplatu. I time se dičim. Pače, ponosan sam na to, majku im pretplatničku.

I kad je gledam, to ne znači da fanatično pratim svaki frejm programa. Većina onoga što se prikazuje, najčešće je, moram priznati - vrhunsko smeće, ali ja ne odustajem... Stalno se nadam da ću vidjeti nešto novo, nešto zanimljivo, što će me osvojiti na prvi pog... na prvi program. Prije nego što se uhvatim u koštac s temom, jednim vrlo uskim područjem TV svijeta kojeg želim rasturiti, morao bi spomenuti neke uobičajene stvari o televiziji. Tako sam uvjerenja da jutro na TV-u treba svakako izbjegavati. Najebo je svak, tko je iz nekog razloga prisiljen jutro provesti u kući a osim TV-a nema drugu zanimaciju. Program u to doba je smeće sazidano na reprizama i dosadnim emisijama. Meni TV dan starta nakon sto se vratim iz teretane, u najboljem slučaju oko ručka, i to s omiljenom serijom StarTrek DS9, a ako popodne moram provesti doma, postajem vrlo nervozan jer obično do dnevnika HRT-a kojeg sam navikao konzumirati zbog ciste dosade, za mene tamo nema ništa. Ponekad, ako baš ništa nemam za raditi, kad mi se ni Playstation ne pali, progutam neku seriju za klince na RTL-u, a dva - tri puta tjedno, bude pokoja OK emisija tipa "More" ili nekakav dokumentaran spas. Spasiti me može samo sport, pa posežem za satelitom. No, kako se u ovom postu bavim samo domaćim televizijama, satelit - baj baj. Navečer, ovisno o danu u tjednu, znaju se zalomiti dobre serije, primjerice ona o kreativnim policajcima što vrlo originalno rješavaju stvari na ulici, kriminalistima forenzičarima, sviđali su mi se pajkani iz New Yorka ali to više ne ide... namjerno izbjegavam imena tih emisija da nedajbože netko ne bi dobio reklamu. Ipak je "bbs" prilično posjećen blog! haha.Uglavnom, volim te krimi serije.

Već jako dugo planiram napisati nešto o televiziji. Imam jaki, golemi motiv za to; ma nekoliko motiva (što ću uskoro vrlo rado podijeliti s vama). U ovom svojom postu za ispuhavanje emotivne prljavštine neću se sad, ono, analitički, stručno i znanstveno, da ne duljim - naširoko baviti globalnim TV programima jer to ne bi imalo nikakvog smisla. Prosječni digitalni satelitski reciever može u vaš dom unijeti i preko 1000 satelitskih programa pa bi nekakva, čak i najopskurnije analiza, u samome startu bila osuđena na propast. Zato ćemo se pozabaviti nacionalnim TV eterom, i sve to samo usporedbe radi s televizijom koja me navela da o ovoj temom pišem, i koja me frustrira iz dana u dan; televizije koja ubija u meni volju da televiziju uopće i gledam. A to je, pogodili ste - Nova TV.

Kažu da je stalna potreba za isticanjem sebe, svog imena, svoje osobnosti - klasični, školski psihijatrijski primjer. Među poznatim ličnostima svih profila na nacionalnoj javnoj sceni, bilo je puno takvih zadnjih godina, posebno u ono ružno vrijeme sredinom devedesetih kad je vladala politička podobnost, a kriteriji su umjesto stručnosti bili usko vezani uz nepotizam, rodjačke veze... Zašto spominjem sve to? Pa uglavnom zbog one TV Nova spike gdje traže da signal te televizije stavite na broj 1 na daljinskom, a potom ih o tome obavijestite skupim telefonskim impulsima preko nekog od brojeva s pozivnim, skupim 060, i čekate da vam pešot koji je cmizdrio u stupitshowu za nove voditelje s tužnim obrvama i ona plavušica što uz bitno naglašavanje nebitnih imenica i pridjeva svršava dok priča u kameru, ukratko - oni kvazi voditelji upadnu doma i poklone neko Taiwansko smeće što bi trebalo predstavljati kućno kino.

- Vodeća televizija u Hrvatskoj - veli jedan od onih samodopadnih likova , dok u pozadini piči HC glazbena podloga Prodigya, a na ekranu neka baba slini i muža u ranim devedesetima ljubi u čelu. Čovjek ne može a da se ne zapita: jesu li ovi samo toliko bahati, umišljeni, prepotentni i samoljubivi ili su jednostavno glupi, i kao takvi tek jedna mala groteska nacionalnog TV etera, sranje koje su nam dali u nasljeđe idioti iz Vijeća koje im je dalo koncesiju, koje tolerira neukus i toliku količinu spama, odvratnog marketinga od kojeg se ne može disati. - Vodeća televizija u Hrvatskoj! Ha, ne izlazi mi iz glave ta nebuloza, nikako!

Jebote, kad se sjetim s koliko sam sreće čekao da krene s radom prva privatna nacionalna televizija, potpuno nova koncepcija, nove serije, filmovi, novi urbani duh. Bilo je nemoguće sjebati se jer državna televizija ima toliko manjkavosti. U to doba, bila je još i politički generalno ukakana. A danas je državna TV za tu smiješnu televiziju koju držim na broju 4, jebeni CNN!

No, bez obzira na takve konkretne anomalije, kakvih na žalost ne nedostaje na novoj televiziji, nešto što me kod njih zasigurno najviše ljuti, doslovno, izbezumi me, pretvori u demona, ni sam ne znam kako se uspijem suzdržati da ne gađam televiziju s nekim teškim predmetom - zasigurno su reklame. Bez ikakva takta, bezdušno, gotovo smišljeno bezobrazno, uništavaju reklamama sve što imalo vrijedi na toj televiziji. I dok nikoga ne bi trebalo čuditi da komercijalna televizija živi od reklama i da bez njih ne može, ja se pitam koji kurac te reklame ne mogu uvaljivati s malo takta. A čak bi se nekako i suzdržao da je riječ o komercijalnim reklamama, ali ne dragi dame i gospodo! Na jednu komercijalnu reklamu, od sponzora koji ih hrani, naši dragi kreatori programa na vodećoj televiziji u Hrvata uvale najmanje još pet kretenskih samodopadnih idiotarija iz vlastite produkcije. Ključnu scenu serije/filma oni bez ikakva skrupula prekidaju da bi vas po osmi put u zadnja dva sata obavijestili da se možete prijaviti na neki od idiotskih kvizova, da ih stavite na broj jedan kako bi osvojili nekakvu plastičnu tehniku s popusta, morate pričekati nastavak serije/filma dok se na ekranu ne izmjene sve njihove kvazi zvijezde, katastrofalno loši voditelji s pregrštom idiotarija. A onda, napokon se pojavi spasonosni jingl Nova TV i obuzme vas nada da ćete se napokon vratiti u seriju/film, kad ono - kurac! Još malo ćemo pričekati! Sad je vrijeme na nove zvijezde iz svih onih silnih kretenality šouvova i upadica genijalaca koji su u žiriju. A nakon svega toga, više vam nije ni do filma ni do serije. S vremenom sve češće počinjete izbjegavati taj vodeći kanal u Hrvatskoj i gledate druge televizije. Ionako znate da ćete kad god švrljate po kanalima, a neki od nas to rade često, jer "gore - dolje" po upravljaču česta je zanimacija nas TV manijaka - znate da ćete pritiskom na broj iza kojeg se nalazi vodeća (po svinjarijama) TV u Hrvata - sasvim sigurno naići na reklame...

A nije oduvijek bilo tako. Stvarno nisu bili tako odbojni, čak su imali i nekoliko ugodnih trenutaka, naznaka da će unijeti novosti u nacionalni TV eter i oplemeniti ga. Cijeli niz dobrih serija su vrtjeli, čak ih nisu u početku gazili toliko reklamama, pogotovo ne samoreklamiranjem. Bilo je i dobrih filmova, dokumentarnih emisija. Informativni program nikad nije bio nešto posebno, ali to je ionako hrvatska klasika, nešto s čim ima problema i njihov veliki brat. Dobro je rekla jedna moja frendica: - Pogledam dnevnik na HRT-u, Novoj i na RTL-u i tek onda imam puno informaciju, doduše još uvijek krnju u odnosu na novine, ali s obzirom da novine moram pričekati do sutra, ovako bar znam o čemu se radi...

Mogao bi ja o vodećoj televiziji u Hrvata još do sutra pričati. Ipak su oni vodeći. Ali, mislim da sam osnovno rekao, mada sam uvjeren da ćete se vi koji ovo čitate sjetiti tko zna koliko još svinjarija o kojima sam mogao pisati. Npr. Rafo kokous, Idoli i SuperNove... Ma tko bi sve to stigao pretresti! Jedino što je vrijedilo na toj TV, preselilo se na HRT. Pa sjetite se samo prekrasne i usto pametne Barbare Radulović i sjajnog Tironija kojega su htjeli uništiti vodeći televizičari jer je zapalio đoks. Koji biseri! TV Nova, od koje se očekivalo da će biti urbana, mlada televizija, sve više nas približava istoku - najbolji primjer je ono nedjelno sranje, bosanska verzija Rafo šuoa - samo u folk điru. Koje sranje je ta NOVA. Totalno!

A da ne serem danas samo po njima, mogao bi pretresti malo RTL. Još uvijek nisam prežalio što Vijeće za dodjelu koncesija nije dalo priliku Amerima koji su, po meni, bili bolji izbor. Da jesu, najbolje svjedoče ljudi koje s razlogom iritira onolika doza Njemačkih serija i filmova koje ne mogu zadovoljiti ni kućanice. S obzirom da su tek nedavno počeli emitirati, nadam se da je sve ovo još uvijek samo eksperimentalna faza, pa bi bilo ružno pljuvati unaprijed. One dječje serije, pretpostavljam, nisu loše za klince i terminski i kvalitetom, bolje su od svega što toj populaciji nude ostale televizije. Dakle, sjecate li se serija o klincu Zacku, maloj vještici, komedija o dadilji i o onom bračnom paru - imaju prolaznu ocjenu. Sanja Doležal, vjerojatno će zadovoljiti većinu onih koji u to popodnevno doba gledaju TV. Jest da žena pojma nema o većini stvari koje obrađuje i da bi se mogla malo bolje pripremiti, ali teme širem krugu gledatelja, valjda znaju biti zanimljive, a dobro je da ima puno gostiju. Tako da obitelji, neka srednja građanska i seljačka struja, mogu uživati. Barem ih neće bombardirati s nesuvislim komercijalnim blokovima u kojima veličaju sebe i svoje pulenove, nedorasle eteru i potpuno nestručne i sporno inteligentne. Informativni program - kratak i brz. Dovoljno. Vremenska prognoza, pravi pornić. Kad god gledam, samo čekam da plavuša Sopek kaže: ah, ispalo mi je nešto, pričekajte dok podignem (a onda kad se sagne i naguzi): uhhhh, mislim da mi je nešto ušlo u guzu. Da, stvarno, ahhhh, uhhhh, ušššlooooo mmmiiiiiiiii jeeeeeeeeeeeeeeeeee, aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!! No, to su samo snovi muškog dijela nacije...mada, s druge strane, snovi se danas ispunjavaju. Seve, recimo...

I u Explozivu zna biti fora stvari, a i Tatjana Jurić je fatalna. E, ta ženska je stvarno ono rijetko zbog čega požalim što sam prestao gledati rtl. Koketiranje s tom vrstom žena...Jebiga, sreca da nisam iz ZG, proklinjao bi nebo i zemlju zbog vrućine, nedostižne udaljenosti od mora itd. Osim toga, svi ti komadi sad će nahrliti k meni, na more. Svi na more!!!

Pasus X

Žao mi je bilo izbrisati ovaj post, jer sam u njega uložio puno vremena, ali ovo je vrhunac sranja vezano uz vodeću TV u Hrvatskoj.Vrhunac, morbidno, monstruozno, nemam riječi kojima bi to opisao. KARLOVAČKO KORNER!!!! Ljudi moji, ja nisam mogao vjerovati da se to događa. Taj tip, valjda bi ga trebao nazvati voditeljem emisije, a ne znam kako se suzdržavam od svih tih kombinacija slova kojima bi ga u ovom trenutku počastio, a prošlo je već par mjeseci otkad se ugasila ta najodvratnija emisija koja je ikad išla na televiziji, pa sam se ohladio. Rekoh, taj samoljubivi nilski konj, konstantno je štracao, traljao pizdarije i virio iz guzice lucidnom bivšem izborniku i svojoj vodećoj TV kući. - Ma, najbolji smo - a sad reklame, pogledajte što rade naše novinarske ekipe - a sad reklame, konkurencija je goli kurac za nas - a sad reklame; poslušajte sad ekskluzivnu izjavu (koju su, usput, emitirali svi) toga i toga, - a sad reklame pogledajte ovo sjajno mjesto - a sad reklame, samo mi ovo možemo, mi, vodeća TV u Hrvatskoj, a sad malo u studio u Zagrebu, gdje vas - cerek od uha do uha, kao da me jebe taj tip s ekrana - reklame, dakako, dragi moji gledatelji, vi koji gledate najbolju televiziju od svih koje su u Portugalu, jer nitko ne može ovako, samo mi, pa pogledajte što smo sve radili u emisijama, koliko reklama smo vam dali, koliko idiotskih zaključaka sam vam ja, vrhunski teoretičar športa, pravi znalac dao, ja koji sve znam o nogometu, kako pljujem samo, jebote, najbolji sam, najbolja TV - ma jebote Ćiro, mi smo uistinu vodeća TV u Hrvatskoj! - Jefste sine, jefste, najboflja stfe teflefvizija u Frvatskoj sfine, samo sfine iskeširaj taj honorar višfe... Karlovačko, najskuplja piva u Portugalu!

Ne mogu ljudi pisati više. Sraćemisedoći!

- 23:25 - Komentari (15) - Isprintaj - #

utorak, 09.05.2006.

NEJEBICA JEDNAKO FRUSTRACIJA

Libido mi je zadnjih tjedana kao u teenagera, i bogme, ta me činjenica svakodnevno fascinira. Mislim, i pokušavam otkriti postoji li neki posebni razlog za to, u čemu je uopće riječ, ali sve je uobičajeno, sve je standardno, i ne mogu pronaći razlog zašto je to tako. Reći će netko, koga vraga uopće tražim razlog, jer što god bilo, trebao bi biti sretan i samim tim se zadovoljiti, ali što mogu kad sam radoznao po prirodi, pa me zanima svašta, pa tako i zašto sam takav kakav jesam ovih dana.

Sex je stravično bitna stvar. Znam da nisam otkrio Ameriku, ali definitivno ga ljudi često podcjenjuju. Kad imaš jaki, kvalitetni libido, odašilješ strašnu energiju. Osjećaš se zdravo, jako, kvalitetno, ukratko nenadjebivo. U suprotnom, život se lako može pretvoriti u sranje. Nejebica jednako frustracija, i zato, u najgorem slučaju treba uzeti stvar u svoje ruke. Ništa ne prepustiti slučaju. Nikako! Za sve se treba potruditi, a ovdje se isplati potruditi. I sad, razmišljam o ovome, situacija me ponukala čak i da pišem o tome, i zato širim temu i pitam se: je li monogamija prirodna? Recimo, kad čovjek nađe srodnu dušu, treba li se pomiriti sa sudbinom i zaboraviti na sve te druge predivne žene (ili muške) što sa svih strana mirišu, isijavaju ljepotom i razbacuju feromone, treba li biti frustriran što više ne možeš, ili ne smiješ skitati i uzimati ono što ti život nudi slobodno i nesputano kao nekad? Ili se jednostavno nameće samo po sebi da možeš zastraniti jer dok druga strana ne dozna da se nešto dogodilo ništa se nije dogodilo.

Stručnjaci kažu da čovjek nagonski želi poševiti što više žena, i čisto nagonski reproduktivno, ima potrebu prosuti (usuti) svoje sjeme na što više mjesta, da ne kažem, u što više rupa. Ljubav je priroda "smislila" kao vrhunsku varku, stanje tijela i duha koje muškarca tjera da neko vrijeme bude uz ženu kako bi osigurao egzistenciju mladome. Ljubav bi po toj logici bila vrhunska prevara, stanje sluđenosti s unaprijed definiranim ciljem. Vrijeme, civilizacijski progres (regres???), učinili su svoje i dali ljubavi taj romantični karakter zbog kojeg je postala ono što danas jest, pa ima i svoj dan Valentinovo, milijun knjiga i filmova, povijesne ljubavi, i čak sintagmu da nije jubavi ne bi svita bilo.
Ajd ti sad budi pametan. Je li ta prevara mutirala i ojačala pa se pretvorila u jedinu nadu, iskonsku i najjaču životnu silu, ono za što se isplati boriti i ono što nas čini boljima. Što je ljubav, ako nije najveća naturalna prevara?

Monogamija. Hm. Danas ljubavi traju sve kraće, sve je više propalih brakova, prevara, veza iz interesa. Ženska emancipacija opasno prijeti u vremenu kada žena definitivno može bez muškaraca. Uspješna poslovna žena ode u banku sperme, oplodi se, začme, rodi i odgaja solo (ili s drugom ženom). Ne da je to legitimno, nego bi moglo postati uskoro i moderno, čak i pravilo ponašanja. Uz to, ševe radi, i žena će se moći legitimno ševiti s kim god hoće, i kako hoće. Prošo voz za spiku, muški je frajer ako je puno ševio, ženska je drolja ako su je puno ševili. Danas i žene ševe, i dobro je da ševe. Danas komadi upadaju, ulijeću češće nego muški. To je tako, to je normalno, i to su "dvije iljadite".

I što sad? Libido kao nikad, a monogamija na koju te nitko ne tjera, samostalno prihvaćena vrednota, pravilo ponašanja. A proljeće samo što nije. Lako je kad u svojoj monogamskoj zajednici imaš kvalitetna partnera, ali što ako nemaš, a većina zapravo i nema, jer da ima, veze ne bi trajale tako kratko. Jebeno je to, nije danas lako, a sve je manje razloga koji te nukaju da ostaneš moralan. Crkva je kompromirana, ma svaka je religija kompromitirana. Nema moralne vertikale, društvo je sjebano, nema se čovjek za što uhvatiti. Ostaje ti internet, gomila razvratne pornografije na dlanu, mediji takvi kakvi jesu, i ulica, prgava i izopačena kao i uvijek, i dečki na šanku koji stalno izazivaju, priželjkuju prevaru, mada su najčešće tek mali papučari, pa su face dok ih žene ne nazovu na mobitel i natjeraju ih doma. Kažnjavaju ih, ne daju im, šire noge samo kad zasluže, a kako su sirotinja, rijetko kad zasluže. Žene im odavno ne briju noge, debljaju se i malo drže do sebe, i to je taj pakleni zatvoreni krug iz kojeg je teško izići.

Hm, monogamija? Vele pametni, nikad ne reci nikad. Ipak, bilo bi najbolje pronaći svoje drugo ja, pravu romansu, i imati razloga biti monogaman. Imati s druge strane nešto za što se gine. Da, znam, znam, zvučim kao nepopravljivi romantičar, ali to je valjda ideal, ili bi trebao biti. Iako bi svaki muški valjda trebao po defaultu reći da jedva čeka zastraniti, i staviti ga negdje za strane.
Po nekoj logici, svatko na svijetu trebao bi imati negdje svoju drugu stranu, svaki ključ trebao bi imati svoju bravu. Malo njih to nađe, ostali isturpijaju, istokare ili na neki drugi način umjetno se prilagode bravi. Oni koji se nađu su izabrani, o njima se pišu knjige i snimaju filmovi, oni su taj ideal, nedostižna nada, smisao života i težnja ostalih par milijardi smrtnika. Neka. Zvuči dobro i dobro je da masa u nešto vjeruje. A tko zna, možda se nekima i ostvari. Kako bilo, svima sretno Valentinovo. I dabogda pronašli svoju ljubav. Ako je nađete, znati ćete, vjerujte. Taj osjećaj ne može se usporediti s ničim. Jer se ljubav iz prirodne prevare radi reprodukcije, pretvorila i nadu, uvjerenje da će biti bolje i težnju, da nije sve tako besmisleno, i da nismo tek topovsku meso u službi kozmičkog pregrupiranja generacija koje samo ide, ide, ide, tko zna gdje... Dok hodamo, imamo priliku voljeti, i zato se isplati hodati, čak i ako pojma nemamo gdje idemo. Volite zato kad možete!

- 15:05 - Komentari (24) - Isprintaj - #

petak, 05.05.2006.

Moglo bi bit da je lakse umrit nego judima rec OPROSTI...

Image Hosted by ImageShack.us

Pisuci neke od postova uvrijedio sam mnoge ljude iako mi to nije bila ni najmanja namjera.nacin na koji ja pisem postove i sve to dozivljavam ustvari je samo jedna velika sala.e sada, stvar je u tome sto neki pojedinci nemaju potrebu za salom ili je jednostavno ne prepoznaju pa se onda osjecaju uvrijedjenima.puno puta sam se ispricavao svima zbog svake sitnice koju sam krivo napisao, ali pita li se itko dal sam ja ikad ispao zrtva u necijem postu.jesam, i to puno puta.i sta sad?ja ne ocekujem isprike niti me zanima sto drugi imaju neku zavist, mrznju ili ljubomoru prema meni.ma ja se uopce ne opterecujem s tim jer sam takva osoba.meni je sve to ok i ljudski.zivo mi se jebe sto me omalovazavaju, pokusavaju ucinit manje vrijednim ili mi smanjiti samopouzdanje.jedina razlika je u tome sto ja takve ljude ne cijenim.ja cijenim i postujem normalne ljude koji znaju podnest salu, koji su uvijek uz tebe bez obzira bio to neki bloger ili ne.svima vama koji ste na mom blogu ikad komentirali i ostavljali mi rijeci podrske i suosjecali samnom u nekim stvarima, jedno veliko hvala!puno mi to znaci!i sta bi ja sad trebao paziti sto pisem u postovima?ma dajte molim vas, ako se nekom ne svidja sto pisem, onda nek ne cita.sta ja tu mogu.jedina osoba koja bi se trebala osjecati uvrjedjenom je moja bivsa cura koju sam toliko puta povrijedio i koja mi je toliko puta oprostila sve te moje rijeci koje sam joj uputio u ljutnji i ljubomori, bilo to osobno ili ovako preko bloga.znao sam i sam sebe ismijavat u postu i nije me bilo briga, sve je to samo zajebancija.samo zelim rec da nebi sve trebali shvacati preozbiljno jer to nikad nemoze ispasti dobro.
e pa ovako:

aniso, kaki, marica, kikamika, neez, klosarica, liverpool girl, mala zivcana, moonlight girl, tina-tina, tinamaca, blinkich, mentira, sumohrvat, dee-dee, spalyena, kraljica trotoara, july morning, tibor, anoniman, sum grrl, night & dark, bljitvica, miss dior, ana, nina zg, ancy zg, milena, asiadark, the clairvoyant

i jos mnogi koji nisu navedeni,a samnom su tu od samog pocetka i u najtezim trenutcima, ako sam vas ikada ikako uvrijedio, molim vas oprostite mi na tome, nije mi bila namjera!svi ste mi vi dragi i nemam nista protiv vas.a sad tuzan idem lec jer mi je stvarno vise dosta prigovora i rijeci oprosta!laku noc!no

- 12:45 - Komentari (39) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.05.2006.

Susret troje blogera i marice komentarcice

Joj ljudi jako mi je zao sto nisam dugo pisao ali malo sam bio u ritmu 1.maja i sada ovog kupa u varazdinu.ok, u medjuvremenu sam uspio kakija ucinit ljubomornim iako mi to nije bila namjera, al jebi ga, svatko ima svoje osjecaje.sorry, ali to je bilo bezveze, nije bila namjera da ti otmem kikamiku, zato ne brini.uglavnom, dani su mi prolazili glatko, bez ikakve nervoze(osim jucer), i u ovom prelijepom ozracju koje vlada tu u rijeci, sto zbog kupa u vz, a sto zbog ovog sunca.o ljubavi mi se ovaj put neda pisat jer ce me marica opet napast sa svojim filozofskim komentarima pa se ne usudim nista napisat.opasna je ona.eh, da.o tome sam mislio pricat.krenuli ja i kaki poslije teretane malo u setnjicu, tocnije on je isao samnom do hambya, i dok sam ja lijepo cekao da moj big chicken bude gotov, vidim kako on prica s nekim pingvincicem.gledam ja ko je to a on kaze dodji da te upoznam s maricom.mislima sav u big chickenu, pozdravljam maricu ni ne sluteci da se ona krenula nac s kikamikom da idu u shoping.znacilo je to da cu upoznat i tu famoznu kovrcavu curu.inace ja ih zovem ovcice, ali eto.haha.kaki ceka sav uzbudjen, koda ocekuje da ce vidit j.lo ili sta vec.ali tada ga ja malo ujebem sa spikom da je u trenerci i da se nije sredio.ajoj, bolje da nisam to ni rekao jer odmah ga hvata panika.smirujem ja to cudno bice, vec malo zivcan sto ih cekam vec dobre 2 i pol minute.kad ono, okrenem se ja i ugledam tako pingvincica i ovcicu kako stoje pokraj hambya.kazem ja njemu, il sam ja lud il su ono ivica i marica, ovaj, kikamika i marica.al ne jebe on ni pet posto nego gleda nekog bildera i govori meni:neznam da ga gledam u sise il u oci...what the fuck?osto ja bez rijeci.trgnem ja njega tako i odlazimo do njih.njemu muka, jadan sav se zacrvenio.one su vec pocele brbljat, sto mi je tesko palo jer nisam nosio nikakav discman kod sebe.haha.penjemo se u robnu kucu i idemo gore na cugu.necu vam ni rec cija je to pametna ideja bila.bila je to cedevita party do skoro 3h.ukratko, na samom pocetku sam vec pozelio bacit kikamiku s balkona jer ne navija za rijeku, a saznao sam i da je marica iz zagreba...urgh...a vec sam bio zivcan.marica baca filozofije, kikamika suti, a onda su udruzile snage i mene jadnog napale.mozete li zamislit to?ajme.ma jedva sam prezivio, kazem vam.sad dok ovo pisem, vec mislim kako mi marica smislja osvetu pisuci nekakav filozofski post koji ce me ubit u pojam.budi blaga, please...ajme, tek sad vidim sta sam sve napisao...joj, ma cure ne ljutite se, samo se salim.super ste mi vi.i bas me zanima sta ste pametno kupile u gradu!e i da vam kazem, more nije bilo hladno!

- 16:10 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Pozdrav svima!!!Ja sam jedan mali blog u kojem će se pisati svakakve gluposti iz moje ulice i šire!nadam se da cu vam se svidjeti i da ćete me redovito posjećivati!vas bbs blog!







candy(aniso)
Ovo vam je jedan od meni najdrazih blogova upravo zbog toga sto kad god sam u nekoj depresiji ta predivna zena ubaci neki koristan komentar i odmah me smiri i spusti na zemlju.hvala ti aniso sto si uvijek tu!
kakila
Kaki u nekom sfom drugom sfijetu
AL NEEZ
legenda, super dotjeran blog, morate pogledati
CAJKE & Nina
ime bloga govori sve, cura zna sta slusa
Rijecka klosarica
ARMADA GIRLS, mislim da ste shvatili, zivi za Rijeku
blinkich
bjanka ima super blog, ocarala me otkad sam prvi put ugledao njen blog
tina-tina
haha, e to je moja golubica!!!pusssa!
liverpool girl 8
Ova cura je posebna, a blog jos posebniji. p.s. navija za liverpool(al zna da je chelsea bolji)njoj saljem veeeeliku pusssu!
sumohrvat
ako netko ima smijesne postove, onda je to ovaj covjek
Dee Dee
navija za dinamo, al cura je stvarno ok.ima super blog
SpaLyENa RiyEcHaNKa
cura sa zameta.o njoj nemoram nista rec posto svi znaju tko je ona!pusssa!
kraljica trotoara
nju jednostavno obozavam, ovaj blog MORATE posjetit!OBAVEZNO!!!jedan od boljih blogova!
july morning
ona nije odavdje.ona je iz pescenice.republike pescenice!posjetite njen svijet...morati cete se ponovo vratiti!
tinamaca18
ovaj blog vam nemogu opisat, cura pise o svemu sto se dogadja oko nje!super postovi!
Tibor
stvarno se kuzi u muziku, ima i svoj radio.i stvarno zna sta pusta!slusajte i uzivajte!!!
anoniman
poseban blog, odlicni postovi, puno inspiracije...sve sto vam treba!!!
moonlight girl
odlican blog, razmisljanja jedne cure bez kojih ne bih mogao smislit pocetak dana
sum grrl
blog posvecen ljubavi, puno lijepih pjesmica i textova, prekrasan blog
Mala zivcana
blog kojeg sam tek otkrio, tj. cura je mene pronasla i krivo mi je sto je nisam imao priliku jos prije citat.sve naj naj, super dizajn!obavezno posjetiti!!!you just need 2 go there and see it!!!
Mentira
Wallpaperi i grafike, što njeno, što tuđe ;) stvarno super blog!
kikamika
Eh ta cura, zbog nje cu se udebljat.tocnije zbog cevapa, al ona ce bit kriva!





















PRLJAVO KAZALISTE - MARINA
Na Božićno jutro, sneno i mutno
u kaputu očevom
malćice prevelikom
došao sam na njena vrata
da joj kazem baš da odlazim.

Jer nitko nije znao sakrit suze ko Marina
imala je oci boje vena
boje vena, boje Dunava
u je, u je je je
boje vena, boje Dunava

A ja, ja ne mogu bez nje
Bože, Bože spasi me
a ja ja nemogu bez nje,
Bože, Bože vrati je


AZRA - MARINA
na neku cudnu foru
Marina misli da zna
sto sve treba da cini
u drustvu frajera
suvise je obicna
i prazan joj je smijeh
ali nuzda me nagoni
da spavam s njom
dovoljno je da me vidi
da mi kaze Miki kako si
i vec se osjecam bolje
odmah je na cesti pozelim
ja sam samo jedan
od mnogih koje zna
sarmiram je uporno
laskam izdaleka
ona se na nista ne zali
o nicem nema sud
ali nuzda me nagoni
da spavam s njom
sinoc sam iz stosa
zazelio na tren
da bude nesto vise
da mi postane frend
a Marina ko Marina
negirala me skroz
a meni se samo prohtjelo
da spavam s njom


AZRA - FA FA FA
ti i ja lutamo kroz noc
potmulo je stenjao moj grad
ispred nas put bez povratka
daleko se cula muzika
fa fa la si mi ti
fa la ti
ulica hladna bescutna
nezgodno se voljeti na njoj
dat cu ti sve sto pozelis
potaknimo ponos zajedno
fa fa la si mi ti
fa la ti
dodirni me samo jednom draga
moja draga
dodirni me jednom
popusi mi ponos draga


Daleka Obala - Kurve
STVARI SE POLAKO VRACAJU NA MJESTO
OVAKO NEŠTO SE NE DOGAĐA CESTO
PREMDA, PRIZNAJEM PONEKAD PRETJERAM
I NEKUD OTPLOVIM SAM
I TAD SLIKE IZBLIJEDE SVE
I TAD ZATVARAM SE U SEBE
I TAD NISI MI POTREBNA
KAZALJKE I DALJE KRUGOVE CRTAJU
UMJESTO ZVIJEZDA KIŠNE KAPI NA GRAD PADAJU
PRAZNO MJESTO U MOM KREVETU SJECA ME
BILA SI TU
TKO ZNA, KUDA SI OTIŠLA
TKO ZNA, ZBOG CEGA SE NE VRACAŠ
TKO ZNA, SVE PIŠE U ZVIJEZDAMA
JOŠ JUCER POLJUPCIMA MI SMO SE BORILI
I DODIROM SMO JEDNO DRUGOM TAJNE OTKRIVALI
ŠTO SE DOGODILO GDJE JE TA KAP ŠTO JE
PRELILA CAŠU, ŠTO TE NATJERALA DA ODNESEŠ
SVE ŠTO SAM VOLIO , A TEBE SAM VOLIO
SVE ŠTO SAM SANJAO, A TEBE SAM SANJAO
MA ZAR SAM POGRIJEŠIO ŠTO SAM SE SMIJAO
KAD SU MI GOVORILI DA SVE SU ŽENE KURVE
KAD BI ZAUVIJEK ZASPAO OVAJ GRAD
KAO U BAJCI PREKRIVEN TRNJEM I TRAVAMA
SVE DOK SE TI NE VRATIŠ, A VRATIT CEŠ SE ZNAM
I SVE DOK TVOJA RUKA NE DOTAKNE MOJ DLAN
DO ME NE ZAGRLIŠ
DOK ME NE POLJUBIŠ
DOK ME NE ZAGRIJE TVOJ DAH!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se