Dada, mala truba svira dalje... Ali nije lako koliko sma mislila da ce biti...
Home again :)
Jos me mala hvata nostalgija...
Kako i nebi?
Ali mi je drago da sam se vratila, mora mi biti kad sam okruzena tolikim ljudima ;)
(Drago mi je bez obzira na skolsku glinu i tikve koje moram raditi ;)
Preko praznika, dok sam se izlezavala na bazenu, nisam bas samo spavala i imala mozak na pasi...
Nisam bila (kako bi moja profesorica iz hrv koja izgleda ko smrt rekla): mentalno lijena! LoL =)
Citala sam... Dadada, nebi vjerovali...
(procitana je i lektira)... Aha,aha! Ali dobro, to sada zaista nije bitno...
Zapravo sam htjela napisati ulomak iz druge knjige... Zrtvovat cu se i izdvojit samo jedan ;)
*****
Anonimna autorica: Dnevnik jedne narkomanke
" ... Adolescenti prolaze tesko razdoblje. Odrasli se prema njima ponasaju kao prema djeci, ali ocekuju da se oni ponasaju kao odrasli. Zapovjedaju im kao da su male zivotinje, a onda ocekuju da reagiraju kao zrele, uvijek racionalne i samopouzdane osobe. Tesko je to vrijeme izgubljenosti i trazenja. ..."
*****
Mi smo kao i svi ostali ljudi samo kombinacija pozitivnog i negativnog, dobra i zla, vrlina i mana...
Nismo savrseni kao ni jedno drugo bice na ovome svijetu, samo imamo vrline do kojih smo dosli radom i mane na kojima cemo jos raditi, ali nikada necemo moci ispuniti Njihove zelje, da postanemo savrseni ...
Budite mi pozdravljeni
by BuBica :)
