bartimej croata

14.02.2017., utorak


Katolici i lgbt napredna skupina
Joj kak je zanimljivo ovih dana. Nekakvu dimeću spravu ubacilo oko 4 ujutro u nekakvu ružnu zgradu pa se prisutni ranoranioci prepali i umah zvali sve medije da im se požale da njih svi mrze a naročito Ilčić i Presjednica. Inače ti junaci iz lgbt i ž zajednice su isto tako reagisali kad su četnici bacali ne samo dimeće bombe nego i rasprskavajuće. I govorili su da su četnici homofobni i šta ti ja znam još neke blesave izraze. Što uopće nije istina, jer su četnici isto ljudi, a vidi se i po Milokradu Pupavcu, koji troši tri milijuna kuna na svoje Novosti u kojima kaže da su Hrvati shupci i još neki strani izrazi. A istina je da su novinari iz Novosti samo napredni i da je normalno napredno spominjati većinske Hrvateke. Bez veze mi je bilo da se tu nešto miješa Markićka ali šta je tu je. Napalo je iz Novosti da je ona kriva radi homofobne sintuacije u Hrvatskoj što nije istina, a jedina je istina da su pupavičasti srbi krivi za širenje side u Hrvatskoj jer oni podržavaju homosexsualce koji opet imaju neku vezu sa shupcima, mislim onim pupavičastim.
Imalo i protest kod Džamije. Nosile se zastave duginih boja i partizanski transparent- U tunelu usred mraka nestalo nam zraka-.

Shalu na stranu, ministar Stier je izjavio ispred one ružne zgrade, koja je usput ljepša od njega, da mi katolici poštujemo sve osobe. To je rekao i otišao, na žalost one Benčićke, koja pokazuje veliku neurozu radi besparice pa kaže -a gdje su djela. Pa draga Benčićka Stier je muško, ak nisi znala, ali u onoj gužvi valjda nisi skužila, al sad znaš zašto su djela izostala.

PS. Pavao iz Tarza je rekao da sloboda ne smije biti izlika tijelu. Kao što je i rekao da je homoseksualizam obeščaćivanje vlastitog tijela a što je rezultat zamjene istine sa lažju i klanjanja stvorenju umjesto Stvoritelju.
Dakle Stier jest trebao reći da poštujemo svaku osobu ali je trebao i reći da Bog nikad nikome nije naredio da griješi, što je rekao Sirah u Starom zavjetu i što je čitano u nedjelju ali je Stier sjedio na ušima.
Dakle, dragi uvaženi homoseksualci možete u slobodi birati pakao za sebe, ako želite, ali ne smijete širiti sidu i raditi pakao drugima.
Doduše i Papislav Franjo zagovara slobodu izbora, a ne upozorava da izbor ne smije biti izlika tijelu. A Pavao kaže ako izabereš Božji zakon imat ćeš mir, radost i ljubav.
2PS. Imala majka bosanka dva sina. Jedan je bio član SDPa, a drugi je isto bio peder.
3PS. Eno i bivšeg ministra Freda, zvanog Punjena Ptica, počelo istraživat.

- 00:35 - Komentari (36) - Isprintaj - #

22.01.2017., nedjelja


oproštaj sa liberalizmom-više ga neće biti do Kristova dolaska.
Liberalizam je devalvirao jer nikad nije uspio slobodu koja mu je u temelju afirmirati tako da sloboda iznjedri ljudska prava koja su u skladu sa Božanskim pravima tj sa Deset Božjih zapovijedi. Jedna od tih zapovijedi glasi - Ne ubij. A liberalizam se hvali sa 'postignućem' ubijanja nerođene djece.
Dakle sloboda je postala izlikom tijelu i tjelesnim i materijalnim porivima. Na duhovno i vječno se zaboravilo. Sloboda malim slovom je slika Slobode koja je Duh Božji, dakle ako si slobodan onda si jedino slobodan ako imaš Duha Božjega, a imaš ga ako slijediš Zakon Božji po snazi čiji je izvor u Milosti koja potječe sa Isusova Križa. Bosanci bi rekli- slobodan sam kao divlja guska. Kad ne znaju za ništa više od toga. Ali i to je golemo u odnosu na liberale koji su slobodni kao žabe i krokodili, kako koji. I pupavičasti Srbi su slobodni koliko je slobodan Pupovac, što je logično zar ne, zar da?
Slijedi nam epoha nacionalizma koji će se po starom običaju postaviti iznad religije i koji će religiju uništavati u svojoj kasnijoj fazi, jer sad zasad treba podršku religioznih ljudi dok ne ojača. Osim sukoba civilizacija čeka nas i teška borba za ljudska prava koja bi trebala biti na sliku Božanskih prava.
Neće se slaviti Bog nego će se slaviti tuđi bogovi- bogovi tvrđava.
Bog se objavio u jednom narodu. Isus se rodio kao Židov po majci. To je znak da se narod tj nacija mora uvažavati kao datost a krepost domoljublja bi trebala biti Bogom dana vrlina. Ali istovremeno je taj Bog Isus dao navjestiti da će njegova Riječ doći i do najudaljenijih otoka čime je njegovo poslanje dobilo globalni karakter.
Naravno da je crkva katolička slijedila jedan fini balans između domoljublja i ljubavi prema 'globalizaciji' kako se to da isčitati iz evanđelja što proizlazi iz same strukture crkve koja je jedna po vjeri, Gospodinu, krštenju, a prije svega po Duhu koji svakog pojedinca povezuje u crkvu kao Tijelo Kristovo. Pomaže i to što je papa na čelu Crkve i što je znak jedinstva. Crkve nisu nacionalne, ali nisu ni globalne. Zapravo su i nacionalne ali su i globalne. Crkva u Hrvata nije Hrvatska katolička crkva nego je RKC u Hrvata. Dok su pravoslavne crkve potpuno nacionalne osim nekih kojima se nacionalizam nameće kao nadomjestak za Boga pa se može reći da su naciju stavili iznad Boga. Dakle nacija im je postala idol. A iza svakog idola stoji đavao (nađite gdje to piše u Novom zavjetu).

Vremenom će Crkva katolička postati metom jer će smetati nacionalističkoj eri koja je započela sa brexitom.
Katolička crkva je ipak internacionalna i kao takva neće se uklopiti u nove trendove. Unatoč tome što je internacionalna ona narodima osigurava nacionalno dostojanstvo i zagovara osnovno pravo narodu da ima pravo na državu.
I lijevim i desnim ekstremistima, a osobito desnim će smetati taj jedan fini suživot nacionalnog i internacionalnog koji promovira katolička crkva. Zato su masoni odlučili da je unište iznutra pomoću ovog pape FrančeskiYua koji kadrovira tako da će sljedeći papa promovirati homoseksualizam otvoreno i koji će ukinuti Euharistiju jer će se otvoreno suprotstaviti kardinalima koji zagovaraju dubia. Mnogi će biti protiv dubia tj za 'dubai' iz čistog idolopoklonstva. Naime papu su stavili iznad Riječi tj Krista. Sad zasad je to i Müller koji je drugi čovjek crkve koji je inače izvrstan svećenik ali ima problem što se uklopio u kulturu neopominjanja autoriteta što je povijesni 'običaj' crkvenih prelata, ali ne svih. Hvala Bogu ipak će dvije trećine biskupa i kardinala biti za dubia, a ona jedna trećina koji su za dubai za njih je Ivan u Otkrivenju rekao da su pale zvijezde. Dakle crkva neće propasti u što nitko ni ne smije posumnjati jer joj je Gospodin tako obećao. Crkva su biskupi, pa ako Rim (papa) i propadne imamo i dalje Crkvu. Kad kažem- propali papa onda mislim na onoga koji će biti protiv Kristove nauke. Ovaj je sad zasad samo dobro zamaglio Nauku Isusa Krista, ali to je kao da se otvoreno stavio protiv Nauke.
1 Petr 1, 10-12
Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: 7da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. 8Njega vi ljűbite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene 9što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša.
10To su spasenje istraživali i pronicali proroci koji prorokovahu o milosti vama namijenjenoj. 11Pronicali su na koje ili kakvo je vrijeme smjerao Duh Kristov u njima, koji je unaprijed svjedočio o Kristovim patnjama te slavama što su nakon njih imale doći: 12bî im objavljeno da ne sebi, nego vama poslužuju ono što vam sada u Duhu Svetom s neba poslanom navijestiše vaši blagovjesnici, a nadŕ što se i anđeli žude nadviti.


- 01:33 - Komentari (54) - Isprintaj - #

04.01.2017., srijeda


četnici, partizani i Hrvatska pravoslavna crkva
Nastavljam sa razmatranjima o četnicima i njihovim ratnim običajima. Zadnji post u seriji od četiri, o tome. Četnički pobratimi partizani nisu, koliko je meni poznato, stavljali ljude na ražanj, sakatili prije nego bi ubili, nego su ih zazidavali po rudnicima, bacali u tenkovske rovove, razne jame (1900 masovnih stratišta u HR iza rata od 45 do 51), a kad bi ih strijeljali onda im se za grob ne bi znalo. Tako se ne zna za grobove mnogih svećenika strijeljanih nakon rata. Strijeljali su patrijarha Hrvatske pravoslavne crkve arhiepiskopa Germogena i još 26 svećenika (od sedamdesetak) i mnoge strpali u zatvor na višegodišnje kazne. Najveći banditi ljudskog roda partizani imali su običaj nakon strijeljanja negdje pobacati tijela pa se tako ne zna ni za grobove ove 27-orice hrvatskih svećenika pravoslavaca. O detaljima možete saznati sa Wikipedije (HPC) i Bujice koju imate na web stranici HPCe.
Nažalost, nitko nije primjetio da je Mario Mažić, čelnik Inicijative mladih za ljudska prava, koji je prekrio spomenik Hosovcima samo iz jednog razloga- (a to mu je prošlo, nitko nije reagirao)- pišući pismo Vulinu i napadajući i njega da je nacionalista, spomenuo da je Jasenovac najveće stratište na ovim prostorima. Što je notorna laž. Samo u Sloveniji već je izbrojeno 140 000 pobijenih Hrvata. U Zagrebu su partizani ubili 30 000 ljudi, da ne spominjem ostalih 1900 masovnih grobnica. Nevjerojatno kako su udbaši uporni i kako manipuliraju. I dalje se hoće agresija na Hrvatsku na osnovi u Jasenovcu pobijenih 700 000 (a što je strašna laž) što je spomenuo i carigradski patrijarh kad je ovdje bio. I mladi mulac Mažić služi velikosrpskim lažima.

Naravno da HDZ i Most ni ove godine neće čestitati Božić posebno Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi, Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (koja je nakon HPCe najviše ugrožena), Makedonskoj pravoslavnoj crkvi itd nego će čestitati agresorskoj srpskoj pravoslavnoj crkvi i OSTALIMA koji slave po Julijanskom kalendaru. Ali nije kriv toliko HDZ koliko servilna katolička crkva u Hrvata koja, zamislite, čestita Božić jednoj crkvi koja koristi vjeru za agresiju na susjedne narode. I još se svi skupe na domjenku ili kako se već zove u ulozi Pupovca koji je ateist. Bozanić (preskočit ću ovaj put -uzoriti) nama Hrvatima čestita Božić i moli politiku da povede računa da se mladi ne iseljavaju. A ne spominje da je hrvatski narod sagradio skoro sve porušene crkve, porušene u režiji srpske pravoslavne crkve. Ima hrpa dokaza da su pravoslavni svećenici pa i sam vrh sudjelovali i poticali agresiju na okolne narode. Nedavno sam saznao u jednoj emisiji (zaboravio sam naziv) HRTa da je srušeno 500 crkava, a ja sam pisao o 200, pa se ispričavam, stvarno nisam znao. Ako jedna crkva košta recimo u prosjeku 10 milijuna kuna (znam jednu koja je koštala 10 milijuna eura) onda je jasno da se tu radi o milijardama i da je katolička crkva u Hrvata trebala tražiti odštetu od srpske pravoslavne crkve. I onda Bozanić se čudi zašto mladi odlaze. Pa čovječe (Božji) odlaze jer ih je HDZ zajedno sa SDPeom opljačkao, a i vi posebno jer ste trošili novac koji je trebala isplatiti SPC koja samo u Zagrebu uprihodi od nekretnina 2 milijuna eura, pa se fino njihovi svećenici voze u mercedesima i kupuju zlato, a hrvatska mladost odlazi vani, a oni koji ostaju jedva preživljavaju kao i mi odrasli. Ako već neće platiti onda se SPC mogla tužiti u Hag. Pa da Srbija plati porušene crkve. Pa bi novac ostao za uložiti u privredu i strojeve koji stostruko vraćaju uloženo a ne jednostruko kao kad se pravi crkva. Ovdje sam se ograničio samo na ekonomiju pa nek nikom ne padne napamet glupa pomisao da ja ne volim crkvu i da ne želim da se prave crkve. Kad ugledam Bozanića na tvu da nam čestita Božić ili Uskrs dođe mi da ugasim televiziju. Samo floskuletine bez evanđeoskih sadržaja, barem što se tiče primjera i angažmana na osnovi pravednosti. Ali najzabavnije će sada biti kad se bude čestitao pravoslavni Božić agresorima, ako već nije (čast rijetkim Srbima pravoslavcima koji vole svoju domovinu). Inače SPC je okupirao (pokrao) Crkvu na Cvjetnom Trgu koja je vlasništvo Hrvatske pravoslavne crkve. Ali pravna država je na razini šumskih razbojnika partizana koji još uvijek kroje zakone u HR. Još se uvijek čeka odluka Upravnog suda u Splitu o priznanju HPCe, koliko je meni poznato. Ali dok 'mafija' iz vatikana (čast kardinalima koji su za dubia- oni su jedina crkva) ne odobri, ništa od Upravnog suda, jer papa upravlja procesima u političkom životu ovih prostora pa neće dopustiti osnivanje HPCea. Nadam se da će HDZ makar u ovom slučaju prestati sa servilnom politikom. Naime u crkvi trenutno vlada idolopoklonstvo prema papi kojeg stavljaju iznad Krista i njegovih zakona. Mislim da je i Bozanić papolatrista. Jao narodu radi ovoga grijeha.
Oprostite na grubim izričajima. Ja sam obični šljaker, laik, pa ne znam fino pričati. Molio bih svećenike koji ovo budu čitali da se mole za mene, ne bih li završio teologiju i naučio se finom prijetvornom govoru.

A sad malo o Bori Rkmanu dožupanu Sisačko-Moslavačke županije. Nedavno su u Bujici od 23.12 gostovali branitelji Željko Soldo i Ivica Pandža Orkan i to svakako trebate pogledati pa će te shvatiti u kojoj mjeri stranci diktiraju politiku da mjere da je to na ivici ludila. Orkan je pokazao obiteljski album od Bore Rkmana jer je Boro žurno napuštao Hrvatsku pa nije stigao pokupiti stvari. Inače bio je komandir jedne četničke postrojbe u kojoj su bila 3 snajperista.
Na jednoj fotografiji vidi se Boro gdje sa tri godine u ruci drži krvavi nož. I tu je sva suština priče. To je stari poganski, ali i islamski turski običaj sablažnjavati djecu i od njih stvarati ratnike. Turci su po Bosni krali djecu, prethodno ubivši roditelje (često ih nabijajući na kolac), i onda su ih izlagali gledanju ubijanja političkih protivnika, odsijecanju glava i šta sve zadrti islamisti rade i tako su djecu pripremali da kad odrastu bez empatije ubijaju i da ubijaju sa uživanjem. Srbi su očito pod utjecajem Turaka postali agresori. Hrvati su muslimanima oprostili i sad imamo u državi stvarno divne građane muslimane, za koje sam siguran da neće nasjesti na radikalni islam. Treba zbilja pogledati Bujicu pa vidjeti sa kakvim se Hrvati problemima susreću jer nije napravljena lustracija.
To da se djecu uči klanju protivnika tako što im se daje krvavi nož, e to spada skoro u pedofiliju. Nije tako grozno kao pedofilija ali isto spada u sablažnjavanje djece, a to je Isus okvalificirao kao najteži zločin i rekao je da će oni koji sablazne malenu djecu biti bačeni na dno pakla. Rekao je da bi takvima bilo bolje da si zavežu mlinski kamen oko vrata i da se bace na dno mora. Čujete li vi pravoslavni svećenici Srbi šta vam Isus govori. A u Apokalipsi sv. Ivan (Jovan) kaže Otkr 3
I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: »Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja: 15Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! 16Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. 17Govoriš: ‘Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!’ A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. 18Savjetujem ti: kúpi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. 19Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! 20Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.«

Kakva je to mlaka -Srpska pravoslavna Crkva koja je naciju stavila iznad Božje riječi.
Evanđelje kaže -Ne možeš služiti dvojici gospodara- Bogu i bogatstvu. Hoćete tuđu zemlju (BOGATSTVO), je li tako, e, da znate oduzeće vam se i ono što imate. Bog će vam oduzeti. Krotkima Bog daje zemlju, znate Govor na gori, blaženstva. Ili se pravite da ne znate. Vi niste krotki nego divlji svećenici. I to ćete ostati dok se ne ispričate i ne platite odštetu za agresiju i srušene katoličke crkve.
Odgovarat ćete vi srpski pravoslavni svećenici i za svaku izgubljenu srpsku dušu, jer je svaka duša prvenstveno Božja.

Svim pravoslavcima, osobito članovima HPCe kojih u HR ima 16647 (od 13 milijuna na svijetu u svim nacijama- mislim da se zovu istiniti pravoslavci -u Rusiji 7 milijuna) koji poštuju i vole svoju domovinu Hrvatsku- Sretan i blagoslovljen Božić. Mi katolici vas volimo i želimo vam svako dobro i da se dobro osjećate u Lijepoj našoj.

PS- Predlažem da HRT dobije službeni naziv Hrkmanovizija. A da Bujica postane nacionalna televizija jer jedino na Bujici mogu gostovati oni ljudi koji su zanimljivi i koji imaju što reći kao npr Njegovo preosveštenstvo Bonifacije Andrija Škulić.
Dakle, ne više radmanovizija nego hrkmanovizija.

- 15:23 - Komentari (91) - Isprintaj - #

21.12.2016., srijeda


Šarafciger, zvijezda petokraka i američki elitisti
Ovih dana je osnovana nova stranka levičarska -Nova ljevica- u Hrvatskoj pa evo mali osvrt o čemu se tu radi.
Na čelu stranke je lukavi momak kome nije ni do jugoslavije ni do lgbt zajednice nego mu je do love i slave, a pošto je već shvatio da je nepoželjan u HR onda je osnovo stranku da je opljačka i da se usput zaštiti. Lovu će davati hr poreznici, ali i soroš, pa pozdravljam osnivanje nove stranke jer će soroševa lova bre da se troši u hr. Trošit će je braco pusić koji je, meni se čini podpredsjednik. Seka pusić će isto trošit sorosa, jer se oglasila ovih dana o ploči HOSa u Jasenovcu što je moralna podrška braci. Kaže seka (nema više mlijeka) da treba šarafcigerom riješiti ploču, što je u najboljoj tradiciji liberalnog industrijskog poduzetništva. Zna seka da su četnici probušili oči šarafcingerom jednom od HOSovaca prije nego su ga ubili i kojem je sa kolegama, podignut spomenik na kojem je pisalo -Za dom spremni. Hosovac se zvao Slavko Jager i bio je Slovenac. Ne postoji nigdje toliko zmijske četničke mržnje kao kod Hrvata antifašista koji su zapravo jugonacisti, čija je mržnja usmjerena prema strancima koji su branili Hrvatsku. Pusićka više mrzi jednog Michela Nicoliera ili Slavka Jagera nego ijednog branitelja Hrvata. Pitate se zašto. Ja ću vam reći, ta ona ne bi znala objasniti to paklensko stanje svoga srca. Ona u potsvijesti ima sotonsku predrasudu da su svi domoljubi rasisti, šovinisti i nacionalisti i njene sinapse ne mogu obuhvati misao da jedan stranac druge nacije brani hrvatski dom i viče - Za dom spremni-. Jer su samo jugonacisti, pardon antifašisti, internacionalno usmjereni, ta kakav je to bezobrazluk da jedan Francuz ili Slovenac može braniti Hrvatsku. Pa to je neprirodno i nenormalno rekao bi marks, Staljin tito i pol pot i svi članovi Saveza antifašističkih boraca koji su primili mesića u prostorije što mi je drago jer će ih taj financijski upropastiti i maznut im čekove ko ustašama u Australiji.
Ništa se nije promjenilo na svijetu u zmijski orjentiranoj ljevičarskoj taktici da upropaštavaju čovječanstvo. Sve su to započeli progresivisti, jedna njihova struja je bila vulgarni stupido lijevi liberalizam, a druga struja je bila komunizam i crvenom bojom oličena petokraka zvijezda stavljena na čelo ljudima na istoku Europe. Usput napomena da je Bog stvorio peti dan životinje. Te su se progresivističke struje danas ujedinile i na svjetskom nivou je predstavljaju obama, soroš, hillari i njene prijateljice i merkelica i ostala bulumenta zagovaratelja i provoditelja genderizma, pogubne najstupidnije ideologije u povijesti kojoj su na čelu svjetski populacijski redukcionisti, masoni i slični prosvjetitelji koji su umislili da su bogovi, a nisu, nego su bijeda ljudska koju će sutra jesti crvi, kako im kaže prorok iz Starog zavjeta.
Što se naših progresivista tiče, seka bi predstavljala lijeve liberale (u americi ih zovu leftardi) a braco predstavlja rigidne antifašiste (čitaj jugonaciste). Ujedinjeni oni predstavljaju opasnu družinu za trošenje proračunskog novca. Stranku su podržali Yusipović, Goran Beus Neki, Pilsel Drago i Ostalo, Branimir Pofuk zvani Fotije i sva druga yugoslavenska siročad koja su izgubili svoju majčicu Yugu, zvanu Šuga (što nema veze sa Bugom i Tugom).
Dakle, da bi se shvatilo tko su ti partizani, koji se furaju pod antifašiste evo jednog istaknutog partizana inače lijevog židova i kako su radile njegove sinapse, da se vidi da to nepromjenjeno funkcionira:

Citat Moše Pijade s prvog zasjedanja AVNOJ-a u studenome 1942. u Bihaću:

"Potrebno je zato stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo paliti. Pripucat ćemo pa ćemo se povući. Nijemci nas neće naći, ali će iz osvete paliti sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod uz sebe, pa ćemo na taj način postati gospodari situacije. Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku. Teže će biti s onima koji imaju neki posjed. Njih ćemo povezati uz sebe predavanjima, kazališnim predstavama i drugom promidžbom. Tako ćemo postupno proći kroz sve pokrajine.

Seljak koji posjeduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima plaću i ima kruha, za nas ništa ne vrijedi. Mi od njih moramo napraviti beskućnike, proletere. Samo nesretnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira.“

[Dokument se nalazi u Arhivu vojno povijesnog instituta u Beogradu u „fajlu“ Štaba vrhovne komande (JVUO) – Četnički arhiv, pod oznakom K-12, 30/12.]

Podnoseći ostavku na mjesto potpredsjednika u prvoj poslijeratnoj jugoslavenskoj vladi, sastavljenoj pod pritiskom Britanaca od Tita i Šubašića, Milan Grol je izjavio: "Ovo nije država nego klaonica"
Pokolj kakav se provodio nad Hrvatima nije poznat u europskoj civilizaciji. Milovan Đilas (Wartime, 1947.)
Kroz naše zatvore je prošlo između 1945. i 1951. 3,777,776 zatvorenika, dok smo likvidirali 586,000 narodnih neprijatelja. Aleksandar Ranković, iz izvještaja u beogradskoj skupštini.



A da bi se shvatilo zašto mlađahni lopov Markovina, nasljednik Steve Vazdušina, prvo, u svom obraćanju priglupom ljevičarskom hrvatskom puku, kaže da trebaju popuniti prazan prostor nezaštićenih manjina lgbt i manjine pupavičastih srba treba pročitati ovo od izvjesnog Koprivnjaka što sam ulovio na internetu:
Kruno Koprivnjak
"Antifašistička fronta", skraćeno "Antifa" je organizacija iza koje stoje CIA i Soros..
"Antifa", koja ima podružnice u skoro svim europskim državama, a vrlo je jaka u Njemačkoj i Austriji. Antifa igra faktički ulogu režimskih batinaša za globalnu vladajuću koporativnu elitu, Brisel i Washington. Batinaši Antife pod ,masklom lažnog ljevičarstva i antifašizma imaju zadatak nasiljem, i zastrašivanjem sprječavati svaki kritički prosvjed protiv vladjućeg sistema, svaku kritičnu oporbu protiv korporativne elite. Zna se da su Soros i Merkeličin režim u Njemačkoj plaćali pripadnike Antife da idu na skupove Pegide i SFD-a, da ometaju i razbijaju te skupove. Ne samo na skupove Pegide i AFD-a, već i na dsvaki drugi prosvjed i demonstraciju, koju su protiv politike sistema. Tako su ratoborni antifaši u Njemačkoj napadali i roditelje i djecu, koji su prosvjedovali protiv sve radikalmijeg spolnog odgoja u nekim njemačkim školama. A lani su antifaši u njemačkom gradu Erfurtu pokazali pravo livce, kada su došli ometati jedan prosvjedni skup. Naime ko 1000 demonstranata u Erfurtu, među njima i ljevičara, prosvjedovali su protiv američkog utjecaja u Europi. Onda su došli antifaši (kao i uvijek maskirani u crni, kapuljačama), ometali su i napadali su prosvjednike. Antifaši su nosili američke zastvae i skandirali: USA! USA!

Većina pripadnika Antife su praznoglavni ideološki debili, ispranog,mozga. koje su uvjerili da se bore protiv ekstremista. šovinista, fašista itd... Ali šefovi Antife, i oni koji u pozadimi vuku konce su stvarni fašisti--CIA. Soros i ostala korporativna elita. Antifa je danas ista kao što su ranih 30-ih godina u Njemačkoj bile paravojne batinaške trupe Hitlerove strake, NSDAP. Te su se trupe zvale "Sturmabteilung" (kratica SA). Inače puni naziv naci str+ranke NSDAP bio je "Nacional-Socijalistička-njemačka-radmička-partija (NSDAP). Dakel i Hitlerovci su kao i Antifa bili socijalisti.


Dakle razvidan je progresivistički duh ujedinjenih leftarda i euroantifašista. Pušu i istu tikvu etnomazohizma suvremene regresivne ljevice koja hoće napraviti kolektivno samoubojstvo zapada u čijim su korjenima kršćanske vrednote.
I u Isusovo vrijeme vladala je genderistička struja rimskog carstva. Ali nisu toliko bili glupi da genderizam naturaju narodima kojima su vladali. Bili su toliko, makar minimalno inteligentni, da shvate da pokvarenost i seksualna izopačenost vrlo brzo može upropastiti njihovu civilizaciju. Zato su i potrajali tolike stotine godina. Od seksualne revolucije prošlo je šezdesetak godina, a naša civilizacija je već pri kraju.
Svima koji nastoje biti protivni svijetu, sotoni i tijelu neka je Sretan Božić.
A neka je sretan Božić i onima koji zagovaraju više optimističnih i radosnih životnih sadržaja.

- 23:52 - Komentari (84) - Isprintaj - #

27.11.2016., nedjelja


Srbi, Židovi i Hrvati
Ovih dana je, na granici sa Slovenijom, pronađena još jedna masovna grobnica 'nastala' antifašističkom slobodarskom aktivnošću. Roman Leljak kaže da su većinom bili pobijeni civili. To je bilo između 10. i 12. 05. 1945. Također jedan svjedok svjedoči da je bilo kolona isključivo sa civilima, ženama i djecom. Ukupno je žrtava između 4 000 i 6 000. Radi se o Krakovskoj šumi.
Druga masovna grobnica je u Ključu brdovečkom pokraj Zaprešića. Tu je bilo 4,5 tisuće žrtava. Pobacani su u tenkovski rov. Pored te masovne grobnice ima još 8 masovnih grobnica od kojih su obilježene dvije. Dakle ukupno tri obilježene.
Imate sve podatke na you tubeu - Vlč Ivan Gretić- zločini u Brdovcu.

Mislite li da je itko bio sa htvea u Brdovcu ili Krakovskoj šumi. Ma kakvi. Priča se da će sdp ovih dana organizirati turističke šetnje po šumi, uz pevaljke iz srbije. A hdz-e će donirati autobusni prijevoz. Mladež mosta će izvjesiti po Krakovskoj šumi transparente na kojima će pisati -Dosta nam je priča o ustašama i partizanima-.
Premijer Plenković će održati govor o tome kako se trebamo okrenuti budućnosti i misliti na to kako što prije uvesti srbima struju u lici.
Kažu da će dosta biti turista sa Kube i iz Sjeverne Koreje. HDZeovci trljaju ruke, jer ništa drugo i ne rade.
Za jedno cca 100 god. će se otkopavati i jasenovačke žrtve da se vidi koliko ih ima, jer su se srbi sami hvalili kako lažu i kako vole lagati. Ako bude hdze stalno na vlasti onda će se iskopavanja zbiti za 200 godina. Što se smatra optimističnim jer su Hrvati poznati kao ljubitelji istine u kombinaciji sa šutnjom.

Vjerovali ili ne ima jedan normalan psihijatar u državi. Zove se Dr Mijo Milas. Evo dijela njegovog članka:
Započeo je Drugi svjetski rat s ubijanjem i odvođenjima ljudi u logore, prisilnim raseljavanjima, prevjeravanjima i sa svim drugim strahotama koje prate rat. Puno je stradalo nevinih ljudi, civila, samo zato što su druge vjere, nacije i sl. Na prostom raspale Jugoslavije i njezine vojske, počele su grupe vojnika Srba napadati i ubijati nedužne hrvatske građane. Dana 8. travanja 1941. poubijali su u Sriemskoj Mitrovici više Hrvata. U Bjelovaru 8. travnja 1941. ubili su 11 seljaka Hrvata, a u Čapljini i njezinoj okolici 13., 14. i 15. travnja 1941. ubijeno je 25 Hrvata. U Cimu blizu Ilića kod Mostara srpska vojska je 15. travnja 1941. usmrtila 90 njihovih žitelja i popalili mnoge kuće. Srbi su poubijali mnoge vojnike Hrvate koji su se vraćali kroz Srbiju iz Makedonije i iz Srbije kući, nakon raspada Jugoslavije. Stvorena je NDH, ali je Srbi nisu prihvatili kao svoju državu pa su digli četnički ustanak 27. 07. 1941. Četnici i partizani u početku rata skupa, a kasnije odvojeno ubijali su Hrvate i bacali ih u jame, a neke žive bacali u kotlove za celulozu, kao u Drvaru 27. 07. 1941. Ubijanje Hrvata nastavilo se sve do kraja rata. Nakon rata nove komunističke vlasti brane povratak preživjelih Hrvata u svoje opljačkane i spaljene domove u mjestima: Boričevac, Vrtoče, Krnjeuše (u tim naseljima četnici su pobili Hrvate), Zrin i Španovicu (partizani pobili i protjerali Hrvate, naselili Srbe). Iz ovoga se može zaključiti da je cilj četnika i partizana bio je isti, istrijebiti Hrvate. Gdje su danas Hrvati iz tih mjesta!? Najviše trunu pod zemljom, a oni što su preživjeli rasuti su po Hrvatskoj i svijetu.

Beograd i muslimani, Židovi, Makedonci, Vlasi…

Odnosi među nekim narodima na Balkanu su od prije rata bili loši, posebno Srba i muslimana, koje su Srbi praktički istrijebili kao “Turke” iz Srbije do Berlinskog kongresa 1878. Bilo je prevjeravanja muslimana na pravoslavlje. U Balkanskim ratovima 1912/1913. su ih doslovno uništili. Tada su Srbi napravili genocid nad muslimanima i Albancima, prvi u Europi u 20. stoljeću.

Uspostavom NDH ustaše su zatvarali Srbe, uglavnom protivnike režima, odvodili ih u logore i na prisilni rad s kojega se neki nisu živi vratili. Zatvarani su u logore i ubijani Romi. Nakon početka Drugog svjetskog rata odvođeni su u logore Židovi, što je u prvom redu zasluga Hitlera i njegovih zakona, koje je primjenjivao ne samo u Njemačkoj, nego i u svim zemljama gdje je sezala nacistička vlast, uključivši i Hrvatsku.

Kod Srba postojala je stoljetna mržnja spram Židova (Ph. J. Cohen), i danas je, ali samo prigušena. Tome je puno doprinijela Srpska pravoslavna crkva. U studenom 1941. prota SPC-a Dušan Popović s beogradske propovjedaonice osudio je javno Židove. Metropolit Josif obećao je Nediću punu potporu SPC-a u njihovu proganjanju, a dana 30. siječnja 1942. isti metropolit i službeno je zabranio prijelaz Židova na pravoslavlje (da se ne bi koji tako spasio, op. aut.). U Nedićevoj Srbiji stradalo je oko 15.000 Židova, zapravo 94% ih nije preživjelo holokaust (Ph. J. Choen). Nakon istrjebljenja Židova Nedićeva vlada proglašava njihovu imovinu vlasništvom srpske države, konfiscirana je milijarda srpskih dinara. Beogradska Politika 1. studenoga 1944. objavila je: “Od 12.000 beogradskih Jevreja 11.000 je pod zemljom.” Zatim ističu da nikada nije prekinuta ljubav Srbije prema Židovima!?

O tome se malo piše, ne slučajno. Da su u pitanju Hrvati, a ne Srbi, pisalo bi se puno više. Čak i Židovi o tome malo govore i pišu. Zašto!? Srbija je pokušala i dijelom uspjela za Kraljevine Jugoslavije posrbiti dio Makedonaca, a ranije su skoro potpuno posrbili Vlahe (Cincare, Aromune), koji ništa zajedničkog nisu imali s njima, osim vjere (D. J. Popović, Z. Mirinda). Danas na onaj mali broj Rumunja u Srbiji što ih je ostalo, vrše pritiske, priječe im dolazak svećenika iz Rumunjske (S. Biserko) i sl. Pokušali su oni posrbiti i Crnogorce – i tu su dijelom i uspjeli. Kralj Aleksandar sagradio je crkve u Ljubljani i Mariboru kao jezgru budućeg pravoslavlja, time i srpstva, ali je ukupno na pravoslavlje prevjereno niti 50 Slovenaca, a između tih jedan postade protom.

Posrbljavanje prevjeravanjem na pravoslavlje

Navest ću nekoliko primjera prevjeravanja na pravoslavlje, naravno time i posrbljavanja. U Beogradu sam upoznao plavokosog čovjeka starosti oko 30 godina. Nakon dužeg razgovora ispričao mi je da je on potomak onih Slovenaca koje je potjerao Hitler 1941. iz Slovenije, a koje su prihvatili Srbi. Veći dio Slovenaca se nakon rata vratio u Sloveniju, a drugi su platili Srbima gostoprimstvo, dajući danak u krvi, prevjereni su na pravoslavlje. Neki od ovih Slovenaca poslali su sinove u školu za pravoslavne svećenike, na nagovor Srba, a jedan od tih bio je moj sugovornik.

U TV reportaži iz Turnja kod Karlovca za vrijeme Domovinskog rata vidi se razrušen Turanj, pravoslavni svećenik nešto govori, a prezime mu je viško. Nakon Prvog svjetskog rata na otoku Visu u mjestu Visu prešlo je na pravoslavlje 292 Hrvata. Bila im je obećana besplatna zemlja, neplaćanje poreza, djeci besplatno školovanje i dr. Srbi su napravili pravoslavnu crkvu na Visu i svečano je otvorili 1933., a jedan mladi prevjereni Višanin postao je pravoslavni svećenik. Višani su se povratili na katoličanstvo, njih 58, ali su tri dječaka postali pravoslavni svećenici, a drugi prevjereni ostali su pravoslavci i “fetivi” Srbi.

U Zagrebu sam poznavao pravnika, koji je bio visokopozicioniran u SUP-u. Kad sam došao u Split raditi, zanimao sam se za to prezime, jer mi je taj rekao da je od Makarske, a ime i prezime mu je bilo zagorsko. Saznao sam da mu je majka bila Srpkinja, učiteljica u nekom mjestu u blizini Makarske, i kada ju je njegov otac oženio prešao je po njezinu nagovoru na pravoslavlje. Naravno da je od toga imao koristi, kao i njegov sin u Titovoj Jugoslaviji, jer je i on postao Srbin.

Smatra se da je ranije u 19. st. i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije posrbljeno na našim prostorima više raznih naroda i etničkih skupina (Cmogorci, Makedonci, Hrvati, Bugari, Rumunji, Vlasi, Muslimani, Rusini i dr.), prema gruboj procjeni oko 600.000 osoba. Neki podaci govore da je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije prevjereno na pravoslavlje između pedeset i sto tisuća samo Hrvata katolika (neki tvrde više). Ukupno prevjerenih pravoslavnih za vrijeme NDH bilo je 35.602 (prema nekima više). Prevjereni s pravoslavlja na grčko-katoličku vjeru nakon rata povratili su se svi na pravoslavlje, dok su katolici koji su ranije prešli na pravoslavlje ostali u toj vjeri i postali Srbi jer su time bili privilegirani ne samo u staroj, nego i Titovoj Jugoslaviji. U kojem su broju Hrvati prevjeravani i srbizirani, ranije (vidi Srpski list iz 1887.) i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije (i anacionalizirani! u Titovoj Jugoslaviji), a Srbi prelazili na grčko-katoličku vjeru tijekom rata, nemam egzaktnih podataka.

Srpski etnonacionalizam, svjetske sile i zločini

Srbi svoje zločine dobro prikrivaju i umanjuju, a idu im na ruku neke svjetske sile. Jedan od važnih čimbenika u njihovu životu je upravo laž, čime se oni hvale (D. Ćosić) i nju objašnjavaju vrlinom i umijećem, u čemu su zaista vrlo spretni i nemaju konkurencije. Kao mitska laž o Kosovskom boju 1389., za koji nije sigurno da se uopće zbio, kod Srba je prisutna stoljećima, kao i o velikom srpskom junaku “vlaškom vazalu” Marku Kraljeviću. Zatim o junaštvu srpske vojske u Balkanskim ratovima 1912/1913., o bitci na Bregalnici, o genocidnosti Hrvata itd. Laž ponavljaju godinama i proširuju. Dakle stotine i više godina prije J. Goebelsa Srbi su shvatili da ponavljana višekratna laž postaje istina.

Gledao sam na TV Beograd emisiju o borbama u Balkanskim ratovima 1912/1913. Neki srpski ratni strateg na ratnoj karti objašnjava kako je neka njihova armija pod zapovjedništvom nekog “đenerala”, u žestokoj borbi, u silnom junačkom naletu hrabre srpske vojske porazila Turke. Istina je drukčija. Napadači su brzo napredovali na bojišnici jer nije bilo pravog otpora turske vojske, osim mjestimice. Recimo, grčka vojska je osvojila Solun samo 2 (dva) sata prije bugarske u toj “junačkoj trci” za osvajanjem turskog teritorija.

Kod Srba nije u pitaju samo obična laž, nego nešto ozbiljnije što se ne može objasniti tim pojmom iako se međusobno preklapaju i usko su povezani, to je etnonacionalizam. S psihijatrijskog gledišta etnonacionalizam (veličanje i precjenjivanje svoje nacije, podcjenjivanje i omalovažavanje drugih nacija, odnosno članova tih grupa – nacija) je duševni poremećaj, tj. ludilo.

Ovaj duševni poremećaj “veoma je rezistentan na terapiju” i za nj nema pravog lijeka, jer on ujedno služi homogenizaciji Srba. On je iracionalan i gotovo u pravilu emocionalan, i to naglašeno emocionalan, što ga učvršćuje. Srbi pojedinci, pošto pripadaju “velikom superiornom” narodu, vide sebe boljima u odnosu na članove drugih “manje vrijednih” nacija – i to stalno nekritički ističu i ponavljaju, a u skladu s tim se i ponašaju. Prema ovome Srbi će sutra, za desetke i više godina, biti isti. Nema kod njih kajanja, niti katarze za genocide nad Hrvatima, Muslimanima, Albancima i dr. jer oni to racionaliziraju i doživljavaju kao pobjedu svog junačkog naroda. Varaju se svi koji misle drukčije.


Kažu da će agencija titoturs sklapati aranžmane sa britancima o šetnji po kostima žrtava u Krakovskoj šumi.
Njima će se masovno pridružiti svi hrvatski ljevičari i tako će se evocirati junačka borba naših partizana koji su poubijali poslije rata 540 000 (po stranim procjenama u HR i BIH) većinom civila. Bernardić je ionako izjavio da se neće dirati trg maršala tita, pa se može nastaviti suživot sa monstrumom maršalom koji je umro kad je umro kao što će i ljubitelji monstruma umrijeti kad umru. Za 'smrt' vječnu.





- 00:00 - Komentari (43) - Isprintaj - #

12.11.2016., subota


Povijesni prikaz srpskih narodnih 'običaja'
Ne čitaj ako nemaš makar 38 godina.
Opet 'diplomatska' ofenziva iz Republjike Srpske. Hoće nam još 16 generala 'hapsit'.
Od izvjesnog povjesničara Fijačka sam pročitao tekst o nekim srpskim četničkim navikama pa mi je palo napamet da ona pjesma -Druže Slobo šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate- nije slučajna nego je iskonska varijanta pjesničkog genija srpskog naroda, inspirisana revolucionarnim antifašističkim duhom. Šešelj je malo izvrnuo stih da ne ispadne komunjara pa on počinje ne sa- Druže Slobo nego sa -Aooj Slobo šalji nam itd. Pretpostavljam da se radi o salati rikuli jer to dobro ide kad neki Hrvat rikne.
Valentin Fijačko
Europski povijesni zapisi o Srbima
Francuski pisac C. Robert u jednom svom dijelu piše:"Srpski četnici kad su se digli na ustanak... imali su samo jedan cilj, obogatiti se na bilo koji način. Nedostojno je civiliziranog naroda ono što su počinili četnici kada su ušli u Beograd. Najprije se dadoše na pljačku i otimačinu, a iza toga silovaše žene koje su sreli, a mnoge su iza toga zaklali.One koje nisu htjele priječi na srpsko-pravoslavnu vjeru mučili su nevjerojatnim mukama, dok su im djecu sasjekli na komade".
Poznati ruski pisac i povijesničar Solovjev o Srbima i srpskim vladarima zapisao je" da su od cara Dušana do današnjih dana kažnjavali svoje pripadnike režući im jezik, nos, i uši, a često su ih i žive spaljivali".
Francuski konzulat u Travniku za vrijeme turske okupacije, poslan od Ministarstva vanjskih poslova iz Pariza, zapisao je:"Srbi su divljaci, nedostojni da žive među civiliziranim narodima. Odrezali su glave tisučama svojih sunarodnjaka jer nisu prihvatili njihovu strategiju koja se sastojala u uništenju svih onih koji nisu bili Srbi.Četnici kad su ušli u Beograd masakrirali su sve građane ne Srbe i sve one koji nisu srpsko-pravoslavne vjere, uključivši i židove. Ovo je od toga datuma prvo ubijanje Židova na Balkanskom poluotoku".
Srpski vođa R. Perović slavi četničko koljaštvo i kaže"Povijesna je istina da je po starocrnogorskom shvačanju koljaštvo bila viteška crta".
Srpski pisac Živko Pavlović u svojoj knjizi navodi:"Četnik prije svega mora biti ljut i krvoločan, dok se na njegove moralne osobine ne mora osvrtati.
Partizani su poslije završetka drugog svjetskog rata napravili genocid nad Hrvatima, ali su znali navoditi svoje spoznaje o četničkom koljaštvu. Partizanski general Kosta Nađ zapisao je:"Ne sjećam se da sam ikada u životu vidio nešto jezovitije od onoga što smo zatekli u Foći.Razularena četnička rulja sve je poubijala. Grad je formalno plivao u ljudskoj krvi. Most na Drini pružao je groznu sliku. Na njemu nije bilo ni jednog pednja koji nije bio natopljen krvlju poklanih. To je bilo stratište nedužnog svijeta, prava klaonica.
.Nikome više na Balkanu i Europi nije potrebno dokazivati o srpskoj agresiji na svoje susjede, podlosti, podmuklosti i zločinstvo
Europski povijesni zapisi o Srbima
U mnogim povijesnim knjigama Europe zapisano je:
Grčki pisac Nikita Akonimat koji je dugo vremena posvetio proučavanju Srba, zapisao je u svom djelu"Srbi su uvijek spremni počiniti svake zločine, sa svrhom da zadrže vlast, a kao šovinistima nema im para u svijetu"
Jedan bizantski pisac je zapisao,"Srbi su narod željan rata, svađe i pljačke".
Britanska spisateljica Darhem, nakon svoji putovanja i studija naroda na Balkanu, zapisala je:"Srbi su narod najzaostaliji i u isto vrijeme najmegalomanskijii najšovinističkiji. Često puta njihov ekstremizam graniči sa paranojom"
Britanski premijer Winston Churchil na viječanju u Jalti rekao je:"D a se postigne mir i mirnoča u Europi neophodno je razoriti ne samo imperijalizam Njemačke, nego također imperijalistički šovinizam male Srbije"
Rumunjski povijesničar Konrad Bercovici zapisao je:"Srbi su nacionalisti, beskrajni megalomani bez vjere, to je najšovinističkiji narod Europe, ako ne i cijeloga svijeta, sa Srbima je nemoguće raspravljati, jer su bez razuma. Njih treba mlatiti jer respektiraju samo silu. .
Britanski dnevni list "Manchester Guardian" od od 03. kolovoza 1914. donosi: " Kad bi se Srbiju moglo odvući na sredinu oceana i potopiti, tada bi se Europski zrak pročistio"
Povijesničar Gathorn Hardy naveo je : D se je sukob sa Srbijom mogao lokalizirati,možemo biti sigurni da bi se pretežne simpatije u Velikoj Britaniji bile za to da se kazne horde nacionalističkih bandi.
Sigmund Neumann zapisao je :"Povjest Srbije je beskrajna borba opterečena nasiljem bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi u kojoj laž, prijevara, izdaja i osveta, ubojstvo i zločin, bijaše priznato kao normalno pravilo, rasla je srpska generacija i četništvo, istomišljenici generala Mihajlovića, pa se tome bez muke može razjasniti politički banditizam koji karakterizira srpske upravljače, političke i vojničke vođe. Grčki znanstvenik George A. Megas posvetio je više godina u proučavanje etike i morala
srpskog naroda i zaključio je:" Srpski borac ne pozna teren junaštva. Njemu se dopada brutalne, divljanje, akcije: iskopati očii osakatiti neprijatelja jesu kada nije naoružan i radi bilokakvih motiva "
Pisac Friedriendrich Kraus ispitivajuči karakter i nacionalne običaje Srba konstatira:" taj narod nosi u sebi neko ljudožderstvo, jer srpski četnik je spreman opljačkati političkog neprijatelja ili bilo koga drugoga, i prije nego ga ubije izvadi mu oči, odreže mu nos i jezik a kada to ne učini jede ga živa kao da je janje.



"Đavao bijaše ubojica ljudi od početka i nije stajao čvrsto u istini, jer u njemu nema istine. Kad god govori laž, govori svoje vlastito, jer je lažac i otac laži." Ivan 8:44

Dokaz da su Srbi vražji narod, ali doslovno, je zapis Dobrice Ćosića:

"Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“
Dobrica Ćosić, „otac srpske nacije“

Kažu da je nakon Tuđmanove smrti ispjevan sljedeći pjesmuljak u Srbu u režiji nekog Stipe Mesića:
„Večeras je naša fešta, večeras se Tuđman peče, nek' se peče i okreće, jer ko ga jebe nije im’o sreće.“
Od tada je počela detuđmanizacija.
Ali nemojte mislit da i ostale 'ruskosrpske' pokrajine nemaju inspirativne trenutke narodnog stvaralaštva, npr evo jednog aiku stiha:
„Ja kad voljem onda voljem, a kad ne voljem, odma’ koljem.“
U Sarajevu je trenutno najpopularniji haiku stih nastao na jednom kahvenisanju muđahedina:
„Srbe na vrbe, Hrvate o kravate“.
Ovo nije pošteno jer je trebalo i srbe 'o', a ne 'na' vrbe, ta nisu majmuni, majke ti.

PS. Na Pantovčinjaku i Banskijm dvorima intenzivno se razmišlja kako naše prijatelje iz Srbije i BIH što prije ugurati u EU jer to želi SADe u kojoj je trenutno pobuna na ulicama gdje bosanci predvode američke muhamedance s nekom svojom pjesmom „Leti patka, leti guska, ova zemlja biće turska“. Pjesmica je spjevana u čast Thanksgivinga koji se slavi svakog četvrtog četvrtka u studenom kad se naveliko i naširoko kolju guske i patke, ali se malo uranilo jer nemreš podnijet ovog rasistu novopečenog.





- 00:56 - Komentari (50) - Isprintaj - #

05.11.2016., subota


Pismo sinodalnim ocima- o idolopoklonstvu
Neću objaviti peto i šesto poglavlje pisma sinodalnim ocima, što znači da pismo na blogu završavam sa ovim četvrtim poglavljem. Na žalost 'papa' Franjo je pokazao da pomalo ruši nauku Isusovu o braku kao i nauku o disciplini sakramenata (ako se tako zove). Nedavno su neki svećenici u Vatikanu nagovorili finske luterane da se pričeste na Misi. Papa nije bio na Misi, ali nije ni opomenuo svećenike što spada u grijeh propusta. Kardinal Burke je u Zagrebu govorio o tome, ne spominjući papu. Inače kardinala Burkea u Zagrebu nisu dobro dočekali, o tome ima na katoličkim portalima. Ova situacija gdje papa u Švedskoj zahvaljuje luteranima za doprinos u čitanju Biblije katoličkih vjernika je dobrodošla, jer je istinita. Samoinicijativno sam išao kod nekih protestantskih denominacija na njihova bogoslužja iz istih razloga. Problem je ako se ova hvalevrijedna ekumenska zajednička molitva polako pretvori u razvodnjavanje sakramenta Euharistije što bi bio najteži grijeh. Prorok Danijel je napisao da će jednog dana biti dokinuta svagdašnja žrtva (Dn 12,11). Sam ovaj izraz -svagdašnja žrtva- je dokaz da je Bog puno prije Krista nadahnuo Danijela da govori o sv. Misi. To je dokaz o ispravnosti katoličke nauke o sakramentima. I to se ne smije dirati. Tko to bude razvodnjavao i na kraju ukinuo taj će počiniti takav grijeh da će doći kraj ovome svijetu. Kako Danijel i završava svoje proroštvo.
Na kraju Pisma spominjem relativizaciju pojma idolopoklonstva. Da sam znao kako će se 'papa' postaviti u odnosu na Sinodu o obitelji dodao bih da je i papolatrija, kako protestanti u slobodnom govoru nazivaju katoličke dogmatske konstitucije o papi, pomalo prisutna u najvišem kleru katoličke crkve. Naime papinstvo jest volja Božja, ali nije volja Božja da ne možeš reći papi da u nečemu griješi a da te taj ne smijeni sa dužnosti koje obnašaš u Crkvi. Ako se Pavao čak svađao sa Petrom i uspio uvjeriti Petra, npr. da se pogani koji prihvate kršćanstvo ne trebaju obrezivati, tko je papa da mu se ne smije izreći neka opomena da promjeni mišljenje u vezi neke teme. Pozivam se na razum. Novi zavjet kaže opominjite jedni druge.
Idolopoklonstva nema u katoličkoj nauci, ali eto ima ga ponekad u praksi, ovisno od toga tko je na čelu crkve. Još smo mi u dobroj situaciji, jer kod nas postoji blaga sakrivenost pojma idolopoklonstva što sam opisao u Pismu, ali u nekim drugim religijama, i to koje se smatraju objavljenim, kao npr islam, postoji idolopoklonstvo u samoj strukturi vjere ako sam dobro isčitao u 2 poglavlju Kura'na (ima na internetu) da Alah naređuje anđelima da se poklone Adamu. A pošto je Adam poslanik to onda valjda važi za sve ostale poslanike. Nisam dalje mogao čitati (možda se natjeram) jer mi nije jasno kako se stvorenje može klanjati stvorenju. Pa to je idolopoklonstvo. Kažu da ima zapisano u Kura'nu i kako treba čitati Tevrat (Petoknjižje Mojsijevo) i Indžil (evanđelja) u kojima je strogo zabranjeno klanjanje bilo anđelima bilo ljudima, pa otkud onda ovakva suprotnost između Biblije i Kur'ana. Dosad sam mislio, obzirom da je Isusu oduzeto božanstvo iz Indžila, da je Kur'an neka vrsta plagijata, ali prevelike su razlike da bi se to tako moglo smatrati. Kako je moguće da se katolička teologija nije referirala na ove činjenice, ili možda jest, ali to meni nije poznato. Ma zapravo sam siguran da nije, možda radi mirotvorstva, ali koliko se ja razumijem u vjeru, mirotvorstvu predhodi istina, a istina je da je čovjek i žena i dijete (to trojstvo) na Božju sliku, na sliku Boga koji je Trojstven. Jedan američki imam je nedavno kršćane nazvao svinjama jer vjeruju u više bogova. To se smatralo slobodom govora. Iz ovakvog muhamedanskog stava o Bogu, koji je Jedan po ljudski i tjelesno gledano, proizlazi negativan stav o nama kršćanima kao idolopoklonicima. A mi kršćani znamo da je BOG jedan, trojstven (ja tvrdim i sedmerojstven) i da je Bog Duh i da ga donekle možemo razumjeti po analogiji: muž, žena, djeca kao slikaTrojstvenog Boga - Bog Otac, Bog Duh Sveti i Bog Isus.
Sam Gospodin Isus je odbio da se pokloni sotoni u pustinji kad je to ovaj od njega zatražio obećavši mu dati sva kraljevstva svijeta. Isus mu je rekao "Odstupi, sotono, jer je pisano: 'Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedinom služi' ".
Moja je poruka da se uvedu nove Božje katoličke zapovijedi, njih sedam. Prva od njih je -Ne ubij-. To bi bilo dobro da posvjesti ljudima da je Bog gospodar života i smrti i da je On sudac. Manje bi se radili abortusi koje su najgori oblik ubojstva, a to bi i preventivno djelovalo na ljude da se posvete mirotvorstvu, jer sve se više zvecka oružjem, a najviše radi profita što je 'papa' dobro detektirao. Amerika je uništila siromašnije islamske zemlje, a i nas uništava, sve radi profita. I onda se još netko nađe pa radi saveze sa Amerikom. Savez treba sklapati jedino sa Bogom, sve drugo je idolatrija nakon koje uvijek dođe Božja kazna, u raznim oblicima.


4. SEDAM BOŽJIH ZAPOVJEDI NOVOG ZAVJETA.

Da bi se istakla 2. Božja zapovijed Starog zavjeta koja govori o idolopoklonstvu od kojeg nastaje homoseksualizam, potrebno je premjestiti težište sa 10 Božjih zapovjedi s katoličkog gledišta na Sedam zapovjedi Novog zavjeta. Po uzoru na Mt 19,18-22.
1-Ne ubij!
2-Ne čini preljuba!
3-Ne ukradi!
4-Ne svjedoči lažno!
5-Poštuj oca i majku!
6-Ljubi bližnjega kao sebe samoga!
7-Osiromaši svoj vlastiti duh da dadneš mjesta Božjem duhu!
Ova sedma zapovijed (koju sam dodao) je ista kao i Prvo blaženstvo- Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Također se odnosi i na Isusov odgovor mladiću koji kaže da je držao 6 zapovjedi.
Mt 19,21-22:
Isus mu odgovori:
»Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš
imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« 22Na tu riječ ode
mladić žalostan jer imaše velik imetak.
Moći se odreći materijalnoga bogatstva uvijek je znak i siromaštva svoga vlastitog duha.
Zapravo se ova sedma zapovijed može smatrati i Božjom konstatacijom da je onaj koji ljubi već postigao siromaštvo duha. Ali forma ostaje i kao zapovijed jer je to siromaštvo potrebno i sačuvati. To pokazuje i struktura 8 Blaženstava gdje se u Prvom i Osmom spominje – njihovo je kraljevstvo nebesko-. U rastu i umnožavanju vjere potrebno je proći kušnje i izdržati ih. I ponovo i stalno umanjivati ‘bogatstvo svoga duha’ koje se umanjuje kroz umanjivanje svoga jastva. Broj 8 simbolizira ne samo savršenost, nego i novi početak. Novi ciklus u kojem čovjek koji dopusti da ga Bog opravda (očisti od grijeha) u onim područjima života u kojima je spoznao nove nesavršenosti u svom življenju. Otud mislim da je potrebna ovakva struktura Katoličkih zapovjedi. Povezati ih s Blaženstvima. To bi, siguran sam i smanjilo broj abortusa jer prva zapovijed izravno glasi -Ne ubij-.Mislim da je radi skrivanja (Augustin) Druge Božje zapovjedi iza Prve (....nemoj imati drugih bogova uz mene) dovelo do toga da je došlo do zastoja mnogih spoznaja jer je pojam idolopoklonstva relativiziran, odnosno manje izražajno prikazan nego što je prikazan u 2. Božjoj zapovjedi Starog zavjeta. Posljedica toga je nedovoljno teološko osvjetljavanje postojanja 'razvitka' idolopoklonstva pa se zato nije mogla spoznati geneza homoseksualizma. Skrivanje idola započelo je već s Rahelom koja je skrila idole od svoga oca Labana i muža Jakova (usp. Post 31,30-37).



- 23:33 - Komentari (35) - Isprintaj - #

29.10.2016., subota


Pismo sinodalnim ocima- o homoseksualizmu
Nastavljam sa trećim dijelom pisma. Pošto je dugačko neću ga 'lijepit' jer sam ga već objavio pa samo kliknite s desne strane prve stranice bloga na datum 19.12.2015., subota
Nadbiskup Cupich i njemački kardinali
Pismo nije naišlo skoro na nikakav odjek jer nije u skladu sa trenutnim meinstreimom u vezi ove teme a koji diktiraju 'papa' Frančeskiyu (s naglaskom na yu) i njemački kardinali. Strpljiv sam pa ću čekat sljedećeg papu, valjda taj neće bit onaj za kojeg je prorečeno znate več šta, kaj ne!

Od aktualnosti zapelo mi je za oko (i uho) vijest o možebitnom nasrtaju na onog novinara Lekovića. Ja mu ništa ne vjerujem pa bih ga poslao na detektor laži. Da vidimo je li mu stvarno netko prepilio šarafe na autu ili udba igra igrokaz da skrene pažnju javnosti sa pokopa žrtava Hude jame. Ali možda nisam u pravu, tko će ga znati.

Priča se da je Hanka Paldum otpjevala negdje u Beogradu onu svoju pjesmu o Djevi bajnoj, na što je Nikolić na jednoj večeri ponovio pjesmu u srpskoj varijanti pa je otpjevao -Devu bajnu-. Dočuo to netko iz Saudi arabije pa su Beogradu poslali diplomatsku notu- Ne dirajte nam naše deve- :)

PS. Sjetih se da je 'papa' odlučio naše gore (razvratnog) sina Cupicha proglasiti za kardinala. Kadrovira li ga kadrovira - ne bi li sljedeći papa bio kardinal Marx. Isuse smiluj se nama katolibanima.


- 00:22 - Komentari (55) - Isprintaj - #

14.10.2016., petak


Teologija privlačnosti muška i ženska
Nastavljam sa objavom Pisma sinodalnim ocima 2 dio. Obzirom da je tekst kratak referirat ću se na današnje konstituiranje Sabora. Obzirom da su iz HDZea i Mosta najavili da neće dirati stari zakon o abortusu predlažem da se Hrvatski sabor nazove Zločinački hrvatski sabor.
Ovih dana smo svjedoci da je u zadnjih 5 dana poginulo 10 ljudi najviše u saobraćajkama. Vidim da se svi čude a nitko to ne povezuje da su dva uzroka tome. Nastavak ozakonjenja okrutnih ubojstava nerođenih i neuvažavanje žrtava koji su okrutno pobijeni iza 2 svjetskog rata. Nitko iz države nije bio na Misi za žrtve Hude jame. Na konstituirajućoj sjednici Zločinačkog hrvatskog sabora bio je pozvan i Joža Manolić. Krv nevinih iz zemlje viče i glas te vike dopire do Boga kako svjedoče prve stranice Biblije. Bog nas je počeo kažnjavati radi nerođenih i radi toga što ova najfukarskija i najodvratnija nacija (zvana Hrvati) na zemlji i dalje ne želi dostojno pokopati žrtve poraća, a samo u Sloveniji već je izbrojano 140 000 hrvatskih žrtava.

Od inozemnih događanja zanimljiv je slučaj iz Švedske gdje su u imigrantskom centru šestorica silovala invalidnu ženu. Iz taxia se navratila u WC u imigracijski centar na prijedlog suputnika imigranta. Švedski zakon kaže da ako nema dokaza otpora onda nema ni silovanja, pa su svu šestoricu pustili. Žena ih nije mogla grebati i udarati, jer je invalidna i jer se prepala. Samo je govorila ne, ne. Ali to zločinačkim ljevičarskim mozgovima nije dovoljno (imam jednog na blogu) pa su pustili silovatelje. S druge strane šerijatski zakon kaže da kao dokaz može poslužiti ako četvorica muškaraca svjedoče. Da ima 100 žena koje su vidjele silovanje to za zločinačke muhamedance nije dokaz pa puštaju napadača. Čudno je da se nitko od šveđana nije našao pa uletio u imigracijski centar i pobio govna. Samo su bacali kamenje, taman da im se muhamedanci smiju.
Prelazim sa ovog muško-ženskog crnila na ozbiljne teme.


2. TAJNA PRIVLAČNOSTI MUŠKA I ŽENSKA

1. Bog je savršeno biće čiji je prvi atribut Nestvorenost. On je vječan. Dok je čovjek kao njegova slika stvoren, ima početak, a duša mu je besmrtna. Bog uvijek ostaje Nestvoren, a čovjek uvijek ostaje stvorenje, pa i onda kad bude posinjen u Kraljevstvu nebeskom (ili prije kroz rođenje u Duhu). Bog je u dušu ugradio privlačnost prema Sebi. Svaki napor čovjeka da vlastitoj duši omogući put prema Bogu ima za posljedicu zdravlje onog dijela mozga koji je zadužen za privlačnost suprotnih spolova, kao uostalom i za cjelovito zdravlje. Muškarac je slika Boga koji je Nestvoren, a žena je slika i Nestvorenog Boga, ali i slika stvorenog muškarca, jer joj je tijelo stvoreno od rebra Adamova. Znači privlačnost Boga i stvorene duše otjelovljuje se kroz zdravu privlačnost između muška i ženska.
2. Da bi došlo do održanja zdravlja prirodne privlačnosti muška i ženska potrebno je da i muškarac i žena teže za duhovnim, da nadvladaju težnju tijela koje teži prema smrti, a da se kroz duhovni život u Duhu, stalno opredjeljuju za vječnost, jer duša teži prema životu i miru, ako je u Duhu (usp. Rim 8,5-11). Tako će obadvoje biti sposobni živjeti onu sliku Ljubavi koja postoji između Boga Oca i Boga Duha Svetoga. I tu muško i žensko participiraju u Božjoj ljubavi. I ta Ljubav posebno obasjava specijalnu ljubav koja se realizira kroz privlačnost između muška i ženska. I posebno je prisutna u njoj. Bit ću hrabar pa ću predložit viđenje analogije između Iv 15,26 i Post 2,21-22
Analogija između izlaženja Duha Istine od Oca i 'izlaženja' rebra iz Adama i stvaranja Eve. Također bi u svjetlu današnjih rasprava o teologiji seksualnosti trebalo povezati i ova dva citata iz Novog zavjeta: Ef 6,10-20 i 1 Pt 1,13. Obratiti pažnju na 14. redak iz Ef 6 koji kaže: -Opašite bedra istinom-.
Kao i 13. redak iz:
1 Pt 1,13-16:
Zato opašite bokove pameti svoje, trijezni budite i savršeno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista. 14Kao poslušna djeca ne supriličujte se prijašnjim požudama iz doba neznanja. 15Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. 16Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet.

Petar, prvi papa, ovim izrazom – bokove pameti - hoće reći da je jako važno u pamet upisati nauku o čistoći kojom se dolazi do svetosti.


PRIVLAČNOST NA TRI RAZINE

Da bih donekle osvijetlio tajnu privlačnosti muška i ženska, morat ću to promatrati na tri razine: duhovnoj, duševnoj (psihičkoj) i tjelesnoj.

1 Sol 5,23:
A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i
duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za dolazak Gospodina našega Isusa Krista.

Očito je iz gornjeg citata da će pred Gospodinov dolazak biti potrebno raščlanjivati ova tri područja čovjekova (duh, duša i tijelo) da bi se neke naizgled neshvatljive stvari shvatile. Evo još jednog citata iz
Heb 4,12-13:
Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. 13Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun.

Privlačnost na duhovnoj razini
Ovu privlačnost koja ima uzrok u komplementarnosti naravi opisao sam u poglavlju 6. - O obitelji kao slici Presvetog Trojstva-

Privlačnost na duševnoj odnosno psihičkoj razini
Na duševnoj, tj. psihičkoj razini privlačnost se manifestira najviše kroz razne psihičke mehanizme, kao na primjer: mehanizam vraćanja u djetinjstvo. Recimo, žena se zaljubi u muškarca jer on ima neke izrazito slične osobine njenom ocu. Itd...
Duševna se privlačnost očituje u tvrdnji koja je izrečena Evi u
Post 3,16:
„Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom.“

Prije izgona iz Zemaljskog raja privlačnost između muška i ženska bila je potpuno produhovljena, a najviše se očitovala na srednjoj duševnoj razini. Odnosno takvom bi se očitovala u tajni tjelesnog sjedinjenja dvije osobe, koje bi se sjedinjavale samo po Božjoj volji. Sjedinjenje tijela bi bilo nevidljivo, jer bi područje gledanja bilo na duševnoj razini.

Privlačnost na tjelesnoj razini
Na tjelesnoj razini privlačnost između muška i ženska je na sliku privlačnosti duha i duše stvorenog čovjeka i Nestvorenog Boga jer je muškarac slika Boga koji je Nestvoren, a žena je slika i Nestvorenog Boga (po duhu), ali i slika stvorenog muškarca (po tijelu), jer joj je tijelo stvoreno od rebra Adamova. Znači privlačnost Boga i stvorene duše otjelovljuje se kroz zdravu privlačnost različitih spolova. Ova privlačnost na tjelesnoj razini se uobičajeno naziva erosom i ona je nažalost dominantna nakon izgona prvog para iz Zemaljskog raja. Također, privlačnost između muška i ženska je slika privlačnosti između Boga Oca i Boga Duha Svetoga. Ova se privlačnost s duhovne razine u potpunosti prenosi na tjelesnu. Odnosno, ona je već prenešena samom tajnom stvaranja tijela. Ova se privlačnost zadržava i na duhovnoj razini. Odnosno djelatna je na duhovnoj razini. Ali je u duhu čovjekovom 'umanjena' jer je u duhu čovjekovom djelatan jedan od Sedam Duhova Božjih. Da bih ovo gore potvrdio ponovit ću analogiju između Iv 15,26 i Post 2,21-22. Analogija između izlaženja Duha Istine od Oca i slike toga, tj. 'izlaženja' rebra iz Adama i stvaranja Eve. Velika je istina i velika stvarnost da je Eva stvorena od Adamova rebra. Sve ovo što sam rekao o Adamovu rebru, o privlačnosti muška i ženska i njihovoj komplementarnosti vezano je također i za broj rebara u čovjekovom tijelu, ali neka to ostane tajna. Što se tiče Drveta spoznanja dobra i zla ono je metaforičko i simboličko. Unatoč tome što je takvo i ono ima tri razine, ali o tome drugom prilikom.
Postoji još jedna privlačnost muška i ženska koja je samo na razini tijela. Ona je rezultat dvojnosti u materijalnom tj. tjelesnom smislu; lijevo-desno ili svjetlo-tama itd. S tom se jednom od dvojnosti čovjek rađa.

- 18:21 - Komentari (87) - Isprintaj - #

01.10.2016., subota


Teologija pravde i milosrđa
Evo prve stranice i prvog poglavlja pisma (od 7) koje sam uputio na Sinodu službeno preko biskupa Škvorčevića. Njegov tajnik mi je javio (na moje pitanje) da su se uputili u sadržaj pisma.
Naravno da pismo nije prezentirano na Sinodi jer bi izazvalo promjenu nekih teoloških stajališta, osobito o stajalištu kardinala Kaspera da je Pravda nešto hladno i da je ne treba spominjati kad se spominje milosrđe. Tako nekako.
A moguće da me nisu shvatili. Ali mogli su me nazvati da protumačim ako nešto nije jasno.
Ah, ah, zaboravih da sam obična ovca, šljaker koji je radio u teškoj industriji pa nije baš normalno da nešto pametujem kardinalima. Prije pisma evo odlomka iz evanđelja, čisto da se malo obranim, jer znate.......

(Lk 10, 21–22)
U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. 26Da, Oče, tako se tebi svidjelo. 27Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.«
28
Spasiteljski poziv
»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. 29Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. 30Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«



-----------------------------------------------PISMO SINODALNIM OCIMA--------------------------------------------------
Poštovani oci biskupi i nadbiskupi, uzoriti kardinali, obraćam vam se u svezi predstojeće Biskupske sinode o obitelji. Pismo sam uobličio poštujući želju Svetog Oca da se na sinodi iznesu novosti. Evo ukratko nekoliko (teoloških) novosti, a koje su usko vezane za obitelj (i za imitaciju obitelji), a koje ću obraditi po sljedećim točkama:
1. Odnos između istine i ljubavi i odnos između pravde i milosrđa.
2. Tajna privlačnosti muškarca i žene je u slici privlačnosti Nestvorenog Boga i stvorenog čovjeka i u slici privlačnosti između Boga Oca i Boga Duha Svetog.
3. U svezi točke 55 predsinode 2014. god. pokušat ću objasniti genezu i predstaviti definiciju homoseksualizma, za koju se nadam da će ući u zaključke Sinode. Također ću predložiti uvođenje pojma sarks homofobije. Imam i neke prijedloge u svezi ideologije genderizma. Predlažem i malu izmjenu u Katekizmu u svezi sablažnjivog grijeha pedofilije.
4. Mišljenja sam da treba s 10 Božjih zapovjedi (s katoličkog gledišta), staviti težište na Sedam zapovjedi Novog zavjeta. Tako bi se ponovo 'afirmirale' zapovjedi iz Starog zavjeta, odnosno druga Božja zapovijed, gdje je više i kvalitetnije naglašen grijeh idolopoklonstva, koji prethodi nastanku homoseksualne sklonosti.
5. Bog je Jedan, Trojstven i Sedmerojstven. Sedmerojstven je po Trećoj Božanskoj Osobi.
6. Obitelj je na sliku Presvetog Trojstva. Rađanje djece je u Božjoj ingerenciji, ne samo po stvaranju čovjekove duše nego i po darivanju Sebe kroz cijelog Sebe i kroz Jednog od Sedam Duhova Božjih preko sakramenta krštenja.
7. Opće napomene u svezi unapređenja vjerskog života.










1. ODNOS IZMEĐU ISTINE I LJUBAVI
I ODNOS IZMEĐU PRAVDE I MILOSRĐA

Mnogi teolozi, biskupi i kardinali aktualizirali su pitanje o odnosu između istine i milosrđa. Povod za tu aktualizaciju su prijedlozi mnogih njemačkih biskupa da se ponovno vjenčani mogu pričešćivati. Pokušat ću to šire pojasniti.

Sv. Petar u 2 Pt 1,5 kaže:
Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte poštenje, poštenjem spoznanje, 6spoznanjem suzdržljivost, suzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost, 7pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav. 8Jer ako to imate i u tom napredujete, nećete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista.


Iz gornjeg vidimo da se do znanja ili spoznanja, odnosno razuma ne može doći ako se prije nije prošlo kroz kušnje u kojem je Bog ispitao poštenje čovjekovo. Ako čovjek ima vjeru, ako je pošten i u poštenju prokušan, onda će kroz razum dobiti spoznanje kao dar od Boga. A da se znanje bazira na istini, odnosno da istina obuhvaća i vjeru i poštenje i znanje i suzdržljivost i postojanost i pobožnost i bratsku ljubav, također svjedoči prvi papa kad kaže već u svojoj prvoj poslanici
1 Pt 1,22-25:
Pošto ste posluhom istini očistili duše svoje za nehinjeno bratoljublje, od srca žarko ljubite jedni druge. 23Ta nanovo ste rođeni, ne iz sjemena raspadljiva, nego neraspadljiva: riječju Boga koji živi i ostaje. 24Doista, svako je tijelo kao trava, sva mu slava ko cvijet poljski: sahne trava, vene cvijet,25ali Riječ Gospodnja ostaje dovijeka. Ta pak riječ jest evanđelje koje vam je naviješteno.


Iz gornjeg citata vidi se da istina postaje vidljiva tek u bratskoj ljubavi. Tad se istina ostvaruje. I tad je čovjek slobodan, da u slobodi ljubi
(Gal 5,13-15). To je najvažniji aspekt istine. Ali da bi nehinjeno bratoljublje zaživjelo potreban je posluh istini, tj. Riječi Božjoj, kao što sv. Petar sugerira u gornjim citatima.

Ivan u 1 Iv 3,18-20 kaže:
Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. 19Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje 20ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve.

Istina je sve što jest u kraljevstvu nebeskom. Istina je i u kvalitetnom odjeljivanju dobra od zla. Istina je i da postoji pakao jer je to rekla Istina, rekao je Sin Božji. Božja Riječ je Put, a istina je postizanje bratske ljubavi. Bratskom ljubavi postižemo ljubav općenito kao što se veli u 2 Pt 1,7. Dakle, postižemo (Bog nam daje) najveći dar, dar Ljubavi koja se u nama razlije, po daru Duha Svetoga. Vratit ću se na postizanje poštenja vjerom (usp.2 Pt 1,5), jer sam uočio da se o ovome najmanje propovijeda. Važno je napomenuti da nas Bog kuša i kroz naše novčano poslovanje. Npr, ako nismo u stanju oprostiti novčani dug nekome ili ako uočimo da je brat dužnik u novčanim poteškoćama, a mi ne reagiramo oprostom, onda ne možemo očekivati da nam Bog daruje spoznanje kao sljedeći postignuti dar koji neće biti kroz već stečena znanja, nego kroz neku novost, jer Bog je uvijek nov. Bez prokušanosti na poštenje nema ništa od (novog) spoznanja Isusa Krista pa makar bili najveći filozofi i teolozi na svijetu. Dug je i težak put od vjere do bratske ljubavi i ljubavi općenito, koja je Bog. Napominjem da se ovi pojedinačni odnosi mogu promatrati i kroz odnose među narodima, odnosno da bi bilo dobro da neka dobro stojeća država oprosti dugove nekoj siromašnoj državi. Time bi došao veliki duhovni i materijalni blagoslov nad narod koji je darovatelj. Kad se govori o istini treba spomenuti

Ef 6,10-18 (obratiti pažnju na 14 redak):
Duhovni boj
Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. 11Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. 12Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. 13Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. 14Držite se dakle! Opašite bedra istinom obucite oklop pravednosti, 15potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! 16U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. 17Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju, 18sa svakojakom molitvom i prošnjom! Molite svaki čas u Duhu...


Postavlja se pitanje, zašto baš bedra opasati istinom. I zašto je to na prvom mjestu. Po meni, odgovor se sam nameće. Važno je nauku o čistoći usvojiti i živjeti. Bez obzira je li čovjek sam ili je u braku. Najnovija teologija ljubavi nikako nema uporište u Riječi, što će biti vidljivo nakon što dam definiciju homoseksualizma. Također ističem da milosrđe bez pravednosti može postati ideologija milosrđa, što se lako može izroditi i u teror milosrđa, ako znamo kako su se ideologije lako pretvarale u teror u prošlom stoljeću. Ovaj put teror bi mogao biti usmjeren prema ostatku ostatka onih koji će ostati vjerni istinama vjere. I u teoriji i u praksi.


O ODNOSU PRAVDE I MILOSRĐA.


Obzirom da su neki njemački kardinali (Kasper) izjavili da je pravda nešto hladno i da crkva treba početi živjeti milosrđe onda ću preko Psalma 85 pokušati objasniti da se Pravda i Milosrđe ne mogu odijeliti.

Ps 85, 9-14:
Da poslušam što mi to Jahve govori:
Jahve obećava mir
narodu svomu, vjernima svojim,
onima koji mu se svim srcem vrate.

10Zaista, blizu je njegovo spasenje
onima koji ga se boje,
i slava će njegova živjeti u zemlji našoj.

11Ljubav će se i vjernost sastati,
pravda i mir zagrliti.

12Vjernost će nicat’ iz zemlje,
Pravda će gledat’ s nebesa.

13Jahve će dati blagoslov i sreću,
i zemlja naša urod svoj.

14Pravda će stupati pred njim,
a mir tragom stopa njegovih



Dakle, Pravda sve vidi i Pravda stupa pred Bogom. Mir se ne može zadobiti bez ispovijedi. Bez Pravde i opravdanja. Pravda i mir se grle na izlasku iz ispovjedaonice. Čovjek koji nije prošao kroz ispovjedaonicu nije zadobio oprost, znači nije opravdan (Rim 8,30). Ne može zadobiti oprost ako i dalje hoće živjeti u teškom grijehu. Ovdje mislim na one koji su se rastali i koji žive u nekoj novoj zajednici, a traže sakramente. Opravdanje dolazi po milosrđu našeg Gospodina koji je umro radi naših grijeha. Božji Sin Isus daje svome Ocu koji je i Pravda, zadovoljštinu za naše grijehe i pomiruje nas s Ocem. Pravda nije nešto hladno, jer se Pravda zaogrnula Milosrđem po muci i smrti našeg Gospodina. Pravdom se kažnjavaju naši grijesi, ali je sam Gospodin dopustio da bude kažnjen umjesto nas. Time se Pravda pokazala kao Ljubav.


STRAH GOSPODNJI

Redak 12 u Ps 85 nagovještava prekretnicu gledanja na Zakon i prekršitelje Zakona.
Novim zavjetom, obiljem milosti koja je došla po Kristovom zakonu ljubavi koji je apsorbirao i obuhvatio Zakon, Pravda se povukla na nebo, dajući vremena vjernicima da ropski strah ujedine sa savršenim svetim strahom.
Isus je ujedinio zakon straha sa zakonom ljubavi. Ljubavlju je dignuta nesavršenost straha pred kaznom, ali je ostala savršenost svetog straha, kojim se čovjek boji grijeha ne zbog velike štete koja iz grijeha proizlazi, nego zbog toga da ne uvrijedi Boga koji je vrhovno dobro. Tako je nesavršeni zakon postao savršeni po zakonu ljubavi (usp. K. Sijenska- Dijalog Božanske mudrosti 58).


U Mudrim izrekama Izr 9,10 se kaže:

Gospodnji strah početak je mudrosti
a razboritost je spoznaja Presvetog.



Također u Sir 1,11-20:

Strah je Gospodnji slava i hvala,
veselje i vijenac radosti.

12Strah Gospodnji sladi srce,
daje radost, veselje i dug život.
13Tko se boji Gospoda, sretan je na svršetku
i blagoslovljen u dan svoje smrti.
14Strah Gospodnji početak je mudrosti,
s vjernima je ona stvorena u utrobi majčinoj.

15Svila je gnijezdo s temeljem vječnim među ljudima
i bit će vjerna porodu njihovu.

16Strah je Gospodnji punina mudrosti,
ona ih opija svojim plodovima.

17Dom im napunja milinama
i klijeti svojim urodom.

18Strah Gospodnji vijenac je mudrosti
koji cvate mirom i zdravljem.

19Gospod je nju gledao i izbrojio
i izlio spoznaju i razbor,
uzvisio slavu onih koji je posjeduju.

20Strah Gospodnji korijen je mudrosti,
a izdanci su dug život.

Da se vratim na redak 12 u Ps 85:

Vjernost će nicat’ iz zemlje,
Pravda će gledat’ s nebesa.


Vjernost ovdje znači vjernost iz vjere k vjeri. Iz vjere u obećanja Božja po Abrahamu k vjeri u Isusa Krista. Vjernost niče iz našeg srca.
Dolaskom Isusa Krista, dolaskom Milosti kazna za grijehe je odgođena, dok je u vrijeme Zakona kazna odmah izvršavana. Međutim kazna za grijeh će ipak biti izvršena. Ona Pravda koja nas gleda s nebesa kaznit će nas kad umremo, ukoliko se nismo sami kaznili pokajanjem, ispovjedanjem i pokorom, koja daje zadovoljštinu za grijehe i popravlja štetu uzrokovanu grijehom. Mi sami ne možemo ništa ali uz suradnju Onoga koji nas jača možemo sve (KKC 1460). Ako smo vjerni Božjim zakonima (vjernost će nicat iz zemlje- zemlja je naše srce) onda nas Pravda (u smislu kazne, a ne u smislu pravednosti) zaobilazi i u ovom životu i kad umremo. To ne vrijedi u slučaju kad nam Gospodin daruje dioništvo u svojim mukama za vrijeme ovog života.
Ne treba zbunjivati ono što je Ivan rekao u 1 Iv 4,17-18:
U ovom je savršenstvo
naše uzajamne ljubavi:
imamo pouzdanje na Sudnji dan
jer kakav je on,
takvi smo i mi u ovom svijetu.
18Straha u ljubavi nema,
nego savršena ljubav izgoni strah;
jer strah je muka
i tko se boji, nije savršen u ljubavi.

Ovdje Ivan misli na strah od kazne na Sudnjem danu. Taj strah nema u sebi ljubavi. Zato dok smo živi trebamo imati sveti strah (strah Gospodnji) koji nas osposobljava da ne povrijeđujemo Dobrotu svojim grijesima.
SUSRET ZAKONA I MILOSTI
U ispovjedaonici se susreće Zakon i Milost. Ispovijedamo grijehe i u odnosu na Zakon i u odnosu na Milost. Zakon služi točnoj spoznaji grijeha, ali je Milost ta koja opravdava. Zato Pavao veli u Rim 8,30:
...jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. 30Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.
Dakle, Pravda i Ljubav su dva neodjeljiva atributa Božja. A samo vjernošću kršćanina Božjim zapovjedima doći će u njegovo srce Ljubav Božja. I samo ako Pravda stupa pred čovjekom onda će mir biti rezultat opravdanja zadobivenog u ispovjedaonici. Rim 5,8-11:
A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. 9Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? 10Doista, ako se s Bogom
pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. 11I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje.




O ODNOSU ZAKONA I MILOSTI

Prije nego nadopunim ono što sam rekao o odnosu Pravde i Ljubavi mislim da se treba osvrnuti na odnos Zakona i Milosti, kako je to Pavao promatrao. Reći ću možda na nov način- Zakon je ogledalo Pravde. Odnosno Zakon je Pravda koja je s Neba (usp.Ps 85,12) sišla na zemlju (usp. Ps 85,14). Dakle naslov ovog poglavlja može glasiti i -O ODNOSU PRAVDE I MILOSTI- Isus je jasno naznačio da Zakon visi o Milosti.
Pravda je utkana u Milost.
Mt 22,34-40: Najveća zapovijed
A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, 35a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: 36»Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?« 37A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. 38To je najveća i prva zapovijed. 39Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. 40O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«

Pavao je odnos Zakona i Milosti morao predstaviti kao da Zakon mora uminuti, da tako kažem postati nevidljiv, radi Židova koji su Zakon smatrali isključivim izvorom spasenja. A sad navodim Pavlove misli koje označuju Zakon kojeg treba zamijeniti Milošću, ali kojeg se ne može dokinuti. Zakon ima sljedeće uloge, odnosno karakteristike:
- Točnu spoznaju grijeha (usp. Rim 3,20 i Rim 7,18-21), ali nema snagu zaustaviti poriv na činjenje grijeha.
- Zakon se vjerom ne ukida, nego se utvrđuje (usp. Rim 3,31).
- Zakon rađa gnjevom, ukoliko nije podržan milošću vjere (usp. Rim 4,15).

- Zakon uvećava grijeh sve do smrti da bi milost zavladala pravednošću za vječni život po Isusu Kristu (usp. Rim 5,20).

- Zakon 'stvara' grijeh, jer bez Zakona nema ni grijeha. Ima ga ali nije djelatan (usp. Rim 7,7-8).

- Zakon nije ništa priveo savršenstvu (usp. Heb 7,19).

- Zakon je prolazan (usp. 2 Kor 3,11).

- Zakon osuđuje (usp. 2 Kor 3,9) .

- 2 Kor 3,11 «Jer,ako se prolazno (služba Zakona) pojavilo sa sjajem,
onda će trajno (služba Duha) biti mnogo sjajnije.»


Dakle, Pavao je u umanjivanju Zakona (kojeg simbolizira Ivan Krstitelj) došao do uvećavanja Milosti koja je došla po Kristu. A sam Ivan za sebe kaže da se treba umanjivati da bi Krist postao većim u očima naroda. Tako je i Pavao umanjio Zakon sve do mjere da ga je sveo na jednu zapovijed u poslanici Galaćanima. Gal 5,14:

Ljubi bližnjega svoga kao sebe sama

što i Isus kaže u Mt 22,39.

Jer, ako živiš ljubav koja ima izvor u Milosti, ne treba ti Zakon.
Ali, iako ti ne treba, on je sastavni dio Milosti, on visi o Najvećoj zapovjedi, zapovjedi Ljubavi. Ovaj opisani aspekt odnosa Zakona i Milosti radi obraćenja Židova bio je važan (uvijek je važan) u Pavlovo vrijeme i u još nekim vremenima povijesti Crkve, gdje se težište s Boga (Milosti) premjestilo na Zakon i moral, pa su kršćani umišljali kao da bi Bog trebao nešto biti dužan nama jer opslužujemo Zakon. Izvršavanje dužnosti po Zakonu treba proizlaziti iz zahvalnosti Bogu. A toga ima ako je Milost već primljena. Danas je važno istaknuti sljedeći odnos Zakona i Milosti.
1-Bez Zakona nema točne spoznaje grijeha (Rim 3,20).
2-Ako se ne suočimo sa Zakonom ne možemo zadobiti Milost koja jedina opravdava (oprašta grijehe) po Žrtvi i Krvi našeg Gospodina.
Papa Franjo je pozvao Crkvu da izađe na periferije, tamo gdje su potrebiti i siromašni, kao što je Isus pozvao sve s raskrižja putova u usporedbi
-Kraljevska svadbena gozba- Mt 22,9.

Mt 22, 2-14:
»Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. 3Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći.
4Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno.
Dođite na svadbu!’«
5»Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. 6Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. 7Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali.«
8»Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. 9Pođite stoga na raskrižja i koga god nađete, pozovite na svadbu!’«
10»Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre.
I svadbena se dvorana napuni gostiju. 11Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. 12Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. 13Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ 14Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«


Tko su ti zli i dobri koje su sluge sabrale? To smo svi mi koji se moramo suočiti sa Zakonom da bi u procesu obraćenja mogli doživjeti sinovstvo Božje. A sinovstvo znači – biti obučen u svadbeno ruho. U ovoj prispodobi Isus je, recimo to tako, muškarac, zaručnik, a Crkva (svaki po Bogu posinjeni pojedinac- i muški i ženski) je žena, zaručnica. Pa zar netko može pomisliti da bi se homoseksualni brak mogao uklopiti u ovu prispodobu ili da bi ponovno vjenčani mogli ostati na svadbi. Ponovno vjenčane je Bog već jednom vezao vezom ljubavi na gozbi, ali su oni skinuli svadbeno ruho. Riječ je ta koja izbacuje nedolično obučenog prljavca kojemu nije mjesto na svadbi, ukoliko je taj prikriven sa svojim nedoličnim stavovima i životom. Ako netko otvoreno zastupa nauku koja se protivi Riječi, crkveni autoriteti su dužni takvog izbaciti kao što i Pavao veli u 1 Kor 5,13:- Uklonite opakoga između sebe-. Očekujem od crkvenih autoriteta, osobito od Svetog Oca da, bez iznimke, pozovu na obraćenje sve koji podržavaju homoseksualnu agendu. Ako se neće obratiti evanđelju onda neka potpadnu pod pravne crkvene sankcije. Potrebno je i prekinuti ekumenski dijalog s vjerskim zajednicama koje su priznale homoseksualni brak ili koji vide neko dobro u homoseksualnoj zajednici.
Zakon je taj, dakle, koji nas čini grješnicima, koji nas ogoljuje, koji je neophodna stepenica da bi došli do Milosti koja nam oprašta grijehe. Onaj odrpanac iz prispodobe nije upoznao milosrđe jer je preskočio Zakon ili ga je precijenio u odnosu na Milost. Do Euharistije se dolazi kroz ispovjedaonicu.


PRIRODNI ZAKON SRCA I ZAKON GRIJEHA U UDOVIMA

Za prirodni zakon upisan u srca svih ljudi može se reći da je dio onog Zakona kako ga je Bog dao na dvije kamene ploče. Može se reći da je njemu jednak, osim što je neizdefiniran (usp. Rim 2, 12-16). Vršioci Zakona bit će spašeni bilo da slijede Zakon jer ga poznaju, bilo da slijede prirodni zakon vođeni naravlju. Često su oni koji su poznavali Zakon izvana, bili zanemarili onaj zakon upisan u njihova srca, kao da im je Zakon na pločama odvukao pažnju od nutarnjeg pogleda. Zakon u srcu poganina bio je podržan milošću dok je Zakon na pločama bio put prema Milosti, prema Kristu. Bog unaprijed obećava staviti zakon u pamet ljudi i upisati ih u srca (usp. Jr 31,31-34 i Heb 8,10) kao plod uskrsnuća Kristova. Milost postiže pomjeranje Zakona izvana s ploča, prema unutra, prema pameti i srcu. Kristov Zakon ljubavi efikasno upravlja emocijama i mislima srca, odgajajući savjest u skladu s istinom Božje Riječi (usp. Heb 8,10). Riječ Božja stavljena u pamet ide prema srcu i tu se upisuje. To je sinkronizirano s onim upisom koji svaka savjest ima po prirodnom naravnom zakonu (usp. Rim 2,15). Ima još jedan put (Put) kojim se Božji zakoni stavljaju prvo u srce pa se upisuju u pamet (usp. Heb 10,16). Put je obrnut, ali je jednako svet kao i put od pameti do srca. Sakrament Svete Pričesti stavlja u srce čovjeka Božje zakone i odatle oni idu u pamet i tu se upisuju. Kad imaš Zakon upisan i u srce i u pamet onda ti Zakon ne treba. Izvanjski Zakon je umro pa živiš Milost. (usp. Rim 7,1-6)
Tko jede Kruh nedostojno tj. ako se prije nije ispovjedio, ili obratio od svoga teološkog progresivizma, ili ako netko ne vjeruje da je Tijelo sami Krist, taj jede svoju osudu (usp. 1 Kor 11,23-32). To doživljavaju progresivni svećenici i laici kojih je sve više i njima je blokirana spoznaja i upis zakona Božjih, i u srce jer su neposlušni Riječi, i u pamet jer se nedostojno pričešćuju.
Da je teologija dovoljno povezala prirodni naravni zakon upisan u srca ljudi s Božjim zakonima upisanima putem Riječi u srca ljudi i zakonima upisanima u pamet čovjekovu putem Euharistije ne bi se moglo dogoditi da se pojavi pogubna teološka misao da individualna savjest, ispražnjena od Božjih zakona, ima primat nad savješću koja je svjedok prirodnog zakona upisanog u srca ljudi. Evo dva citata u Sv. Pismu koja je trebalo povezati s Rim 2,12-16.
Prvi citat- Heb 8,10:

Nego, ovo je Savez kojim ću se svezati
s domom Izraelovim
nakon ovih dana – govori Gospodin:
Zakone ću svoje staviti u pamet njihovu
i upisati ih u njihova srca.
I bit ću Bog njihov,
a oni narod moj.


Drugi citat- Heb 10,16-17:

»Ovo je Savez kojim ću se svezati s njima
nakon ovih dana«,
Gospodin govori:
»Zakone ću svoje staviti u njihova srca
i upisati ću ih u pamet njihovu,
17A grijeha se njihovih i bezakonja njihovih
nipošto neću više sjećati.



POVIJESNI UZROCI SUKOBA TRADICIONALISTA I PROGRESIVISTA

Da bi se shvatili povijesni uzroci današnjeg sukoba progresivista i tradicionalista na Sinodi potrebno je proučiti sljedeći link, predavanje prof. Roberta de Mattei.
https://www.lifesitenews.com/opinion/the-historical-roots-of-dissent-from-vatican-ii-to-the-synod-on-the-family#./the-historical-roots-of-dissent-from-vatican-ii-to-the-synod-on-the-family?&_suid=143741538706208861025289663742

Ukratko, isusovac Josef Fuchs, Bernard Häring, Teilhard de Shardin i mnoštvo drugih teologa napustili su filozofsku antropologiju zasnovanu na prirodnom zakonu i stavili osobu kao onu koja prethodi prirodi. Tako moralna pravila koja su objektivna i racionalna postaju relativizirana te zamijenjena afektivnošću koja predstavlja osobni i egzistencijalni izvor moralnosti oslonjen isključivo na individualnu savjest. Häring je donekle uspio nametnuti na Koncilu svoj koncept
po kojem bračna ljubav ima primat nad rađanjem. Naravno da su njegovi nasljednici, današnji progresivni teolozi koje predvodi kardinal Kasper, u konačnici blizu zaključku da i homoseksualci imaju pravo na brak obzirom da je, prema njima, ljubav primarna u odnosu na rađanje, kao što je primarna i kod svih onih koji su izvan sakramentalnog braka, a imaju zajednički život u drugom braku.
Ovo što je iznio prof. De Mattei važno je da bi se našli teološki kontraargumenti progresivističkim 'maštarijama' koje nemaju uporište u istini.


RAĐANJE KAO PRIMARNA SVRHA BRAKA

Najveći argument da je rađanje u obiteljskom životu primarna svrha braka je argument života Jakova Izraela (Post 29 i 30). On je bio zaljubljen u Rahelu. Radio je kod Rahelinog oca Labana da bi joj on dao kćer za ženu. Ali, nakon 7 godina rada Laban Jakovu na prevaru dovede stariju kćer Leu s kojom se Jakov oženi. Kroz 7 dana Jakov dobi i Rahelu za ženu, obećavši da će raditi za Labana još 7 godina.

Post 29, 31-35:
Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je učini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja. 32Lea zače i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znači, kako je ona protumačila: »Jahve je vidio moju nevolju i stoga će me sada muž moj ljubiti.« 33Opet zače i rodi sina te izjavi: »Jahve je čuo da nisam voljena, stoga mi je dao i ovoga.« Zato mu nadjenu ime Šimun. 34Opet zače i rodi sina te izjavi: »Sad će se moj muž meni prikloniti: tri sam mu sina rodila.« Zato mu nadjenu ime Levi. 35A kad je još jednom začela i sina rodila, izjavi: »Ovaj put hvalit ću Jahvu.« Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade rađati.

Post 30, 1-24:
Vidjevši Rahela da Jakovu ne rađa djece, postade zavidna svojoj sestri pa reče Jakovu: »Daj mi djecu! Inače ću svisnuti!« 2Jakov se razljuti na Rahelu te reče: »Zar sam ja namjesto Boga koji ti je uskratio plod utrobe?« 3A ona odgovori: »Evo moje sluškinje Bilhe: uđi k njoj, pa neka rodi na mojim koljenima, da tako i ja steknem djecu po njoj.« 4Dade mu dakle svoju sluškinju Bilhu za ženu, i Jakov priđe k njoj. 5Bilha zače te Jakovu rodi sina. 6Tada Rahela reče: »Jahve mi je dosudio pravo. Uslišao je moj glas i dao mi sina.« Stoga mu nadjenu ime Dan. 7Rahelina sluškinja Bilha opet zače i rodi Jakovu drugoga sina. 8Tada Rahela reče: »Žestoko sam se borila sa sestrom, ali sam pobijedila.« Tako mu nadjenu ime Naftali. 9A vidjevši Lea da je prestala rađati, uzme svoju sluškinju Zilpu pa je dade Jakovu za ženu. 10I kad je Leina sluškinja Zilpa rodila Jakovu sina, 11Lea uskliknu: »Koje sreće!« Tako mu nadjenu ime Gad. 12Leina sluškinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina, 13i Lea opet uskliknu: »Blago meni! Žene će me zvati blaženom!« Tako mu nadjenu ime Ašer. 14Jednoga dana, u vrijeme pšenične žetve, namjeri se Ruben u polju na ljubavčice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela reče Lei: »Daj mi od ljubavčica svoga sina!« 15A Lea odgovori: »Zar ti nije dosta što si mi oduzela muža pa još hoćeš da od mene uzmeš i ljubavčice moga sina?« Rahela odgovori: »Pa dobro, neka s tobom noćas leži u zamjenu za ljubavčice tvog sina.« 16Kad je Jakov navečer stigao iz polja, Lea mu iziđe ususret pa reče: »Treba da dođeš k meni, jer sam te unajmila za ljubavčice moga sina.« One je noći on s njom ležao. 17Bog usliša Leu; ona zače te Jakovu rodi petog sina. 18Onda Lea reče: »Bog mi je uzvratio nagradom što sam ustupila svoju sluškinju svome mužu.« Stoga sinu nadjenu ime Jisakar. 19Lea opet zače i rodi Jakovu šestoga sina. 20Onda Lea reče: »Bog me obdari dragocjenim darom; sada će mi moj muž dati darove: ta rodila sam mu šest sinova.« Tako mu nadjenu ime Zebulun. 21Zatim rodi kćer te joj nadjenu ime Dina. 22Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je usliša i otvori njezinu utrobu. 23Ona zače i rodi sina te reče: »Ukloni Bog moju sramotu!« 24Nadjene mu ime Josip, rekavši: »Neka mi Jahve pridoda drugog sina!«

Post 35, 9-20:
Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga blagoslovi. 10Bog mu reče: »Ime ti je Jakov, ali se odsad nećeš zvati Jakov, nego će Izrael biti tvoje ime.« Tako ga prozva Izraelom. 11Onda mu Bog reče: »Ja sam El Šadaj – Bog svesilni! Budi rodan i množi se! Od tebe poteći će narod, mnoštvo narodâ, i kraljevi iz tvog će izaći krila. 12Zemlju što je dadoh Abrahamu i Izaku tebi predajem; i potomstvu tvojem poslije tebe zemlju ću ovu dati.« 13A onda Bog ode od njega gore. 14Na mjestu gdje je Bog s njim govorio Jakov uspravi stup, stup od kamena; na njemu prinese žrtvu i izli ulja. 15A mjesto gdje mu je Bog govorio Jakov nazva Betel.

Benjaminovo rođenje i smrt Rahelina
16 Potom odu iz Betela. Još bijaše malo puta do Efrate, a Rahela se nađe pri porođaju. Napali je teški trudovi. 17Kad su joj porođajni bolovi bili najteži, reče joj babica: »Ne boj se jer ti je i ovo sin!« 18Kad se rastavljala s dušom – jer umiraše Rahela – nadjenu sinu ime Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin. 19Tako umrije Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest Betlehem. 20A na njezinu grobu Jakov podigne spomenik – onaj što je na Rahelinu grobu do danas.


Kad se pročitaju imena koje je Lea davala svojim sinovima i njihovo značenje (Post 29,31-35; Post 30,14-21; Post 35,16-20) vidi se da se Jakov postepeno zaljubljivao u nju. Isusovo ljudsko rodoslovlje ide po Leinom četvrtom sinu Judi. Dakle, Isus potječe po lozi iz onog braka u kojem nije bilo u početku zaljubljenosti.
Danas je zaljubljenost ili rađanje nove ljubavi prema suprotnom spolu postala idol br. 1. Brakovi se masovno razvrgavaju radi ovog idola. Svi trče za SVOJOM novom zaljubljenošću.
Ako je supružnicima rađanje djece u prvom planu, ako je, dakle, njihova zaljubljenost sekundarna onda ona gubi idolopoklonističku moć. I brak postaje i ostaje čvrst.
Reći da zaljubljenost ili ljubav ima primat nad rađanjem je isto kao reći da je Rahelin unuk Efrajim važnija osoba od Isusa.



ZAKON GRIJEHA U UDOVIMA

Teološki obrat kojim rađanje u obitelji postaje sekundarno (započet od Häringa) nije uopće rezultat nekakvog dubljeg teološkog ili filozofskog promišljanja nego je plod potamnjelog razuma progresivističkih teologa, razuma koji je sklopio pakt s grijehom. Naime, Pavao jasno kaže da je otkrio zakon udova:

Rim 7,23:
Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. 22Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, 23ali opažam u svojim udovima drugi zakon, koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.


Što drugo zaključiti nego da se napuštanjem prirodnog zakona kao primarnog u odnosu na osobu napustio i Zakon Božji koji je jednak prirodnom zakonu upisanom u srca ljudi. Naravno da će progresivni teolozi reći da individualna savjest može izabrati i prirodni zakon i tu se nalazi njihova lukava zamka. Ostaje činjenica da su oni osobu s individualnom savješću stavili iznad Boga koji je upisao prirodni zakon u srca ljudi. Time su potpali pod prokletstvo izrečeno od proroka Jeremije
- Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom i čije se srce od Jahve odvraća (Jr 17,5).
Zakon tijela (tj. udova), teži za tjelesnim stvarima, teži prema smrti, dok duh teži za duhovnim životom i mirom. Oni koji su u tijelu ne mogu se svidjeti Bogu
(usp. Rim 8,5-8).
Treba naglasiti da se zakon grijeha udova nikako ne može povezati s Milošću i milosrđem. U čovjekovoj savjesti koju su teolozi progresivisti stavili na prvo mjesto, zakon tijela se bori protiv zakona duha i dobiva bitku, jer duh nije oslonjen na Milost ili na prirodni zakon upisan u srce čovjekovo po milosti, tj. po Bogu. Duh gubi jer je prirodni zakon zanemaren, a Milosti svakako nema za one koji preskaču Zakon (ili prirodni zakon), odnosno ignoriraju ga. A Zakon je pisan za nepravednike (usp. 1 Tim 1,8-11) i ne može se preskočiti. Bez suočenja sa Zakonom nepravednik ne može postići Milost niti mu se smije nuditi milosrđe po sakramentima.
Za teologe progresiviste se tako može reći da su isključivi zagovaratelji
(i podložnici?) zakona grijeha udova (tj. zakona tijela), koji bi se mogao nazvati i ZAKON GRIJEHA I SMRTI po Rim 8,2. Eto na što se svela njihova teologija. Teologija zahvaćena herodovim kvascem. Teologija koja isključuje bit Milosti i milosrđa, što znači da isključuje Boga. I da bude sve grotesknije oni tu teologiju nastoje nazvati - Teologijom ljubavi.
Na njih se odnosi poslanica Jude, rođaka Isusovog, koji je povod i svrhu poslanice obrazložio borbom za vjeru, borbom protiv nekih ljudi koji su se ušuljali među vjernike, a koji su predbilježeni za sljedeću osudu: bezbožnici koji preokreću milost našega Boga u raspuštenost i niječu našega jedinog Gospodara i Gospodina, Isusa Krista (usp. Jd 3-4).
Judina poslanica nije slučajno stavljena pred Otkrivenje.

ZAKLJUČAK: Kraljevstvo se Božje sastoji od pravednosti, mira,
radosti i ljubavi.

Rim 14,17:
Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost,
mir i radost u Duhu Svetome.


1 Iv 4,8:
Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav.
Ljubav (Duh Sveti) povezuje i sa sobom sjedinjuje pravednost, mir i radost.


Kol 3,14:
A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva.


Kraljevstvo Božje je i Isusovo kraljevstvo (usp. Ef 5,5), a pošto Isus za sebe veli da je Put, Istina i Život, onda se može reći da se i Istina sastoji od pravednosti, mira, radosti i života u ljubavi. Ti atributi Kraljevstva Božjeg su jednako važni.
Može se i ovako napisati kao zaključak:

Kraljevstvo se Božje sastoji od Pravde, Mira, Radosti i Ljubavi.



- 00:35 - Komentari (76) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se