Mama na kub

nedjelja, 23.05.2010.

Zagorske sličice

Oblaci, na Ivančici, Matošu, opet su zabrinuti. Pritisli goru s boka i svisoka, oblaci kao sivi smotuljci. Putujemo u Zagorje. Zbogom Bednjo, žuborna, idemo Dedeku Kajbumščaku, kako lijepo zvaše krapinskoga pračovjeka, Vladimir Nazor, taj što opjeva sunčanu Istru i rodni Brač, ali zadivljen šumovitim i tajanstvenim obroncima krapinskih gora, zapjeva slavi hrvatskoga sjevera.

Kvrgava i stara cesta, zavojito vijuga, uz valovita polja rascvalih zlatica... Perunike dižu koplja nebeskom zaštitniku, vjetar povija rascvjetale grane akacija, mirisno je jutro, žubore tihe riječi pobožno kao molitva: "Polje, žubor, brežuljak i gaj/od tajne boli ko da vječno pate/jer tu se rodi Kovačić i Gaj/taj krasni kraj je Gupčev zavičaj/ i krvav uzdisaj". Kraj čudotvornog kipa Gospe Trške u dolinu slatkovodnih šarana- krapa što obitavaju u Krapiničici - u Krapinu. Što današnji mladi misle o Gaju? Misle li išta o tildama i kvačicama, poljskom, češkom i ikakvom pravopisanju? U eri gumbića i smješkića tko razmišlja o potrebitosti pravilnoga pisanja, hrvatskim slovima kad je lakše i kraće pišu ujednačenim malim slovima (jer nepristojno je pisati velikima - možda bi tko mogao misliti da si pismen). Razgledavamo rodnu kuću krapinskoga mladića koji u sedamnaestoj godini objavljuje prvu povijest Krapine na njemačkome jeziku "Die Schllosser bei Krapina". U čast njemu slikamo se uz dojmljivu bistu Ivana Rendića u središtu zagorske metropole. Mirisnu kavu na terasi kavane Ilir pamit ćemo po smjenjivanju sunca i kiše. Proljetni neverin... Sitne kapljice spiru gorčinu iz grla...

Put vodi u sutlansku dolinu. Mihanoviću, zanosni kraj i sad je obasjan suncem, vele su gore, ali ljudi sitni... U obližnjem Kumorovcu Dani radosti i mladosti... Jedni ih slave, drugi protestiraju... Smjenjuju se folklorne uniforme - partizani i pioniri, crnomajičari i ponositi domobrani.... Na tipičnom zagorskom prošteništu... Vijore se crvene zastave. Znade li današnja mladež išta o Josipu Brozu Titu? Tko je ta mitska figura u čijoj se rodnoj kući i danas možemo uvjeriti u tegoban život zaogrskoga sela s kraja 19. stoljeća o kojem je svjedočio Kovačić, još jedan Zagorec o kojem zbori Matoš. Crvene zastave i trubljenje svečara i prosvjednika narušavaju uzvišeno dostojanstven posjet Zelenjaku... Obeleisku hrvatskoj himni. Žvrgolji Sutla, i vijuga u susjednu Sloveniju... Rijeke ne znaju granice, ne spore se oko međe, ne rječkaju. Razmišljam kako su ljudi s jedne i druge strane rijeke istih briga i sličnoga jezika, a kao i svi susjedi uredno se prepiru. U gostionici Zelenjak kušamo zagorskoga kapuna s mlincima i domaćom juhicom s rezancima. Oblaci su u trenu zastrli vrelinu sunca... Ponovno kiša.

Gredice. Đalski i stare zagorske kurije koje vrijeme ne štedi. I one se moraše prilagoditi novim vremenima. Danas je tu hotel, nekad su stari plemenitaši i plemići tu u sitne sate naklapal priče o duhovima i narodnim predajama....

23.05.2010. u 12:41 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< svibanj, 2010  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

sasvim osobno

Majčica na kub
ili ti ona što rodi:
A, E i I. O i U nisu
planirani.

Uz obiteljske dužnosti
ponekad, u sitne sate,
piskaram - pjesme.



moji internetski prijatelji

jana
mama prije svega
trill
uštekana mama
nikolin tata

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se