Sve je tako čudno ovih dana. Svatko ima svoju priču i svi su u pravu, a ja znam da nisu. I nemam srca im to reći. Jer tko sam ja da rušim njihovu kulu od karata. Znam da je moja velika poput dvorca. Skrivam se u njegovim hodnicima i iako bih znala izaći u još uvijek glumim da sam izgubljena među njegovim zidovima i istražujem svaku prostoriju iznova i iznova.
15.06.2007. u 11:52 | 1 Komentara | Print | # | ^
| < | lipanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
"U ovu groznu knjigu unio sam sve svoje srce, svu svoju nježnost, svu vjeru (prerušenu), svu svoju mržnju."
Charles Baudelaire
(1821-1867)
Blog
Google
Sm@jlovi
Iskon-Forum.hr
Sacred tekstovi
National Geographic
Otvoreni radio
Ekonomija
________________
Blogovi:
Bedž
Isollea
Rokas
Watashi
Mala Petra
Vukojebina
časopis tarzan
kamaprekosutra
_______________________
Još jedne novine
_______________________
42
Misli
Kross
I more je Plavo
Mentalne diareje
Eugen
Klompe
SadisticoShy
Jesus Quintana
Annie
Piskarije
Digital domina
Barbie Lobotomy
«DIM»
Trošim se svijesno. Sve od sebe dajem,
s jednom nadom da što kraće trajem.
Rušim se. Ništa neću da sazidam.
Sve niti bića grčevito kidam.
Sve grane kršim. Hoću da sasuši
sred srca klica, zadnji cvijet u duši.
Hoću da tiho, nečujno, bez traga
Ostavim sve staze i ostrva draga.
Sve spone sjajne sa svjetlom, sa snima.
Oh, nestati kao nijemi kolut dima.
Gustav Krklec
