I

------------

...

A on sjedi na ulici
s natpisom
'Ovo je tvoj zadnji brod za spas'.

* * *

Ja sam već odavno na drugoj putanji.

Danas sam imala ideju za pjesmu.

Ishlapjela je dok sam,
jedući sendvič od tune,
razmišljala o onome što je pogrešno.

* * *

Koja je definicija pogrešnog?

25.09.2009. u 13:52 | 4 Komentara | Print | # | ^

------------


zatvori sve prolaze
do tamo

začahuri
šćućuri
stisni
sakrij
zameti
iznjedri van
sve mogućnosti
i
zaključaj ih

u kuhinju
kutijicu
tavan
dnevnik
mozak



zamrzni u škrinje
i
stavi na čekanje…


dok jednog dana
ne zaboraviš lozinke
ključevi zahrđaju
kuće se prodaju
a tavani uruše

zanima me kako je to
biti nedodirljiv,
sam sebi dovoljan…

10.09.2009. u 11:43 | 1 Komentara | Print | # | ^

------------

željezne strukture kolodvora
nadvile su se nad nebo

stiješteni ljubavnici piju krv komarcima
u potpalublju

vosak kapaj na kožu

da se ne probude,
ne,
nikad više
osjetila…

08.09.2009. u 20:17 | 1 Komentara | Print | # | ^

"Naposletku...ti si dobro znala tko sam ja...otkud sad te suze, moja mila?"

ne gledaj u zamagljeno nebo.

plahte su krvave danas
viču s balkona manični oblutci

ljubav bez ljubavi
u tvojim očima postoji
a moje nebo
rascijepili su gromovi

sudaraju se visoko
elektroni

kiša će
iz zjenica

danonoćno kradem
noćne leptire
tebe da poškakljaju po obrazima
šaljem

(iznad svega
znala si završetak
priču su ispričali
glumci
tebi na ramenima)

vikale su slijepe oči:
'zovem se Beskrajna!'

zar ne vidiš da iz svakodnevice vrtiš me?!
360 stupnjeva u svim smjerovima
koordinatnog sustava

ljubav boje začetka
u snovima počiva

doviđenja

07.09.2009. u 19:50 | 1 Komentara | Print | # | ^

------------

...
A on sjedi na ulici
s natpisom
'Ovo je tvoj zadnji brod za spas'.

* * *

Ja sam već odavno na drugoj putanji.

Danas sam imala ideju za pjesmu.

Ishlapjela je dok sam,
jedući sendvič od tune,
razmišljala o onome što je pogrešno.

* * *

Koja je definicija pogrešnog?

31.08.2009. u 16:43 | 0 Komentara | Print | # | ^

TEŠKO JE

Teško je
nositi obraze tuge
između dva grada
dočekivati ljubav na kolodvorima.

Zimu zimovati
u toplim sobama
u tuđim prostorijama.

Roditi djecu
i čuvati ih u povojima.
(Nemoguće.)
Tako da nikada ne narastu.
Nikada ne odrastu.

Teško je imati snage
za traumatologije
kirurgije
automobilske nesreće
i rastave.

Teško je…

Poljubiti dečka.
Bilo kojeg.

Onog sa zavodničkim osmijehom.
U prolazu.

Onog iz snova.
Onog u šetnji.


Ne zaplači nikad.
Javno.

Suze se kondenziraju.

Kiša će.
Zar ne vidiš?!

Da, još je malo mahovine
Iza ormara ostalo.

Tamo gdje se
Ni pseće njuškice
Ne mogu zavući…

13.08.2009. u 12:03 | 1 Komentara | Print | # | ^

------------

Dolaziš,
odlaziš,
prolaziš.

Znam te od djetinjstva.
Ostaješ.

Znam te šest mjeseci.
Odlaziš.

Znam te oduvijek.
Nema te.

Nestaješ dok tražim zašto.
Ostaješ dok se to
podrazumijeva.

Možda ćemo se
tek sresti
u prolazu.
Ili u vožnji.

Kupovat ćemo si
darove.
Međusobno.

Važni smo si.
I odvažni.

Svejedno nam je.

Ti si
lik
osoba
pojedinac.

Ti si
prijatelj
kolega
prolaznik.

Ti si svijet i šarenilo.

Mama i tata.
Sad i jednog dana.

Dijete
pas
prašina.

Zbog tebe sam
onakva kavu se poznajem.

I onakva
kakvu me vide.

09.08.2009. u 16:50 | 0 Komentara | Print | # | ^

Ostavila te je žena.

Vozi te tramvaj na rub grada.

Punog želuca
pomalo se i osjećaš
baš kao puni smisao riječi Robot.

Nadimak koji ti je nadjenula.

Sve bijele laži upotrijebi.
Dajem ti pečat na obrazac dopuštenja.

04.01.2009. u 22:06 | 2 Komentara | Print | # | ^

NIKAD VIŠE...

Ja i moje posvojeno dijete,
jednaki smo...
Odbačeni...

Photobucket

Naposljetku sam ga izgubila...

Bio je to nečujan krik galeba
u praskozorje.

Dok sam ja još spavala...

Feniks koji se više nikada
neće izdići iz pepela.

Krvave ruke,
slomljeno ogledalo,
odraz nemoći i
NIKAD VIŠE...
u očima.

Photobucket

19.07.2008. u 15:47 | 2 Komentara | Print | # | ^



-------

Nebo je žuto.

Nadvilo se nad zarobljenike
ovog urbanog vremena.

Heroin u žilama.

Djeca u domovima.

Šamar, tebi, za život,
urbano moje!

Posoljeni kolači
usmrdili su ti se
u cipelama.

Osvrni se!

Photobucket



19.06.2008. u 14:38 | 4 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< rujan, 2009  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        



Komentari da/ne?

Udahni zrak... Zaista je hladan jutros...

Photobucket - Video and Image Hosting



mail: provincijalka8@net.hr



Autorska prava ovog bloga i njegovog autora zaštićena su Copyrightom ©...

Oni to znaju tako dobro reći...

frulamira
dijamantic
spookie
ledynada
piwica
milica
julianne
slavonchica
maddog
filip
donkihot


Free Website Counters
brojač duša

O SVIJETU

I NIŠTA TE KAO NE BOLI

dan je kao sunčan
ti si kao veseo
prolaziš kao ne vide te

svima je kao lijepo
svima je kao dobro
svima je kao ludo

i ti si kao sretan

živi se kao u miru
ptice su kao slobodne
budućnost kao na dlanu

savjest je kao čista
i suncu je kao jasno
o srce kao pjevaj

svi kao brinu o svima
svatko je prijatelj kao
svima je kao stalo do tebe
i do svijeta

i dan kao sviće
i ti se kao smiješiš
i ništa te kao ne boli

Enes Kišević




Kad si vatra, svi te 'oće gasiti...
Đorđe Balašević


O LJUBAVI

ZADUŠNICA

zaboravimo

kakvi smo
bili
što smo
mogli
gdje smo
i koga
izgubili
i zašto
nećemo
više
a tako smo
htjeli

Ana Horvat


O ŽIVOTU

S Tugom jednostavno treba umeti... Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama, samo se uporno moraš praviti da je ne primećuješ pa će se kad tad okrenuti i otići, iako ti se u prvi mah čini da će zauvek cvileti kraj stola... I, pazi... Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu korpu... I onda si gotov... Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija... I nikada te više neće zaobići...

Đorđe Balašević: Jedan od onih života


PROVINCIJALKA

Rekli su mi da je došla iz provincije
strpavši u kofer snove i ambicije
drug je studirao sa njom pa smo se najzad sreli ona i ja
shvatih... Bože! ovo je sazvežđe za nju, provincija.

Srce stade kao dete da se otima
tražili smo se po prethodnim životima
ostavih iza sebe svet zablude, promasaje koji tište
prosto, lako ko neko beznačajno pristanište.

O, da mi je, da se još samo jednom zaljubim
opet bih uzeo kostim večnog dečaka
i opet bih smislio kako da prodangubim
dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka.

Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih
usamljeni galeb iznad mora osrednjih.
Reči bi sve pokvarile, samo se ćutke pokraj mene stisla,
sami svoji izbeglice iz besmisla...

O, da mi je, da se još samo jednom zaljubim
opet bih gledao niz kej kao niz prugu
i opet bih znao da se u oblak zadubim
i čekao bih samo nju, ni jednu drugu.

Napiši mi pesmu, mazila se, nisam znao da li ću umeti...
Reči jesu moje igračke,
cakle mi se u glavi kao oni šareni staklići kaleidoskopa i
Svaki put mi druga slika u očima kad zažmurim ali...
Postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari,
neprevodive u reči, ne znam...
Napiši mi pesmu, molila je, i nisam znao da li ću umeti...
Voleo sam je tako lako a tako sam teško to znao da pokažem,
a onda, odjednom, na raspored mladeža na njenim leđima
kao tajna mapa pokazala je
u koje zvezde treba da se zagledam i... tako.
Eto ti pesma, ludo jedna...

Đorđe Balašević



Da bi se priznala tuđa vrijednost, treba imati vlastitu.

A. Schopenhauer


SUZU BIH

Da sam kiparica
što nisam
iščupala bih iz njedara
kristal najčistiji
ali ga nemam
noktima bih ga brusila
ali su krhki
dlanovima uglačala
ali boli
iz njega suzu izbavila
ali je više nema
nasred trga svjetlu izložila
ali se stidim

Bila bi to suza za dječaka
ali ni njega više nema

U nekom skrovitom kutku srca
drijema
zaštićen sjedinama
a suza za dječaka
olovkom je
na požutjeloj stranici
spomenara...

Slavica Frajtić

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se