------------
zatvori sve prolaze
do tamo
začahuri
šćućuri
stisni
sakrij
zameti
iznjedri van
sve mogućnosti
i
zaključaj ih
u kuhinju
kutijicu
tavan
dnevnik
mozak
…
zamrzni u škrinje
i
stavi na čekanje…
dok jednog dana
ne zaboraviš lozinke
ključevi zahrđaju
kuće se prodaju
a tavani uruše
zanima me kako je to
biti nedodirljiv,
sam sebi dovoljan…
10.09.2009. u 11:43 |
1 Komentara |
Print |
# |
^
< |
rujan, 2009 |
|
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
|
|
Komentari da/ne?
Udahni zrak... Zaista je hladan jutros...
mail: provincijalka8@net.hr
Autorska prava ovog bloga i njegovog autora zaštićena su Copyrightom ©...
Oni to znaju tako dobro reći...
frulamira
dijamantic
spookie
ledynada
piwica
milica
julianne
slavonchica
maddog
filip
donkihot
brojač duša
O SVIJETU
I NIŠTA TE KAO NE BOLI
dan je kao sunčan
ti si kao veseo
prolaziš kao ne vide te
svima je kao lijepo
svima je kao dobro
svima je kao ludo
i ti si kao sretan
živi se kao u miru
ptice su kao slobodne
budućnost kao na dlanu
savjest je kao čista
i suncu je kao jasno
o srce kao pjevaj
svi kao brinu o svima
svatko je prijatelj kao
svima je kao stalo do tebe
i do svijeta
i dan kao sviće
i ti se kao smiješiš
i ništa te kao ne boli
Enes Kišević
Kad si vatra, svi te 'oće gasiti...
Đorđe Balašević
O LJUBAVI
ZADUŠNICA
zaboravimo
kakvi smo
bili
što smo
mogli
gdje smo
i koga
izgubili
i zašto
nećemo
više
a tako smo
htjeli
Ana Horvat
O ŽIVOTU
S Tugom jednostavno treba umeti... Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama, samo se uporno moraš praviti da je ne primećuješ pa će se kad tad okrenuti i otići, iako ti se u prvi mah čini da će zauvek cvileti kraj stola... I, pazi... Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu korpu... I onda si gotov... Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija... I nikada te više neće zaobići...
Đorđe Balašević: Jedan od onih života
PROVINCIJALKA
Rekli su mi da je došla iz provincije
strpavši u kofer snove i ambicije
drug je studirao sa njom pa smo se najzad sreli ona i ja
shvatih... Bože! ovo je sazvežđe za nju, provincija.
Srce stade kao dete da se otima
tražili smo se po prethodnim životima
ostavih iza sebe svet zablude, promasaje koji tište
prosto, lako ko neko beznačajno pristanište.
O, da mi je, da se još samo jednom zaljubim
opet bih uzeo kostim večnog dečaka
i opet bih smislio kako da prodangubim
dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka.
Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih
usamljeni galeb iznad mora osrednjih.
Reči bi sve pokvarile, samo se ćutke pokraj mene stisla,
sami svoji izbeglice iz besmisla...
O, da mi je, da se još samo jednom zaljubim
opet bih gledao niz kej kao niz prugu
i opet bih znao da se u oblak zadubim
i čekao bih samo nju, ni jednu drugu.
Napiši mi pesmu, mazila se, nisam znao da li ću umeti...
Reči jesu moje igračke,
cakle mi se u glavi kao oni šareni staklići kaleidoskopa i
Svaki put mi druga slika u očima kad zažmurim ali...
Postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari,
neprevodive u reči, ne znam...
Napiši mi pesmu, molila je, i nisam znao da li ću umeti...
Voleo sam je tako lako a tako sam teško to znao da pokažem,
a onda, odjednom, na raspored mladeža na njenim leđima
kao tajna mapa pokazala je
u koje zvezde treba da se zagledam i... tako.
Eto ti pesma, ludo jedna...
Đorđe Balašević
Da bi se priznala tuđa vrijednost, treba imati vlastitu.
A. Schopenhauer
SUZU BIH
Da sam kiparica
što nisam
iščupala bih iz njedara
kristal najčistiji
ali ga nemam
noktima bih ga brusila
ali su krhki
dlanovima uglačala
ali boli
iz njega suzu izbavila
ali je više nema
nasred trga svjetlu izložila
ali se stidim
Bila bi to suza za dječaka
ali ni njega više nema
U nekom skrovitom kutku srca
drijema
zaštićen sjedinama
a suza za dječaka
olovkom je
na požutjeloj stranici
spomenara...
Slavica Frajtić