Oblaci, na Ivančici, Matošu, opet su zabrinuti. Pritisli goru s boka i svisoka, oblaci kao sivi smotuljci. Putujemo u Zagorje. Zbogom Bednjo, žuborna, idemo Dedeku Kajbumščaku, kako lijepo zvaše krapinskoga pračovjeka, Vladimir Nazor, taj što opjeva sunčanu Istru i rodni Brač, ali zadivljen šumovitim i tajanstvenim obroncima krapinskih gora, zapjeva slavi hrvatskoga sjevera.
Kvrgava i stara cesta, zavojito vijuga, uz valovita polja rascvalih zlatica... Perunike dižu koplja nebeskom zaštitniku, vjetar povija rascvjetale grane akacija, mirisno je jutro, žubore tihe riječi pobožno kao molitva: "Polje, žubor, brežuljak i gaj/od tajne boli ko da vječno pate/jer tu se rodi Kovačić i Gaj/taj krasni kraj je Gupčev zavičaj/ i krvav uzdisaj". Kraj čudotvornog kipa Gospe Trške u dolinu slatkovodnih šarana- krapa što obitavaju u Krapiničici - u Krapinu. Što današnji mladi misle o Gaju? Misle li išta o tildama i kvačicama, poljskom, češkom i ikakvom pravopisanju? U eri gumbića i smješkića tko razmišlja o potrebitosti pravilnoga pisanja, hrvatskim slovima kad je lakše i kraće pišu ujednačenim malim slovima (jer nepristojno je pisati velikima - možda bi tko mogao misliti da si pismen). Razgledavamo rodnu kuću krapinskoga mladića koji u sedamnaestoj godini objavljuje prvu povijest Krapine na njemačkome jeziku "Die Schllosser bei Krapina". U čast njemu slikamo se uz dojmljivu bistu Ivana Rendića u središtu zagorske metropole. Mirisnu kavu na terasi kavane Ilir pamit ćemo po smjenjivanju sunca i kiše. Proljetni neverin... Sitne kapljice spiru gorčinu iz grla...
Put vodi u sutlansku dolinu. Mihanoviću, zanosni kraj i sad je obasjan suncem, vele su gore, ali ljudi sitni... U obližnjem Kumorovcu Dani radosti i mladosti... Jedni ih slave, drugi protestiraju... Smjenjuju se folklorne uniforme - partizani i pioniri, crnomajičari i ponositi domobrani.... Na tipičnom zagorskom prošteništu... Vijore se crvene zastave. Znade li današnja mladež išta o Josipu Brozu Titu? Tko je ta mitska figura u čijoj se rodnoj kući i danas možemo uvjeriti u tegoban život zaogrskoga sela s kraja 19. stoljeća o kojem je svjedočio Kovačić, još jedan Zagorec o kojem zbori Matoš. Crvene zastave i trubljenje svečara i prosvjednika narušavaju uzvišeno dostojanstven posjet Zelenjaku... Obeleisku hrvatskoj himni. Žvrgolji Sutla, i vijuga u susjednu Sloveniju... Rijeke ne znaju granice, ne spore se oko međe, ne rječkaju. Razmišljam kako su ljudi s jedne i druge strane rijeke istih briga i sličnoga jezika, a kao i svi susjedi uredno se prepiru. U gostionici Zelenjak kušamo zagorskoga kapuna s mlincima i domaćom juhicom s rezancima. Oblaci su u trenu zastrli vrelinu sunca... Ponovno kiša.
Gredice. Đalski i stare zagorske kurije koje vrijeme ne štedi. I one se moraše prilagoditi novim vremenima. Danas je tu hotel, nekad su stari plemenitaši i plemići tu u sitne sate naklapal priče o duhovima i narodnim predajama....
Bog je između naših ruku
u zagrljaju toplini tijela
mekom tihom pogledu
treptaju trepavica
smiješku bez zvuka
Bog je između naših ruku
bez da ga spominjemo
On ne vjeruje
Ruci koja bdije
nad rukama
ujutro
podne
uvečer
On ne vjeruje
Ruci
ujutro
podne
uvečer
Ruka bdije
uvijeke
Za zore rane
uz dodire rosnih
latica
plesom
pozdravlja
Mokoš
sunce što se budi
na istoči
Vladarica preobrazba
moćna boginja
plodnosti
vodi sunašce
ka zrelosti
i čeka
s večeri
u rajskom
zagrljaju
cvjetnih čašica
da zanoće
skupa
u večernji
sumrak
strepiti i čekati
moliti se
bolovati
ljubiti i
plakati
glumiti, plesati
crtati, sanjati
smijati se grohotom
smijuckati se
smješkati
tapšati po leđima
gladiti ručice
milovati stopala
misliti za se
i zaboraviti na se
šetati po suncu
i plesati po vjetru
istraživati vlati trave
diviti se zecu, mravu, ptici
krenuti u školu
tugovati
zbog tuga
plakati zbog plača
rasti zbog rasta
padati zbog pada
stjecati prijatelje
objašnjavati svijet
shvatiti ljude
odrasti
pustiti ruku
da se digne
stegnuti srce
ne pustiti suzu
poletjeti
do neba
i ostati:
gdje treba
u oku
djetinjemu
Visoke trave dižu se od tla
Veles žmirka iz zlatica
Sitne vile igraju kolo,
vidim
trave se njišu
Uz potok, gdje žvrgolji voda,
žute i modre
perunike pozdravljaju
sunce
na
zapadu
Nije li to zov troglavniku
da zapara nebo
snagom
gromoglasnom?
Imala sam lutku
Kosu sam joj oprala, porezala
Odjeću joj presvukla
golu je odbacila
Čamila lutka u spremištu lutaka
godinama
Mama je bacila
Lutka jecala
Imala sam lutku kad bijah djevojčica
Sad djevojčica za lutkom jeca
Lutkom iz davnog spremišta
Lutkom što ispluta iz smetlišta
sjećanja
| < | svibanj, 2010 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Majčica na kub
ili ti ona što rodi:
A, E i I. O i U nisu
planirani.
Uz obiteljske dužnosti
ponekad, u sitne sate,
piskaram - pjesme.