BANKarka17

subota, 27.02.2010.

Šalteruše

Neki dan, bila sam na predavanju tipa "koji su moji ciljevi....". I tako, nakon što je svatko od nas odredio svoje ciljeve , odemo na kavu. Naravno, ovakva predavanja su prilika da se upoznamo sa kolegama iz drugih gradova i drugih banaka. Započnemo priču o šalterskim djelatnicima.
Kako sam i sama počela svoju karijeru bankarke na šalteru, zanimalo me kakva je situacija danas. I imala sam što čuti.
Bez obzira da li se radi o ovoj ili onoj banci, složili smo se da je cilj današnjih šalteruša i šalteraša otići čim prije u neku drugu službu.
Kolegica iz Splita kaže da se ne može drugo niti očekivati, jer su kolege (a pogotovo kolegice) svakodnevno izloženi ponižavanjima. Kod većine klijenata prevladava mišljenje da su to glupače, previše našminkane, ne poznaju svoj posao i prepotentne su. Može biti. U poslovnici banke gdje dolazim, na šalteru radi Ana. Ana je trenutno pred magisterijem. Pokušava ne biti roditeljima "na teret" i steći iskustvo u radu s ljudima, jer je nakon magisterija, to njezina budućnost. Ana voli ljude, ljubazna je, a ako nešto ne može odmah riješiti zamoli za strpljenje i pokuša pomoći.
Naslušala se svega: "J.... ja tebe i tvoj internet."
"Kako si se "probijala" do ovog posla?"
"Mala, jel bi ti meni dala?"
"Tko te tako glupu tu postavi?"
Kada dođe kući, kaže ona, povuče se u sobu i čita. Želi mir i tišinu.
Ana se boji da nakon magisterija neće ostati u banci. Naime radi na određeno, a nitko od njezinih kolega na određeno, nije dobio produljenje ugovora.
Spremna je nakon magisterija ostati na istom poslu.
Tako je Ani u Zagrebu.
Marijana je, kaže, iz jednog manjeg grada. Radi isto na šalteru, ali je njezin "status" neusporediv s Aninim.
Svi je cijene, pozdravljaju, traže savjet. Uživa na poslu i međusobnom poštovanju i uvažavanju.
I tako, kroz priču, zaključimo da je najgora situacija naravno u Zagrebu. Bezobrazluk, nepoštivanje, pljuvanje, omalovažavanje. Zašto?

Šalteruše

Neki dan, bila sam na predavanju tipa "koji su moji ciljevi....". I tako, nakon što je svatko od nas odredio svoje ciljeve , odemo na kavu. Naravno, ovakva predavanja su prilika da se upoznamo sa kolegama iz drugih gradova i drugih banaka. Započnemo priču o šalterskim djelatnicima.
Kako sam i sama počela svoju karijeru bankarke na šalteru, zanimalo me kakva je situacija danas. I imala sam što čuti.
Bez obzira da li se radi o ovoj ili onoj banci, složili smo se da je cilj današnjih šalteruša i šalteraša otići čim prije u neku drugu službu.
Kolegica iz Splita kaže da se ne može drugo niti očekivati, jer su kolege (a pogotovo kolegice) svakodnevno izloženi ponižavanjima. Kod većine klijenata prevladava mišljenje da su to glupače, previše našminkane, ne poznaju svoj posao i prepotentne su. Može biti. U poslovnici banke gdje dolazim, na šalteru radi Ana. Ana je trenutno pred magisterijem. Pokušava ne biti roditeljima "na teret" i steći iskustvo u radu s ljudima, jer je nakon magisterija, to njezina budućnost. Ana voli ljude, ljubazna je, a ako nešto ne može odmah riješiti zamoli za strpljenje i pokuša pomoći.
Naslušala se svega: "J.... ja tebe i tvoj internet."
"Kako si se "probijala" do ovog posla?"
"Mala, jel bi ti meni dala?"
"Tko te tako glupu tu postavi?"
Kada dođe kući, kaže ona, povuče se u sobu i čita. Želi mir i tišinu.
Ana se boji da nakon magisterija neće ostati u banci. Naime radi na određeno, a nitko od njezinih kolega na određeno, nije dobio produljenje ugovora.
Spremna je nakon magisterija ostati na istom poslu.
Tako je Ani u Zagrebu.
Marijana je, kaže, iz jednog manjeg grada. Radi isto na šalteru, ali je njezin "status" neusporediv s Aninim.
Svi je cijene, pozdravljaju, traže savjet. Uživa na poslu i međusobnom poštovanju i uvažavanju.
I tako, kroz priču, zaključimo da je najgora situacija naravno u Zagrebu. Bezobrazluk, nepoštivanje, pljuvanje, omalovažavanje. Zašto?

Šalteruše

Neki dan, bila sam na predavanju tipa "koji su moji ciljevi....". I tako, nakon što je svatko od nas odredio svoje ciljeve , odemo na kavu. Naravno, ovakva predavanja su prilika da se upoznamo sa kolegama iz drugih gradova i drugih banaka. Započnemo priču o šalterskim djelatnicima.
Kako sam i sama počela svoju karijeru bankarke na šalteru, zanimalo me kakva je situacija danas. I imala sam što čuti.
Bez obzira da li se radi o ovoj ili onoj banci, složili smo se da je cilj današnjih šalteruša i šalteraša otići čim prije u neku drugu službu.
Kolegica iz Splita kaže da se ne može drugo niti očekivati, jer su kolege (a pogotovo kolegice) svakodnevno izloženi ponižavanjima. Kod većine klijenata prevladava mišljenje da su to glupače, previše našminkane, ne poznaju svoj posao i prepotentne su. Može biti. U poslovnici banke gdje dolazim, na šalteru radi Ana. Ana je trenutno pred magisterijem. Pokušava ne biti roditeljima "na teret" i steći iskustvo u radu s ljudima, jer je nakon magisterija, to njezina budućnost. Ana voli ljude, ljubazna je, a ako nešto ne može odmah riješiti zamoli za strpljenje i pokuša pomoći.
Naslušala se svega: "J.... ja tebe i tvoj internet."
"Kako si se "probijala" do ovog posla?"
"Mala, jel bi ti meni dala?"
"Tko te tako glupu tu postavi?"
Kada dođe kući, kaže ona, povuče se u sobu i čita. Želi mir i tišinu.
Ana se boji da nakon magisterija neće ostati u banci. Naime radi na određeno, a nitko od njezinih kolega na određeno, nije dobio produljenje ugovora.
Spremna je nakon magisterija ostati na istom poslu.
Tako je Ani u Zagrebu.
Marijana je, kaže, iz jednog manjeg grada. Radi isto na šalteru, ali je njezin "status" neusporediv s Aninim.
Svi je cijene, pozdravljaju, traže savjet. Uživa na poslu i međusobnom poštovanju i uvažavanju.
I tako, kroz priču, zaključimo da je najgora situacija naravno u Zagrebu. Bezobrazluk, nepoštivanje, pljuvanje, omalovažavanje. Zašto?

Šalteruše

Neki dan, bila sam na predavanju tipa "koji su moji ciljevi....". I tako, nakon što je svatko od nas odredio svoje ciljeve , odemo na kavu. Naravno, ovakva predavanja su prilika da se upoznamo sa kolegama iz drugih gradova i drugih banaka. Započnemo priču o šalterskim djelatnicima.
Kako sam i sama počela svoju karijeru bankarke na šalteru, zanimalo me kakva je situacija danas. I imala sam što čuti.
Bez obzira da li se radi o ovoj ili onoj banci, složili smo se da je cilj današnjih šalteruša i šalteraša otići čim prije u neku drugu službu.
Kolegica iz Splita kaže da se ne može drugo niti očekivati, jer su kolege (a pogotovo kolegice) svakodnevno izloženi ponižavanjima. Kod većine klijenata prevladava mišljenje da su to glupače, previše našminkane, ne poznaju svoj posao i prepotentne su. Može biti. U poslovnici banke gdje dolazim, na šalteru radi Ana. Ana je trenutno pred magisterijem. Pokušava ne biti roditeljima "na teret" i steći iskustvo u radu s ljudima, jer je nakon magisterija, to njezina budućnost. Ana voli ljude, ljubazna je, a ako nešto ne može odmah riješiti zamoli za strpljenje i pokuša pomoći.
Naslušala se svega: "J.... ja tebe i tvoj internet."
"Kako si se "probijala" do ovog posla?"
"Mala, jel bi ti meni dala?"
"Tko te tako glupu tu postavi?"
Kada dođe kući, kaže ona, povuče se u sobu i čita. Želi mir i tišinu.
Ana se boji da nakon magisterija neće ostati u banci. Naime radi na određeno, a nitko od njezinih kolega na određeno, nije dobio produljenje ugovora.
Spremna je nakon magisterija ostati na istom poslu.
Tako je Ani u Zagrebu.
Marijana je, kaže, iz jednog manjeg grada. Radi isto na šalteru, ali je njezin "status" neusporediv s Aninim.
Svi je cijene, pozdravljaju, traže savjet. Uživa na poslu i međusobnom poštovanju i uvažavanju.
I tako, kroz priču, zaključimo da je najgora situacija naravno u Zagrebu. Bezobrazluk, nepoštivanje, pljuvanje, omalovažavanje. Zašto?

Šalteruše

Neki dan, bila sam na predavanju tipa "koji su moji ciljevi....". I tako, nakon što je svatko od nas odredio svoje ciljeve , odemo na kavu. Naravno, ovakva predavanja su prilika da se upoznamo sa kolegama iz drugih gradova i drugih banaka. Započnemo priču o šalterskim djelatnicima.
Kako sam i sama počela svoju karijeru bankarke na šalteru, zanimalo me kakva je situacija danas. I imala sam što čuti.
Bez obzira da li se radi o ovoj ili onoj banci, složili smo se da je cilj današnjih šalteruša i šalteraša otići čim prije u neku drugu službu.
Kolegica iz Splita kaže da se ne može drugo niti očekivati, jer su kolege (a pogotovo kolegice) svakodnevno izloženi ponižavanjima. Kod većine klijenata prevladava mišljenje da su to glupače, previše našminkane, ne poznaju svoj posao i prepotentne su. Može biti. U poslovnici banke gdje dolazim, na šalteru radi Ana. Ana je trenutno pred magisterijem. Pokušava ne biti roditeljima "na teret" i steći iskustvo u radu s ljudima, jer je nakon magisterija, to njezina budućnost. Ana voli ljude, ljubazna je, a ako nešto ne može odmah riješiti zamoli za strpljenje i pokuša pomoći.
Naslušala se svega: "J.... ja tebe i tvoj internet."
"Kako si se "probijala" do ovog posla?"
"Mala, jel bi ti meni dala?"
"Tko te tako glupu tu postavi?"
Kada dođe kući, kaže ona, povuče se u sobu i čita. Želi mir i tišinu.
Ana se boji da nakon magisterija neće ostati u banci. Naime radi na određeno, a nitko od njezinih kolega na određeno, nije dobio produljenje ugovora.
Spremna je nakon magisterija ostati na istom poslu.
Tako je Ani u Zagrebu.
Marijana je, kaže, iz jednog manjeg grada. Radi isto na šalteru, ali je njezin "status" neusporediv s Aninim.
Svi je cijene, pozdravljaju, traže savjet. Uživa na poslu i međusobnom poštovanju i uvažavanju.
I tako, kroz priču, zaključimo da je najgora situacija naravno u Zagrebu. Bezobrazluk, nepoštivanje, pljuvanje, omalovažavanje. Zašto?

Šalteruše

Neki dan, bila sam na predavanju tipa "koji su moji ciljevi....". I tako, nakon što je svatko od nas odredio svoje ciljeve , odemo na kavu. Naravno, ovakva predavanja su prilika da se upoznamo sa kolegama iz drugih gradova i drugih banaka. Započnemo priču o šalterskim djelatnicima.
Kako sam i sama počela svoju karijeru bankarke na šalteru, zanimalo me kakva je situacija danas. I imala sam što čuti.
Bez obzira da li se radi o ovoj ili onoj banci, složili smo se da je cilj današnjih šalteruša i šalteraša otići čim prije u neku drugu službu.
Kolegica iz Splita kaže da se ne može drugo niti očekivati, jer su kolege (a pogotovo kolegice) svakodnevno izloženi ponižavanjima. Kod većine klijenata prevladava mišljenje da su to glupače, previše našminkane, ne poznaju svoj posao i prepotentne su. Može biti. U poslovnici banke gdje dolazim, na šalteru radi Ana. Ana je trenutno pred magisterijem. Pokušava ne biti roditeljima "na teret" i steći iskustvo u radu s ljudima, jer je nakon magisterija, to njezina budućnost. Ana voli ljude, ljubazna je, a ako nešto ne može odmah riješiti zamoli za strpljenje i pokuša pomoći.
Naslušala se svega: "J.... ja tebe i tvoj internet."
"Kako si se "probijala" do ovog posla?"
"Mala, jel bi ti meni dala?"
"Tko te tako glupu tu postavi?"
Kada dođe kući, kaže ona, povuče se u sobu i čita. Želi mir i tišinu.
Ana se boji da nakon magisterija neće ostati u banci. Naime radi na određeno, a nitko od njezinih kolega na određeno, nije dobio produljenje ugovora.
Spremna je nakon magisterija ostati na istom poslu.
Tako je Ani u Zagrebu.
Marijana je, kaže, iz jednog manjeg grada. Radi isto na šalteru, ali je njezin "status" neusporediv s Aninim.
Svi je cijene, pozdravljaju, traže savjet. Uživa na poslu i međusobnom poštovanju i uvažavanju.
I tako, kroz priču, zaključimo da je najgora situacija naravno u Zagrebu. Bezobrazluk, nepoštivanje, pljuvanje, omalovažavanje. Zašto?

Šalteruše

Neki dan, bila sam na predavanju tipa "koji su moji ciljevi....". I tako, nakon što je svatko od nas odredio svoje ciljeve , odemo na kavu. Naravno, ovakva predavanja su prilika da se upoznamo sa kolegama iz drugih gradova i drugih banaka. Započnemo priču o šalterskim djelatnicima.
Kako sam i sama počela svoju karijeru bankarke na šalteru, zanimalo me kakva je situacija danas. I imala sam što čuti.
Bez obzira da li se radi o ovoj ili onoj banci, složili smo se da je cilj današnjih šalteruša i šalteraša otići čim prije u neku drugu službu.
Kolegica iz Splita kaže da se ne može drugo niti očekivati, jer su kolege (a pogotovo kolegice) svakodnevno izloženi ponižavanjima. Kod većine klijenata prevladava mišljenje da su to glupače, previše našminkane, ne poznaju svoj posao i prepotentne su. Može biti. U poslovnici banke gdje dolazim, na šalteru radi Ana. Ana je trenutno pred magisterijem. Pokušava ne biti roditeljima "na teret" i steći iskustvo u radu s ljudima, jer je nakon magisterija, to njezina budućnost. Ana voli ljude, ljubazna je, a ako nešto ne može odmah riješiti zamoli za strpljenje i pokuša pomoći.
Naslušala se svega: "J.... ja tebe i tvoj internet."
"Kako si se "probijala" do ovog posla?"
"Mala, jel bi ti meni dala?"
"Tko te tako glupu tu postavi?"
Kada dođe kući, kaže ona, povuče se u sobu i čita. Želi mir i tišinu.
Ana se boji da nakon magisterija neće ostati u banci. Naime radi na određeno, a nitko od njezinih kolega na određeno, nije dobio produljenje ugovora.
Spremna je nakon magisterija ostati na istom poslu.
Tako je Ani u Zagrebu.
Marijana je, kaže, iz jednog manjeg grada. Radi isto na šalteru, ali je njezin "status" neusporediv s Aninim.
Svi je cijene, pozdravljaju, traže savjet. Uživa na poslu i međusobnom poštovanju i uvažavanju.
I tako, kroz priču, zaključimo da je najgora situacija naravno u Zagrebu. Bezobrazluk, nepoštivanje, pljuvanje, omalovažavanje. Zašto?

Šalteruše

Neki dan, bila sam na predavanju tipa "koji su moji ciljevi....". I tako, nakon što je svatko od nas odredio svoje ciljeve , odemo na kavu. Naravno, ovakva predavanja su prilika da se upoznamo sa kolegama iz drugih gradova i drugih banaka. Započnemo priču o šalterskim djelatnicima.
Kako sam i sama počela svoju karijeru bankarke na šalteru, zanimalo me kakva je situacija danas. I imala sam što čuti.
Bez obzira da li se radi o ovoj ili onoj banci, složili smo se da je cilj današnjih šalteruša i šalteraša otići čim prije u neku drugu službu.
Kolegica iz Splita kaže da se ne može drugo niti očekivati, jer su kolege (a pogotovo kolegice) svakodnevno izloženi ponižavanjima. Kod većine klijenata prevladava mišljenje da su to glupače, previše našminkane, ne poznaju svoj posao i prepotentne su. Može biti. U poslovnici banke gdje dolazim, na šalteru radi Ana. Ana je trenutno pred magisterijem. Pokušava ne biti roditeljima "na teret" i steći iskustvo u radu s ljudima, jer je nakon magisterija, to njezina budućnost. Ana voli ljude, ljubazna je, a ako nešto ne može odmah riješiti zamoli za strpljenje i pokuša pomoći.
Naslušala se svega: "J.... ja tebe i tvoj internet."
"Kako si se "probijala" do ovog posla?"
"Mala, jel bi ti meni dala?"
"Tko te tako glupu tu postavi?"
Kada dođe kući, kaže ona, povuče se u sobu i čita. Želi mir i tišinu.
Ana se boji da nakon magisterija neće ostati u banci. Naime radi na određeno, a nitko od njezinih kolega na određeno, nije dobio produljenje ugovora.
Spremna je nakon magisterija ostati na istom poslu.
Tako je Ani u Zagrebu.
Marijana je, kaže, iz jednog manjeg grada. Radi isto na šalteru, ali je njezin "status" neusporediv s Aninim.
Svi je cijene, pozdravljaju, traže savjet. Uživa na poslu i međusobnom poštovanju i uvažavanju.
I tako, kroz priču, zaključimo da je najgora situacija naravno u Zagrebu. Bezobrazluk, nepoštivanje, pljuvanje, omalovažavanje. Zašto?

Šalteruše

Neki dan, bila sam na predavanju tipa "koji su moji ciljevi....". I tako, nakon što je svatko od nas odredio svoje ciljeve , odemo na kavu. Naravno, ovakva predavanja su prilika da se upoznamo sa kolegama iz drugih gradova i drugih banaka. Započnemo priču o šalterskim djelatnicima.
Kako sam i sama počela svoju karijeru bankarke na šalteru, zanimalo me kakva je situacija danas. I imala sam što čuti.
Bez obzira da li se radi o ovoj ili onoj banci, složili smo se da je cilj današnjih šalteruša i šalteraša otići čim prije u neku drugu službu.
Kolegica iz Splita kaže da se ne može drugo niti očekivati, jer su kolege (a pogotovo kolegice) svakodnevno izloženi ponižavanjima. Kod većine klijenata prevladava mišljenje da su to glupače, previše našminkane, ne poznaju svoj posao i prepotentne su. Može biti. U poslovnici banke gdje dolazim, na šalteru radi Ana. Ana je trenutno pred magisterijem. Pokušava ne biti roditeljima "na teret" i steći iskustvo u radu s ljudima, jer je nakon magisterija, to njezina budućnost. Ana voli ljude, ljubazna je, a ako nešto ne može odmah riješiti zamoli za strpljenje i pokuša pomoći.
Naslušala se svega: "J.... ja tebe i tvoj internet."
"Kako si se "probijala" do ovog posla?"
"Mala, jel bi ti meni dala?"
"Tko te tako glupu tu postavi?"
Kada dođe kući, kaže ona, povuče se u sobu i čita. Želi mir i tišinu.
Ana se boji da nakon magisterija neće ostati u banci. Naime radi na određeno, a nitko od njezinih kolega na određeno, nije dobio produljenje ugovora.
Spremna je nakon magisterija ostati na istom poslu.
Tako je Ani u Zagrebu.
Marijana je, kaže, iz jednog manjeg grada. Radi isto na šalteru, ali je njezin "status" neusporediv s Aninim.
Svi je cijene, pozdravljaju, traže savjet. Uživa na poslu i međusobnom poštovanju i uvažavanju.
I tako, kroz priču, zaključimo da je najgora situacija naravno u Zagrebu. Bezobrazluk, nepoštivanje, pljuvanje, omalovažavanje. Zašto?

Šalteruše

Neki dan, bila sam na predavanju tipa "koji su moji ciljevi....". I tako, nakon što je svatko od nas odredio svoje ciljeve , odemo na kavu. Naravno, ovakva predavanja su prilika da se upoznamo sa kolegama iz drugih gradova i drugih banaka. Započnemo priču o šalterskim djelatnicima.
Kako sam i sama počela svoju karijeru bankarke na šalteru, zanimalo me kakva je situacija danas. I imala sam što čuti.
Bez obzira da li se radi o ovoj ili onoj banci, složili smo se da je cilj današnjih šalteruša i šalteraša otići čim prije u neku drugu službu.
Kolegica iz Splita kaže da se ne može drugo niti očekivati, jer su kolege (a pogotovo kolegice) svakodnevno izloženi ponižavanjima. Kod većine klijenata prevladava mišljenje da su to glupače, previše našminkane, ne poznaju svoj posao i prepotentne su. Može biti. U poslovnici banke gdje dolazim, na šalteru radi Ana. Ana je trenutno pred magisterijem. Pokušava ne biti roditeljima "na teret" i steći iskustvo u radu s ljudima, jer je nakon magisterija, to njezina budućnost. Ana voli ljude, ljubazna je, a ako nešto ne može odmah riješiti zamoli za strpljenje i pokuša pomoći.
Naslušala se svega: "J.... ja tebe i tvoj internet."
"Kako si se "probijala" do ovog posla?"
"Mala, jel bi ti meni dala?"
"Tko te tako glupu tu postavi?"
Kada dođe kući, kaže ona, povuče se u sobu i čita. Želi mir i tišinu.
Ana se boji da nakon magisterija neće ostati u banci. Naime radi na određeno, a nitko od njezinih kolega na određeno, nije dobio produljenje ugovora.
Spremna je nakon magisterija ostati na istom poslu.
Tako je Ani u Zagrebu.
Marijana je, kaže, iz jednog manjeg grada. Radi isto na šalteru, ali je njezin "status" neusporediv s Aninim.
Svi je cijene, pozdravljaju, traže savjet. Uživa na poslu i međusobnom poštovanju i uvažavanju.
I tako, kroz priču, zaključimo da je najgora situacija naravno u Zagrebu. Bezobrazluk, nepoštivanje, pljuvanje, omalovažavanje. Zašto?

Šalteruše

Neki dan, bila sam na predavanju tipa "koji su moji ciljevi....". I tako, nakon što je svatko od nas odredio svoje ciljeve , odemo na kavu. Naravno, ovakva predavanja su prilika da se upoznamo sa kolegama iz drugih gradova i drugih banaka. Započnemo priču o šalterskim djelatnicima.
Kako sam i sama počela svoju karijeru bankarke na šalteru, zanimalo me kakva je situacija danas. I imala sam što čuti.
Bez obzira da li se radi o ovoj ili onoj banci, složili smo se da je cilj današnjih šalteruša i šalteraša otići čim prije u neku drugu službu.
Kolegica iz Splita kaže da se ne može drugo niti očekivati, jer su kolege (a pogotovo kolegice) svakodnevno izloženi ponižavanjima. Kod većine klijenata prevladava mišljenje da su to glupače, previše našminkane, ne poznaju svoj posao i prepotentne su. Može biti. U poslovnici banke gdje dolazim, na šalteru radi Ana. Ana je trenutno pred magisterijem. Pokušava ne biti roditeljima "na teret" i steći iskustvo u radu s ljudima, jer je nakon magisterija, to njezina budućnost. Ana voli ljude, ljubazna je, a ako nešto ne može odmah riješiti zamoli za strpljenje i pokuša pomoći.
Naslušala se svega: "J.... ja tebe i tvoj internet."
"Kako si se "probijala" do ovog posla?"
"Mala, jel bi ti meni dala?"
"Tko te tako glupu tu postavi?"
Kada dođe kući, kaže ona, povuče se u sobu i čita. Želi mir i tišinu.
Ana se boji da nakon magisterija neće ostati u banci. Naime radi na određeno, a nitko od njezinih kolega na određeno, nije dobio produljenje ugovora.
Spremna je nakon magisterija ostati na istom poslu.
Tako je Ani u Zagrebu.
Marijana je, kaže, iz jednog manjeg grada. Radi isto na šalteru, ali je njezin "status" neusporediv s Aninim.
Svi je cijene, pozdravljaju, traže savjet. Uživa na poslu i međusobnom poštovanju i uvažavanju.
I tako, kroz priču, zaključimo da je najgora situacija naravno u Zagrebu. Bezobrazluk, nepoštivanje, pljuvanje, omalovažavanje. Zašto?

Šalteruše

Neki dan, bila sam na predavanju tipa "koji su moji ciljevi....". I tako, nakon što je svatko od nas odredio svoje ciljeve , odemo na kavu. Naravno, ovakva predavanja su prilika da se upoznamo sa kolegama iz drugih gradova i drugih banaka. Započnemo priču o šalterskim djelatnicima.
Kako sam i sama počela svoju karijeru bankarke na šalteru, zanimalo me kakva je situacija danas. I imala sam što čuti.
Bez obzira da li se radi o ovoj ili onoj banci, složili smo se da je cilj današnjih šalteruša i šalteraša otići čim prije u neku drugu službu.
Kolegica iz Splita kaže da se ne može drugo niti očekivati, jer su kolege (a pogotovo kolegice) svakodnevno izloženi ponižavanjima. Kod većine klijenata prevladava mišljenje da su to glupače, previše našminkane, ne poznaju svoj posao i prepotentne su. Može biti. U poslovnici banke gdje dolazim, na šalteru radi Ana. Ana je trenutno pred magisterijem. Pokušava ne biti roditeljima "na teret" i steći iskustvo u radu s ljudima, jer je nakon magisterija, to njezina budućnost. Ana voli ljude, ljubazna je, a ako nešto ne može odmah riješiti zamoli za strpljenje i pokuša pomoći.
Naslušala se svega: "J.... ja tebe i tvoj internet."
"Kako si se "probijala" do ovog posla?"
"Mala, jel bi ti meni dala?"
"Tko te tako glupu tu postavi?"
Kada dođe kući, kaže ona, povuče se u sobu i čita. Želi mir i tišinu.
Ana se boji da nakon magisterija neće ostati u banci. Naime radi na određeno, a nitko od njezinih kolega na određeno, nije dobio produljenje ugovora.
Spremna je nakon magisterija ostati na istom poslu.
Tako je Ani u Zagrebu.
Marijana je, kaže, iz jednog manjeg grada. Radi isto na šalteru, ali je njezin "status" neusporediv s Aninim.
Svi je cijene, pozdravljaju, traže savjet. Uživa na poslu i međusobnom poštovanju i uvažavanju.
I tako, kroz priču, zaključimo da je najgora situacija naravno u Zagrebu. Bezobrazluk, nepoštivanje, pljuvanje, omalovažavanje. Zašto?

Šalteruše

Neki dan, bila sam na predavanju tipa "koji su moji ciljevi....". I tako, nakon što je svatko od nas odredio svoje ciljeve , odemo na kavu. Naravno, ovakva predavanja su prilika da se upoznamo sa kolegama iz drugih gradova i drugih banaka. Započnemo priču o šalterskim djelatnicima.
Kako sam i sama počela svoju karijeru bankarke na šalteru, zanimalo me kakva je situacija danas. I imala sam što čuti.
Bez obzira da li se radi o ovoj ili onoj banci, složili smo se da je cilj današnjih šalteruša i šalteraša otići čim prije u neku drugu službu.
Kolegica iz Splita kaže da se ne može drugo niti očekivati, jer su kolege (a pogotovo kolegice) svakodnevno izloženi ponižavanjima. Kod većine klijenata prevladava mišljenje da su to glupače, previše našminkane, ne poznaju svoj posao i prepotentne su. Može biti. U poslovnici banke gdje dolazim, na šalteru radi Ana. Ana je trenutno pred magisterijem. Pokušava ne biti roditeljima "na teret" i steći iskustvo u radu s ljudima, jer je nakon magisterija, to njezina budućnost. Ana voli ljude, ljubazna je, a ako nešto ne može odmah riješiti zamoli za strpljenje i pokuša pomoći.
Naslušala se svega: "J.... ja tebe i tvoj internet."
"Kako si se "probijala" do ovog posla?"
"Mala, jel bi ti meni dala?"
"Tko te tako glupu tu postavi?"
Kada dođe kući, kaže ona, povuče se u sobu i čita. Želi mir i tišinu.
Ana se boji da nakon magisterija neće ostati u banci. Naime radi na određeno, a nitko od njezinih kolega na određeno, nije dobio produljenje ugovora.
Spremna je nakon magisterija ostati na istom poslu.
Tako je Ani u Zagrebu.
Marijana je, kaže, iz jednog manjeg grada. Radi isto na šalteru, ali je njezin "status" neusporediv s Aninim.
Svi je cijene, pozdravljaju, traže savjet. Uživa na poslu i međusobnom poštovanju i uvažavanju.
I tako, kroz priču, zaključimo da je najgora situacija naravno u Zagrebu. Bezobrazluk, nepoštivanje, pljuvanje, omalovažavanje. Zašto?

Šalteruše

Neki dan, bila sam na predavanju tipa "koji su moji ciljevi....". I tako, nakon što je svatko od nas odredio svoje ciljeve , odemo na kavu. Naravno, ovakva predavanja su prilika da se upoznamo sa kolegama iz drugih gradova i drugih banaka. Započnemo priču o šalterskim djelatnicima.
Kako sam i sama počela svoju karijeru bankarke na šalteru, zanimalo me kakva je situacija danas. I imala sam što čuti.
Bez obzira da li se radi o ovoj ili onoj banci, složili smo se da je cilj današnjih šalteruša i šalteraša otići čim prije u neku drugu službu.
Kolegica iz Splita kaže da se ne može drugo niti očekivati, jer su kolege (a pogotovo kolegice) svakodnevno izloženi ponižavanjima. Kod većine klijenata prevladava mišljenje da su to glupače, previše našminkane, ne poznaju svoj posao i prepotentne su. Može biti. U poslovnici banke gdje dolazim, na šalteru radi Ana. Ana je trenutno pred magisterijem. Pokušava ne biti roditeljima "na teret" i steći iskustvo u radu s ljudima, jer je nakon magisterija, to njezina budućnost. Ana voli ljude, ljubazna je, a ako nešto ne može odmah riješiti zamoli za strpljenje i pokuša pomoći.
Naslušala se svega: "J.... ja tebe i tvoj internet."
"Kako si se "probijala" do ovog posla?"
"Mala, jel bi ti meni dala?"
"Tko te tako glupu tu postavi?"
Kada dođe kući, kaže ona, povuče se u sobu i čita. Želi mir i tišinu.
Ana se boji da nakon magisterija neće ostati u banci. Naime radi na određeno, a nitko od njezinih kolega na određeno, nije dobio produljenje ugovora.
Spremna je nakon magisterija ostati na istom poslu.
Tako je Ani u Zagrebu.
Marijana je, kaže, iz jednog manjeg grada. Radi isto na šalteru, ali je njezin "status" neusporediv s Aninim.
Svi je cijene, pozdravljaju, traže savjet. Uživa na poslu i međusobnom poštovanju i uvažavanju.
I tako, kroz priču, zaključimo da je najgora situacija naravno u Zagrebu. Bezobrazluk, nepoštivanje, pljuvanje, omalovažavanje. Zašto?

utorak, 16.02.2010.

Kako iskoristiti trenutak

Bila sam na razgovoru (obveznom, godišnjem) kod direktora. I tako mi pričamo o prošlogodišnjim rezultatima, budućim zadacima, ciljevima i sl. E sada, ja udahnem i lijepo, pristojno kažem:
" Sigurna sam da su moji rezultati u prošloj godini, iako kriznoj, dovoljan razlog za povišicu."
" Mhmm.." - kaže on.
" Mmm.. da" - kažem ja. I krenem brojiti u sebi do 10. Ma što do 10!!! Nisam stigla niti do 6, a on kaže:
- "Dobro, napisati ću prijedlog i obrazložiti ga."

I to je to!

petak, 12.02.2010.

IPAK METEOR

Eto, moj san postao je stvarnost. Nažalost. Jučer slušam na vijestima da je u Meksiku pao meteor i napravio krater 30 metara. Spominju se i ozljeđeni, a i materijalna šteta. Ne mogu vjerovati. Pitam se što je sa onim mojim snom kako pada avion u blizini moga naselja. Vjeromišljam jatnost postoji, jer smo na tzv. "avio putu".
Ne pišem ništa 3 mjeseca, a onda kada odlučim nešto napisati, sve krene po zlu.

Stalno razazmišljam o tom snu. Sanjati ili ne?
Što se tiče sanjarice i dobitka s neba - ništa. Od sedam brojeva imam samo 3. Svejedno, bolje i tri broja nego meteor.

srijeda, 10.02.2010.

KOMET ILI METEOR

Tako sam ludi san sanjala, da sam jedva čekala da ujutro dođem na posao i sve ispričam kolegama. Kao ljeto je i vrućina, a ja pričam sa prijateljicama. Djeca su tu negdje okolo. Na nebesko plavom nebu (ha, ha) se odjednom pojavi nešto svjetleće, crveno, žuto, plamteće, okruglo. Pada ....Prijateljica kaže da je avion. Ne vjerujem, jer avion nije okrugao. Nešto me steže oko srca. Kažem im da se sakriju negdje.
Kugla se približi Zemlji i promjeni boju, kao da se ohladila. Postala je velika, srebrna, hladna.
Sklanjam se pod neku brajdu, vrlo gustu i provirujem kroz lišće loze. To stoji na nebu, a moja prijateljica kaže da odemo bliže da vidimo što je to. Ma ni slučajno. Onda se budim, a srce još stegnuto. Toliko stvaran san, prepun boja. Uplašio me.
Pričam kolegama na poslu dok pijemo kavu ispred Banke na 15 cm snijega i -3 stupnja. Smiju se. Kažu da mi je mašta velika, ili da me je nešto prije spavanja zapalilo.
Gledam na netu u sanjaricu. Piše pod komet – ne donosite brzoplete zaključke, a pod meteor – novčani dobitak s neba. E sada, je li bio komet ili meteor od silnog straha ne znam. Nisam se usudila gledati prema nebu i pamtiti detalje. Ovaj novčani dobitak bi bio stvarno dobitak s neba. Ne tražim neke novce, samo za amex račun.
Odlučila sam san zapisati, za budućnost. Ako se ikada išta slično desi, imam dokaz da sam to već "doživila".
A sanjala sam već par puta da je pao avion kraj našega naselja. Užas.
Zapitam se je li to nekakvi "znak", upozorenje na nešto. Možda.

<	veljača, 2010
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28

Veljača 2010 (4)
Rujan 2009 (5)
Kolovoz 2009 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv