Obavezno pogledati...
Image Hosted by ImageShack.us
Ne može nam nitko ništa jači smo od sudbine, mogu samo da nam puše oni što nas ne vole!!!

brace bacic street

ponedjeljak, 12.06.2006.

Ispricnica...

Vi se sigurno pitate zasto ja tako malo pisem u zadnje vrijeme?!pa to je vjerojatno zato sto smo ja i vrijeme dva razlicita pojma.kad ima vremena za pisat, nema mene a kad ima mene nema vremena.evo, ovo je prvi put da sam se sastao s tim pojmom vremena i da mi zajedno sudjelujemo u sastavljanju ovog mog (napokon) novog posta!cinjenica je da sam malo izostao iz ove skole bloga, tako da sam sve vase postove morao citati, i vjerujte to nije bio lak posao.i to je cijena nedolazenja u ovu skolu.ali eto, i ispricnicu sam nabavio, tako da se nadam da cete mi vi blogeri opravdati ove izostanke!sto se tice onoga cime se ja bavim trenutno...nije bas tesko, nogomet, nogomet i samo nogomet.ali posto u zadnje vrijeme svi optimisticno pisu o nasem nastupu i svim ostalim tekmama, ja nemam razloga za takvo sto.i kako ja nisam nikad imao smisla za pisat nekakve pametne postove, nastavit cu u nekom smirenijem tonu i bez ikakvih ljubavnih pricica sa tuznim krajem sto znam da vas vec pomalo zivcira.pa o cemu onda da pricam?nemam pojma, i dok npr. kaki slaze svjetski rekord u nedrkanju, a sumohrvat iskazuje svoje sportske uspjeha, ja za to vrijeme razbijam glavu misleci sto bi se to vama moglo dopasti.pa cu izblebetati na brzinu...

Danas je na televiziji bila reportaža o nekom restoranu u Kini gdje poslužuju kurčeve za ručak. Doslovno, kurčeve, penise, kite, mišiće, nježnike. U mnogim restoranima poslužuju kurčeve, obično dvije ili tri vrste (?), ali u ovom poslužuju isključivo (!) kurčeve i na meniju ima više od 30 vrsta. Želite li pasji, magareći, bivolji, mačji (njih poslužuju i na šanku, osušene i hrskave da vam pivce lakše klizne). Dakle, dobro veče, dobro došli. što biste željeli? Kurac. Može, naravno, večerašnji specijalitet je jelenov s veprovim mudima u kiselo-slatnom umaku sa miješanim povrćem kao prilogom. Odlično... I za popiti malvazije, pazinske, molim lijepo. Hvala najljepša, kaže konobar i ode u kuhinju odrezati kurac jadnoj živini i ispeć ga samo za vas. To je sudbina, ubiju vas i vaš kurac serviraju bogatoj gospođi koja se zaželjela kurca.
Jedna žena je, nakon obroka, izjavila da dolazi jesti kurac jer ju to jelo posebno ispunjava energijom. Ono što sam ja htio napisati, vi ste već pomislili. Gospođa je izrigala od 40 do 400 dolara, ovisi čiji je i koliko je velik, da pojede kurac. Eto, to su žene, one plaćaju da se najedu kurca, dok naše drage ljepotice, takozvane sponzoruše morate dobro nahraniti, napiti i ispoklanjati ih, dodati još koju stotinu eura da biste ih privoljeli da pojedu kurac. I još će to napraviti preko kurca.
Naravno, ja nebi bio ja kad nebi rekao nesto i o politici...
Evo, dok u dalekoj nam i prijateljskoj Kini ljudi kulturno odu u restoran, sa poslovnim partnerima, obitelji, prijateljima i naruče sočan, velik kurac i s guštom ga objeduju, naši ljubljeni političari svakodnevno nam serviraju kurac, dapače, kurčinu. Dosta je ovlaš baciti pogled na kiosk pa da vidimo naslovnice novina: "HDZ i SDP ratuju oko podjele proračuna" ili "HSP inzistira na većim iznosima za troškove". Normalno, mi jedemo kurac, a oni škampe. I zalijevaju ih dobrim vinom dok mi pijemo gemišt od jeftilena dobivenog kemijskim postupkom imitiranja vina. I rizikujemo pušenje vozačke dok gadove voze ljudi specijalno obučeni za voženje i razvoženje političara.
Zaista nemam neki konkretan komentar, danas nisam čitao novine, prespavao sam svake vijesti na televiziji (osim one o jedenju kuraca) i ne da mi se zagaditi dan daljnjim pricanjem o politici.uglavnom, to bi bilo to za danas!

- 09:11 - Komentari (24) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.06.2006.

Semafori...

Prema Dražicama kopaju neki kurac, plin, vodu, struju, ne znam točno. Prometom upravlja čovjek-semafor. Lik stoji ispred zavoja i drži u ruci veliku lizalicu crvenu s jedne, a zelenu s druge strane i vrti je kako mu domahuje tip s drugog zavoja. I još daje signale drugom rukom, vjerovatno je to žuto pošto lizalica im asamo dvije strane. Bilo bi zgodno imati lizalicu s tri strane, ali onda bi to zbunjivalo, prije svega, fiziku i kemiju, a onda i vozače. Mogao bi imati trokut, jedna strana žuta, druga zelena, treća crvena. Ali vjerovatno bi se zajebo pa bi stavio žuto, ljudi bi htjeli krenuti, a konj bi okrenuo opet crveno. Ili obrnuto... No, dobro, šta uopće želim reći s time, eto, postoji čovjek semafor i
regulira promet i šta? Želim reći da sam tog trenutka imao viziju za
oporavak hrvatskog i svjetskog gospodarstva. Trebali bi ukinuti sve
semafore i zaposliti ljude koji bi bili ljudi semafori sa lizaljkama i li
trokutima u ruci i regulirali bi promet. Zamislite koliko je to novih
radnih mjesta? Samo ispred mojeg stana ima pet komada, a koliko ih ima tek
u gradu. Na tisuće ljudi dobili bi zaposlenje samo tako, preko noći. A još
bi trebalo zaposliti ljude koji će ukloniti stare, klasične semafore. Pa
još i ljude koji će ih rastaviti, reciklirati i napraviti nešto novo od
njih. Mogli bi postaviti jedan na Jadranskom trgu kao spomenik palom
semaforu. I nakriviti ga da izgleda posrnulo.
Evo, zamislite se na semaforu, a ljubazna djevojka-semafor vam okrene
zeleno i prolazite. Cijeli grad bi bio nasmiješen i vozači više ne bi
bijesno trubili jedan na drugoga. Milina, prava utopija. Možda bi jedan
jedini problemčić bio kod pješaka, oni su naviknuti pritisnuti onu tipku
na semaforu za pješake da se prije upali zeleno. Vjerovatno bi došlo do
sukoba jer bi pijanci, kakvima, hvala bogu, ovaj grad obiluje, umjesto da
nježno pritisnu semafor po trbuhu, ženske semafore dirali po sisama, a
muške šutirali u genitalije, ali sa pravim štitnicima i tome se može
doskočiti, mogli bi cijeli semafor obući u valjak ili pravokutnik da im
vire samo ruke i glave, jedna koja drži semafor, druga za signalizaciju
drugom semaforu da je vrijeme za promijeniti boju i glava da vide što
rade, a na sredinu im ugraditi tipkalo koje bi ljudi stiskali, a naprava
iznutra bi slala lagane električne signale koji bi masirali semafor i
upozoravali ga da se nakupila kritična masa pješaka koji bi prešli cestu.
Rijeka bi trebala postati prvi grad u svijetu koji bi uveo ovakve
semafore. Time bi zaposlila tisuće ljudi, osigurala egzistenciju njihovim
obiteljima, a od grada učinila priljateljskije i opuštenije mjesto koje bi
prizivalo i desetke tisuća turista koji bi se dolazili diviti
domišljatosti naših vođa i zapaliti svijeću pod spomenikom palom semaforu.
Vjerovatno bi u svijetu i u turističkim vodičima Rijeka bila poznata i
upisana kao "Grad dobrih semafora" ili slično. Nestali bi i svi
riječki klošari jer bi ih grad zaposlio na korisnom projektu, a plaćao bi
ih jeftinim nazovi-vinom iz poznate tvornice kemijskih preparata. Njima bi
mogli ugraditi i škrabice, kao u crkvi, za skupljanje para za humanitarne
djelatnosti grada poput oblokavanja čelnika i njihovih prijatelja ili za
četiristo i osmo prekopavanje moje ulice (sve su mi bliži i u ovom novom
kopanju).
Time bi ovaj grad postao ljepše mjesto za živjeti, ljudi bi noževe
ostaljali kod kuće i odlazili u grad smireni i sretni, a djeca bi nam
odrastala u boljem i ljepšem svijetu.
A onda bi ljudi semafori osnovali stranku semafora, pobijedili bi na
izborima, ukinuli protivničke kandidate proglasivši ih neprijateljima
semafora, povješali ih na spomenik palom semaforu koji bi potom uklonili
jer vrijeđa osjećaje semafora i ponovila bi se 1984, svinje bi zavladale
gradom i strahovlada bi se proširila od Brseča do Crikvenice, glave bi
padale, majke bi plakale, svinje bi se gojile i rasprodavale imovinu grada
i građana da bi mogle nabaviti sir, kavijar i janjetinu, s mladim lukom i
kvalitetnim vinom, i groktale bi kako to rade za dobro svih nas. No, pošto
ovo nije Orwelov roman... Njihov primjer bi slijedile svinje i iz drugih
gradova te bi za vrlo kratko vrijeme cijela država, a bogami i susjedne,
znamo i sami koje, postale države u kojima svinje žderu hranu otetu djeci
iz usta, plaćaju najskuplje kurve i voze najskuplje aute, a vukovi iz
drugih država, znate i kojih, bi samo čekali da svinje poloču sav
šampanjac pa da mijenjaju vagon šampanjca za, recimo lanac hotela ili
državni telekom. I fora je u tome da bi tisuće Napoleona iz '84 žderali i
lokali (ej, neki dan sam vidio Vrhovnika iz "Lenca" u marketu, imao je
jebeno nakrcana kolica, a u mojima je bila vreća kikirikija u ljusci i
litra jeftinog vina, a ni ostali ljudi oko mene nisu imali bogato
opskrbljene vozilice za namirnice, a on, on je imao najskuplji toaletni
papir da najnježnije obriše dupe kada se posere nakon AB kulture i
janjetine, hm, ovo nema veze sa Napoleonima koji su požderali ovu državu,
samo mi je palo na pamet da sam sreo poznatu osobu pa spominjem. Ako se ne
varam on je imao nešto s ležećim policajcima, ali nećemo o njima, pričamo
o semaforima). Dakle, gdje smo stali...
DA, fora je u tome da bi tisuće jebenih Napoleona žderali i lokali, a
stranci bi im bogato plaćali dok ne bi rasprodali sve što imamo. A do tada
bi svinje ionako razdijelile ono što je ostalo i zajedno s vukovima pili
našu krv. I tako unedogled. Jedina je fora koja mi nije jasna, jesam li ja
ovo sanjao, imam li deja vu ili se ovo zaista već dogodilo i događa se, a
nad nama svima je napravljena lobotomija pa nam nije jasno da nama vladaju
jebeni semafori i da smo u totalnom kurcu.

- 11:45 - Komentari (17) - Isprintaj - #

srijeda, 31.05.2006.

Danas masturbiramo...

Image Hosted by ImageShack.us

Evo se opet uvodi seksualni odgoj u naše škole. A kao, rasteretit će djecu drugih stvari, no eto, dobit će seks. Je, kažu da će djeca već od samog početka imati seksualni odgoj, dakako, prilagođen uzrastu - e, a tko će ga i kako djeci prilagoditi, to ne znamo. Možda Jure Radić, on je jedna od zahvalnih osoba za prilagođavanje, kao što je svojedobno sjeb... prilagodio most, pa sad stoji, a pokraj njega novi stari novi. Ma, jebeš njega, gdje smo ono stali? Aha, seks i to.

Dakle, djeco, smiješite se, nema više stresa, od sada totalna nonšalancija, pa još k tomu i nekoliko sati seksa - prilagođenog - tjedno. A nastavu bi mogli voditi bivši "predavatelji" vjere u marksizam, a kasnije neki isti od tih "predavatelji" vjere u vjeru. Ti se najbrže transformiraju, od Marksa skaču na Boga dok kažeš Oče naš.

I, dakle, kako bi to moglo izgledati, ma ne kažem da će tako biti, ali samo pretpostavljam i molim da se to uzme s teškom rezervom.

Uđe tako učiteljica u razred:
- Mir! Miiir! Ivo, brzo silazi s Marice! Mate! Mateeee, brzo to spremi di si ... O, jebemti, sad to lijepo obriši. Ne spužvom!!! Papirnatom. Draga djeco, danas ćemo masturbirati. Mate, ti izađi, ti si to, vidim, je li, mhm, svladao, ali ne mogu ti dati peticu nego jedinicu, jer si prije vremena i ... Ajde, izlazi! Što bleneš?! Eto ga, i kao što sam rekla, draga djeco, danas ćemo ... aaa, he, a vi već počeli. Dobro je, bravo Ivo. A što si ti zapeo, Jozo? Molim? Ne ide? Daj, ja ću ti pokazat, pa ti nastavi ... Evo, ovako, pa onda ... Molim? Da ti ja to do kraja za prvi put, pa ćeš ti onda ... Dobro, dakle, evo, sad ćemo mi to, ali da si naučio za drugi put ...

Eto ga, možda vam djeluje malo perverzno, ali ne znam kako bi to bilo drugačije. A možete zamislit kako će izgledat završni ispit ... ili bolje nemojte, he, he ...

- 13:38 - Komentari (19) - Isprintaj - #

srijeda, 24.05.2006.

Opet o ljubavi...

Ljubav najbolje možemo osjetiti kada smo zaljubljeni, ali to nije prvi put da se susrećemo s njom. Prvu ljubav susrećemo u rodnom domu, u svojoj obitelji, jer kako je rekao R. Auerbach: “Svaka se ljudska ljubav mora steći, osvojiti, zavrijediti i unatoč zaprekama sačuvati. Samo se majčina ljubav niti stječe, niti zavređuje!”. Ljubav nas uči dobroti i pruža nam osjećaj sigurnosti i zaštite, jer ako znamo da smo voljeni, onda ćemo se nastojati vratiti toj ljubavi i nećemo dopustiti da nas nešto u tome spriječi.
Neki najljepši opisi ljubavi nalaze se prikazani u Bibliji i to u Pjesmi nad pjesmama i u Pavlovoj Poslanici Korinćanima. Sjetimo se da “najveću ljubav pokazuje upravo onaj tko je spreman dati svoj život za druge”.
Svaka osoba ljubav doživljava na različiti način, koji se često puta riječima ne mogu opisati. Ovako je jedan zaljubljeni pjesnik opisuje ljubav. Pjesma nosi karakterističan naslov:

Što je ljubav?

Ako je ljubav utjeha,
Sreća koju dijelimo s drugim;
Svjetlost u mračnoj noći,
Radost u tuzi.

Ako je ljubav
Kada ti ta osoba
Ne izlazi iz glave
Cijeli dan i noć.

Ako je ljubav
Ono što osjetim
Kada je sretnem
I kada sam s njom.

Ako je sve to ljubav,
Onda sam sretan
Jer znam
Da sam zaljubljen.

Ljubav je sreća
Koju dijele dvije duše
Povezane nekom nevidljivom,
Neraskidljivom niti.

Ljubav je ono što oprašta,
Ono što ti pruža utjehu
I nadu u trenucima tuge.
Ljubav smo ti i ja!


O ljubavi govore svi, mladi i stari, vjernici i nevjernici, sretni i nesretni, oni koji je poznaju i doživljavaju, i oni koji o njoj sanjaju. Ali, što je zapravo ona, koja osobama što se vole znači tako siguran posjed, a osamljenima i ogorčenima tako bolan gubitak? Pjesnici su otpjevali njezinu tajnu, a za svakoga od nas izgledala je ona kao obećana zemlja u čije ćemo čudo jednom useliti, ruku pod ruku s nekim drugim, ljubljenim ti.
No, u današnje su vrijeme pjesnici utihnuli, nemamo hrabrosti da se povjerimo njihovim i vlastitim snovima.
Znanost, ono što se može istražiti i sa sigurnošću pretkazati, tehnička savršenost stoji na istaknutom mjestu, okružuje nas sa svih strana i postaje ciljem naše želje za izvjesnošću, za pouzdanošću, za sigurnim stanjem.
Tehničko savladavanje našeg svijeta ne zaustavlja se ni pred osobnim područjem. Ali njihova nam manipulacija istovremeno s tom sigurnošću u funkcionalnom donosi nesigurnost u emocionalnom.
Treba li vjerovati umjetnicima nove stvarnosti koji u ilustriranim časopisima i u filmovima prodaju patentne recepte, prema kojima čovjek uči savladavati tijelo ili čak dušu kao instrumente, da bi tako promijenio prastari, od predaka naslijeđeni, hrapavi glas životinje u tehnički profinjen kor s užitkom zadovoljenih nagona? Mora li čovjek biti “suvremen” da bi se hrabro opirao romantičkim zadovoljstvima, uklonio tabue vlastite duše i demitologizirao misterij ljubavi u trijezni odnos, kako nam to beskrajno podmeću mnoga djela nove umjetnosti, prije svega u književnosti i kazalištu? Ili se smije i u stoljeću znanosti i tehnike i dalje pouzdavati u unutarnji glas koji nas doduše tiho, ali odlučno uvjerava da je ljubav nešto više?
Razrješenje toga je potrebno, jer život što ga svaki pojedinac na ovom svijetu ima voditi morat će istovremeno biti njegov odgovor na ova zahtjevna i hitna pitanja. Ali, od tog odgovora ovisi i sva naša sudbina u vremenu u kojem pojedinac tako malo odlučuje, a masa pojedinaca gotovo sve. ”

- 11:04 - Komentari (16) - Isprintaj - #

petak, 19.05.2006.

what d jebote...

Dan, kao i ostali u nizu... ponedjeljak, utorak, srijeda, cetvrtak, petak, subota, nedjelja.... samo se nizhu, jedan za drugim, prolaze tjedni, mjeseci, godine, desetljecha... a mi? mi smo iz dana u dan isti... nepovjerljivi, svatko na svoj nacin nadobudan, pa ponekad i malouman... zbijeni u kut svojih problema i dilema... izgubljeni u gomili lica, izgubljeni u gomili podataka, u biti, izgubljeni u sebi. svakog tishti neki problem, neka sitnica, a sitnice su ono sto ti pokvari dan, ono sto te probudi iz najljepseg sna, sjebe te kad si u "dziru", otrijezni kad si pijan, otvori ochi kad si slijep... ne kuzhim, zasto jedna siromasna informacija u nasem mozgu pobudi lancanu reakciju mozdanih valova? chemu sve te tolike ludosti kao reakcija na obichnu rechenicu? koja je svrha zhivciranja? zbog chega se ubijamo razmisljajuci o glupostima? iz kojeg razloga moralno mora biti ispravno?
tu chu stati, jer svoje misli, svoje osjecaje ne znam, ili ne mogu iznijeti na papir onako kako to u glavi "stoji"... sve sto sam htio rechi je: jebote, kakav bezlichan dan... miris dosade everyfuckinwhere... pitam se, dozivljavate li vi to na takav nachin.... kao da sam cijeli dan komunicirao sam sa sobom, nikakav odgovor mozga nije bilo na podrazaj okoline... evo situacije: jeste li se ikada osjechali sami u drustvu mase ljudi? jesu li vam njihove rijeci i djela bili besmisleni? kako su sve te stvari bile shvacene u vasoj lijepoj glavici? svi se smiju, gotovo bezrazlozhno, tek toliko da ostave trag sudjelovanja, da budu dio "igre", tek toliko da pokazhu da su zhivi, da disu, da sline, da su ranjivi....
jebote, nesto ne valja, jebote...

"Svanuće novi dan bez obzira ustao ti ili ne." - John Ciardi

- 14:42 - Komentari (24) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.05.2006.

2. PRIČA

Jesenje jutro. Iz sutljive magle sunce je polako izvlačilo zuto-crvene
boje lisća umornog od hladne, vlazne noći. Stisnuta između korijenja
golemih hrastova i sivih debala bukva, uvukla se mala livada. Skakutajući
grančicama sipkova grma dozivale su se zivahne sjenice. Polako
hodajući rubom čistine, paslo je malo stado srna. Krzna mokrih od
teske jutarnje rose, za zrakama ranog sunca trčase mladi, objesni
zečevi, plaseći pri tome dugorepe fazane. Rođen je jos jedan jesenski
dan, pun zivota i ne sluteći tragediju koja se spremala. Kruzeći visoko u
hladnom plavetnilu neba, tek su uzbuđene vrane primjetile dolazak
ljudi obučenih u zelene odore oko čijih su nogu nervozno trčkarali psi.
Počela je sezona lova.

Prasak! Ostar parajući zvuk razbio je krhku zoru. Na trenutak sve je
stalo…Tada, poput mahnite ljetne oluje, pucnjava iz mnogih pusaka
trgala je spokoj tihog jutra. Lovci! Dolaze lovci! Sva priroda zadrhtase u
nemoćnom strahu. Dolaze!

Bjeľi! Spasi se! Vapio je nijemi vrisak u grlima uzasnutih srna i očajnih
zečeva.
Leti! Potrazi skloniste! Tutnjala su srca preplasenih fazana.
Zar je moguće pobjeći ubojitim kuglama sačme? Gdje se sakriti pred
lovačkim psima visoko uzdignutih njuski koje pozudno traze miris krvi?
Prekasno je za bijeg…Prva srna pokleknula je pod tezinom pusćanog
olova i zatim slomljena pala. Dok je iz duboke rane na njenim prsima
tekla krv rumenija od otpalog svibovog liąća, u blagim crnim očima
izgubila se zadnja iskra zivota. Hitri zečevi uzaludno su pokusavali
pobjeći nisanima pusaka. Tesko ranjeni, kmečeći od bola, čekali bi
milosrdni stisak psećih zubiju. Nakon kratkog leta, pogođeni fazani
padali bi zgrčeni, mlohavih krila i tupo udarali u tlo.

Ali bio je to tek početak okrutne zabave ljudi koji govore da vole i stite
prirodu. Svaki pogodak, svaka nova zrtva bila je popraćena glasnim
povicima odusevljenja i odobravanja. Lov je trajao satima. Na kraju
dana, umorni od ubijanja, lovci su razvrstali plijen u duge redove: srnu
uz srnu, mnostvo zečeva i nebrojene stotine fazana. S razvučenim
osmijesima na licima vraćali su se kućama noseći beľivotna tijela iz
kojih je kapala krv.

Iza njih ostala je izgazena livada i suma očajna od praznine. Ispod
trnovitog sipka, sčućurena, nepomična, lezala je majusna sjenica.
Sutradan ujutro grm će biti prazan i tih. Samo će mrazni vjetar u tisini
raznositi plave pahuljice perja.
Crven u licu, mjesec studeni otkinuo je jos jedan dan u kalendaru.

Te iste večeri, mali Marko potrčao je u susret ocu htijući ga zagrliti i
pozdraviti. Ugledavsi pusku i čizme umrljane osusenom krvlju,
zaprepasten je stao i očiju punih suza tuzno upitao oca:

“Tata! Zar si ubio Bambija!?

- 14:56 - Komentari (16) - Isprintaj - #

subota, 13.05.2006.

1. PRIČA

Davno su nastale priče koje danas poznajemo. Crvenkapica, Vuk i sedam
kozlića i Tri prasčića imaju nesto zajedničko: vuk uvijek predstavlja zlu
stranu a lovac priči daje dobar kraj – ubije vuka.
Zasto nastaju priče o zlim zivotinjama i tko ih izmislja?
Priče izmisljaju ljudi koji svoja mastanja o nepoznatom pretvaraju u
priče. Tako su nastale mnoge priče vezane uz vuka, medvjeda i lisicu.
Ljudi koji su izmislili priče nisu dovoljno poznavali zivotinje. Ljudi su se
bojali zivotinja i pričali djeci priče o zločestom vuku. Međutim, vuk nije
zla zivotinja. On je naučen zivjeti slobodno u prirodi. Sve zivotinje vole
biti slobodne i hraniti se gdje ih je volja.
Ispričat ću ti stvarnu, tuznu priču o lovcima, jelenu i malenom jeziću.
Da ti bude lakse razumijeti priču, zamisli da si maleni, nečujni jezić koji
u jesen sakuplja zrele plodove i tiho se krećes po otpalom sumskom
lisću. Zamisli da je lijep jesenski dan, i zajedno sa svojom obitelji
krećete u potragu za sumskim radostima. Ovdje priča počinje.
Hodajući tiho po sumskim stazama i pozdravljajući ptice, vjeverice,
zečeve i druge sumske zivotinje,odjednom začujes strasan prasak. Kao
malena zivotinjica strasno se preplasis jer su do sada tvoja uha čula
samo ptičji pjev i sum vjetra u krosnjama. Nedugo nakon praska začujes
i lavez pasa koji vam se priblizava. Brzo ste se posakrili u duplju jednog
starog hrasta, čiji je otvor bio tek toliki da je tvoj brat jedva stao
unutra. Srce ti jako lupa i bojis se, jer znas da ljudi koji imaju oruzje,
uvijek dovode sobom opasne i krvoločne pse. Jedva dises tiho, tiho, da
te ne bi čuo jedan od njih. Mnoge su zivotinje uginule od ugriza pasa
koje lovci tjeraju na njih. Odjednom začujes brzi topot velike zivotinje.
Najljepsi jelen ove sume dojurio je u smrtnom strahu traziti skloniste u
grmlju ispred hrasta. Tvoja je obitelj jako preplasena jer je lavez pasa
sve blizi i već se čuju i koraci ljudi – lovaca koji zele ubiti jelena. Ne
trepčući od straha promatras jelena u njegovoj strasnoj borbi za zivot.
Jelen potrči zadnjom snagom suprotno od njihovih glasova, u nadi da
će im pobjeći. Međutim, krvoločni psi dojurili su i okruzili preplasenu
zivotinju lajući na nju. Jelen vise nije imao izlaza. Na to začujes opet
prasak, samo mnogo jači, od kojeg ti se smučilo. Strasan hitac iz
lovačke puske pogodio je jelena. Jelen koji je bio najljepsi i najveći u
sumi, sada je lezao mrtav. Oko njega su se cvileći okupili lovački psi.
Lovci su se smijali i međusobno si čestitali na dobrom ulovu. Ti si sve to
promatrao kao maleni jezić, i u srcu te je boljela smrt tvojeg prijatelja
jelena. Tiho zacvilis u sebi, jer znas da je jelen također imao obitelj
kao i ti, koja je ostala bez oca. Mama kosuta i jelenče tuzno plaču i
dozivaju jelena.
Mnoge zivotinje zavrse kao nas prijatelj jelen. Lovci imaju dugačak
popis ľivotinja koje ubijaju svojim zlim puskama. zivotinje sa popisa, a
koje ti poznajes su: puh, ptice grabezljivice, lisice, vukovi, divlje
mačke, risevi, veprovi, divlje svinje, medvjed i jos mnoge druge. Lovci
nisu dobri ljudi kako se to govori u pričama. Oni čine veliku stetu
prirodi i tvojoj obitelji ubijajući zivotinje. U prirodi je sve povezano.
Tvoj je zivot povezan sa biljkama i zivotinjama. Ni jedna zivotinja neće
napasti čovjeka ako joj čovjek ne zeli učiniti zlo i ako je ne ometa.
Lovci ubijaju zivotinje jer uzivaju u tome. Lovci zarade time novac
prodajući krzna, rogove i meso ubijenih zivotinja. Za svaku zivotinju
koju ustrijele, lovci dobivaju nagradne bodove. Oni ne vole zivotinje
niti ne pomazu Prirodi. U pričama koje često slusas od roditelja, lovac
je dobra osoba koja pomaze ljudima i prirodi. Danas to nije tako. U
stvarnom zivotu događaji u kojem sudjeluje lovac, zavrse jako tuzno –
kao jelen iz nase priče.

- 11:52 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2006  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Pozdrav svima!!!Ja sam jedan mali blog u kojem će se pisati svakakve gluposti iz moje ulice i šire!nadam se da cu vam se svidjeti i da ćete me redovito posjećivati!vas bbs blog!







candy(aniso)
Ovo vam je jedan od meni najdrazih blogova upravo zbog toga sto kad god sam u nekoj depresiji ta predivna zena ubaci neki koristan komentar i odmah me smiri i spusti na zemlju.hvala ti aniso sto si uvijek tu!
kakila
Kaki u nekom sfom drugom sfijetu
AL NEEZ
legenda, super dotjeran blog, morate pogledati
CAJKE & Nina
ime bloga govori sve, cura zna sta slusa
Rijecka klosarica
ARMADA GIRLS, mislim da ste shvatili, zivi za Rijeku
blinkich
bjanka ima super blog, ocarala me otkad sam prvi put ugledao njen blog
tina-tina
haha, e to je moja golubica!!!pusssa!
liverpool girl 8
Ova cura je posebna, a blog jos posebniji. p.s. navija za liverpool(al zna da je chelsea bolji)njoj saljem veeeeliku pusssu!
sumohrvat
ako netko ima smijesne postove, onda je to ovaj covjek
Dee Dee
navija za dinamo, al cura je stvarno ok.ima super blog
SpaLyENa RiyEcHaNKa
cura sa zameta.o njoj nemoram nista rec posto svi znaju tko je ona!pusssa!
kraljica trotoara
nju jednostavno obozavam, ovaj blog MORATE posjetit!OBAVEZNO!!!jedan od boljih blogova!
july morning
ona nije odavdje.ona je iz pescenice.republike pescenice!posjetite njen svijet...morati cete se ponovo vratiti!
tinamaca18
ovaj blog vam nemogu opisat, cura pise o svemu sto se dogadja oko nje!super postovi!
Tibor
stvarno se kuzi u muziku, ima i svoj radio.i stvarno zna sta pusta!slusajte i uzivajte!!!
anoniman
poseban blog, odlicni postovi, puno inspiracije...sve sto vam treba!!!
moonlight girl
odlican blog, razmisljanja jedne cure bez kojih ne bih mogao smislit pocetak dana
sum grrl
blog posvecen ljubavi, puno lijepih pjesmica i textova, prekrasan blog
Mala zivcana
blog kojeg sam tek otkrio, tj. cura je mene pronasla i krivo mi je sto je nisam imao priliku jos prije citat.sve naj naj, super dizajn!obavezno posjetiti!!!you just need 2 go there and see it!!!
Mentira
Wallpaperi i grafike, što njeno, što tuđe ;) stvarno super blog!
kikamika
Eh ta cura, zbog nje cu se udebljat.tocnije zbog cevapa, al ona ce bit kriva!





















PRLJAVO KAZALISTE - MARINA
Na Božićno jutro, sneno i mutno
u kaputu očevom
malćice prevelikom
došao sam na njena vrata
da joj kazem baš da odlazim.

Jer nitko nije znao sakrit suze ko Marina
imala je oci boje vena
boje vena, boje Dunava
u je, u je je je
boje vena, boje Dunava

A ja, ja ne mogu bez nje
Bože, Bože spasi me
a ja ja nemogu bez nje,
Bože, Bože vrati je


AZRA - MARINA
na neku cudnu foru
Marina misli da zna
sto sve treba da cini
u drustvu frajera
suvise je obicna
i prazan joj je smijeh
ali nuzda me nagoni
da spavam s njom
dovoljno je da me vidi
da mi kaze Miki kako si
i vec se osjecam bolje
odmah je na cesti pozelim
ja sam samo jedan
od mnogih koje zna
sarmiram je uporno
laskam izdaleka
ona se na nista ne zali
o nicem nema sud
ali nuzda me nagoni
da spavam s njom
sinoc sam iz stosa
zazelio na tren
da bude nesto vise
da mi postane frend
a Marina ko Marina
negirala me skroz
a meni se samo prohtjelo
da spavam s njom


AZRA - FA FA FA
ti i ja lutamo kroz noc
potmulo je stenjao moj grad
ispred nas put bez povratka
daleko se cula muzika
fa fa la si mi ti
fa la ti
ulica hladna bescutna
nezgodno se voljeti na njoj
dat cu ti sve sto pozelis
potaknimo ponos zajedno
fa fa la si mi ti
fa la ti
dodirni me samo jednom draga
moja draga
dodirni me jednom
popusi mi ponos draga


Daleka Obala - Kurve
STVARI SE POLAKO VRACAJU NA MJESTO
OVAKO NEŠTO SE NE DOGAĐA CESTO
PREMDA, PRIZNAJEM PONEKAD PRETJERAM
I NEKUD OTPLOVIM SAM
I TAD SLIKE IZBLIJEDE SVE
I TAD ZATVARAM SE U SEBE
I TAD NISI MI POTREBNA
KAZALJKE I DALJE KRUGOVE CRTAJU
UMJESTO ZVIJEZDA KIŠNE KAPI NA GRAD PADAJU
PRAZNO MJESTO U MOM KREVETU SJECA ME
BILA SI TU
TKO ZNA, KUDA SI OTIŠLA
TKO ZNA, ZBOG CEGA SE NE VRACAŠ
TKO ZNA, SVE PIŠE U ZVIJEZDAMA
JOŠ JUCER POLJUPCIMA MI SMO SE BORILI
I DODIROM SMO JEDNO DRUGOM TAJNE OTKRIVALI
ŠTO SE DOGODILO GDJE JE TA KAP ŠTO JE
PRELILA CAŠU, ŠTO TE NATJERALA DA ODNESEŠ
SVE ŠTO SAM VOLIO , A TEBE SAM VOLIO
SVE ŠTO SAM SANJAO, A TEBE SAM SANJAO
MA ZAR SAM POGRIJEŠIO ŠTO SAM SE SMIJAO
KAD SU MI GOVORILI DA SVE SU ŽENE KURVE
KAD BI ZAUVIJEK ZASPAO OVAJ GRAD
KAO U BAJCI PREKRIVEN TRNJEM I TRAVAMA
SVE DOK SE TI NE VRATIŠ, A VRATIT CEŠ SE ZNAM
I SVE DOK TVOJA RUKA NE DOTAKNE MOJ DLAN
DO ME NE ZAGRLIŠ
DOK ME NE POLJUBIŠ
DOK ME NE ZAGRIJE TVOJ DAH!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se