I

Ovako živim od sad...! :D


Photobucket

Ti si moj nepresušni pregršt životne snage!

23.02.2008. u 22:52 | 5 Komentara | Print | # | ^

Balkanski tango...


Ovaj život je san, mala kuća kraj rampe, snop žućkaste lampe i zalihe tuge,
Nažalost, ružan san: ćale notorni smuk, keva s daskom za luk, manekeni za jad.
Sve je morao sam, prst na orozu lagan, a u srcu uragan i skok preko duge.
Brod, sleper, i sa 22-e već je imao sve, nju je video tad...


Lud sam za tobom, pače, ali lud sam i onako, tražim te otkako za sebe znam,
Budi moj ortak, mače, nije mi lako, da svu tu silnu lovu razbucam sam.
Nešto sam načuo da sutra možda ne postoji pa bolje da odmah probamo sve.
Za sitan groš kupi me, razmaži te divlje kupine.
Lud sam za tobom, ali ovo jeste vreme ludih, i ja ću za nas osedlati strah,
A ti me ljubi do zla, dok ne izgubim dah.


A ona, seoski krin, noćni bus iz Provanse, miss nikakve šanse, tek statista sreće,
Presećen film, ćale prosvetni miš, keva izlizan pliš, sestra ružna ko vrag.
On je bio njen tip. Prve noći u dvosed pa druge na trosed, a treće, eh, treće...
Ma nek puknu svi, kad je njen mladi Don spusti pravo na tron, kao višnju na šlag.


Lud sam za tobom, pače, ali lud sam i onako, tražim te otkako za sebe znam,
Budi moj ortak, mače, nije mi lako, da svu tu silnu lovu razbucam sam.
Nešto sam načuo da sutra možda ne postoji pa bolje da odmah probamo sve.
Za sitan groš kupi me, razmaži te divlje kupine.
Lud sam za tobom, ali ovo jeste vreme ludih, i ja ću za nas osedlati strah,
A ti me ljubi do zla, dok ne izgubim dah.


Opet loš "deja vu", jutro mokro ko ribar i profi kalibar, počinilac neznan,
U čitulji pune stranice dve; mafija i DB složno žale za njim.
Balkanski tango uvek završi na trotoaru, đavo je kredom upisao bod,
A ona lagano niz ulicu staru, trazeći sponzora punog ko brod.
Dok klatno tašnice u ritmu hoda broji vreme i dok je merkaju ko sveži but,
U beli prah smrvi dan i mrmlja refren odnekud znan:


Lud sam za tobom, ali ovo jeste vreme ludih, i ja ću za nas osedlati strah,
A ti me ljubi do zla, dok ne izgubim dah...

Photobucket

18.02.2008. u 12:22 | 2 Komentara | Print | # | ^

Volim te...



Volim miris postelje
ujutro
kad se probudim kraj tebe.

Volim sigurnost tvog zagrljaja
koji me čuva.

Volim okus koji hrana poprimi
kad jedemo zajedno.

Volim sebe
kad sam s tobom.


Photobucket

14.02.2008. u 20:03 | 0 Komentara | Print | # | ^

SPAVATI S NEKIM


U onim grafitima
koji nikad nisu zaživjeli
na mom zidu,
i
u
kolobarima
od vode
na stolu…

Bio si nacrtan
u nekoliko poteza
i ona ti je
crvena točka umjesto srca
rasla svakodnevno.

Naočigled.

Nebo je bilo
raznoliko.
Baš kako voliš.

I
često sam nalazila
puževe,
ježeve
i
bla, bla, bla,
u tragovima
na putu do tebe.

Poput završnog
profesionalno povučenog poteza
za šah-mat,
život nam se prepriječio
prehlađeno neprehlađen.

I sad si umoran.

I ja sam nervozna.

I rijetko nalazim
puževe,
ježeve
i
bla, bla bla,
na putu do tebe.

Razgovaramo uglavnom
o
plaći,
cipelama,
i namirnicama.

O hrpi
moramo
dok
trčimo
u vremenskoj crnoj rupi.

Ona naposljetku
ipak proždire informacije.
(Hawking dakle, griješi?)

Noć više ne traje
u svrhu shizofrenog modeliranja kuglica.

Ljubičaste oči
traže hrapavu posteljinu
za ljubav.

To znači
spavati s nekim…

Photobucket

03.02.2008. u 19:51 | 1 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    



Komentari da/ne?

Udahni zrak... Zaista je hladan jutros...

Photobucket - Video and Image Hosting



mail: provincijalka8@net.hr



Autorska prava ovog bloga i njegovog autora zaštićena su Copyrightom ©...

Oni to znaju tako dobro reći...

frulamira
dijamantic
spookie
ledynada
piwica
milica
julianne
slavonchica
maddog
filip
donkihot


Free Website Counters
brojač duša

O SVIJETU

I NIŠTA TE KAO NE BOLI

dan je kao sunčan
ti si kao veseo
prolaziš kao ne vide te

svima je kao lijepo
svima je kao dobro
svima je kao ludo

i ti si kao sretan

živi se kao u miru
ptice su kao slobodne
budućnost kao na dlanu

savjest je kao čista
i suncu je kao jasno
o srce kao pjevaj

svi kao brinu o svima
svatko je prijatelj kao
svima je kao stalo do tebe
i do svijeta

i dan kao sviće
i ti se kao smiješiš
i ništa te kao ne boli

Enes Kišević




Kad si vatra, svi te 'oće gasiti...
Đorđe Balašević


O LJUBAVI

ZADUŠNICA

zaboravimo

kakvi smo
bili
što smo
mogli
gdje smo
i koga
izgubili
i zašto
nećemo
više
a tako smo
htjeli

Ana Horvat


O ŽIVOTU

S Tugom jednostavno treba umeti... Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama, samo se uporno moraš praviti da je ne primećuješ pa će se kad tad okrenuti i otići, iako ti se u prvi mah čini da će zauvek cvileti kraj stola... I, pazi... Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu korpu... I onda si gotov... Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija... I nikada te više neće zaobići...

Đorđe Balašević: Jedan od onih života


PROVINCIJALKA

Rekli su mi da je došla iz provincije
strpavši u kofer snove i ambicije
drug je studirao sa njom pa smo se najzad sreli ona i ja
shvatih... Bože! ovo je sazvežđe za nju, provincija.

Srce stade kao dete da se otima
tražili smo se po prethodnim životima
ostavih iza sebe svet zablude, promasaje koji tište
prosto, lako ko neko beznačajno pristanište.

O, da mi je, da se još samo jednom zaljubim
opet bih uzeo kostim večnog dečaka
i opet bih smislio kako da prodangubim
dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka.

Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih
usamljeni galeb iznad mora osrednjih.
Reči bi sve pokvarile, samo se ćutke pokraj mene stisla,
sami svoji izbeglice iz besmisla...

O, da mi je, da se još samo jednom zaljubim
opet bih gledao niz kej kao niz prugu
i opet bih znao da se u oblak zadubim
i čekao bih samo nju, ni jednu drugu.

Napiši mi pesmu, mazila se, nisam znao da li ću umeti...
Reči jesu moje igračke,
cakle mi se u glavi kao oni šareni staklići kaleidoskopa i
Svaki put mi druga slika u očima kad zažmurim ali...
Postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari,
neprevodive u reči, ne znam...
Napiši mi pesmu, molila je, i nisam znao da li ću umeti...
Voleo sam je tako lako a tako sam teško to znao da pokažem,
a onda, odjednom, na raspored mladeža na njenim leđima
kao tajna mapa pokazala je
u koje zvezde treba da se zagledam i... tako.
Eto ti pesma, ludo jedna...

Đorđe Balašević



Da bi se priznala tuđa vrijednost, treba imati vlastitu.

A. Schopenhauer


SUZU BIH

Da sam kiparica
što nisam
iščupala bih iz njedara
kristal najčistiji
ali ga nemam
noktima bih ga brusila
ali su krhki
dlanovima uglačala
ali boli
iz njega suzu izbavila
ali je više nema
nasred trga svjetlu izložila
ali se stidim

Bila bi to suza za dječaka
ali ni njega više nema

U nekom skrovitom kutku srca
drijema
zaštićen sjedinama
a suza za dječaka
olovkom je
na požutjeloj stranici
spomenara...

Slavica Frajtić