Zašto uopće dolazi do pojave homoseksualizma može se izreći na sljedeći način: Bog je savršeno biće čiji je prvi atribut Nestvorenost. On je vječan. Dok je čovjek kao njegova slika stvoren, ima početak a duša mu je besmrtna. Bog je u dušu ugradio privlačnost prema Sebi. Duša se ne može smiriti dok se ne smiri u Bogu. Svaki napor čovjeka da vlastitoj duši omogući put prema Bogu ima za posljedicu zdravlje u onom dijelu mozga koji je zadužen za privlačnost suprotnih spolova. Jer je muškarac slika Boga koji je Nestvoren, a žena je slika i Nestvorenog Boga (po Dahu), ali i slika ( u tijelu) stvorenog muškarca jer joj je tijelo stvoreno od rebra Adamova. Znači privlačnost Boga i stvorene duše, koju čovjek dopušta ispravnom vjerskom aktivnošću, materijalizira se kroz zdravu privlačnost različitih spolova. Dok se voljna religiozna privlačnost između duše čovjeka i nekog idola materijalizira kroz bolesnu privlačnost između istih spolova. Što je logično jer je ta privlačnost na sliku privlačnosti idola i čovjeka. Homoseksualna nastranost je materijalizacija duhovnog bluda čovjeka i idola. Zato nastaje homoseksualizam i tu mu je uzrok. Moram reći da se ta bolest očituje na hagiopsihosomatski način kao što je Pavao to i opisao u poslanici Rimljanima 1,18-32 Pavao je mislio samo na one koji prakticiraju homoseksualnu sklonost. Kad Pavao kaže da homoseksualci zaslužuju smrt misli na to da zaslužuju pakao. I misli na one koji su toliko oholi i drski da paradiraju ulicama kroz gay parade. A takve bi trebalo potpuno ignorirati i izbjegavati. A za homoseksualce koji se bore protiv svoje sklonosti siguran sam da Bog ima samo riječi hvale, pa neke, koji su u molitvi, i potpuno oslobodi od te sklonosti. |